ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE 6

Transcription

1

2 UDK ( \AKOVO) (082) ISBN MUZEJ ÐAKOVŠTINE ÐAKOVO ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE 6 Ðakovo,

3 IZDAVA^ Muzej Ðakovštine Ðakovo ZA IZDAVAÂ Branka Uzelac GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Borislav Bijeli} UREDNIŠTVO Krunoslav Lekši}, Branka Uzelac, Ivo Pavlovi}, Borislav Bijeli} LEKTURA I KOREKTURA Hrvoje Mileti} PRIJEVOD SA@ETAKA Snjeàna Mari} RAÛNALNA OBRADA Hardy, Ðakovo TISAK Tiskara, Budrovci NAKLADA 500 komada Zbornik je tiskan uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2 CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUÎLI[NA KNJI@NICA OSIJEK UDK ( \akovo) (082) \AKOVO i njegova okolica : zbornik Muzeja \akov{tine / glavni i odgovorni urednik Ivica [estan. - \akovo : Muzej \akov{tine, (Biblioteka Muzeja \akov{tine) 6: Zbornik Muzeja \akov{tine / <glavni i odgovorni urednik Borislav Bijeli} ; prijevod saètaka Snjeàna Mari}> Bibliografske bilje{ke uz tekst. - Summaries ISBN [estan, Ivan I. \akovo i okolica - Zbornik

4 ^LANCI Zdenko Radeli}: Kriàrska gerila u Ðakovštini Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) Borislav Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani projekt gradnje Našice Ðakovo Vladimir Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u Ðakovu Branko Ostajmer: Saborski izbori u Ðakovu i Ðakovštini godine- --- Lekši}: Strossmayerov trg stara jezgra Ðakova GRAÐA Stjepan Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) Danijel Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome: Iz Zbirke diploma Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci Vesna Boì}-Drlja~a: Kulturno-prosvjetni rad na podru~ju grada Ðakova KRITIKE, OCJENE, PRIKAZI, REAGIRANJA Marin Sraki}: Zabrana školskog vjeronauka u doba komunizma - Kratki prikaz na temelju povijesnih izvora s posebnim osvrtom na Republiku Hrvatsku i na podru~ju Ðakova~ke i srijemske biskupije (Mato Artukovi}) Ðakova~ki susreti hrvatskih knjièvnih kriti~ara III. i IV. (Ivan Kunšti}) Borislav Bijeli}: Naše teme - ogledi o prošlosti i sadašnjosti Ðakova i Ðakovštine

5 Škola u Strizivojni Prilozi za prou~avanje povijesti Strizivojne (Borislav Bijeli}) Vladimir Geiger: Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini (Borislav Bijeli}) Zbornik Muzeja Ðakovštine 5 (Milan Vrbanus) Branka Migotti: Pozla}ena stakla sa Štrbinaca kod Ðakova (Ljubica Perini}) Nikola Bi}ani}: Knjige imaju svoju sudbinu (@eljko Vurm) Mirko ]uri}: Strategije, sje}anja i zaborava (Miro Šola) Zvonko Benaši}: Ðakova~ki spomendani (@eljko Lekši}) Vinko Toki}: Monografija - HOŠK (Tomislav Šetka) Ivan Pavi}: Dobrovoljno vatrogasno društvo Gorjani (Branko Ostajmer) Andro Mrši}: Nogometni priru~nik 1 (Miro Šola) Miroslav Bauer: Nogomet u Strizivojni (Borislav Bijeli}) Tomo Šajkunovi}: Pedeseta obljetnica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Drenje, (Branko Ostajmer) Wilhelm Andreas Zimmermann: Dorfchronik Wutschewzi (Vladimir Geiger) Katalog izlo`be usporednih fotografija do (Borislav Bijeli}) Istina o oporuci biskupa Strossmayera (Zvonko Benaši}) IN MEMORIAM Mile Jurjevi} (Ivo Pavlovi}) Msgr. ]iril Kos (Luka Marijanovi})

6 ^LANCI 5

7 6

8 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str UDK (497.5 \akovo) "1945/1946" Kriàrska gerila u Ðakovštini Zdenko Radeli} Hrvatski institut za povijest, Zagreb Autor prikazuje stanje kriàrskog pokreta na podru~ju Ðakovštine Dosadašnja istraìvanja dopuštaju zaklju~ak da pokušaji organiziranja gerilskog otpora protiv komunisti~ke vlasti i Jugoslavije u cilju obnove NDH ovdje nisu imali ve}e oblike. Zapravo, kriàrski pokret u ovom dijelu Hrvatske sveo se na skupine Filipa Tomi}a Slavonca, Dragutina Homotara, koja je bila dio Slavon~eve skupine, i djelomi~no, skupinu Pere He}imovi}a Marice, koja je više djelovala u susjednim kotarima. Uvod Istraìvanja o kriàrima u Hrvatskoj nemaju veliku tradiciju. Nakon njihova nestanka prošlo je dugo razdoblje do prvih ve}ih historiografskih koraka prema toj temi. 1 Osim izmijenjenih prilika, nestanka jugoslavenske dràve i komunisti~kog sustava, u kojima su izbor tema i njihove interpretacije pre~esto bile u ovisnosti od politi~kih potreba, na to su najviše utjecali arhivski dokumenti koji su postali dostupni javnosti. Najvredniji su dokumenti Slu`be dràvne sigurnosti (SDS) Socijalisti~ke Republike Hrvatske, što je od novo ime reformiranog Odjeljenja za zaštitu naroda (OZN) i Uprave dràvne bezbjednosti (UDB), koji su 1 Vidi: Zdenko RADELI], Kriàri gerila u Hrvatskoj, Zagreb, Hrvatski institut za povijest - Dom i svijet,

9 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini po~etkom 90-ih godina 20. stolje}a predani Hrvatskom dràvnom arhivu (HDA). Isti je slu~aj i s istraìvanjem kriàra u Ðakovštini. Iako bi bilo nepravedno re}i da je ovaj rad jedini historiografski rad posve}en ovoj temi, ipak samo jedna novinska notica dopušta da moj zaklju~ak nije daleko od istine. 2 O kriàrima Kriàri su se borili protiv jugoslavenske komunisti~ke vlasti s ciljem da obnove Nezavisnu Dràvu Hrvatsku (NDH), a ve}inom su bili pripadnici poraènih Oruànih snaga Nezavisne Dràve Hrvatske (OS NDH). Dva su temeljna razloga za nastanak kriàra. Jedan je razlog bila borba protiv komunizma i Jugoslavije i za obnovu NDH. Drugi razlog bila je borba za goli ìvot u suo~avanju s drasti~nim postupcima pobjednika. Vaàn razlog odmetanja bilo je i dezertiranje i izbjegavanje mobilizacije u NOV-u (Narodnooslobodila~ku vojsku), a kasnije u Jugoslavensku armiju (JA) uop}e. Udio dezertera i onih koji su bjeàli od gnjeva pobjednika me u kriàrima nije bio zanemariv. Prvi razlog potvr uje svjesno opredjeljenje kriàra za oruàni otpor sa sasvim odre enim protukomunisti~kim i protujugoslavenskim programom, a drugi razlog otkriva da su se mnogi odmetali zbog straha za svoj ìvot. Suo~eni s drasti~nim kaznama i odmazdom, bjeàli su iz zarobljeni~kih kolona i logora i odustajali od prijavljivanja vlastima. Pridruìvali su se onima koji su nastavljali borbu ili su, pak, nastojali odràti se na ìvotu bez ikakvih ozbiljnijih namjera da se bore za svoje politi~ke ciljeve. Ipak, i oni su bili dio kriàrskog pokreta. Tako ih je tretirala vlast, a u krajnjem slu~aju, iako to mnogima nije bila po~etna namjera, ustrajali su na protukomunisti~koj i protujugoslavenskoj strani. Me utim, unato~ navedenim razli~itim motivima djelovanja ili odmetanja od vlasti, kriàre treba ozna~iti kao ustašku gerilu. Ne samo da su mnogi me u njima bili ustaše, nego su upravo pripadnici ustaškog pokreta i ustaške vojnice nametnuli osnovni ton kriàrskom djelovanju. Naziv kriàri po~eo se upotrebljavati u Slavoniji i to najkasnije u kolovozu Do jeseni mnogi hrvatski gerilci na podru~ju sjeverne Hrvatske na kapama ili odorama nosili su bijele kriève. Kasnije su kri` bijele boje, ponekad 2 Vladimir GEIGER, O kriàrima u Ðakovštini godine, Ðakova~ki vezovi. Jubilarna revija, Ðakovo, Hrvatski dràvni arhiv (dalje: HDA), Republi~ki sekretarijat za unutrašnje poslove (dalje: RSUP) Socijalisti~ka Republika Hrvatska (dalje: SRH), Slu`ba dràvne sigurnosti (dalje: SDS), 015-2, Izvještaj o oruànim bandama u Hrvatskoj, ; HDA, Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske (dalje: CK SKH, Vojna komisija (dalje: VK), Izvještaj Odjeljenja za zaštitu naroda (dalje: Ozne) za Hrvatsku,

10 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str unutar ili iznad slova U, a ponekad iznad hrvatskog grba, prišivali na vojni~ke kape i u ju`nijim dijelovima Hrvatske. Naziv kriàri je najvjerojatnije izabran spontano kao mogu} simbol protukomunizma, ali i kao najprihvatljiviji simbol otpora za koji se vjerovalo da bi mogao biti op}ehrvatski. Osim imena kriàri u Slavoniji je prisutan i naziv šumnjaci. Me utim, samo se naziv kriàri proširio u cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Osim simbolom krià i imenom, kriàri su se predstavljali i pozdravima od kojih su naj~eš}i bili "Za Hrvatsku i Krista - protiv komunista!", "Za Krista - protiv komunista" i "Slava Kristu - smrt komunistu". No, isticanje vjerske opredjeljenosti imalo je va`niju ulogu u naglašavanju protukomunizma i nacionalne identifikacije, a manje je imalo stvarno zna~enje u svakidašnjem djelovanju hrvatskih gerilaca. Naime, kriàri su, uostalom, kao i promid`ba u NDH, inzistirali na tezi da je partizanski pokret, pa time i nova vlast, zapravo srpski pokret predvo en komunistima. To što su i Hrvati masovno sudjelovali u Narodnooslobodila~kom pokretu (NOP) nije ih pokolebala da se pozivaju na krš}anstvo i katolicizam. Prema njihovom uvjerenju rije~ je o nevjernicima, hrvatskim izdajicima, i Srbima, protivnicima hrvatske samostalnosti. Zato je vjera bila pogodan simbol kako bi se razlikovali od svojeg neprijatelja, opredjeljenog za komunizam. Iako je vlast inzistirala na povezanosti kriàra i Katoli~ke crkve, nema dokaza koji bi tu suradnju potvr ivali, osim rijetkih iznimaka. To dokazuju mnogobrojni dokumenti Udbe, napose njezini, to~nije elaborati SDS-a, iz 60-ih godina 20. stolje}a, u kojima se sve}enici ne spominju. No, jugoslavenskoj komunisti- ~koj vlasti je diskreditiranje Katoli~ke crkve, uostalom kao i pripadnika Hrvatske selja~ke stranke (HSS), bio glavni cilj pri suzbijanju kriàra i jedan od temeljnih uvjeta u~vrš}enja svoje vladavine. Dakako, ne moè se negirati da su neki sve}enici i haesesovci zaista pomagali kriàrima, ali ta je suradnja jedva spomena vrijedna. Politiku suzbijanja stvarnog i potencijalnog suparništva svojoj neograni~enoj vladavini Komunisti~ka partija Jugoslavije (KPJ) zapo~ela je postupno i ustrajno, manje ili više prikriveno, od po~etka rata. U svojoj politici komunisti su se oslanjali na Savez Sovjetskih Socijalisti~kih Republika (SSSR). Okupacija i podjela Jugoslavije, gubitak velikog dijela hrvatskog teritorija i represija ustaške vlasti, njezini rasisti~ki i šovinisti~ki pogromi vlastitih gra ana, napose Roma, Srba bili su povod za pokretanje oslobodila~kog rata. Istodobno su teške ratne prilike, uostalom kao i njihovi ruski uzori 1917., iskoristili za pokretanje revolucije. Gra anskim ratom i neprestanim isticanjem da im je cilj isklju~ivo oslobodila~ka borba obnovili su Jugoslaviju, ali pod svojom neograni~enom vlaš}u. U tom cilju obra~unavali su i s Katoli~kom crkvom i s HSS-om. Smaknu}a, inscenirane sudske procese, zatvore i prijetnje opravdavali su stvarnom ili tobo`njom 9

11 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini suradnjom svojih neistomišljenika s reìmom NDH, okupatorom ili, pak, monarhisti~kim snagama predvo enih ~etni~kim pokretom. Osim toga, sluìli su se i manipulacijama. Nakon vojne pobjede i postupnog u~vrš}ivanja vlasti i me unarodnog priznanja postupno je nestala potreba za pretvaranjem da se poštuju demokratska pravila igre. U tome su imali potporu ili, barem, pasivno mirenje velikog dijela stanovništva, a najviše mladih, koji su bili zasi}eni nepravdom, mr`njom i ratom. Kona~no, federalni ustroj i republikanski oblik vladavine te obe}anje da }e uspostaviti pravedno društvo jednakosti i pravde, bilo je primamljivo za stanovništvo koje je traìlo bolja rješenja no što su bila loša iskustva s Kraljevinom Jugoslavijom ili NDH. Nastanak kriàra Nakon sloma NDH u cijeloj Hrvatskoj bilo je na tisu}e pripadnika ustaškog pokreta i OS NDH koji su se sklanjali pred pobjednicima. Za mjesec dana komunisti~ke su vlasti vojnim i politi~kim mjerama sveli njihov broj na ljudi. Mnogobrojne male skupine, bez vodstva i bez to~no odre enog podru~ja djelovanja, uglavnom su se zadràvale oko svojih domova, što je jedno od glavnih obilje`ja gerilskih skupina. No, nakon potpune raspršenosti, ve} u ljeto kriàri su po~eli sre ivati svoje redove, me usobno se povezivati i organizirati uporišta. Osnovne metode djelovanja kriàra bile su ubijanje predstavnika nove dràve, du`nosnika Narodne fronte, zapravo ~lanova KP, ~asnika Jugoslavenske armije, razoruàvanje vojnika, policajaca, plja~kanje pristaša komunisti~ke vlasti, ali i drugih, provaljivanje u zadruge i uništavanje dràvne imovine i ometanje prometa. 4 Vijesti o aktivnostima hrvatske gerile širile su se me u ustaškim emigrantima u Austriji i Italiji u drugoj polovici Sukob u protufašisti~koj koaliciji budio je vjeru ustaškog vodstva da Zapad sprema protukomunisti~ku "petu kolonu" u zemljama Isto~ne Europe i da }e poduprijeti ustašku emigraciju. Zapravo, prema njegovu vi enju, zapadne sile trebale su preuzeti mjesto novog saveznika umjesto nacisti~ke Njema~ke. Zato je vodstvo NDH odbacilo svoju rasisti~ku politiku, kao i na~ela kolektivne krivnje i odmazde. Štoviše, pribliàvanje zapadnim silama urodilo je pozivanjem na demokratska na~ela. Ustaško vodstvo dràlo je da je NDH samo privremeno okupirana, ali da hrvatska dràva i dalje postoji. Ponavljali su tezu da je NDH izraz volje hrvatskog naroda koji nije htio, niti priznaje Jugoslaviju u bilo kakvu obliku, pa ni "diktator- 4 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-2, Izvještaj o oruànim bandama u Hrvatskoj,

