1. Dok je živa Hladna i uporna kiša nošena vjetrom pljuštala je u svim smjerovima, čineći kišobran, kabanicu i gumene čizme gotovo beskorisnima. Ne da je Andy imala išta od toga. Njezin dvjesto dolara vrijedan Burberry kišobran odbio je otvoriti se i na kraju se potrgao, kad je pokušala silom; kratka jakna od zečjeg krzna s velikim ovratnikom bez kapuljače fantastično joj se obavijala oko struka, ali nije zaustavljala hladnoću koja je dopirala do kosti, a potpuno nove Pradine salonke od antilopa veselile su je svojom tamnoružičastom bojom, ali su veći dio stopala ostavljale izloženim. Činilo joj se da su joj čak i noge u pripijenim kožnatim hlačama gole, budući da su je štitile od vjetra koliko i par svilenih čarapa. Četrdeset centimetara snijega koji je prekrio New York već se počelo pretvarati u prljavu, sivu bljuzgu i Andy je po tisućiti put poželjela živjeti bilo gdje drugdje. Poput točke na i, taksi projuri kroz žuto na semaforu, zatrubivši Andy koja je, pokušavajući prijeći ulicu, zacijelo počinila neki zločin. Suzdržala se da mu ne pokaže srednji prst danas su svi naoružani i umjesto toga zaškrgutala zubima i obasula ga neizgovorenim psovkama. S obzirom na visinu potpetica, Osveta nosi Pradu 7
ostvarila je pristojan napredak sljedeća dva ili tri bloka. Pedeset druga, Pedeset treća, Pedeset četvrta više nije bilo daleko, a imat će barem trenutak ili dva da se ugrije prije jurnjave natrag u ured. Tješila se mišlju na vruću kavu i možda, samo možda, kolačić s komadićima čokolade, kad je iznenada, odnekud, začula onu zvonjavu. Odakle je dolazila? Andy se osvrne, ali činilo se da ostali pješaci ne primjećuju zvuk koji je svake sekunde bivao sve glasniji. Zv-rrrrin, zv-rrrrrin. Ta zvonjava! Andy bi je prepoznala bilo gdje dokle god je živa, iako ju je iznenadilo da još rade telefone s njom. Tako je dugo nije čula, a ipak sve joj se odmah vratilo. I prije no što je izvukla mobitel iz torbe, znala je što će naći, ali je svejedno ostala zaprepaštena vidjevši te dvije riječi na zaslonu: Miranda Priestly. Neće odgovoriti. Ne može. Andy duboko udahne, odbije poziv i ubaci telefon natrag u torbu. Gotovo odmah počeo je ponovo zvoniti. Andy je osjećala kako joj srce počinje brže udarati i sve je teže i teže punila pluća zrakom. Udahni, izdahni, naredi samoj sebi, uvlačeći bradu da zaštiti lice od oštre, ledene kiše, i samo nastavi hodati. Bila je manje od dva bloka od restorana vidjela ga je rasvijetljenog pred sobom, poput toplog, svjetlucavog obećanja kad ju je posebno neugodan udar vjetra gurnuo naprijed, zbog čega izgubi ravnotežu i ugazi u nešto najgore od zime na Manhattanu: crnu, bljuzgavu lokvu blata, vode, soli, smeća i Bog zna čega još, toliko prljavu, ledenu i zaprepašćujuće duboku da nije mogla učiniti ništa, osim prepustiti joj se. Upravo je to Andy i napravila, baš tamo u lokvi užasa, koji se skupio između kolnika i ruba pločnika. Poput flaminga, dostojanstveno je stajala na jednoj nozi uronjenoj u vodu, držeći drugu visoko iznad kaljuže dobrih trideset ili četrdeset sekundi, odvagujući svoje mogućnosti. Uokolo, ljudi su u širokom luku zaobilazili nju i njezino jezerce bljuzge. Samo su se oni u gumenim čizmama do koljena usuđivali promarširati kroz sredinu. Ali nitko joj nije ponudio pomoć, pa se, shvativši da je lokva tako široka da ni u jednom smjeru ne može iskočiti 8 Lauren Weisberger