12 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str ski totalitaristi~ki boljševizam. U toj borbi Hrvatski narodni otpor, kako su nazvali svoj pokret, povezat }e se sa svim protukomunisti~kim snagama koje priznaju hrvatsku dràvu, kao i s velikim silama. Vodstvo je odbacilo ime ustaša, kao i sve ustaške nazive i simbole. Naglašavalo se da se pozdrav Za dom - spremni ne smije više rabiti ni dizati ruku u pozdrav, kao što se to ~inilo u NDH oponašaju}i talijanske fašiste i njema~ke naciste. 5 Inzistiralo je na tome da se hrvatska vojska nazove Hrvatske oruàne snage (HOS) kao i za vrijeme NDH, jer su naziv kriàri dràli neprimjernim zbog vjerske podjele hrvatskih boraca na katolike i muslimane. No, s obzirom na to da se naziv kriàri ve} bio proširio, na tome se nije inzistiralo. Vodstvo NDH planiralo je povezati sve kriàrske skupine, nametnuti im vojno, politi~ko i upravno vodstvo. Zato su organizirali ubacivanje visokih ~asnika HOS-a. Najambicioznija bila je Akcija 10. travanj. Pretvaranje kriàra u mo}nu vojnu silu na ~elu s dràvnim vodstvom NDH omogu}ili bi da se u pogodno vrijeme, nakon sukoba zapadnih sila sa SSSR-om, pokrene masovni ustanak Hrvata radi rušenja komunisti~ke Jugoslavije i obnove NDH. Me utim, Udba se od samog po~etka ubacila u tijek akcije. Operacijom Gvardijan, od 20. srpnja do 3. srpnja 1948., uhvatila je ~ak 96 sudionika odmah nakon prelaska granice. 6 To je bio kraj bilo kakvog ozbiljnijeg rada na povratku vodstva ustaškoga pokreta i NDH s ciljem organiziranja otpora u Hrvatskoj. Kriàri u Slavoniji i Ðakovštini Nakon proboja Srijemskog fronta jedinice Jugoslavenske armije ušle su 12. travnja u Vukovar. Dne 16. travnja 1945., jedinice 21. udarne i 6. proleterske divizije JA Nikola Tesla poslije dvodnevnih borbi protiv 47. i 65. puka njema~ke 22. pješadijske divizije, ušle su u Ðakovo i prinudile protivnika na povla~enje prema Pleternici i Našicama. Jedinice 48. udarne divizije JA, poslije trodnevne borbe, odbacile su puk njema~ke 41. pješadijske divizije prema Slavonskom Brodu i zauzele èljezni~ko kriànje Strizivojnu. Do 23. travnja 5 Sre}ko ROVER, Svjedo~anstva i sje}anja. Memoari, priredio fra Martin Planini}, Zagreb, Protektor, 1995., 232, ; Ivan PRUSAC, Akcija Deseti travanj: u svjetlu svijedoka: dokumentacije, bez. mj. izd., 1989., 77; HDA; HDA, RSUP SRH, SDS, , Glavne upute i smjernice za rad Hrvatskog odpora u domovini; isto, , Na~elna podloga hrvatske narodne borbe, (navedeni datum ne odgovara vremenu kad je dokument nastao). 6 Goran VUKOVI], Klopka za kolja~e, Spomen podru~je Jasenovac, 1980., 209.; Aleksandar VOJINOVI], Kako se razvijala naša Slu`ba sigurnosti, Start, Zagreb, , ; S. ROVER, Svjedo~anstva i sje}anja, 319.; HDA, Optu`nica Milošu i druìni, ; HDA, RSUP SRH, SDS, , Optu`nica Kavranu i druìni,

13 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini JA je zauzela Vinkovce, Osijek, Našice, Slavonsku Poègu, Slavonski Brod i Novu Gradišku. 7 Pred naletom JA povla~ile su se prema zapadu i Oruàne snage NDH, a manji dio njezinih vojnika napustio je svoje jedinice, jer su èljeli ostati u blizini svojih krajeva. Od njih, kao i onih koji su kasnije pobjegli iz logora i zarobljeni~kih kolona, regrutirali su se kriàri. Po~etkom ljeta skrivaju se u blizini svojih sela i ne pokazuju neku organiziranu aktivnost, a osnovni razlog njihova neprijavljivanja i odmetanja pred komunisti~kim vlastima strah je od pobjedni~ke odmazde. Pojavi kriàra, osim jakog ustaškog pokreta u pojedinim podru~jima, pogodovala je i konfiguracija zemljišta, posebno planine Dilj, Krndija, Papuk, Poèška gora, Psunj i Ravna gora. Podršku u hrani i skloništima pruàla su im sela koja su aktivno sudjelovala u ustaškom pokretu. 8 Kao i u ostalim dijelovima Hrvatske, kriàri nisu uspjeli stvoriti organiziranu vojsku. Stanje je bilo takvo, da je Udba, dakako, ne bez mr`nje prema svome smrtnom neprijatelju, ocjenjivala da su oni zapravo "razularena banda". Udruìvali su se u manje skupine koje su se tek povremeno me usobno povezivale. Ve}ina je bila slabo organizirana, a samo su neke kriàrske skupine imale organizaciju izgra enu na vojnim na~elima. Njihove vo e mijenjale su se "iz dana u dan", a svaka skupina imala je svoje podru~je i suradni~ku mreù. Rijetko su se udaljavale od mjesta ro enja ve}ine pripadnika. Prema nekim procjenama Slavonija je uz Liku bila najja~e uporište kriàra, ali to se najviše odnosilo na brdovito podru~je. 9 Malo je dokumenata nastalih u tom razdoblju koji bi govorili o stanju gerile u kotaru Ðakovo. Nešto više, što je, dakako, posljedica tamošnje ve}e prisutnosti kriàra, ima dokumenata iz Ðakovštini susjednih podru~ja. U vezi s djelovanjem kriàra posebno je napetost narasla pred izbore za Ustavotvorni sabor Narodne Republike (NR) Hrvatske, koji su se odràli 10. studenoga Izvršeno je nekoliko napada uo~i i na dan izbora. Vlast je u borbi protiv kriàra osim Udbe, vojske i policije, angaìrala partijske i skojevske organizacije te aktiviste lokalnih 7 Hronologija oslobodila~ke borbe naroda Jugoslavije , Beograd, Vojnoistorijski institut, 1964., HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Našice; isto, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci; isto, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonska Poèga. 9 HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod; isto, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonska Poèga; isto, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci; isto, , Nova Gradiška, ; isto, 015-2, Izvještaj o oruànim bandama u Hrvatskoj; HDA, JT SRH, 421, k. 4,

14 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str odbora. 10 Kriàri su imali veze u slavonskim gradovima. Poznato je da su vlasti zbog suradnje s kriàrima u Ðakovu potkraj uhitili 10 osoba. 11 Iako su poduzete akcije Ozne dale rezultate, kriàri su u Slavoniji, a osobito u okrugu Slavonski Brod, u ljetnjim mjesecima bili jedan od najteìh problema za komunisti~ku vlast u Hrvatskoj. 12 Svojim djelovanjem utjecali su na normalno odvijanje svakodnevnog i politi~kog ìvota. Izvješ}a Komunisti~ke partije Hrvatske (KPH) iz i otkrivaju da je posebno pooštrena borba protiv suradnika kriàra. To je bila posljedica procjene da je u~inkovitost borbe protiv kriàra izravno ovisna o represivnim postupcima protiv onih koji su ih pomagali. Zanimljivo je da se vlast još potkraj plašila politi~kih posljedica zbog utjecaja kriàra jer su se njihovi protivnici tzv. "kula~ko-ma~ekovsko-klerikalni elementi" i dalje nadali promjenama. To je posebice bilo opasno zbog sve ve}eg otpora seljaka prisilnom otkupu poljoprivrednih proizvoda. 13 U prolje}e 1947., kriàri u Slavoniji najviše su se isticali oko Našica, Orahovice i Poège. 14 U jednom drugom dokumentu, pak, tvrdi se da su kriàri u bili najja~i na podru~ju Slavonskog Broda. 15 To je, dakako, moralo utjecati i na stanje na akova~kom podru~ju. Me utim, unato~ njihovom povremenom djelovanju, u jesen više nije bilo organiziranih gerilskih skupina u Slavoniji, barem ne onih utjecajnijih. 16 Kriàrske akcije svele su se na pojedina~ne prepade i ubojstva. Kasnih 40-ih godina kriàri nestaju. Umjesto s kriàrima, vlast se sve više suo~ava s seljacima koji se sna`no protive njenoj agrarnoj politici. Bune se protiv prisilnog otkupa poljoprivrednih proizvoda kao i protiv selja~kih radnih zadruga. 17 Kriàrske skupine u Ðakovštini Mnoge skupine koje su djelovale na podru~ju Našica, Osijeka, Slavonskog Broda, Slavonske Poège, Vinkovaca imale su utjecaja i na doga aje na podru~ju Ðakovštine. Najzna~ajnije me u onima koje su djelovale na rubnim podru~jima akova~kog kotara bile su skupine Marka âluši}a, Adama Dekanovi}a Ace, Marijana Guberca, Pere He}imovi}a Marice, Ivana Mlinarevi}a, Marka 10 HDA, JT SRH, 421, k. 6, JT okruga Slavonski Brod, HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT okruga Osijek. Ovo izvješ}e je zaprimljeno u JT Hrvatske HDA, RSUP SRH, SDS, 015-2, Izvještaj o oruànim bandama u Hrvatskoj. 12 HDA, JT SRH, 421, k. 112., Odjeljenje Udbe, HDA, JT SRH, 421, k. 6, JT okruga Slavonski Brod, HDA, CK SKH, inv. br. 2137a, Izvještaj CK KPH, HDA, Teze za politi~ki referat; HDA, Naoruàne bande i jataci HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod. 17 HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT okruga Osijek,

15 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini Obajdina, Nikole Šiki}a Meme, Skupina u Retkovcima i Skupina Stari Mikanovci. Od spomenutih, skupina Adama Dekanovi}a Ace uništena je zadnja i to u studenom 1949., nedaleko od granice kotara Ðakovo, na podru~ju Andrijaševaca, Cerne i Retkovaca. Postoje}a dokumentacija, na àlost, ne pruà dovoljno podataka o pojedinim akcijama, pa ih se ne moè pripisati nekoj odre enoj skupini. Tako je za sukob vladinih jedinica s kriàrima u listopadu nedaleko od Perkovaca na podru~ju izme u Ðakova i Slavonskog Broda, zabiljeèno samo to da je tada poginulo 4 kriàra, dok je 1 uspio pobje}i. U oùjku na podru~ju kotara Ðakovo 1 je "bandit" uhva}en, 1 ubijen i 2 su ranjena. Istodobno je otkriven i jedan bunker s hranom i vojnom opremom. U lipnju 1946., to~nije izme u 9. i 11. lipnja, kriàri su upali u selo Ratkov Dol, zapadno od Ðakova. Poznato je samo to da je u nekoliko dana u nekoliko sela slavonskobrodskog podru~ja, ali i u malom selu Ratkov Dol na akova~kom podru~ju, ubijeno 5 ljudi, a u borbi je poginuo i 1 vojnik. I o napadu izvedenom godinu dana kasnije, 9. studenoga 1946., nema mnogo podataka. Napad se dogodio u selu Stari Perkovci, izme u Slavonskog Broda i Ðakova, a 3 su "bandita" napala straù koja je ~uvala izborni materijal za izbore za Ustavotvorni sabor NR Hrvatske 10. studenoga Ranili su dvojicu straàra, ali bira~ki materijal nisu dirali. 18 Me u navedenim skupinama, koje su djelovale ili su imale utjecaja na akova~ko podru~je, istaknut }u njih nekoliko. Skupina Nikole Šiki}a Meme, ustaše iz Štikade pokraj Gra~aca, nastala je u oùjku Imala je oko 13 kriàra, koji su djelovali na podru~ju Osijeka, Vinkovaca, Vukovara, Slavonskog Broda, ali i Ðakova. Naàlost, postoje}i dokumenti ne govore ništa detaljnije o kretanjima po Ðakovštini ili, ~ak, o mogu}im akcijama. 19 Skupina Marka âluši}a, ustaše iz Bosne, "prema nepotpunim podacima" imala je oko 30 kriàra. U svibnju iz Bosne se prebacila u isto~ni dio slavonskobrodskog podru~ja, a djelovali su i na rubnim djelovima uz akova~ko podru~je, napose oko sela Stari Perkovci i Staro Topolje HDA, CK SKH, VK, Izvještaj MUP-a Narodne Republike Hrvatske (dalje: NRH), ; isto, ; isto, ; isto, ; isto, Izvještaj Ozne, ; HDA, RSUP SRH, SDS, 015-2, Izvještaj o oruànim bandama u Hrvatskoj; isto, CK SKH, inv. br. 352, Izvještaj OK KPH Brod, ; isto, JT SRH, 421, k. 6, JT okruga Slavonski Brod, HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci; Su enje Lisaku, Stepincu, Šali}u i druìni, ustaško-kriàrskim zlo~incima i njihovim pomaga~ima, urednik i izdava~ Milan Stani}, Zagreb, 1946., HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod. 14

16 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Skupina Pere He}imovi}a Marice, iz Sibinja pokraj Slavonskog Broda, nastala je po~etkom kad se skupina bosanskih kriàra povezala s naši~kim i slavonskopoèškim kriàrima. Imala je od 10 do 15 pripadnika. Djelovala na podru~ju Ðakova, Našica, Slavonske Poège i Slavonskog Broda. Kretali su se uz zapadne rubne dijelove Ðakovštine, najviše u selima Granice, Ostrošinci i Zdenkovac. Prema navodima Udbe iz 1948., skupina je osim velikog broja provala u zadruge po~inila i više od 30 ubojstava. 21 Najvjerojatnije je rije~ o tome da su akcije ve}eg broja drugih skupina pripisane upravo skupini Pere He}imovi}a Marice. No, neke od napada ova je skupina izvršila i na akova~kom podru~ju. Mogu}e je upravo ova skupina izvela napad na policijsku postaju u Levanjskoj Varoši 1. sije~nja 1946., kad je poginuo policajac Milan Krajnovi}. 22 Gotovo je sigurno, barem prema tvrdnjama u policijskim izvješ}ima, da je potkraj prosinca u selu Milinac, zapadno od Ðakova, ubila Stevu Mr enovi}a Zavi~ara, zapovjednika tamošnje policijske postaje. Ubijen je u ku}i u kojoj se odmarao, a njegova su pratioca razoruàli i svukli. Usput spominjem, da je u elaboratu SDS-a Slavonska Poèga, napisanom po~etkom 60-ih godina, pogrešno navedeno da je Mr enovi} bio zapovjednik policijske postaje Nove Ljeskovice, sela izme u Našica i Slavonske Poège, a ne policijske stanice u selu Milinac, kao što proizlazi iz policijskog izvješ}a iz Nisu poznati detalji o tome kako je završila skupina, osim da je razbijena nakon što je upala u zasjedu u selu Ruševu i to potkraj zime Njezin vo a Pero He}imovi} Marica ubijen je nešto kasnije, tako er iz zasjede. 24 Skupina Marka Obajdina, ustaškog poru~nika iz Slunja, osnovana je koncem u Andrijaševcima pokraj Vinkovaca. Imala je oko 35 kriàra. Djelovali su na podru~ju Vinkovaca, Vukovara ali i u blizini isto~nog dijela Ðakovštine, napose u selu Stari Mikanovci. Izveli su "krupnije i sitnije plja~ke", a, najvjerojatnije, su ubili i nekoliko komunisti~kih aktivista. Skupina je po~etkom svibnja razbijena u sukobu s jedinicom Korpusa narodne obrane Jugoslavije, poznatog po kratici KNOJ, izme u Privlake i Gradišta, a 12 kriàra na ~elu s Obajdinom prebacilo se na podru~je Slavonskog Broda, a zatim Slunja HDA, RSUP SRH, SDS, 015-4, Banditizam od , Pali nepobe eni , Beograd, Savezni odbor za proslavu dvadesete godišnjice Slu`be unutrašnje bezbednosti, bez. g. izdanja, HDA, CK SKH, VK, Izvještaj MUP-a NRH, ; isto, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonska Poèga; Pali nepobe eni, HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonska Poèga; isto, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Našice. 25 HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci. 15

17 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini Skupinu Stari Mikanovci osnovali su u ljeto Jure Cindri} iz Starih Mikanovaca i Ivan Smol~i} iz Retkovaca pokraj Vinkovaca, pripadnici "ustaških vojnih formacija". Zapravo je bila rije~ o 5 kriàra koji su pripadali izdvojenom dijelu skupine ustaškog poru~nika Marka Obajdina. Djelovali su na podru~ju Slavonskog Broda, Vinkovaca, a od sela u blizini Ðakovštine upadali su na podru~je sela Gundinci, Retkovci i Stari Mikanovci. Izveli su mnogo manjih prepada. Po~etkom studenog ve}ina je uhva}ena i likvidirana. Pripadnika skupine Adama Sajdera, Nijemca i zidara iz Vukovara, koji je došao u skupinu 1. rujna 1947., uhvatila je upravo Udba za kotar Ðakovo potkraj listopada 1947., pretpostavljam, dakako, na podru~ju Ðakovštine. Nakon saslušanja Udba ga je smaknula. 26 Skupina Adama Dekanovi}a Ace, demobiliziranog borca i suradnika Udbe iz Cerne nastala je u srpnju Imala je 3 ili 4 aktivna kriàra, ali u akcijama je sudjelovalo i do 30 njihovih suradnika. Ni ona, kao ni prethodne nije djelovala na Ðakovštini, ali djeluju}i na podru~ju Vinkovaca a posebno u blizini jugoisto~nog podru~ja Ðakovštine, a najbliè selu Prkovci, vjerojatno su utjecali na tamošnje stanje. 27 Najzna~ajnija skupina koja je djelovala na akova~kom podru~ju bila je skupina Filipa Tomi}a Slavonca, u~itelja, ustaškog tabornika i natporu~nika, rodom iz Piškorevaca pokraj Ðakova. Tomi} se povla~io sa jedinicama OS NDH prema Sloveniji gdje je zarobljen i upu}en u neki od logora, vjerojatno, u Hrvatskoj. Na putu prema logoru uspio je pobje}i, me utim, ponovo je uhva}en. Osu en je na 4 godine prisilnog rada i sproveden u logor Krndija. No, u srpnju uspijeva mu pobje}i iz logora sa skupinom zatvorenika, me u kojima su bili Šimun Gašpar, Stjepan Markovac i Tomo Vragolovi}. Nakon bijega iz logora u Krndiji u srpnju 1945., Tomi} na podru~ju Ðakovštine okuplja "ustaške ostatke" radi na osnivanju "kriàrsko teroristi~ke organizacije". Najprije se povezao s Ðurom Lon~ari}em iz Strizivojne i Ðurom Boškovi}em iz Hercegovine. Ova su dvojica cijelo vrijeme nakon rata ìvjeli u ilegali da ih vlasti ne bi uhitile, ali nije poznat razlog njihova straha od uhi}enja. U po~etku je organizacija imala 6 do 7 pripadnika, da bi nakon "izvjesnog vremena" Tomi} stvorio "oruànu organizaciju" koja je po njemu dobila ime, kako se to u elaboratu neprecizno navodi "Kriàrsko teroristi~ka organizacija 'Slavonac'". Podijeljena je bila na manje skupine, a brojala je oko 40 kriàra. U stalnom sasta- 26 HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci. 27 HDA, JT SRH, 421, k. 2, JT okruga Osijek, ; ; HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci. O Dekanovi}u vidi i: Katarina SPEHNJAK, Selja~ki otpor politici obveznog otkupa u Hrvatskoj godine, âsopis za suvremenu povijest, Zagreb, 1995., 2.,

18 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str vu bilo je 16 do 18 osoba, a po svemu sude}i neki su se skrivali ili, pak, legalno ìvjeli u Ðakovu. S tom kasnijom procjenom slaè se i dokument iz toga vremena u kojem se navodi da je u jesen u kotaru Ðakovo bilo 15 gerilaca. 28 Sli~no je i s procjenama o naoruànju Tomi}eve skupine. Raspolagali su sa nekoliko šmajsera, oko 14 karabina, nekoliko pištolja i bombi. Djelovali su na podru~ju Ðakova, Slavonskog Broda i Vinkovaca, napose oko sela Beravci, Dragotin, Ðakova~ki Selci, Gašinci, Josipovac, Levanjska Varoš, Majar, Punitovci, Satnica, Stari Perkovci, Strizivojna, Velika Kopanica i Vrpolje. U me uvremenu je na jugoisto~nom podru~ju Ðakovštine, oko sela Dragotina i Majara, svoju skupinu, prema navodima SDS-a, osnovao Dragutin Homotar, koja se priklju~ila skupini Filipa Tomi}a Slavonca. Me utim, njeni pripadnici su i dalje ostali na svom terenu. 29 Dostupni su podaci za najistaknutije pripadnike skupine, iako sama ~injenica da postoje velike razlike u elaboratima SDS-a Osijek i Slavonski Brod iz 60-ih godina u pocjenama o sastavu, broju pa i o tome i tko su bili zna~ajniji ~lanovi, navodi na veliki oprez u procjenjivanju vjerodostojnosti podataka. Najistaknutiji pripadnici skupine, osim Tomi}a i Homotara, prema elaboratu Osijeka bili su Ilija Ðuriši}, Stjepan Hum, Ilija Ivezi}, Luka Marijanovi}, Antun Ostajmer i Luka Šalamon. Prema slavonskobrodskom elaboratu pripadnici su bili Pavao Barta, Stjepan Boti~ki, Marko Devi}, Ðuro ûki}, Mato Damjan~i}, Šima Gašpar, Ðuro Kasa, Ivica Kova~evi}, Ilija Ljubi~i}, Vinko Marijanovi}, Stjepan Markovac, Tomo Mesi}, Miroslav Mumi}, Marijan Obad, Pišta Pap, Mata Pavi}, Ivica Suševac, Ðuro Šiki}, Šutej-Guber, Ivica Šuvac, Bartol Uremovi} Bariša, Tomo Vragolovi} i Slavko Vrtar. Najistaknutiji su bili, prema istim podacima, Miroslav Mumi}, Marijana Obad i Bartol Uremovi} Bariša. Za nekoliko pripadnika samo su djelomi~no poznata imena.to su bili: Cvejo, Franjo, Gurdan, Ilija, Jankovi}, Jere, Kablovi}, Karlo, Mato zvani êtnik, Mija, Nikola i Nikola drugi, te Šima. Zanimljivo je, da se nigdje kao ~lan skupine ne spominje Jozo Livi}, o kojemu }e još biti rije~i. Naglašavam i to da je nekolicina bivših pripadnika skupine, nakon odsluènja zatvorske kazne, prema SDS-u, ìvjela u svojim mjestima ili su bili u emigraciji. To su bili Stjepan Hum, koji je iselio u Ivezi}, koji je pobjegao u inozemstvo, Stjepan Markovac, Luka Šalamon i Tomo Vragolovi} 28 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-2, Izvještaj o oruànim bandama u Hrvatskoj, HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod; isto, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek; Dokumenti o protunarodnom radu i zlo~inima jednog dijela katoli~kog klera, ur. Joà Horvat i Zdenko Štambuk, Zagreb, 1946.,

19 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini Poznato je i nekoliko jataka. Najva`niji jataci, prema osje~kom alaboratu, bili su Pavao Barta, Andrija Bukvi}, Mato Franji}, Stjepan Glavoševi}, Joco Ivanovi}, Ivan Kuku~ka, Stevo Kuku~ka, koji im je popravljao oru`je, Ana Lovri}, Ðuro Marijanovi}, Vinko Marijanovi}, Stjepan Sabadoš, Stjepan Sitni i Anica Švegl. 30 O~ito, postoje razlike izme u autora osje~kog elaborata i slavonskobrodskog elaborata i u procjenama tko su bili ~lanovi, a tko jataci, kao npr. kod Pavla Barta i Vinka Marijanovi}a. Navest }u dostupne podatke o svim ~lanovima skupine, napose o mjestima ro enja i vrstu kazna. Uz mjesta ro enja spominjem njihovu pripadnost kotaru prema administrativnoj podjeli 60-ih godina 20. stolje}a, u vrijeme pisanja elaborata Slu`be dràvne sigurnosti. Najviše podataka sa~uvano je o vo i skupine. Filip Tomi} Slavonac ro en je 2. velja~e u selu Piškorevci ju`no od Ðakova, kotar Slavonski Brod. Kao što je spomenuto, bio je u~itelj i to u susjednom selu Strizivojni. Nakon utemeljenja NDH stupio je u "ustaške vojne formacije", a do u Strizivojni obavljao je du`nost ustaškog tabornika. Aktivno je sudjelovao u borbama protiv jedinicama NOV-a (Narodnoslobodila~ke vojske), postigavši ~in natporu~nika. Dragutin Homotar, predvodnik izdvojene skupine, rodio se u selu Semeljci, isto~no od Ðakova, kotar Slavonski Brod. U ustaški pokret stupio je nakon osnivanja NDH, a sudjelovao je u borbama protiv partizana na Bilogori, Papuku i Psunju. Bio je zapovjednik ustaške posade u Gašincima, u neposrednoj blizini Ðakova. Nakon raspada NDH utemeljio je kriàrsku skupinu, da bi se kasnije pridruìo Tomi}u. U elaboratu SDS-a Osijek navode se dva razli~ita podatka o tome kako je završio Homotar. Prema jednom je uhva}en zajedno s Tomi}em i predan sudu, a prema drugome ubijen je u akciji Ozne potkraj Pavo Barta, iz âjkovaca, kotar Slavonski Brod, nepoznate je sudbine. Za Stjepana Boti~kog, iz Strizivojne kotar Slavonski Brod, navodi se da je nestao. Najmanje je podataka o Cveji, za kojega se zna samo to da je bio teško ranjen i ništa više. Ðuro ûki}, iz Struàna, kotar Slavonski Brod, nestao je. Mato Damjan~i}, iz Donjih Andrijevaca, kotar Slavonski Brod, nestao je nakon uništenja skupine. Marko Devi}, ustaški vodnik iz Strizivojne, kotar Slavonski Brod, nestao je, ali o njemu }e biti rije~i na sljede}im stranicama. Nepoznato je i to kako je završio Franjo iz Ðakova. Šimun Gašpar, iz Vrpolja, kotar Slavonski Brod, uhva}en je i osu en na zatvorsku kaznu. Nakon povratka iz zatvora umro je Gurdan iz 30 HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek. 31 HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek. Razlike unutar jednog elaborata otkrivaju teško}e u utvr ivanju vjerodostojnosti dokumenata sigurnosno obavještajne slu`be pod razli~itim imenima OZN/UDB/SDS. 18

20 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Ðakova poginuo je u sukobu s "s organima DB" (dràvne bezbjednosti) kod Velike Kopanice. Ilija Ðuriši} ro en je 11. velja~e u Levanskoj Varoši. Bio je brija~, a u "ustaške vojne formacije" stupio je Ozna ga je teretila da je na podru~ju Ðakova "~inio razna zlodjela" i da je bio kriv za ubojstva "nekolicine simpatizera NOP-a" (partizanski pokret nastupao je pod nazivom Narodnooslobodila~ki pokret). Za razliku od ostalih, uhva}en je ve} u kolovozu Osu en je na smrt strijeljanjem. Stjepan Hum ro en je 4. oùjka u Ðakova~kom Pisku. Kao pripadnik njema~ke nacionalne manjine bio je ~lan Kulturbunda. Nije bio vojno aktivan, o~ito, zbog svoje mladosti. S obzirom na to, kako je to u elaboratu SDS-a re~eno, da se "nije isticao zlodjelima", nakon uhi}enja "jedno kra}e vrijeme bio je u logoru, a kasnije je iselio u Njema~ku". Poznato je da je zbog toga što je primila Huma na no}enje nakon njegova bijega iz logora, jedna èna iz Piska ka`njena 15-dnevnom kaznom zatvora. O tome je pisala "Ðakovština", glasilo Narodne fronte za kotar i grad Ðakovo. 32 O nekom Iliji rodom iz Like, koji je ìvio u Strizivojni, ne zna se gotovo ništa: ni prezime ni njegova daljnja sudbina. Ilija Ivanovi} ro en je 15. srpnja u selu Bra~evci, sjeverozapadno od je i radio u Ðakovu kao slu`benik. Nakon osnivanja NDH pristupio je ustaškom pokretu i "isticao se po zlodjelima". Uhva}en je po~etkom i osu en na smrt Ivezi} zvan Mato, ro en je u Gospi}u. Prije rata ìvio je u Josipovcu i bavio se zemljoradnjom. Nakon utemeljenja NDH "stupio je u ustaške i gestapovske vojne formacije", kako se to navodi u elaboratu SDS-a, te se "isticao po svojim zlodjelima". Kao "iskusan policajac gestapoa" odmah se odazvao Tomi}evom pozivu i pridruìo se skupini. Za razliku od Tomi}a, uspio je, mogu}e u tijeku same akcije, pobje}i. Pretpostavljalo se da je emigrirao. Nepoznata je sudbina Kablovi}a i Karla, obojice iz Ðakova. Jankovi} je iz Forkuševaca, kotar Osijek, bio je ustaški logornik u Ðakovu. Poginuo je u borbi "s organima DB" kod Ðakova. Za Jeru se zna samo to da je bio Hercegovac i da je poginuo u borbi s pripadnicima JA kod Velike Kopanice. Ðuro Kasa, je iz Ðakova, a njegova sudbina je nepoznata. Ivica Kova~evi} Francuz, iz Svilaja, kotar Slavonski Brod, uhva}en je u velja~i 1946 i smaknut. Ilija Ljubi~i} je bio iz Hercegovine, a njegova je sudbina nepoznata. Luka Marijanovi} ro en je u selu Gašinci, zapadno od Ðakova. Bio je trgova~ki pomo}nik. U NDH bio je "okorjeli pripadnik ustaškog pokreta". "Likvidiran" je u akciji na po~etku Vinko Marijanovi}, iz Donjih Andrijevaca, kotar Slavonski Brod, uhva~en je u velja~i i smaknut. Stjepan Markovac, iz Donjih Andrijevaca, kotar Slavonski Brod, uhva}en je i osu en na prisilni rad. 32 Vladimir GEIGER, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, 2001.,