iz nje, pripremi na još jedan hladan šok i spusti lijevo stopalo pored desnog. Ledena voda podigla joj se oko nogu i zaustavila na donjem dijelu lista, prekrivši ružičaste cipele, kao i dobrih deset centimetara kožnatih nogavica i Andy se jedva suzdrži da ne zaplače. Cipele i hlače bile su uništene, činilo joj se da će joj stopala otpasti od ozeblina, pa nije bilo drugog načina da se izvuče iz ove kaljuže, osim da nastavi šljapkati kroz nju, a jedino što joj je padalo na pamet bilo je: Eto što ti se dogodi kad ignoriraš Mirandu Priestly. No nije imala vremena pretresati svoj jad jer joj je, čim se dokopala pločnika i prestala procjenjivati štetu, telefon ponovo zazvonio. Bilo je presmiono ma dovraga, upravo nesmotreno ignorirati prvi poziv. Naprosto nije to mogla ponoviti. Cijedeći se, drhteći i na rubu suza, Andy lupnu po zaslonu i reče molim. An-dre-a? Jesi li to ti? Nema te već cijelu vječnost. Samo ću te jednom pitati. Gdje. Je. Moj. Ručak? Neću trpjeti ovakvo čekanje. Naravno da sam ja, mislila je Andy. Birala si moj broj. Tko bi se drugi javio? Užasno mi je žao, Miranda. Vani je upravo strašno i trudim se najbolje što mogu Očekujem da se smjesta vratiš. To je sve. I prije no što je Andy uspjela išta reći, veza se prekinula. Usprkos tome što joj je ledena voda koja je ostala u cipelama odvratno šljapkala oko nožnih prstiju, ili tome što je na tim potpeticama bilo dovoljno teško hodati i kad su cipele bile suhe, ili sve klizavijim pločnicima od kiše koja se počela smrzavati, Andy je počela trčati. Projurila je što je brže mogla niz jedan blok i ostao joj je samo jedan kad je začula kako je netko zove. Andy! Andy, stani! Ja sam! Prestani trčati! Prepoznala bi taj glas bilo gdje. Ali što je Max radio ovdje? Bio je na putu za vikend, negdje na sjeveru, nije se točno mogla sjetiti gdje. Nije li? Zaustavila se i okrenula, tražeći ga pogledom. Osveta nosi Pradu 9
Ovamo, Andy! Tad ga je spazila. Njezin zaručnik, guste tamne kose, prodornih zelenih očiju i muževne građe, jahao je ogromnog bijelog konja. Andy nije osobito voljela konje još otkako je u drugom razredu pala s jednog i slomila desno zapešće, ali ovaj se doimao prijateljski. Nema veze što je Max jahao na bijelom konju u centru Manhattana usred snježne mećave Andy je bila toliko sretna što ga vidi, da to uopće nije dovodila u pitanje. Sjahao je s lakoćom iskusnog jahača. Andy se pokuša sjetiti je li ikada spomenuo da igra polo. U tri duga koraka stvorio se pored nje, stisnuvši je u najtopliji, najnježniji zagrljaj koji je mogla zamisliti. Osjetila je kako joj se cijelo tijelo opušta kad se srušila na njega. Jadna moja mala, promrmljao je, ne obraćajući pozornost ni na konja, niti na prolaznike koji su buljili u njega. Sigurno se smrzavaš ovdje. Telefon onaj telefon zazvonio je između njih i Andy se iskoprca iz zagrljaja da bi se javila. An-dre-a! Ne znam što nisi razumjela u smjesta, ali Andyno se cijelo tijelo treslo dok joj je prodorni Mirandin glas bušio bubnjić, ali prije nego što se uopće uspjela pomaknuti, Max joj otme telefon iz ruke, pritisne prekid na zaslonu i, savršeno naciljavši, baci ga ravno u lokvu u kojoj su maloprije bile Andyne noge. Gotovi smo s njom, Andy, reče omatajući joj veliki prekrivač oko ramena. O Bože, Max, kako si mogao? Užasno kasnim! Nisam još stigla ni do restorana, a ubit će me ako se ne vratim s ručkom do Šššššš, rekao je, prislonivši dva prsta na Andyne usne. Sad si na sigurnom. Sa mnom si. Ali već je jedan i deset, a ako ona ne Max zavuče obje ruke ispod Andynih i bez napora je podigne u zrak, prije nego što ju je nježno položio postrance na konja, čije je ime, prema Maxu, bilo Bandit. 10 Lauren Weisberger