21 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini Mato zvani êtnik, bio je iz Tomašanaca, kotar Osijek, a poginuo je u sukobu s pripadnicima JA kod Satnice. Tomo Mesi}, ustaški vodnik iz Donjih Andrijevaca, kotar Slavonski Brod, uhva}en je u velja~i i smaknut. Nije poznata sudbina Mije iz Ernestinova, kotar Osijek. Miroslava Mumi}a, ustaškog zastavnika iz Dervente u Bosni i Hercegovini, Tomi} ga je prigodom ~estih razdvajanja postavljao za vo u manjih skupina. Uhva}en je u velja~i u Bickom Selu i smaknut. Sudbina Nikole iz Nove Gradiške je nepoznata, kao i Nikole iz Ernestinova. Marijan Obad bio je iz Petri- nje. I njega je Tomi}a povremeno postavljao za zapovjednika manjih skupina. Isticao se pisanjem letaka, ali i po tome da je pripremao ubojstvo sekretara Kotarskog komiteta KPH Ðakovo. Preìvio je razbijanje skupine, a prema pretpostavkama Ozne još skrivao se u Petrinji. Antun Ostajmer Ton~a ro en je u Ðakovu. 33 Bio je ~lan Komunisti~ke partije Jugoslavije, zbog ~ega je i osu en na kaznu zatvora Kao Nijemac pripadao je Kulturbundu, a Tomi}evoj skupini pridruìo se, o~ito razo~aran nekadašnjim idealima, zajedno s Homotarom. Ton~a je bio tiskar, a pred izbore za Ustavotvornu skupštinu izradio je klišeje i tiskao letke "na štaglju kod Aparija". U lecima se pozivalo na bojkot izbora. Pri tome mu je pomogao i njegov brat Franjo Ostajmer. Sa~uvana su dva letka u mnogo primjeraka, koje su skrivali na tavanu grobljanske kapelice u Ðakovu. Njihov sadràj je: "Hrvati! Ne glasati zna}i pobjediti" i "Hrvati-seljaci! Gdje je obe}ana sloboda". Prema izvješ}u Ozne u Ðakovu je prona en i letak s pozivom: "Hrvati ne glasajte prevareni smo. Naše je mjesto kod kriàra!" Ozna nije znala za njegova autora, a mogu}e je da i ovdje rije~ o Ostajmeru. 35 Antun Ostajmer skrivao se u današnjoj ulici Franje Ra~koga, a kasnije kod Karla Homotara. Ipak, uspjeli su ga otkriti, ali je prigodom sprovo enja na sud u Slavonski Brod isko~io iz vlaka kod Perkovaca i sakrio se u selu Dragotinu. Nakon što ga je odao njegov suradnik, ubijen je u bijegu. 36 Nasuprot svjedo~anstvu njegovih najbliìh, za kojeg vjerujem da je vjerodostojnije, SDS je u svom elaboratu ustvrdio da je potkraj uhi}en i osu en na smrt strijeljanjem. Pišta Pap, iz Viškovaca, kotar Osijek, poginuo je u borbi s pripadnicioma JA kod Satnice Mata Pavi}, iz Svilaja, kotar Slavonski Brod, uhva}en je nakon razbijan- 33 U elaboratu osje~kog SDS-a prezime Ostajmer krivo se navodi kao Ostajner. Vidi: HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek. 34 Podatke o komunisti~koj prošlosti Antuna Ostajmera u: Stjepan Brloši}, Ðakovština u narodnooslobodila~koj borbi i socijalisti~koj revoluciji , Ðakovo, 1986., 40; V. GEIGER, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, HDA, CK SKH, Vojna komisija, Izvještaji Ozne, Sa~uvani leci objavljeni su u: V. GEIGER, O kriàrima u Ðakovštini godine i Z. RADELI], Kriàri gerila u Hrvatskoj, Svjedo~enje Franje Ostajmera zapisao Branko Ostajmer Njemu i dr. sc. V. Geigeru, koji mi je predao zapis, zahvaljujem. 20

22 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str ja skupine po~etkom i smaknut. Ivica Suševac Glavonja ili Abisinac, iz Bra~evaca, kotar Osijek, za kojeg se tvrdi da se posebno isticao u skupini, nestao je. Luka Šalamon ro en je u selu Dragotin, jugozapadno od Ðakova. Bavio se zemljoradnjom. Nije bio u ustaškom pokretu, ali ga je "simpatisao i potpomagao. Na Tomi}ev poziv odazvao se i stupio u njegovu skupinu. Uhi}en je potkraj i osu en na 4 godišnji prisilni rad. Ðuro Šiki}, iz Ivankova, kotar Vinkovci, nestao je. Sudbina Šime iz Musi}a, kotar Osijek, je nepoznata. Šutej-Guber, bio je iz Ðakova. Poznato je da je u sukobu s pripadnicima JA bio ranjen, ali je njegova daljnja sudbina nepoznata. Ni sudbina Ivice Šuvca, iz Josipovaca, kotar Osijek, nije poznata. Bartol Uremovi} Bariša bio je iz Prnjavora u Bosni, a pripadao je ustaškom pokretu. Prema slavonskobrodskom elaboratu bio je najaktivniji u skupini i "poznat kao zlo~inac. I njega je Tomi} kod ~estih razdvajanja postavljao za zapovjednika manjih skupina. Nakon razbijanja skupine pokušao je preuzeti vodstvo, no, na kraju je pobjegao u Bosnu, gdje mu se gubi trag. Tomo Vragolovi}, iz Strizivojne, kotar Slavonski Brod, uhva}en je i osu en na zatvorsku kaznu. Ni za Slavka Vrtara, iz Španovice, kotar Daruvar, nije poznata kako je završio. Pripadnici skupine stvorili su "odli~nu mreù jataka", koji su ih obavještavali o kretanju vojnih jedinica, ali isto tako tko su bili ~lanovi KP, kao i ostale podatke o du`nosnicima nove vlasti. Osim toga, preko razgranate mreè jataka nove osobe su se prebacivale u skupinu. No, njihova najva`nija uloga bila je pomo} u svakodnevnim potrepštinama, osobito u hrani. Jedan od jataka, Andrija Bukvi}, ro en u Trnavi, kotar Osijek, iz Ðakova, nije pomogao samo materijalno i s lijekovima, nego je tiskao i umnoàvao letke. Zanimljivo je da je uhi}en potkraj 1945., osu en na 3 godine prisilnog rada, ali je uspio pobje}i iz zatovora. Njegova daljnja sudbina nije poznata. Skupina se ~esto razdvajala na manje skupine i mijenjala mjesto boravka, odlaze}i i u druge kotareve. Na to su ih prisiljavale mjere opreza, ali i ~este akcije Udbe, KNOJ-a, jedinice JA i patrole Narodne milicije. Me utim, ponovo bi se vra}ali na svoje podru~je. Stega je u skupini, za razliku "od nekih drugih", bila "nešto bolja". U njoj je bilo nekoliko do~asnika. Uvijek su bili spremni na akcije i na neprestane pokrete. Nosili su uniforme, ~esto i titovke sa zvijezdom i predstavljali se kao vojnici Jugoslavenske armije. Najaktivniji bili su u jesen Napadali su pripadnike JA i ~lanove KP te zastrašivali pristaše komunisti~kih vlasti. U tom cilju pisali su parole po zidovima seoskih ku}a, a preko svojih ljudi raspa~avali letke. Upozoravali su na skori preokret i pozivali u borbu protiv komunista. Poznato je da je potkraj neka od skupina s Papuka stupila u vezu s njima i to preko jedne ène iz Zagreba. Ta je èna uspjela razgovarati s Tomi}em re- 21

23 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini kavši mu da dolazi sa zada}om da ga poveè s tom neimenovanom skupinom. Nakana se nije ostvarila jer je nešto kasnije Tomi}eva skupina bila razbijena, a neki ~lanovi ubijeni. Poduzete "oštre mjere" pridonijele su da se u Ðakovštini više nije pojavila nijedna kriàrska skupina. Njihov utjecaj se osje}ao preko "djelovanja pojedinaca", ali oni su "na vrijeme otkrivani i realizirani". 37 Rije~ "realizirani" mogla bi zna~iti ne samo da su osumnji~eni prošli istragu i da su predani na sud, nego je mogu}e i to da su smaknuti bez su enja. Zbog veze sa skupinom Filipa Tomi}a Slavonca optuèni su i ùpnici Slavko Brajkovi} iz Donjih Andrijevaca pokraj Slavonskog Broda, Vendelin Kristek iz Vuke, Josip Haubrich iz Punitovaca i Tomo Vini} iz Levanjske Varoši. Vuka, Punitovci i Levanjska Varoš su sela u Ðakovštini. 38 U izvješ}u Ozne od 15. prosinca 1945., u kojemu Ozna obavještava Centralni komitet Komunisti~ke partije Hrvatske (CK KPH) da je Tomi} sa svojim ljudima uhva}en, naglašava se da su "neki popovi sa našeg terena imali (su) sa njima vezu". "Popovi" nisu imenovani, ali je rukom crvenom olovkom na rubu izvješ}a netko dopisao "hapsiti", što je kasnije ostvareno. 39 Brajkovi} i Vini} su, ~ini se, ubijeni bez suda. 40 Postoje svjedo~anstva da su optu`be bile la`ne, što je i na drugim podru~jima, pa i prema samom vrhu Katoli~ke crkve, bio uobi~ajeni na~in obra~una Udbe sa sve}enicima. ^lanovi obitelji sve}enika Vendelina Kristeka tvrde da on nije sura ivao s kriàrima i da je samo pomagao zato~enicima logora Krndija, kao što je, uostalom, u ratu pomagao i partizanima. 41 Zanimljivo je da se u Glasu Slavonije navodi da su se spomenuti katoli~ki sve}enici ugledali "u svoje visoke pastire" i da su pomagali hranom, drugim materijalom i, ~ak, "s puš}anim nabojima". Osim toga, novine su ih optuìvale da je Tomi} preko njih odràvao veze s ostalim kriàrskim skupinama Isto. 38 Dokumenti o protunarodnom radu..., 471; Su enje Lisaku, Stepincu, Šali}u, 217, 342; HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek. 39 HDA, CK SKH, Vojna komisija, Izvještaji Ozne, Antun JARM, Stradanja sve}enika Ðakova~ke i Srijemske biskupije u vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, Ðakova~ki glasnik, Pisma Katice Juriše iz Osijeka, unuke Kristekovog brata, iz i O pravim razlozima optu`bi sve}enika za suradnju s kriàrima vidi: Zdenko RADELI], Kriàri gerila u Hrvatskoj, 70.; ISTI, Nadbiskup Stepinac i slu~aj kriàrske zastave ( ), Croatica Christiana Periodica, Zagreb, Zagreb, 2002., god. XXVI, 49., ; ISTI, Komunisti, kriàri i Katoli~ka crkva u Hrvatskoj godine, u: Dijalog povjesni~ara-istori~ara, 2, Pe~uh, studenoga 1999., priredili Hans-Georg Fleck, Igor Graovac, Zagreb, Friedrich Naumann Stiftung, 2000., Glas Slavonije, Glasilo Narodne fronte za Slavoniju, Osijek, , Uhva}en je ustaški zlikovac, koji je odràvao veze sa seoskim ùpnicima. 22

24 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Iako za neke akcije izvršene na podru~ju Ðakovštine nema pouzdanih podataka koja ih je skupina zapravo izvršila, ve}ina se mogu pripisati upravo ~lanovima skupine Filipa Tomi}a Slavonca. Me u onim doga ajima koji bi se mogli pripisati pripadnicima Tomi}eve skupine je i onaj od 8. ili 9. listopada kada su 2 kriàra upala u Strizivojnu. Rije~ je o Marku Devi}u i Jozi Livi}u. Ubili su dvojicu bivših suradnika Ozne: Miku Marši}a, pro~elnika Okru`nog narodnog odbora Slavonski Brod, njegova oca Stjepana Stevu, a i lugara Stjepana Marši}a, "pratioca" U okršaju je poginuo i kriàr Jozo Livi}. Sukob je izbio kada je Miko Marši} pokušao legitimirati Marka Devi}a i Jozu Livi}a u mjesnoj gostionici. U pucnjavi su poginuli svi osim Marka Devi}a, koji je pobjegao. No, ubijen je, nesretnim slu~ajem, i neki vojnik. Neki pijani ~lan potjere ga je ugušio misle}i da je taj vojnik zapravo pobjegli kriàr Marko Devi}. Leci na eni u \akovu u kapelici na gradskom groblju Pretpostavljam, da je taj doga aj u nekoliko dokumenata prikazan na na~in kao da je rije~ o nekoliko razli~itih, a zapravo je rije~ o jednom i istom doga aju. Kako su dokumenti i svjedo~enja nastali u razli~itim razdobljima razlike ne ~ude, 23

25 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ali navode na oprez s obzirom na njihovu dvojbenu vjerodostojnost. Nekoliko izvješ}a, prikaza i priloga u literaturi govore o sukobu s kriàrima u Strizivojni 8. ili 9. listopada, pa ~ak i 7. studenoga Razli~iti datumi (8. listopada, 9. listopada i 7. studeni 1945.), razli~iti broj poginulih (4 i 5), a osim toga i razli~ito odre ivanje pripadnosti poginulih (4 ili 5 pristaša vlasti, pripadnika Ozne ili JNA i 1 ili 2 kriàra) onemogu}uje vjerodostojnu rekonstrukciju doga aja. 43 U svakom slu~aju tek bi sje}anja mogu}ih svjedoka toga vremena bacila više svjetla na taj doga aj ili, mogu}e je, više doga aja, te popunila praznine i nedore~enosti dokumenata Izborne komisije CK KPH, izvješ}a MUP-a NR Hrvatske, elaborata SDS-a Slavonski Brod i knjige Pali neporaèni, ~ije podatke navodim u bilješkama. Još za tri napada Ozna nije znala kojoj kriàrskoj skupini ih treba pripisati. Tako je ostao nerasvijetljen napad od 9. listopada kada su kriàri napali putnike na cesti Satnica-Ðakovo, odveli ih u šumu i tamo ih "maltretirali". U borbi s ophodnjom policije, koja je baš tada naišla, poginula su dva kriàra, a jedan policajac bio je lakše ranjen. Isto tako i napad 15. listopada na putu iz Ðakova za Trnavu, kada je ubijen Savo Lomljenovi}, ~lan Narodnog odbora Kotara Ðakovo. Sredinom listopada nepoznati kriàri su napali i razoruàli ophodnju policijske postaje Levanjska Varoš, zapadno od Ðakova. Dvojicu od ~etvoro njih, a me u njima i zapovjednika, koji su bili uniformirani, odveli su sa sobom. Dvojicu policajaca, obu}enih u gra ansko odijelo pustili su. 44 Mogu}e je da je u sva tri slu~aja rije~ o pripadnicima Tomi}eve skupine. No, sljede}e akcije pripisane su Tomi}u i njegovim kriàrima. U blizini Velike Kopanice, sela u slavonskobrodskom podru~ju, 23. listopada sa~ekali su policijsku potjeru i ubili Matu Vu~kovi}a, policajca iz Velike Kopanice, a zapovjednika policijske postaje u Vrpolju, selu na granici Ðakovštine, i jednog policajca, ~lana potjere, ranili su. 45 Vjerojatno im se moè pripisati i sukob s oznašima i policajcima 3. listopada nedaleko od Ðakovštine, kada su u Velikoj Kopanici u okršaju ubijeni Šima Vu~kovi} Karaf, straàr u Donjim Andrijevcima, i dvojica kriàra Pišu}i knjigu o kriàrima u Hrvatskoj nisam uo~io da je vjerojatno rije~ o razli~itim prikazima istoga doga aja. Vidi Z. RADELI], Kriàri gerila u Hrvatskoj, 242, HDA, CK SKH, Izborna komisija (dalje IK), , ; isto, VK, Izvještaj MUP-a NRH, U elaboratu SDS-a Slavonski Brod spominju se Mrši}i, a treba Marši}i. Vidi: HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod. Mato Vu~kovi} se u literaturi naziva Mato Vukovi}. Vidi: Pali nepobe eni, 234, 240; HDA, CK SKH, IK, Pali nepobe eni, 231., 234,