Sjedila je u zabezeknutoj tišini dok joj je Max skidao cipele iz kojih se cijedilo i bacao ih na pločnik. Iz sportske torbe koju je svuda nosio izvukao je Andyne omiljene zatvorene papuče podstavljene flisom i navukao ih na njezina bolna, crvena stopala. Prebacio joj je pokrivač preko krila, omotao joj svoj šal od kašmira oko glave i vrata i dodao joj termosicu od nehrđajućeg čelika u kojoj je, kako je objavio, bila posebna vrsta vruće, tamne čokolade. Njezine omiljene. Jednim, zadivljujuće gipkim pokretom popeo se na konja i dohvatio uzde. Prije nego što je uspjela reći ijednu riječ, počeli su žustro kasati Sedmom avenijom, uz policijsku pratnju koja je pred njima raščišćavala cestu od automobila i pješaka. Bilo je olakšanje osjećati se toplo i voljeno, ali Andy se nije mogla osloboditi panike koju je osjećala zato što nije ispunila zadatak koji joj je zadala Miranda. Dobit će otkaz, to je sigurno, ali što ako se dogodi nešto još gore? Što ako je Miranda toliko bijesna da se pomoću svog bezgraničnog utjecaja pobrine da Andy nikada više ne dobije drugi posao? Što ako je odlučila očitati lekciju svojoj pomoćnici i pokazati joj što se točno dogodi kad netko ne jednom nego dvaput iznevjeri Mirandu Priestly. Moram se vratiti! vikala je Andy u vjetar, dok se kas pretvarao u trk. Max, okreni se i odvedi me natrag. Ne mogu Andy! Čuješ li me, ljubavi? Andy! Otvorila je oči. Osjećala je samo lupanje vlastitog srca u grudima. Dobro je. Na sigurnom si. Bio je to samo san, i to, kako se čini, uistinu strašan, šaptao je Max stavljajući joj svoj hladni dlan na obraz. Pridignula se i ugledala zrake ranojutarnjeg sunca na prozoru sobe. Nije bilo snijega, ni ledene kiše, ni konja. Stopala su joj bila bosa, ali na toplom, pod mekanim plahtama, a Maxovo tijelo pritisnuto uz njezino djelovalo je snažno i sigurno. Duboko je udahnula i Maxov joj miris njegov dah, njegova koža, njegova kosa ispuni nosnice. Osveta nosi Pradu 11
Sve je bio samo san. Ogledala se po sobi. Još je bila napola u snu, zbunjena jer se probudila u krivo vrijeme. Gdje su to? Što se događa? Ovlaš pogledavši prema vratima, s kojih je visjela svježe izglačana prekrasna haljina Monique Lhuillier, sjeti se da je nepoznata soba zapravo apartman za mladence njezin apartman a ona je nevjesta. Nevjesta! Od navale adrenalina tako se naglo uspravila u krevetu da je Max iznenađeno viknuo. Što si sanjala, ljubavi? Nadam se da nije imalo nikakve veze s današnjim danom. Baš nikakve. Samo duhovi prošlosti. Nagnula se da ga poljubi dok se Stanley, njihov maltezer, gurao između njih. Koliko je sati? Čekaj, što ti radiš ovdje? Max joj uputi vragolast osmijeh kakav je voljela i izvuče se iz kreveta. Kao i uvijek, Andy se divila njegovim širokim ramenima i čvrstom trbuhu. Imao je tijelo dvadesetpetogodišnjaka, samo još bolje. Ne previše tvrdo i mišićavo, nego savršeno čvrsto i u formi. Šest je. Došao sam prije par sati, rekao je oblačeći