26 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Nakon razbijanja skupine njezina dva pripadnika, Ðuro Kasa i Pišta Pap, provaljuju u trgovinu Marije Ilakovac iz Beravaca na slavonskobrodskom podru~ju. U Ivankovu, na vinkova~kom podru~ju, u borbi ubili su Peru Gaguli}a, bivšeg tajnika mjesnog odbora u Jarmini, a ranili su Andriju Vargu, zapovjednika policijske postaje Jarmina. Poginuo je i jedan pripadnik skupine. Prema nekim izvorima, skupina Filipa Tomi}a je za vrijeme svoga ukupnog djelovanja ubila 7 ili 8 policajaca, vojnika i civila. U knjizi Ratnici mira spominje se da su "zvjerski ubili" 8 "gra ana i vojnika". 47 Nije poznato u kojoj je od prije spomenutih akcija bio uhva}en zastupnik Narodne skupštine FNRJ Iva Vukašinovi} Ilijašev. Zna se da ga je u listopadu do~ekalo 14 "bandita" izme u Andrijevaca i Perkovaca, dakle na rubnom podru~ju izme u Ðakovštine i kotara Slavonski Brod. Nakon ranjavanja Vukašinovi}a su "osudili na smrt", ali je "Iva uspio kao iskusan borac" pobje}i i spasiti se. 48 Vlasti su sve poduzele da unište skupinu. Pored pripadnika Ozne i policije, na podru~je kotara Ðakovo smjestili su i 9. krajišku brigadu JA. 49 Akcija je pomno pripremana. Oznini ljudi uspjeli su otkriti kriàrske jatake. Nekoliko njih prisilili su na suradnju tako da je stvorena Oznina suradni~ka mreà preko koje je Ozna redovito saznavala smjer kretanja skupine i mjesta gdje borave. Nepoznat je tijek akcije hvatanja, ali je poznato da je skupina razbijena sredinom prosinca Tada je Tomi} uhva}en sa ~etvero svoja suborca. Jedan je pripadnik skupine ubijen. O tome je 15. prosinca Ozna obavijestila CK KPH. 50 Na su enju u Osijeku Tomi} je osu en na smrt, a kazna je izvršena strijeljanjem. Me utim, skupina je potpuno likvidirana tek potkraj 1946., jer je nekoliko pripadnika pobjeglo i umaklo s podru~ja Ðakovštine. Poznato je da je Bariša Uremovi} pokušao obnoviti skupinu. 51 Kretao se na potezu Andrijevci-Svilaj-Struàni. Nakon neu- 47 HDA, CK SKH, VK, Izvještaj MUP-a NRH, ; Dokumenti o protunarodnom radu..., 471; Dragan MARKOVI], Nikola MILOVANOVI], Ðuro REBI], Ratnici mira, 1.-3., Beograd, Sloboda, 1979., HDA, CK SKH, VK, Izvještaj MUP-a NRH, ; Glas Slavonije, Glasilo Narodne fronte za Slavoniju, Osijek, , Uhva}en je ustaški zlikovac, koji je odràvao veze sa seoskim ùpnicima. O Vukašinovi}u vidi: Zdenko RADELI], Hrvatska selja~ka stranka , Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek. 50 HDA, CK SKH, Vojna komisija, Izvještaji Ozne, HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek; isto, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod; isto, 015-4, Banditizam od , ; HDA, CK SKH, VK, Izvještaj MUP-a NRH, ; isto, Izvještaj Ozne za Hrvatsku, ; Dokumenti o protunarodnom radu...,

27 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini spjeha prebacio se, kao što je spomenuto, u Bosnu i Hercegovinu. 52 Ipak, akcija je bila dobro koordinirana, pa je istodobno uhva}en veliki broj jataka. Da je skupina uhva}ena, javnost je obaviještena 25. sije~nja No, vlast je obmanula javnost trdnjom da su uhva}eni svi ~lanovi skupine. 53 Kao u vezi i s mnogim drugim doga ajima i o datumu uništenja skupine postoje nekoliko podataka. Najvjerodostojnije je spomenuto izvješ}e Ozne od 15. prosinca 1945., pa se prema njemu moè Tomi}evo hvatanje datirati sa 12. ili 13. prosincem, kada je centrala Ozne primila brzojave iz Slavonskog Broda. U elaboratima osje~kog i slavonskobrodskog SDS-a iz 60-ih godina navode se pogrešni datumi razbijanja skupine 16. prosinca i po~etak Nakon uništenja skupine Filipa Tomi}a Slavonca i "zbog oštrih mjera" vlasti, na podru~ju Ðakova više se nije pojavila nijedna ja~a kriàrska skupina. 55 Zaklju~ak Pokušaji organiziranja gerilskog otpora protiv komunisti~ke vlasti i Jugoslavije u cilju obnove NDH na podru~ju Ðakovštine nisu imali ve}e oblike. Zapravo, kriàrski pokret se sveo na skupine Filipa Tomi}a Slavonca, Dragutina Homotara, koja je bila dio Slavon~eve skupine, i djelomi~no, skupinu Pere He}imovi}a Marice, koja je više djelovala u susjednim kotarima. Nakon kratkog razdoblja djelovanja kriàra u razdoblju , na podru~ju Ðakovštine, a napose nakon uništenja skupine Filipa Tomi}a Slavonca, na podru~ju Ðakova nije se više pojavila nijedna ja~a kriàrska skupina. Njihova djelatnost nije ozbiljnije ugroàvala komunisti~ku i jugoslavensku vlast na podru~ju Ðakovštine, ali je sprje~avala njezino sre ivanje i prelazak na mirnodopski na~in ìvota. Zbog napada na komunisti~ke aktiviste i pripadnike vojske i organa sigurnosti te zadruge, ali i zbog prirode samoga reìma - komunisti~ka je vlast nastojala izvršiti što brè i drasti~ne promjene na temelju svojih revolucionarnih planova o uvo enju novog društvenog sustava - ona u sprje~avanju kriàrskog pokreta nije birala sredstva. U tome 52 HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod. 53 Glas Slavonije, Glasilo Narodne fronte za Slavoniju, Osijek, , Uhva}en je ustaški zlikovac, koji je odràvao veze sa seoskim ùpnicima. 54 HDA, CK SKH, Vojna komisija, Izvještaji Ozne, ; HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek; isto, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod. U svojoj sam knjizi pogrešan datum , iz elaborata osje~koga SDS-a, naveo kao pravi. Vidi: Z. RADELI], Kriàri gerila u Hrvatskoj, HDA, RSUP SRH, SDS, , Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek; isto, 015-4, Banditizam od , ; Dokumenti o protunarodnom radu...,

28 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str su im, osim pristaša HSS-a, zbog njihovog politi~kog utjecaja i inzistiranja na demokratskom ure enju, i Katoli~ke crkve, zbog nemogu}nosti da je reìm u potpunosti kontrolira, najviše smetali kriàri, kao najèš}i predstavnici protukomunisti~kog i protujugoslavenskog pokreta. Zato je obra~un s kriàrima bio nemilosrdan. GUERILLA WARFARE OF "CRUSADERS FOR INDEPENDENT CROATIA" IN ÐAKOVO-AREA SUMMARY The author shows "the Crusading movement for Independent Croatia" in Ðakovo and the surrounding area in the period Results of the research so far allow us to conclude that the guerilla warfare against the communist regime aiming at destroying Yugoslavia in order to estabilish the former NDH (The Independent State of Croatia) was not significant in this area. It could be accounted only for two groups of "Crusaders"- the one of Filip Tomiæ- Slavonac, and the one of Dragutin Homotar, which was acctually a subgroup of Tomiæ s crusaders. There was another querilla group partially active in this area under the leadership of Pero Heæimoviæ Marica, who acted in the neighbouring districts. 27

29 28

30 Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str UDK (497.5 \akovo) (091) Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) Hrvatski institut za povijest, Zagreb - Podru`nica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, Slavonski Brod U radu je autorica nakon kratkog uvoda o po~ecima igranja nogometa u Hrvatskoj opisala povijest nogometnih klubova u Ðakovu. Obradila je njihove osnutke, djelovanje i aktivnosti. Razdoblje od do godine karakterizira brojnost nogometnih klubova. Ve}ina ih je kratko djelovala ponajvi{e zbog nedostatka nov~anih sredstava i odlazaka, tj. prelazaka, nogometa{a iz jednog kluba u drugi. Tek osnutkom [K Certissa godine po~inje kontinuirano djelovanje jednog nogometnog kluba u \akovu ~ija je mom~ad do odigrala brojne prvenstvene i prijateljske susrete. Ukratko o prvim po~ecima igranja nogometa u Hrvatskoj Pojava nogometa u Hrvatskoj vezana je uz ime dr. Franje Bu~ara. Studiraju}i od do na Centralnom gimnasti~kom zavodu u Stockholmu upoznao je, pored ostalih sportova, i nogomet. Vrativši se u Hrvatsku, za vrijeme semestralnih praznika, donio je u Zagreb loptu i upoznao svoje prijatelje s novom igrom. Na daljnji razvoj nogometa u nas utjecalo je uvrštenje te vrste sporta u nastavni program te~aja za u~itelje gimnastike, koji su poslije završetka te~aja odlazili u mjesta diljem Hrvatske. 29

31 Povijest nogometnih ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str klubova u Ðakovu ( ) Tako se krajem 19. stolje}a nogomet po~eo igrati u gotovo u svim društvima Hrvatskog sokola i u školama u kojima se organiziraju razredne nogometne mom~adi te a~ki klubovi. U Hrvatskoj se u prvo vrijeme igrao tzv. mrtvi nogomet u kojem se lopta udarala što dalje, s namjerom da se dosegne ozna~ena grani~na crta. No ubrzo su u~enici i studenti u nogomet unijeli nove tehni~ke elemente. Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) osnovan je u Zagrebu u lipnju na poticaj ~eških nogometaša Jana Todla i Polivke koji su te godine slu`beno boravili u Zagrebu. Studenti zagreba~kog Sveu~ilišta osnovali su 6. studenoga te godine Akademski športski klub, najstarije, najbrojnije i najuspješnije hrvatsko sportsko društvo, koji je nakon odobrenja pravila promijenio ime u Hrvatski akademski športski klub (HAŠK). U društvu je prvo osnovana nogometna sekcija, a zatim su po~ele s radom i ostale sekcije (za ma~evanje, klizanje, skijanje i drugo). U Karlovcu su osnovani i prvi nogometni klubovi ŠK Trenk i ŠK Panonija; u Splitu je HŠK Šator po~eo s radom 1904., a prvi klub na Sušaku (JŠK Slavija) utemeljen je Sljede}e je godine u Zagrebu osnovan srednjoškolski klub ŠK Concordia, u Sisku ŠK Segesta, a u Brodu na Savi ŠK Marsonija. U potonjim godinama osnivaju se brojni nogometni klubovi i u ostalim hrvatskim gradovima. 1 Nogometni klubovi u Ðakovu od do Iako u Ðakovu do prvog desetlje}a 20. stolje}a nema nogometnih klubova nogomet se u tom slavonskom gradi}u igrao od unutar nogometne sekcije Hrvatskoga sokola, koji je i u Ðakovu, kao i u mjestima diljem Hrvatske, bio zna~ajno rasadište sporta. I u Ðakovu povijest aktivnog igranja nogometa vezujemo uz u~enike i studente zagreba~kog sveu~ilišta. Oni su osnovali Ða~ki ferijalni klub Slavija. Predsjednik kluba bio je Kraiši}, a tajnik Petar Gazapi. Me utim, kako klub nije imao potvr ena pravila i kako je okupljao ve}inom akova~ke srednjoškolce njihovim odlaskom na studije klub je prestao djelovati. No, ubrzo je Ðakov~ane na ve}e zanimanje za nogomet potaknulo osnivanje ŠK Orao. 2 Utemeljitelji kluba bili su Josip (Joza) Luki}, predsjednik, Josip Baumeister, 1 Zdenko JAJ^EVI], "Zna~ajne športske godišnjice u godini", Povijest športa, Zagreb, 1993., br. 96., 6-7.; Isti, "Zna~ajne športske godišnjice u godini", Povijest športa, Zagreb, 1992., br. 92., 5.; Sportska publicistika u Hrvatskoj, Zagreb, 1987., Ivan FLOD, "Historijat športa u Slavoniji", Slavonski športski list, br. 19, Osijek, 8. svibnja 1924., 2.; br. 26., 26. lipnja 1924., 2. 30

32 Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str tajnik, Drago Kokot, Ivan i Stjepan Cvingl. 3 U svom dvogodišnjem djelovanju (1911. i 1912.) nogometaši ŠK Orao (golman Luci}, Stipa Rakovi}, Vilko Feller, Veljko Štriga, Drago Kokot, Ivan Cvingl, Stjepan Cvingl, Pavao Matajs, Stipa Belakovi}, Gustav Benel, Mišo Benel i kao gost Vlado Labas (student mornari~ke oficirske škole) odigrali su i nekoliko utakmica. Igralište u Ðakovu nalazilo se na livadi "Utvaj" izme u maloga parka i èljezni~ke pruge Osijek-Ðakovo-Vrpolje. Najzapaèniji susret nogometaša ŠK Orao odigran je u Ðakovu u kolovozu s Hrvatskim a~kim nogometnim klubom Srijemac iz Vukovara. Završio je pobjedom akova~kih nogometaša rezultatom 9:3. Uzvratni je susret odigran u Vukovaru u prolje}e sljede}e godine. Ponovo su pobijedili nogometaši ŠK Orao rezultatom 5:2. Po~etkom klub je prestao djelovati. Me utim, Ðakovo nije dugo bez organiziranog igranja nogometa. Te su godine osnovana dva nogometna kluba ŠK Slavija i Ferijalni a~ki šport klub. Djelovanje im je bilo kratkotrajno jer je njihov rad prekinuo Prvi svjetski rat. 4 Oìvljavanje interesa za nogomet javilo se u Ðakovu nakon što je minula ratna opasnost. Tako su osnovana dva nogometna kluba Hrvatski gra anski športski klub i ŠK Zrinski. Na konstituiraju}oj sjednici Hrvatskog gra anskog športskog kluba odrànoj 18. svibnja za predsjednika je izabran Hugo Fuchs, za potpredsjednika Marijan Fališevac, za tajnika Stjepan Boda, za rizni~ara Stjepan Milkovi} i za pokrovitelja kluba Dragutin Böhm. Kapetan mom~adi bio je Oskar Neumann. Odbornici kluba bili su Petar Gazapi, Pavao Šar~evi} i Pi o Hoder. 5 Te je godine Op}ina Ðakovo ustupila Hrvatskom gra anskom šport klubu nogometno igralište Utvaj, koje je prije rata koristio ŠK Orao. To prvo akova~ko igralište bilo je travnato bez ograde. Oko nogometnog igrališta za vrijeme utakmica postavljane su klupe za navija~e koje su donesene prije utakmice iz okolnih ku}a ili iz gostionice. 6 Tijekom igra~i Gra anskog su, osim na svom nogometnom igralištu, odigrali i nekoliko utakmica izvan Ðakova sa slavonskim i srijemskim nogometnim klubovima. Tako su u Osijeku odigrali susrete s istoimenim klubom 3 Krešimir PAVI], "Sport u Ðakovu do I. svjetskog rata", Povijest sporta 80, Zagreb, 1989., I. FLOD, "Historijat športa, n. dj., br. 19, Osijek, 8. svibnja 1924., 2.; br. 26., 26. lipnja 1924., 2.; K. PAVI], "Sport u Ðakovu do..., n. dj., Stjepan RECHNER, "U 26 godina 13 klubova", Povijest sporta 80, Zagreb, 1989., Isti, "Pregled razvitka nogometnog sporta u Ðakovu", Povijest sporta 13, Zagreb, 1973.,

33 Povijest nogometnih ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str klubova u Ðakovu ( ) i ŠK Sloga, u Brodu na Savi sa ŠK Marsonija, a u Vukovaru s nogometašima ŠK Srijemac. 7 Kako je Gra anski koristio nogometno igralište Utvaj ŠK Zrinski dobio je od Op}ine Ðakovo za odigravanje utakmica zemljište na kojem su se svojedobno odràvali sto~ni sajmovi. Zbog toga je igralište zvano "Pazarište". Nalazilo se kraj op}inske klaonice. ŠK Zrinski okupljao je akova~ke obrtnike i trgovce. Osnovan je 19. lipnja Utemeljitelj kluba bio je Stjepan Vincek, predsjednik Aleksandar Pišl, tajnik Antun Kalman, rizni~ar Bogoslav Hager i kapetan mom~adi Franjo Wagner. ^lanovi odbora bili su Ivan Fratri}, Slavko Feist, Dragutin Kova~i} i Viktor Uhl. Prva utakmica nogometaša Zrinskog odigrana je na doma}em terenu u srpnju s drugom mom~adi Hrvatskog gra anskog šport kluba iz Osijeka. Susret je završio porazom doma}ih nogometaša 2:6. U kolovozu te godine susret mjesnih rivala završio je visokom pobjedom Gra anskog 8:0. 8 Kako su prihodi od nogometnih ulaznica bili mali odlu~eno je 28. kolovoza na zajedni~koj sjednici Hrvatskog gra anskog šport kluba i ŠK Zrinski ujedinjenje oba kluba u jedan. Tako je osnovan Ðakova~ki Šport Klub (dalje Ð. Š. K.) koji je preuzeo nogometno igralište na Pazarištu. Na prvoj redovnoj skupštini 22. velja~e za predsjednik Ð. Š. K. izabran je Pero Gazapi, za potpredsjednika Jovan Sarkanjac, za tajnika Velimir Štriga, za zamjenika tajnika Pavao Šar~evi} i za rizni~ara Franjo Milkovi}. Odbornici u klubu bili su Olga Kraus, Bogoslav Hager, Franjo Wagner, Dragutin Pišl, Julije Bönel, Matija Lovri} i Ivan Japundì}. Te su godine akova~ki nogometaši drugog dana Uskrsa (5. travnja) na svom terenu, prekrivenim vodom, odigrali prijateljsku utakmicu s nogometašima ŠK Sloga iz Osijeka i izgubili 0:6. Tjedan dana kasnije ponovo su na svom terenu poraèni rezultatom 0:2 od ŠK Marsonija iz Broda na Savi. U uzvratnom su susretu akova~ki nogometaši pobijedili 2:0. U prvom prvenstvenom susretu (30. svibnja) Ð. Š. K. pobijedio je iz Vinkovaca s 4:1, da bi 13. lipnja u Ðakovu za prvenstvo ùpe izgubio od vinkova~kog ŠK Cibalija s 1:3 i tako bio eliminiran iz daljnjeg prvenstvenog natjecanja. 9 Krajem 1920., to~nije 12. prosinca, iz Ð. Š. K. izdvojili su se nogometaši bivšeg ŠK Zrinski i osnovali ŠK Hajduk. Predsjednik kluba bio je Antun Kalman, potpredsjednik Jozo Frank, tajnik Jozo Carevi}, zamjenik tajnika Josip Vertlberg, rizni~ar Slavko Faist, kapetan Petar Merschiltz te odbornici Mijo 7 I. FLOD, "Historijat športa u ", n. dj., br. 21., 22. svibnja 1924., 2. 8 S. RECHNER, "U 26 godina ", n. dj., Isti,

34 Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Benke, Hinko Schwartz, Dragutin Pišl, Karla Kova~i}, Pero Mori} i drugi. U velja~i klubu su kao utemeljiteljni ~lanovi prišli dr. Ivan Ribar, Ljudevit Kohn, Andrija Mori}, Lujo i Josip Frank. Na izvanrednoj skupštini odrànoj 15. kolovoza te godine izabrani su novi ~lanovi, i to predsjednik Ivan Hepp, potpredsjednik Franjo Pavi}, tajnik Antun Kalman, zamjenik tajnika Vinko Butkovi} i rizni~ar Tomo Raumberger. 10 Po~etkom (6. velja~e) Ð. Š. K. odrào je drugu redovnu skupštinu na kojoj je za predsjednika izabran dr. Ivo Kenfelj, a za kapetana mom~adi Marijan Fališevac. Te godine su u Zagreba~kom nogometnom podsavezu registrirani ovi igra~i Ð. Š. K.-a: dr. Ivo Kenfelj, Dragutin, Viktor i Stjepan Zwingel, Marijan Carevi}, Stjepan Mink, Gabrijel Malasz, Josip Kindl, Pavao i Stevo Šar~evi}, Albin Koèlj, Franjo Bering, Alois Koni`, Tomo i Josip Rechner, Janko Pozni}, Ivo i Anton Gress, Ferdo Keller, Mato Luki}, Ivan Kolar, Antun Šnidari}, Gustav Bönel, Franjo Brodt, Bogoslav Hager i Anton Jakševac. Uz njih se spominju i nekoliko ve} ranije registriranih igra~a (Fališevac, Gazapi, Mirko Brod i drugi). Koncem oùjka te godine odigran je prijateljski susret akova~kih rivala. U derbyju je ŠK Hajduk pobijedio nogometaše Ð. Š. K. rezultatom 4:2. Slijedilo je i niz prijateljskih i prvenstvenih utakmica na doma}em terenu, te u Vinkovcima i u Brodu na Savi. 11 Krajem aktivni gimnasti~ari Jugoslavenskog sokola osnovali su u Ðakovu ŠK Sokol. Predsjednik kluba bio je akova~ki odvjetnik dr. Antun Niderle, tajnik Antun Kalman, a rizni~ar Vilko Braun. Iako su u klubu igrali vrlo mladi nogometaši ŠK Sokol bio je godine prvak Ðakova. 12 Klub je I. redovitu glavnu skupštinu odrào 27. travnja Nazo~ilo je 29 ~lanova. Nakon pozdravnog govora predsjednika kluba jednoglasno su prihva}ena izvješ}a tajnika Kalmana i rizni~ara Brauna. Na skupštini je izabran novi odbor u sastavu: predsjednik (ponovo izbran) A. Niderle, ~lanovi upravnog odbora P. Gazapi, A. Kalman, M. Fališevac, Ivan Hegeduševi}, Ivo Gress i Ðuka Bassi. Kao zamjenici odbora izabrani su M. Carevi} i Ivan Haner, revizori Josip Baumeister, JosipDjakovi} i Vinko Reiman. Za kapetana ŠK Sokol izabran je V. Braun. 13. Te je godine i Ð. Š. K. odrào IV. glavnu skupštinu. Nakon pozdravnog govora predsjednika kluba dr. Ive Kenfelja pro~itan je izvještaj o radu u protekloj godini, koji je bio u svim sportskim granama uspješan. Nakon izvještaja rizni~ara 10 I. FLOD, "Historijat športa u ", n. dj., br. 21., 22. svibnja 1924., 2.; S. RECHNER, "U 26 godina ", n. dj., 322, S. RECHNER, "U 26 godina ", n. dj., I. FLOD, "Historijat športa u ", n. dj., br. 22, 30. svibnja 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 18, Osijek, 2. svibnja 1924., 2. 33

35 Povijest nogometnih ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str klubova u Ðakovu ( ) i revizora jednoglasno je izabran upravni odbor kojeg su ~inili: predsjednik dr. Kenfelj, potpredsjednik Armin Brod, I. tajnik Jovan Sarkanjac, II. tajnik Antun Šmies, rizni~ar Gabriel Halas, te odbornici Matija Beli}, Josip Šipps, Antun Gres, Zlatko Kneì}, Ivan Japundì}, Joà Pavli}, zamjenici odbornika Milivoj Rogoz i Mavro Goldberger. U revizioni odbor izabrani su Julije Bönel i Kazimir Lombarovi}. Na skupštini je Upravni odbor izabrao pro~elnike sekcija, i to pro~elnika diletantske sekcije (Sarkanjac), tenis sekcije (Šipps), šah sekcije (Beli}), lako-atletske sekcije (Pavli}), kulturno-prosvjetne sekcije (dr. Kenfelj), i arhivarstvo (Japundì}). 14 U godini nakon verifikacije Osje~kog nogometnog podsaveza za klub su zaigrali nogometaši Ivo Bali~evi}, Antun Šmis, Franjo Djedovi}, Dragutin Lang, Otmar Blanda, Ðuro Francen, Josip Rechner, Franjo Vida i Dragutin Šestak. 15 * Ostvareni rezultati i slaba igra nogometaša akova~kih nogometnih klubova ostavili su traga pa je sve manje navija~a dolazilo na utakmice. Kako je djelovanje klubova ve}im dijelom ovisilo o prodaji ulaznica mnogi su klubovi kratko djelovali. Na djelovanje akova~kih, kao i drugih slavonskih i srijemskih, klubova utjecala je i velika mogu}nost prijelaza nogometaša iz kluba u klub jer do nije postojala ~vrsta sportska organizacija koja bi kontrolirala te potvr ivala ili odbijala te prijelaze. Pristupanje akova~kih klubova Osje~kom nogometnom podsavezu U akova~kom Hotelu Central odràna je 6. sije~nja godine konferencija na kojoj se raspravljalo o pristupanju akova~kih i viroviti~kih športskih klubova Osje~kom Nogometnom Podsavezu (dalje ONP). Me u nazo~nima bili su predsjednik Ð. Š. K. dr. Ivo Kemfelj i tajnik istoimenog kluba Antun Šmis, pokrovitelj akova~kog ŠK Hajduk Ratkay i Carevi}, tajnik istoimenog kluba. Na konferenciji su sudjelovali i predstavnici akova~kog ŠK Sokol, i to Pero Gazapi, potpredsjednik, i Antun Kalman, tajnik tog kluba. Osnivanjem ONP-a Ðakovu je pripao jedan Me uklupski Odbor, kao i svim 14 Skupština je odràna 2. velja~e; "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 10, Osijek, 4. oùjka 1924., "Slu`beni glasnik Osje~kog Nogometnog Podsaveza", Slavonski športski list, br. 19, Osijek, 8. svibnja 1924., 4.; "Kronika", Slavonski športski list, br. 21, Osijek, 22. svibnja 1924., 4. 34

36 Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str ve}im mjestima u tom Podsavezu, i to sa namjenom da se tako "i provincija uvede u administrativni rad." Istodobno su u Odbore Podsaveza izabrane i osobe "iz provincije" koje su bile voljne dolaziti u Osijek na sjednice Podsaveza. 16 Me uklupski odbor u Osijeku odrào je 17. velja~e godine svoju sjednicu na kojoj je odlu~eno da u ONP u u i akova~ki nogometni klubovi ŠK Sokol, ŠK Hajduk i Ð. Š. K. Odluka je ostvarena 16. oùjka te godine kada je u osje~kom Hotelu Central odràna konstitutivna sjednica ONP-a na kojoj su uz ostale delegate nazo~ili i delegati akova~kih klubova Franjo Carevi} i Stjepan Vuji} (ŠK Hajduk), Antun Šmis i Garijel Halas (Ð. Š. K.) te Antun Kalman i Vilko Braun (ŠK Sokol). U ONP pripali su uz akova~ke klubove i svi osje~ki klubovi (Hrvatski Gra anski Šport Klub, jugoslavenski ŠK Slavija, ŠK Hajduk, ŠK Amater, Radni~ki ŠK Sloga, osje~ki ŠK, ìdovski ŠK Makabi), te beliš}anski ŠK iz Beliš}a, Naši~ki ŠK iz Našica, klubovi iz Vinkovaca (hrvatski gra anski ŠK Cibalija, ŠK Saveza privatnih namještenika, ŠK Obrtna omladina, ìdovski ŠK Herutz), hrvatski Gra anski ŠK iz Vukovara, ŠK Taninpila iz Sušine- Ður enovac, slatinski nogometni ŠK iz Slatine, ŠK Ljeskovica iz istoimenog mjesta te viroviti~ki klubovi ŠK Jadran i Viroviti~ki Gra anski ŠK. 17 Radi lakšeg odigravanja prvenstvenih utakmica svi podsavezi razdjeljeni su u ùpe. Ðakova~ki klubovi pripali su posljednjoj V. ùpi ONP-a. U IV. i V. ùpi igralo se na bodove, a ostale prvenstvene utakmice igrane su po cap-sistemu. U kona~nici prvenstva prvaci ùpa natjecali su se po cap-sistemu, i to II. ùpa protiv V. i III. protiv IV. Pobjednik bi igrao u Osijeku protiv prvaka I. ùpe (~inili su je svi osje~ki klubovi i BŠK iz Beliš}a.) 18 Prvenstveni susreti Prvenstvene utakmice akova~kih nogometnih klubova u ONP odigrane su u Ðakovu 6. travnja izme u ŠK Sokol i ŠK Hajduk, 27. travnja ŠK Hajduk, Ð. Š. K., 4. svibnja izme u mom~adi ŠK Sokol i Ð. Š. K. te 11. svibnja odigran je 16 "Za osje~ki podsavez. Djakovo je za Podsavez u Osijeku", Slavonski športski list, br. 2, Osijek, 8. sije~nja 1924., "Iz Me uklubskog odbora", Slavonski športski list, br. 8, Osijek, 19. velja~e 1924., 4; "Konstituiraju}a skupština Osje~kog Nogometnog Podsaveza", Slavonski športski list, br. 12, Osijek, 18. oùjka 1924., 1, 2; "U nedjelju konstituirat }e se Osje~ki Nog. Podsavez", Slavonski športski list, br. 11, Osijek, 11. oùjka 1924., "Razdioba Osje~kog Nogometnog Podsaveza", Slavonski športski list, br. 11, Osijek, 11. oùjka 1924., 2. 35

37 Povijest nogometnih ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str klubova u Ðakovu ( ) susret izme u ŠK Sokol i ŠK Hajduk. 19 Prva utakmica završila je rezultatom 2:2. Golove je za Hajduk dao Flaš, a za Sokol Mihajlovi}. 20 Drugi prvenstveni susret izme u ŠK Hajduk i Ð. Š. K. odigran je tako er neriješeno 2:2, 21 a tre}i izme u ŠK Sokol i Ð. Š. K. završio je rezultatom 4:2. U tom su se susretu posebice istaknuli igra~i Sokola Gazapi, Oreškovi} i Mihajlovi}, a u redovima Ð. Š. K. Haner. 22 U nastavku prvenstva u Ðakovu je 11. svibnja odigran susret izme u ŠK Sokol i ŠK Hajduk koji je završio rezultatom 0:1. Pobjedni~ki gol zabio je Hajdukov igra~ Kova~i}, a za o~uvanje tog rezultata posebice je bio zasluàn Hajdukov golman Ratin~evi}. Tom je utakmicom završeno nogometno prvenstvo u Ðakovu. Nakon te utakmice prvak V. ùpe ONP-a bio je ŠK Hajduk sa 3 boda, drugi ŠK Sokol sa 2 boda i tre}i Ð. Š. K. s jednim bodom. 23 No, po zapisu dopisnika Slavonskog športskog lista gotovo na svim prvenstvenim utakmicama bilo je jako malo gledatelja, "pa je deficit akova~kih klubova bio neizbjeàn". 24 U nastavku prvenstva 1. lipnja odigrana je u Ðakovu finalna utakmica za prvaka provincije ONP izme u prvaka V. ùpe akova~kog ŠK Hajduk i prvaka IV. ùpe ŠK Cibalia iz Vinkovaca. Susret je završio visokim porazom doma}ih nogometaša od 0:7. Novinar Slavonskog športskog lista zapisao je " Cibalia koja je došla iz Vinkovaca s autom, nakon ~etiri satne vo`nje po najve}oj ègi (putem je auto imao defekt) odmah s auta nastupa predvela je lijepu igru kratkih paseva i kombinacija jedino im je manjkala brzina tako da se je na mom~adi opaàla umornost od puta Teren je dosta nepodesan, ali boljeg u Ðakovu nemamo. Publike je bilo prili~no unato~ dosta visoke ulaznine." 25 Tim su porazom akova~ki nogometaši ispali iz daljnjeg prvenstvenog natjecanja. Prijateljske utakmice Nakon što je ONP dopustio ŠK Sokol u Ðakovu odigravanje prijateljske utakmice s BŠK Hakoah iz Broda na Savi susret je odigran 20. travnja na 19 "Slu`beni Glasnik Osje~kog Nogometnog Podsaveza", Slavonski športski list, br. 13, Osijek, 27. oùjka 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 16, Osijek, 17. travnja 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 18, Osijek, 2. svibnja 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 19, Osijek, 8. svibnja 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 20, Osijek, 15. svibnja 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 20, Osijek, 15. svibnja 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 23, Osijek, 5. lipnja 1924., 3. 36