donji dio pidžame od flanela. Bio sam usamljen. E pa, bolje ti je da se izgubiš prije nego što te netko vidi. Tvojoj je mami bilo jako važno da se ne vidimo prije vjenčanja. Max izvuče Andy iz kreveta i zagrli je. Onda joj nemoj reći. Ali nisam namjeravao čekati cijeli dan da te vidim. Andy odglumi da joj to ide na živce, ali potajno joj je bilo drago što se ušuljao da je na brzinu pomazi, posebno nakon njezine noćne more. Dobro, dramatično je uzdahnula. Ali vrati se u svoju sobu da te nitko ne vidi. Ja vodim Stanleyja u šetnju prije nego što svi počnu silaziti. Max pritisne svoje bokove uz njezine. Još je rano. Kladim se, ako smo brzi, možemo Andy se nasmije. Idi! Ponovo ju je poljubio, ovaj put nježno, i izašao iz apartmana. Andy podigne Stanleyja i poljubi ga ravno u vlažnu njuškicu. To je to, Stan! reče. Uzbuđeno je zalajao i pokušao pobjeći. 12 Lauren Weisberger
Morala ga je pustiti da joj ne izgrebe ruke do krvi. Na nekoliko prekrasnih trenutaka uspjela je zaboraviti svoj san, ali ubrzo se ponovo pojavio, stvaran u detalje. Andy duboko udahne i vrati joj se njezina sklonost praktičnosti: trema zbog vjenčanja. Tipičan primjer tjeskobnog sna. Ništa više. Naruči doručak u sobu i nahrani Stanleyja komadićima kajgane i prepečenca, istovremeno odgovarajući na uzbuđene telefonske pozive svoje majke, sestre, Lily i Emily sve su je požurivale da započne s pripremama a onda stavi Stanleyja na uzicu za kratku šetnju po svježem listopadskom zraku, prije nego što dan postane previše frenetičan. Bilo joj je pomalo neugodno odjenuti donji dio trenirke od frotira s ružičastim natpisom nevjesta preko stražnjice, koji je dobila na djevojačkoj večeri, ali je potajno bila i ponosna. Strpala je kosu pod šiltericu, zavezala tenisice, zakopčala jaknu od flisa i nekim čudom uspjela izaći u prostrani vrt imanja Astor Courts, ne vidjevši ni žive duše. Stanley je veselo skakutao koliko su mu malene noge dopuštale, vukući je prema drvoredu na rubu posjeda, gdje je lišće već poprimilo vatrene boje jeseni. Šetali su gotovo pola sata, sigurno dovoljno dugo da se svi počnu pitati kamo je nestala, no iako je zrak bio svjež, a blago valovita polja prekrasna, i premda joj se vrtjelo u glavi od uzbuđenja zbog vjenčanja, nije mogla izbaciti iz misli Mirandin lik. Kako je ta žena još može progoniti? Prošlo je gotovo deset godina otkako je pobjegla iz Pariza, s mjesta Mirandine asistentice koje ju je ubijalo u pojam. Tako je puno napredovala od te užasne godine, nije li? Sve se promijenilo, i to nabolje: prvih godina nakon Runwaya honorarni je posao ponosno pretvorila u stalni angažman suradnice na blogu posvećenom vjenčanjima, Sretno do kraja života. Nekoliko godina i desetaka tisuća riječi kasnije, pokrenula je vlastiti časopis, The Plunge, prekrasne novine na sjajnom papiru, namijenjene profinjenim čitateljima, koje su izlazile već treću godinu i, usprkos suprotnim predviđanjima, ostvarivale dobit. The Plunge je bivao nominiran za nagrade, a oglašivači su se neprestano javljali. A sada se, usred sveg tog Osveta nosi Pradu 13