38 Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str prvi dan Uskrsa. Završio je pobjedom Bro ana rezultatom od 5:1. U mom~adi Ðakov~ana istaknuo se Bi~ko u navali. 26 U nastavku odigravanja prijateljskih utakmica Bro ani su drugog dana Uskrsa odigrali susret s nogometašima doma}eg HŠK Hajduk. Me utim, kod rezultata 3:0 u korist gostuju}ih nogometaša došlo je do koškanja izme u pojedinih igra~a što su iskoristili akova~ki navija~i, utr~ali na teren i navalili na brodske nogometaše. Na teren su, radi zaštite igra~a, utr~ali policajci i zajedno s nogometašima napustili igralište. Taj je doga aj nanio štete akova~kim klubovima jer se radi toga incidenta jedno vrijeme nisu odigravale nogometne utakmice na akova~kom nogometnom igralištu. 27 ŠK Sokol gostovao je u Osijeku 8. lipnja 1924., na dan Duhova, i odigrao prijateljski susret s kombiniranom mom~adi doma}eg ŠK Slavija. Utakmica je završila porazom akova~kih nogometaša rezultatom 1:4. Novinar Slavonskog športskog lista zapisao je kratki komentar o utakmici. "Ðakov~ani su predveli slabu igru, ali su pored toga pru`ili dosta jak otpor Slaviji, koja je i fizi~ki mnogo ja~a od Sokola. Ovo je naro~ito vrijedilo za drugo poluvrijeme kada su Ðakov~ani u nekoliko navrata kratkim pasovima ugrozili gol Slavije, a radi nemo}i u pucanju nijesu mogli polu~iti zgoditka. Kombinirana Slavija zadovoljila je u cijelosti i pobijedila sigurno." 28 Toga su dana u Ðakovu rezerve mom~adi doma}ih klubova Ð. Š. K. i ŠK Hajduka odigrale prijateljsku utakmicu koja je završila neriješeno 3:3. Dopisnik Slavonskog športskog lista o utakmici je izme u ostaloga napisao " Obje mom~adi nastupile s rezervama, igra nikakva." 29 Prijateljski susret odigran u Ðakovu 22. lipnja izme u nogometaša Ð. Š. K. i ŠK Unitas iz Nove Gradiške završio je porazom akova~kih nogometaša od 1:4. 30 U nizu prijateljskih susreta odigranih na doma}em terenu krajem lipnja te godine ŠK Hajduk ugostio je Makabi iz Osijeka. I ovaj puta akova~ki navija~i bili su razo~arani jer su gosti pobijedili 3:0. 31 ŠK Sokol odigrao je u Ðakovu 6. srpnja prijateljski susret "u 3 sata po najve}oj `egi i vru}ini pošto su gosti (rezervna mom~ad osje~kog ŠK Slavija) 26 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 17, Osijek, 24. travnja 1924., "Slu`beni glasnik Osje~kog nogometnog podsaveza", Slavonski športski list, br. 16, Osijek, 17. travnja 1924., "Duhovske utakmice osje~kih klubova", Slavonski športski list, br. 24, Osijek, 12. lipnja 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 24, Osijek, 12. lipnja 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 26, Osijek, 26. lipnja 1924., "Hajduk (Djakovo) - Makabi 0:3",Slavonski športski list, br. 27, Osijek, 3. srpnja 1924., 2. 37

39 Povijest nogometnih ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str klubova u Ðakovu ( ) morali isti dan u 5 sati vlakom otputovati u Osijek". Utakmica je završila visokim porazom doma}ina od0:6. 32 Osnivanje i djelovanje ŠK Certissa Budu}i da Op}ina Ðakovo nije mogla dostatno financirati nogometne klubove koji s ulaznicama nisu mogli pokriti troškove djelovanja na izvanrednoj skupštini Ð. Š. K. i ŠK Sokol, odrànoj 27. srpnja u gostionici Šnajder (nalazila se na uglu Preradovi}eve ulice), jednoglasno je zaklju~eno objedinjavanje ta dva kluba u jedan. Tom je odlukom glavna skupština prerasla u konstituiraju}u na kojoj je jednoglasno osnovan novi nogometni klub. Nazvan je ŠK Certissa po imenu Ðakova iz anti~kog, rimskog, doba, a po uzoru na brodsku Marsoniju, vinkova~ku Cibaliju i osje~ku Mursu. Pokrovitelj ŠK Certissa bio je dr. Antun Niderle, predsjednik dr. Ivan Kenfelj, potpredsjednik Armin Brod, I. tajnik Jovan Sarkanjac, II. tajnik Antun Kalman, rizni~ar Gabrijel Halas, kapiten kluba Pero Gazapi, odbornici Antun Šmies, Antun Gress, Gjuro Bassi, Vatroslav Ratkay i Vilko Braun. Pro~elnici sekcija bili su: Josip Šipsi (tenis), dr. Matija Beli} (šah), Joà Pavli} (laka atletika), Jovan Sarkanjac (diletantska sekcija), dr. Ivan Kenfelj (kulturno-prosvjetna sekcija) i za arhivarstvo Ivan Japundì}. Po zapisu novinara Slavonskog športskog lista "Ovom fuzijom dobiva Ðakovo jedan dobar klub, koji }e dostojno predstavljati kako ime svoga kluba tako i ime našega ubavog Ðakova prema vanjskim klubovima, pa mu u budu}nosti èlimo mnogo sre}e. Klub je dobio igralište na "Pazarištu". 33 Brigu oko niveliranja terena vodio je Josip Fratri}, a sredstva za podizanje ograde oko nogometnog igrališta dali su Gabrijel Has i Franjo Brod. (Tribine su izgra ene na lijepo ure enom i ogra enom igralištu 7. svibnja godine. Bile su prve takove vrste u pokrajini Osje~kog nogometnog podsaveza. Sagra ene su od drveta i pokrivene crijepom. Certissine tribine mogle su primiti oko 200 gledatelja, a izgra ene su posebnom zaslugom predsjednika kluba Jovana Sarkanjca. Na zapadnoj strani igrališta izgra en je mali bazen za kupanje na kojem su se Ðakov~ani kupali sve do po~etka Drugoga svjetskog rata.) 34 U prvoj mom~adi Certisse igrali su Adalbert i Viktor Piler, Braun, Antun i Martin Ratin~evi}, Bassi, Kadovi}, Kurti}, Fleš, Vajs i Volner "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 28, Osijek, 10. srpnja 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 31, Osijek, 31. srpnja 1924., S. RECHNER, "Pregled razvitka nogometnog ", n. dj., Isti, "U 26 godina ", n. dj.,

40 Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Nogometaši ŠK Certissa odigrali su prvu utakmicu 24. kolovoza na svom terenu igrališta Pazarišta. Taj prijateljski susret s nogometašima ŠK Tvank iz Broda na Savi završio je porazom doma}ina od 0:2. Novinar Slavonskog športskog lista o tom susretu zapisao je izme u ostaloga sljede}e: " Tvank je dobra mom~ad, odlikuje se dobrim startom i kratkim pasovima, mnogo kombinira i dosta je uigrana Certissa nastupa prvi puta u Ðakovu i nije zadovoljila Igra je bila od po~etka do svršetka vrlo napeta i dosta otvorena. Publike je bilo vrlo mnogo " 36 Po~etkom rujna te godine u Ðakovu je na igralištu Utvaj ŠK Hajduk odigrao prijateljsku utakmicu s gostuju}im Makabi iz Osijeka. Susret je završio pobjedom Osje~ana 3:2. 37 Pravo nastupa u prvenstvenim susretima dobili su Hajdukovi igra~i Ivan Ivi}, Anton Herman i Ivan Horvat. 38 U dvodnevnom gostovanju osje~kog ŠK Hajduk u Ðakovu odigrane su 8. i 9. rujna prijateljske utakmice, i to prvoga dana s nogometašima ŠK Certissa (1:1), a drugoga dana s istoimenim akova~kim klubom. U tom su susretu gosti svladali akova~ki ŠK Hajduk s vrlo visokim rezultatom od 10:0. Za razliku od ranijih utakmica na oba susreta bilo je mnogo ljubitelja nogometa. 39 Djelovanje nogometnih klubova od do Prvenstveni i prijateljski susreti Nogometaši ŠK Certissa u proljetnom dijelu prvenstva ONP susreli su se u Virovitici 6. travnja s doma}im HŠK Gra anski. Dopisnik Slavonskog športskog lista o susretu koji je završio pobjedom doma}ina od 1:0 napisao je sljede}e: "Nakon vrlo teške i oštre borbe doma}i u 28. minuti II. poluvremena polu~uju pobjedonosni gol po lijevoj spojci te se tako kvalificiraše u finale ONP vjerojatno sa ŠK Taninpila iz Ður enovca Nadali smo se da }e igra biti mnogo bolja i više fair no usprkos da su gosti fizi~ki bili slabiji na pogled nisu to tokom igre potvrdili, ve} upravo obratno, a izim po`rtvovnosti i elana ništa drugo svojom igrom pokazali nisu. Cijela igra vo ena je u znaku male premo}i doma}ina, koji nešto zbog peha, a drugo radi dobro disponiranog protivni~kog golmana bolji rezultat nisu polu~ili " "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 35, Osijek, 28. kolovoza 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 36, Osijek, 4. rujna 1924., "Slu`beni glasnik Osje~kog Nogometnog Podsaveza", Slavonski športski list, br. 37, Osijek, 11. rujna 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 37, Osijek, 11. rujna 1924., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 15, Osijek, 9. travnja 1925., 3, 4. 39

41 Povijest nogometnih ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str klubova u Ðakovu ( ) Unato~ malom broju gledatelja i visokim troškovima koje su imali klubovi pri organizaciji prijateljskih susreta i troškovima njihova gostovanja 41 ipak je u u Ðakovu odigran velik broj prijateljskih utakmica. Izdvajamo samo neke. U sklopu tradicionalnih uskrsnih nogometnih susreta akova~ki nogometaši ugostili su 12. i 13. travnja igra~e iz Broda na Savi i Vinkovaca. Prvoga dana Uskrsa prijateljski susret izme u ŠK Certissa i ŠK Proleter iz Broda na Savi završio je pobjedom doma}ina rezultatom 4:1. Utakmica je odigrana "na novo ure enom igralištu na Pazarištu, posjet je bio prili~an. No, uslijed vjetra igra se nije mogla razviti." Na drugi dan Uskrsa doma}a mom~ad ŠK Hajduk visoko je porazila gostuju}u mom~ad ŠK Herut iz Vinkovaca 6:1. 42 U svibnju ( ) ŠK Hajduk je ugostio nogometaše ŠK Obrtna omladina iz Vinkovaca. Pred malim brojem navija~a prijateljski susret završio je pobjedom doma}ina 4:2. "Hajduk je igrao mnogo slabije nego li protiv Heruta. Nikakva skupna igra, tempo prelagan. Uop}e je Hajduk ovaj dan dao vrlo slabu igru " 43 Prijateljski susret izme u doma}eg ŠK Certissa i prvaka grada Vinkovaca ŠK Cibalija privukao je na Pazarište 17. svibnja velik broj gledatelja. Mom~ad Certisse ~inili su golman Kraljevi}, te igra~i Rac, Braun, Šar~evi}, Veiss (I), Haner, Gašparovi}, Veiss (II), Piler, Brod i Kurti}, a ŠK Cibalije Halas, Sartori, Kista, Matanovac, Ivkovac, Adji}, Andredjev, ^eh i Adji}. Susret je završio pobjedom doma}ih igra~a 4:0. Novinar Slavonskog športskog lista tom je prigodom zapisao " Cibalija, koja izlazi na igralište kao favorit podcjenjuju}i svoga protivnika ostavlja igralište pora`ena Certissa ovaj puta igrala je silnim elanom, po`rtvovnoš}u i polu~uje vrlo dobar rezultat protiv ovakove jake mom~adi " 44 Doma}i klubovi Hajduk i Certissa odigrali su prijateljski susret 24. svibnja Utakmica je pred brojnim gledateljstvom završila neriješenim rezultatom 2:2. 45 Te je godine ONP verificirao igra~e akova~kih klubova koji su ve} u ljetnim mjesecima po prvi put zaigrali za mati~ne klubove. Tako su Stjepan Kadovi}, Ðoko Sokolovi}, Stjepan Ratkovi}, Ivo Dostal, Franz Hermer, Mišo Apari i Ve~eslav Lauda zaigrali za ŠK Certissu, a Pavao Schreiner, Josip Jakovina, Ivan Mogus, Ivan Vesinger, Antun Becker za ŠK Hajduk Pero GAZAPI, "Gostovanje u provinciji", Slavonski športski list, br. 34, Osijek, 20. kolovoza 1925., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 16, Osijek, 16. travnja 1925., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 20, Osijek, 14. svibnja 1925., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 21, Osijek, 22. svibnja 1925., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 22, Osijek, 28. svibnja 1925., "Iz poslovnog odbora ONP", Slavonski športski list, br. 24, Osijek, 12. lipnja 1925., 4.; br. 25, Osijek, 18. lipnja 1925., 4.; br. 26, Osijek, 25. lipnja 1925., 4.; br. 27, Osijek, 2. srpnja 1925., 4. 40

42 Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str U nizu prijateljskih susreta posebice je interesantna utakmica odigrana na Pazarištu 28. svibnja izme u doma}e Certisse i ŠK Krndija iz Našica. Naši~ani su prvi put igrali u Ðakovu i izgubili visokim rezultatom 11:0. Po zapisu novinara Slavonskog športskog lista igrali su "slabi nogomet, bez kakvog sistema, naro~ito se opa`alo pomanjkanje treninga i neuigranost. Uop}e dali su vrlo slabu igru te protiv tako jakog protivnika nisu mogli da polu~e niti jedan zgoditak. Certissa je nastupila u postavi Kraljevi}, Rac, Ratin~evi}, Šar~evi}, Gašparovi}, Mihailovi}, Piler, Kadovi} i Apari. Apari i spojka Kadovi} nastupili su prvi put na jednoj utakmici i zadovoljili su Publike je bilo vrlo slabo, deficita dosta " 47 [port-klub "Hajduk" (\akovo iz godine (igra~i i dio uprave) s lijeve na desno, gornji red: Carevi}, Vagner, Raumberger, Mink, Hamburger, F. Kova~i}, Vajler, T. Rechner, Fle{, Matias, srednji red: Rama~, Merschiltz, V. Piller, donji red: Saboljev, K. Pi{l, Helembart 47 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 27, Osijek, 2. srpnja 1925., 3. 41

43 Povijest nogometnih ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str klubova u Ðakovu ( ) Nakon jednomjese~ne stanke u Ðakovu je 26. srpnja pred malobrojnim navija~ima odigrana prijateljska utakmica izme u R. Š. K. Sloga iz Osijeka i doma}e Certisse. Završila je pobjedom Osje~ana 4:2, a po novinarskom izvješ}u doma}i igra~i su " igrali vrlo loše. Krivnja je le`ala u tome što mom~ad Certisse preko mjesec dana nije igrala Golove za Ðakov~ane dali su Gazapi i Piler. 48 Igra~i ŠK Hajduk ugostili su na igralištu Utvaj Osje~ki športski klub (O. Š. K.). U prijateljskom susretu odigranom 2. kolovoza pobijedili doma}eg Hajduka rezultatom 5:2. Pred malobrojnom publikom doma}i igra~i "pokazali su slabu igru ". 49 [. K. "Certissa" (\akovo) iz godine: s lijeva na desno gornji red: Stjepan Kadovi}, Ivan Ga{parovi}, Bicko Weiss, Viktor Piller, Franjo Kurti}, Pero Gazapi, Antun Kalman, srednji red: Karla Weiss, Mato [ar~evi}, Ivan Hner, donji red: Martin Ratin~evi}, Pavo Kraljevi}, Stjepan Rac 48 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 31, Osijek, 30. srpnja 1925., "Gostovanja osje~kih klubova", Slavonski športski list, br. 32, Osijek, 6. kolovoza 1925., 3. 42