profesionalnog uspjeha, još i udavala. Za Maxa Harrisona, sina pokojnog Roberta Harrisona i unuka legendarnog Arthura Harrisona, koji je u godinama nakon Velike gospodarske krize osnovao izdavačko poduzeće Harrison Publishing Holdings i pretvorio ga u Harrison Media Holdings, jednu od najprestižnijih i najunosnijih tvrtki u SAD-u. Max Harrison, tako dugo na popisu najpoželjnijih neženja, tip koji je izlazio s njujorškim tinsleymortimericama i amandahearsticama 1, a vjerojatno i solidnim brojem njihovih sestara, rođakinja i prijateljica, bio je njezin zaručnik. Među uzvanicima toga popodneva bit će gradonačelnici i magnati, spremni pozdraviti mladog nasljednika i njegovu nevjestu. A najbolje od svega!? Voljela je Maxa. Bio joj je najbolji prijatelj. Obasipao ju je pažnjom, nasmijavao je i cijenio njezin posao. Nije li oduvijek bila istina da muškarci u New Yorku nisu spremni dok nisu spremni? Max je počeo govoriti o braku nekoliko mjeseci nakon što su se upoznali. Tri godine kasnije, eto ih, na dan njihova vjenčanja. Andy se prekori zbog razmišljanja o besmislenom snu i povede Stanleyja natrag u apartman, gdje se okupila omanja vojska žena, nervozna i uspaničena, pitajući se nije li pobjegla. Začuo se zajednički uzdah olakšanja kad je ušla. Istog je trenutka Nina, njezina koordinatorica vjenčanja, počela izdavati zapovijedi. Sljedećih nekoliko sati prošlo je kao u magli: tuš, sušenje kose, vrući uvijači, maskara i dovoljno podloge da izgladi kožu tinejdžera s hormonalnim problemima. Jedna joj je osoba uređivala nokte na nogama, druga donosila donje rublje, a treća raspravljala o boji ruža za usne. Prije nego što je i shvatila što se događa, njezina sestra Jill raširi Andynu haljinu boje slonovače, a trenutak kasnije majka joj stisne nježnu tkaninu na leđima i povuče zatvarač. Andyna baka zadovoljno cokne jezikom. Lily zaplače. Emily prokrijumčari cigarete u kupaonicu, misleći da nitko neće primijetiti. Andy je pokušavala sve to upiti. A onda je ostala sama. Samo nekoliko minuta prije no što se trebala 1 Tinsley Mortimer i Amanda Hearst, pripadnice američkog visokog društva. 14 Lauren Weisberger
pojaviti u velikoj dvorani, svi su je napustili da se i sami pripreme. Andy je neobično ukočena sjedila na presvučenom antiknom stolcu, trudeći se da ne izgužva i uništi ništa na sebi. Za manje od jednog sata bit će udana žena, do kraja života predana Maxu, i on njoj. Bilo je to gotovo neshvatljivo. Telefon u apartmanu zazvoni. S druge strane bila je Maxova majka. Dobro jutro, Barbara, reče Andy najtoplije što je mogla. Barbara Anne Williams Harrison, Kći američke revolucije 2, potomak ne jednog, već dvojice potpisnika Ustava, već godinama stalna članica svih društveno značajnih dobrotvornih odbora na Manhattanu. Od frizure s potpisom Oscara Blandija pa sve do Chanelovih balerinki, Barbara je uvijek bila savršeno ljubazna prema Andy. Savršeno ljubazna prema svima. Ali ne i srdačna. Andy se trudila ne uzimati to k srcu, a Max ju je uvjeravao da je sve samo umislila. Možda je na samom početku Barbara i mislila da je Andy samo još jedna od prolaznih epizoda u životu njezina sina. Kasnije, Andy je postala uvjerena da je Barbarino poznanstvo s Mirandom uništilo svaku nadu da će se ikada zbližiti sa svekrvom. Naposljetku je shvatila da je Barbara naprosto takva hladno pristojna prema svima, čak i prema vlastitoj kćeri. Nije mogla zamisliti da bi tu ženu ikada mogla zvati mama. Nije da joj je to uopće bilo ponuđeno Zdravo, Andrea. Upravo sam shvatila da ti nisam dala onu ogrlicu. Jutros sam toliko mahnito jurila, pokušavajući sve organizirati, da sam zakasnila na frizuru i šminku! Zovem da ti kažem da je ogrlica u baršunastoj kutiji u Maxovoj sobi, spremljena u bočni džep one njegove odvratne sportske torbe. Nisam htjela da je posluga uoči. Možda ćeš ti imati više uspjeha i uvjeriti ga da nosi nešto dostojanstvenije. Bog zna da sam ja pokušala tisuću puta, ali on jednostavno ne želi 2 The Daughters of the American Revolution, neprofitna udruga koja okuplja izravne nasljednice povijesnih osoba, uključenih u borbu za američku nezavisnost. Osveta nosi Pradu 15
Hvala, Barbara. Idem odmah po nju. Da ti nije palo na pamet! žena joj oštro odbrusi. Nikako se ne smijete vidjeti prije obreda. To donosi nesreću. Pošalji svoju majku ili Ninu. Bilo koga. U redu? Naravno, reče Andy. Poklopila je slušalicu i izašla u hodnik. Rano je naučila da je lakše složiti se s Barbarom, a onda nastaviti po svome. Rasprave nisu vodile nikamo. Upravo je to bio razlog zašto je nosila obiteljsku dragocjenost Harrisonovih kao nešto staro, umjesto nečega iz vlastitog nasljedstva: Barbara je inzistirala. Šest generacija Harrisonovih imalo je tu ogrlicu na svojim vjenčanjima, pa će je imati i Andy i Max. Vrata Maxova apartmana bila su lagano odškrinuta. Zakorakne unutra i začuje tuš u kupaonici. Tipično, pomisli. Ja sam se spremala proteklih pet sati, a on se tek sad tušira. Max? Ja sam. Nemoj izlaziti! Andy? Što ti radiš ovdje? kroz vrata kupaonice začuo se Maxov glas. Došla sam po ogrlicu tvoje mame. Nemoj izaći, dobro? Neću da me vidiš u haljini. Andy prekopa prednji džep torbe. Nije osjetila baršunastu kutiju, ali su joj se ruke sklopile oko presavijenog papira. Bio je to debeli papir za pisanje, krem boje, s Barbarinim monogramom otisnutim tamnoplavim slovima. Andy je znala da Barbara održava tvrtku Dempsey & Carroll u poslu količinom pribora za pisanje koji kupuje. Već je četiri desetljeća koristila isti uzorak za rođendanske čestitke, pisma zahvale, pozive na večere i izraze sućuti. Bila je staromodna i prije bi umrla nego poslala nekome nezgrapan e-mail ili kakvog li užasa SMS. Imalo je savršenog smisla što je svome sinu na dan njegova vjenčanja poslala tradicionalno, rukom pisano pismo. Andy ga je upravo htjela ponovo saviti i vratiti, kad joj je upalo u oči njezino vlastito ime. Prije nego što je i razmislila što čini, počela je čitati. 16 Lauren Weisberger
Dragi Maxwelle! iako se, kao što znaš, trudim poštovati tvoju privatnost, ne mogu više šutjeti kad se radi o ovako važnim pitanjima. I prije sam ti spominjala razloge svoje zabrinutosti, a ti si uvijek obećavao da ćeš ih uzeti u obzir. Međutim, sada, s približavanjem tvog vjenčanja, osjećam da više ne mogu čekati da iskreno i otvoreno izrazim svoje mišljenje: Preklinjem te, Maxwelle. Molim te, nemoj se oženiti Andreom. Nemoj me krivo shvatiti. Andrea je ugodna osoba i bez sumnje će jednog dana nekome biti odgovarajuća supruga. Ali ti, dragi, zaslužuješ puno više! Ti bi trebao biti s djevojkom iz prave obitelji, ne razorene obitelji koja poznaje samo bol i rastanke. S djevojkom koja razumije naše običaje, naš način života. S nekim tko će moći prenijeti Harrisonovo ime na sljedeće generacije. Najvažnije, s partnericom koja tebe i vašu djecu želi staviti ispred vlastitih, sebičnih poslovnih težnji. Moraš dobro razmisliti o ovome: želiš li ženu koja će uređivati časopise i odlaziti na poslovna putovanja ili želiš nekoga tko druge stavlja na prvo mjesto i prihvaća dobrotvorne ciljeve Harrisonove loze? Ne želiš li partnericu kojoj će biti važnije podupirati vašu obitelj, negoli slijediti vlastite ambicije? Rekla sam ti da mislim da je tvoj neočekivani susret s Katherine na Bermudskim otocima bio znak. Oh, kako si oduševljeno zvučao što je ponovo vidiš! Molim te, nemoj zanemariti te osjećaje. Ništa još nije odlučeno još nije prekasno. Jasno je da si oduvijek obožavao Katherine, a još je jasnije da bi ti ona bila predivna životna partnerica. Uvijek sam bila ponosna na tebe, i znam da nas tvoj otac gleda odozgo i navija da učiniš pravu stvar. S ljubavlju, majka Čula ga je kako zatvara vodu i od iznenađenja ispustila pismo na pod. Posegnuvši da ga digne, primijetila je da joj se ruke tresu. Andy? Još si tu? viknuo je iza vrata. Osveta nosi Pradu 17
Da, ja čekaj, upravo odlazim, uspjela je reći. Jesi li je našla? Zastala je, nesigurna u pravi odgovor. Učini joj se da je sav kisik isisan iz sobe. Da. Čulo se kako vuče noge po podu, a onda pušta i zatvara vodu u umivaoniku. Jesi li otišla? Moram izaći i odjenuti se. Molim te, nemoj se oženiti Andreom. Krv je udarala u Andynim ušima. Oh, kako si oduševljeno zvučao što je ponovo vidiš! Bi li trebala poletjeti do kupaonice ili pobjeći kroz vrata? Kad ga sljedeći put vidi, izmjenjivat će prstenje pred tri stotine ljudi, uključujući i njegovu majku. Netko pokuca na ulazna vrata apartmana prije nego što ih otvori. Andy? Što ti radiš ovdje? upita je Nina, njezina koordinatorica vjenčanja. Bože dragi, uništit ćeš tu haljinu! Mislila sam da ste se dogovorili da se nećete vidjeti prije obreda. Ako to nije točno, zašto se nismo slikali prije? Mljela je bez prestanka izluđujući Andy. Max, ostani u kupaonici. Tvoja nevjesta stoji ovdje kao srna uhvaćena farovima automobila. Čekaj, oh, samo pričekaj trenutak! Jurnula je dok je Andy pokušavala ustati, istovremeno popravljajući haljinu i ispružila ruku. Eto, reče, povlačeći Andy na noge i poravnavajući rukom usku vjenčanicu koja se pri kraju širila. Hajde, dođi sa mnom. Dosta je nestajanja i sličnih budalaština, jesi li me čula? Što je to? Iščupala je pismo iz Andynih znojnih dlanova i podigla ga uvis. Andy je doslovno čula kako joj srce lupa u grudima. Na trenutak se zapitala ne doživljava li srčani udar. Otvorila je usta da nešto kaže, ali umjesto toga, preplavio ju je val mučnine. Oh, mislim da ću Čudesno, ili možda samo poučena iskustvom, Nina dohvati koš za smeće u pravom trenutku i pritisne ga na Andyno lice tako čvrsto, da je osjetila kako joj se plastični rub urezuje u mekanu kožu ispod brade. Dobro je, dobro, protiskivala je Nina kroz 18 Lauren Weisberger
nos, što je međutim djelovalo začudno smirujuće. Nisi ti moja prva nervozna mladenka, a nećeš biti ni zadnja. Sreća da se nisi poprskala. Obrisala je Andyna usta jednom od Maxovih majica i njegov miris, snažna mješavina sapuna i šampona od bosiljka i mente koji je upotrebljavao miris koji je inače voljela izazove joj novu mučninu. Netko opet pokuca na vrata. Slavni fotograf St Germain i njegova lijepa pomoćnica uđoše u sobu. Trebali bismo snimiti Maxove pripreme, objavio je primjetnim, ali neodredivim naglaskom. Hvala Bogu, ni on ni pomoćnica nisu pogledali Andy. Što se događa tamo vani? poviče Max, još uvijek u progonstvu u kupaonici. Max, ostani gdje jesi! viknu Nina, glasom punim auto riteta. Okrenula se prema Andy, koja nije bila sigurna hoće li uspjeti prijeći stotinjak metara do svog apartmana. Moramo ti popraviti puder i o Bože, tvoja kosa Trebam ogrlicu, prošapće Andy. Što? Barbarinu dijamantnu ogrlicu. Čekaj. Misli, misli, misli. Što to znači? Što bi trebala učiniti? Andy se natjera da se vrati do one užasne torbe, ali srećom Nina ju je preduhitrila i podigla torbu na krevet. Na brzinu pretraži sadržaj i izvuče crnu baršunastu kutiju s natpisom Cartier ugraviranim sa strane. Ovo tražiš? Hajde, idemo. Andy joj je dopustila da je odvuče u hodnik. Nina naredi fotografima da oslobode Maxa iz kupaonice i čvrsto zatvori vrata za njima. Andy nije mogla povjerovati da je Barbara mrzi toliko da ne želi da se njezin sin oženi njome. I ne samo to, nego mu je izabrala drugu ženu. Katherine: prikladnija, manje sebična. Ona koja mu je, barem prema Barbari, izmaknula. Andy je znala sve o Katherine. Bila je nasljednica von Herzogovog bogatstva i, koliko se Andy sjećala iz davnih dana neprestanog pretraživanja Osveta nosi Pradu 19
na Googleu, bila je nekakva austrijska princeza koju su roditelji poslali u Maxovu elitnu privatnu školu u Connecticutu. Katherine je diplomirala europsku povijest na sveučilištu Amherst, na koje se upisala nakon što mu je njezin djed austrijski plemić i simpatizer nacista tijekom Drugog svjetskog rata darovao dovoljno novca da se jedna od studentskih spavaonica nazove imenom njegove pokojne žene. Max je tvrdio da je Katherine previše ukočena, previše dolična i u svakom pogledu prepristojna. Dosadna je, tvrdio je. Previše konvencionalna i zaokupljena vanjštinom. Zašto je izlazio s njom, prekidao i opet obnavljao vezu tijekom punih pet godina, nije znao objasniti, ali Andy je oduvijek sumnjala da priča tu ne završava. Očito je bila u pravu. Posljednji put Max je spomenuo Katherine kad ju je namjeravao nazvati da je obavijesti o zarukama. Nekoliko tjedana kasnije stigla je prekrasna zdjela od brušenog kristala iz Bergdorfa, uz poruku s najljepšim željama. Emily, koja je preko svog muža Milesa poznavala Katherine, zaklinjala se da se Andy nema zašto brinuti, da je Katherine dosadna i uštogljena, a iako je, mora se priznati, dobro obdarena, Andy je u svakom drugom smislu bolja od nje. Andy otada nije puno razmišljala o njima. Svi su imali prošlost. Je li se ona ponosila Christianom Collinsworthom? Je li osjećala potrebu ispričati Maxu sve detalje svoje veze s Alexom? Naravno da nije. Ali potpuno je druga priča pročitati pismo buduće svekrve, na sam dan vjenčanja, u kojem preklinje tvog zaručnika da se umjesto tobom oženi svojom bivšom djevojkom. Bivšom djevojkom na koju je očito s toliko oduševljenja naletio na Bermudama tijekom svoje momačke zabave i koju je, prikladno, zaboravio spomenuti. Andy protrlja čelo i prisili se na razmišljanje. Kad je Barbara napisala to otrovno pismo? Zašto ga je Max sačuvao? I što je značilo to što je vidio Katherine prije samo šest tjedana, a da o tome nije rekao Andy ni riječ, iako joj je u detalje ispričao sve o partijama golfa s prijateljima, sunčanju i odrescima za večeru. Moralo je postojati neko objašnjenje, naprosto je moralo. Ali kakvo? 20 Lauren Weisberger