44 Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Da i reprezentativniji protivnici nisu privla~ili gledateljstvo na akova~ka igrališta potvr uje podatak od 16.kolovoza kada je Certissa ugostila igra~e ŠK Marsonija iz Broda na Savi. U "najljepšoj prijateljskoj utakmici sezone" pred malobrojnim gledateljstvom doma}ini su izgubili 2:3. 50 Sli~no je bilo i 30. kolovoza kada je odigran prijateljski susret Certisse i J. Š. K. Slavija iz Osijeka, prvaka ONP. Utakmica je završila katastrofalnim porazom doma}ih igra~a 0:11. Po zapisu novinara Slavonskog športskog lista " igra od strane Slavije mirišila je previše na prvenstvenu utakmicu i borbu za golove, jer se nije pazilo na ljepotu igre i pokazivanje tehnike i kombinirane igre što je gostima bezuvjetno bila du`nost, a mogli su to bez poteško}a izvesti, dok su oni naprotiv silili na što ve}i broj golova tako da je i half-linija i navala bila strpana pred gol Certisse." 51 Pred malobrojnim gledateljstvom odigran je 18. listopada prijateljski susret izme u doma}e Certisse i gostuju}eg ŠK Hajduk iz Osijeka. Unato~ dobroj igri nogometaši doma}eg kluba utakmicu su izgubili 1:6. 52 I potonje je razdoblje obiljeèno brojnim prvenstvenim i prijateljskim utakmicama. No, biljeìmo samo zna~ajnije. U Ðakovu je 3. travnja odigrana prvenstvena utakmica izme u nogometaša doma}e Certisse i ŠK Šparta iz Beloga Manastira. Susret je završio pobjedom doma}ih nogometaša rezultatom 5:2. U Belom Manstiru je 1. svibnja akova~ka Certissa odigrala prvenstveni susret s mom~adi doma}e Šparte i izgubila rezultatom 2:3 što je Belomanastircima osiguralo plasman u daljnjem natjecanju ONP. Ðakova~ki ljubitelji nogometa pogledali su 12. svibnja u Ðakovu prvenstvenu utakmicu izme u nogometaša Makabi i doma}ega ŠK Certissa. Susret je završio neriješenim rezultatom 3:3. No, i te je godine Certissa brzo ispala iz natjecanja ONP. U Ðakovu je 6. travnja odigran prijateljski susret izme u nogometaša ŠK Grafi~ar iz Osijeka i doma}eg ŠK Certissa. Utakmica je završila porazom akova~kih nogometaša 3:5. U nastavku prvenstva ONP Certissa je na doma}em terenu odigrala 2. svibnja prvenstvenu utakmicu s nogometašima ŠK Slavonac iz êpina. Susret je završio pobjedom akova~kih nogometaša visokim rezultatom od 13:0. Ðakov~ani su 24. svibnja mogli pogledati prijateljsku utakmicu izme u nogometaša doma}eg ŠK Certissa i gostuju}e mom~adi ŠK Šparta iz Beloga Manstira. Susret je završio pobjedom belomanastirskih 50 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 34, Osijek, 20. kolovoza 1925., "Gostovanja osje~kih klubova", Slavonski športski list, br. 36, Osijek, 3. rujna 1925., "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 43, Osijek, 22. listopad 1925., 3. 43

45 Povijest nogometnih ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str klubova u Ðakovu ( ) nogometaša 5:3. U Ðakovu je odigrana 4. lipnja prijateljska utakmica izme u nogometaša Certisse i ŠK Cibalija iz Vinkovaca. Susret je završio pobjedom doma}ih igra~a 4:2. U Ðakovu je u jesen godine na poticaj Bo`idara Brajkovi}a (prvog predsjednika), Matanovca, Brandekera, Tepfnera, Bekera i Šnajdera osnovan novi nogometni klub H. Š. K. Gra anski. Prvi sastav Gra anskog (Špeht, Wesinger, Majer, Brandeker, Aman, Ðani}, Mijo Tetman, Tepfner, Beran, Gašparevi} i Šnajder) odigrao je u Osijeku prvu utakmicu s doma}im ŠK Viktorija. Ðakova~ki nogometaši susret su izgubili rezultatom 1:3. Zna~ka H.[.K. Gra anskog Gra anski je kratko vrijeme koristio igralište na ondašnjem sajmištu, kao i na privatnom vlasništvu No, uskoro je došlo do dogovora sa Certissom koja je dopustila Gra anskom korištenje igrališta na Pazarištu. 53 Osnutkom ŠK Gra anski poja~an je interes za nogomet u Ðakovu, ali i rivalstvo izme u Certisse i Gra anskog. Makabi gostovao je u ljeto u Ðakovu i odigrao prijateljsku utakmicu s mom~adi HŠK Gra anski. Susret je završio neriješenim rezultatom 4:4. Mom~ad ŠK Certissa u dva je navrata došla do samog završnog dijela prvenstva pokrajine ONP, i to u 1934., za Certissu jubilarnoj godini, akova~ki klub ne uspijeva u borbi sa ŠK Bata iz Borova, a sljede}e godine iz Beliš}a. 54 Nogometaši ŠK Certissa gostovali su 16. kolovoza u Osijeku i izgubili 1:2 u prijateljskom susretu s osje~kim ŠK Slavija. Te je godine akova~ki HŠK 53 S. RECHNER, "Iz povijesti akova~kog nogometa", Ðakova~ki vezovi, Ðakovo, 1977., S. RECHNER, "U 26 godina ", n. dj.,

46 Povijest nogometnih klubova u Ðakovu ( ) ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Gra anski proslavio 5. obljetnicu djelovanja i ugostio ŠK Makabi iz Zagreba (2:1 i 1:2), HŠK Li~anin iz Zagreba (3:5 i 2:2) i ŠK Slaviju iz Osijeka (1:4). 55 Na poziv Hrvatskog gra anskog športskog kluba (HGŠK) iz Osijeka Certissa je po~etkom pristupila u Hrvatsku športsku slogu u Zagrebu. U velja~i sljede}e godine na Certissinoj godišnjoj skupštini izabran je novi odbor na ~elu s dr. Ivom Kenfeljom. U desetgodišnjem djelovanju ( ) akova~kih nogometnih klubova Certisse i Gra anskog vladalo je veliko rivalstvo. Njihovi su susreti, posebice prvenstveni, izazivali veliku pozornost akova~kih navija~a. Tako je velik broj ljubitelja nogometa u`ivao i 18. travnja u izjedna~enoj igri doma}ih rivala. Susret je završio bez pobjednika neriješenim rezultatom 3:3. Golove za Certissu dali su Sijarto dva i Bartolovi} jedan, a za Gra anski Maras, Markovi} i Aleksander. 56 Po~etak Drugoga svjetskoga rata prekinuo je kontinuirano djelovanje ta dva akova~ka nogometna kluba. * FOOTBALL IN ÐAKOVO ( ) SUMMARY The author beginns this article with a short introduction to the history of football in Croatia. Then she describes development of football clubs inðakovo- from their estabilishment to their activities and work. In the period between 1910 and 1941 there were numerous football clubs. Most of them were active for a relatively short time, mainly due to insufficient financial support and frequent transfer of players from one club to another. With the founding of ŠK Certissa in 1924 there beginns a continous development of football clubs in Ðakovo. The team of ŠK (Sports Club) Certissa played a lot of championship matches and firendly ones in the period Isto. 56 Isto, 324,

47 46

48 B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo (2003.) str UDK 625.1(497.5) (091) Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice Ðakovo 1 Borislav Bijeli} Muzej \akov{tine \akovo Autor je u ovom radu pokušao rekonstruirati genezu ideje gradnje vicinalne èljezni~ke pruge Našice Ðakovo, od pokretanja inicijative za njenu gradnju do izbijanja Prvog svjetskog rata kada se iz objektivnih razloga od tog projekta moralo odustati. Pripreme za gradnju pruge otpo~ele su po~etkom 20. stolje}a, a bile su sve vrijeme pra}ene sukobljavanjem najrazli~itijih interesa, od nacionalnih i dràvnih, do onih izrazito lokalnog zna~aja. Ta ~injenica, kao i objektivne financijske poteško}e s kojima se u to vrijeme suo~avala Austro Ugarska monarhija, bili su glavni razlozi ~estih zastoja, a u kona~nici i odustajanja od cijelog projekta. 1 U knjizi Naše teme ogledi o prošlosti i sadašnjosti Ðakova i Ðakovštine (Muzej Ðakovštine, Ðakovo, 2002., ) objavio sam rad pod naslovom Ðakovo u projektima èljezni~kih pruga s posebnim osvrtom na izgradnju pruge Osijek Ðakovo Vrpolje (isti rad, uz stanovite promjene, objavljen je i u ~asopisu Scriniae slavonica 2, 2002, ). Namjera mi je bila dati pregled svih onih projekata vezanih za gradnju èljezni~kih pruga koje su, na bilo koji na~in, doticali grad Ðakovo. Posebnu pozornost obratio sam dugo iš~ekivanoj, i sve do danas jedinoj èljezni~koj pruzi koja je Ðakovo povezala s Osijekom i Vrpoljem, a samim tim i s drugim hrvatskim regijama i zemljama u blièm okruènju. U vrijeme završnih radova na spomenutoj pruzi pokrenuta je inicijativa za gradnju još jedne pruge koja bi išla do Ðakova, vicinalne pruge Našice Ðakovo. Iz primarno tehni~kih razloga (obim teksta znatno bi nadilazio uobi~ajenu gornju granicu predvi enu za takvu vrstu znanstvene prezentacije) spoznaje o planu gradnje ove pruge nije bilo mogu}e inkorporirati u spomenuti tekst, pa ga stoga donosim kao zaseban rad. Zbog korelacije spomenutih tekstova sugeriram ~itanje oba rada, i to, ako je mogu}e, redoslijedom kojim su pisani. Naime, da ne bi došlo do ponavljanja, uvodne napomene o strategiji izgradnje èljezni~kih pruga u Hrvatskoj tijekom 19. stolje}a koje sam izloìo u tekstu Ðakovo u projektima èljezni~kih pruga..., u ovom tekstu su izostavljene, kao, uostalom, i neke druge vezane za izgradnju pruga u Slavoniji u drugoj polovici 19. i po~etkom 20. stolje}a. 47

49 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani (2003.) str projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo Kada je godine izgradnja pruge od Osijeka do Vrpolja nakon gotovo dva desetlje}a usaglašavanja svih zainteresiranih po principu "korak naprijed, dva koraka nazad" - kona~no bila riješena stvar, u javnost je odaslana informacija kako je u planu izgradnje još jedna èljezni~ka pruga ~ija bi završna to~ka bilo Ðakovo. Ili, još to~nije, koja bi povezala Našice s Ðakovom i kao takva bila nastavak pruge St. Lörincz Slatina Našice. 2 Iz spomenute obavijest nije se moglo ništa više saznati o samoj inicijativi, niti tko ju je pokrenuo, niti koji je od tada dominantnih lobija stajao iza nje. O pojedinostima vizije zamišljenog projekta, ali i nekim drugim momentima, saznajemo sljede}e godine na stranicama Vjesnika ùpanije viroviti~ke gdje je stajalo da je "zajedni~ko kr. ministarstvo trgovine obnašlo ( ) naredbom od 8. travnja broj budimpeštanskoj tvrtci E. Gross i drug produljiti na jednu godinu dana, ra~unaju} od izminu}a, naredbom od 29. oùjka br izdanu predkoncesiju za normalnu parovoznu vicinalnu èljezni~ku prugu, koja }e voditi izlazom iz postaje Našice pravcem prema Vukojevcima, Stipanovcima, Podgora~u, Razbojištu, Bra~evcima, Potnjanima, Gorjanu i Satnici u Djakovo, postaju projektirane vicinalne èljeznice Osiek Djakovo Vrpolje." 3 Iz ovog priop}enja, još uvijek šturog, ali ipak informacijama znatno sadràjnijeg od prethodnog, saznajemo da je inicijativa za gradnju pruge pokrenuta, ako ne prije, ono najkasnije po~etkom godine, da ju je najvjerojatnije pokrenulo ministarstvo trgovine, ime koncesionara i zamišljenu trasu pruge. Pitanje gradnje pruge aktualizirano je iste godine na jesenskoj skupštini Viroviti~ke ùpanije. 4 Aktualizirao ga je dr. Ðuro Horvat, samoborski odvjetnik i zastupnik gra evinskog poduze}a E. Gross i Co, dakle istog onog koje je dobilo predkoncesiju za gradnju pruge Našice Ðakovo. Doktor Horvat zamolio je skupštinu da u ime ùpanije Viroviti~ke podrì izgradnju pruge, te kupi temeljne dionice u vrijednosti K. Iako prozvana, skupština se o ovom prijedlogu nije izjasnila jer molba dr. Horvata po rije~ima podùpana ne samo što nije valjano obrazloèna, nego je i prekasno poslana. Stoga je podùpan zamolio "da se taj predmet ustupi ùpanijskoj oblasti na prou~enje, pa da se stavi predlog u sliede}oj ùpanijskoj skupštini." 2 Vjesnik ùpanije viroviti~ke (dalje u tekstu:v@v), 19/1904., V@V, 11/1905., Narodna obrana, 23.XI.1905.,

50 B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo (2003.) str. intervencija prihva}ena je uz stanovito negodovanje pojedinih skupštinara. Max Fischer iz Našica zahtijevao je da se molba riješi odmah "jer se je sada jedva našao koncesionar, koji bi tu èljeznicu izgraditi htio." U nešto blaòj formi svoje neslaganje sa podùpanovim prijedlogom izrazili su i skupštinari Frank i Reichsman. Ovo razmimoilaènje, kako }e se kasnije pokazati, bilo je tek uvod u ozbiljnija neslaganja oko gradnje pruge Našice Ðakovo, kako na nivou najviših dràvnih organa, tako i na lokalnoj razini. Kr. ug. zajedni~ko ministarstvo priop}ilo je po~etkom godine da je izdalo dr. Josipu Hudomelu iz Budimpe šte dozvolu za predradnje na gradnji normalno-tra~ne parovozne vicinalne èljezni~ke pruge koja je trebala, u kona~nici, spojiti Budimpeštu sa Brodom. Dozvola se odnosila na trasu pruge od postaje Hidegkut Gyönk do postaje Pécs kr. ug. dràvnih èljeznica, te od postaje Pécs "preko podru~ja ob}ina Nagy-harsany, Siklos, Harkany, Ipacsfa, Drava szabolcs Gordisa, Dravaszabolcs Dravapalkonya te premeštenjem rieke Drave do dolnjeg Miholjca, odnosno preko podru~ja ob}ina Ratkovica, Pore~, Šljivoševci, Beni~anci, Kloko~evci, Pribiševac i Selište do postaje 'Našice' vicinalne èljeznice Szentlörincz Slatina Našice, te odavle nastavno preko podru~ja ob}ina Vukojevci i Stipanovci odgranjenjem kod Podgora~a s jedne strane preko podru~ja ob}ina Razbojište, Bra~evci, Paljevina, Ku~anci, Preslatinci, Kondri}, Trnava, Novotopolje, Starotopolje, Gar~in, Selno, Vrba dolnja, a s druge strane preko podru~ja ob}ina Ostrošinci, Podgorje, Borovik, Pau~je, Breznica Ðakova~ka, Levanjska Varoš, Slobodnavlast, Korduševci i Šušnjevci do postaje 'Brod' kr. Ug. dràvnih èljeznica te ogrankom iz ove potonje pruge kod Levanjske Varoši preko podru~a ob}ine Majar do Kondri}a." 5 Ovakva inicijativa bila je neo~ekivana, napose što se ti~e trase pruge koja je trebala spojiti Našice s Brodom. Izgradnja te pruge u~inila bi izlišnim bilo kakva daljnja nastojanja oko gradnje pruge Našice Ðakovo. Takav stav zauzela je i ùpanija Viroviti~ka i u rezolutnoj formi iskazala ga na stranicama Vjesnika ùpanije viroviti~ke u priop}enju naslovljenom "Projekt èljeznice Budimpešta Brod". 6 U priop}enju se isti~e da se "predkoncesija podieljena Dru. Hodomelu u Budimpešti, u koliko se ti~e ùpanije viroviti~ke, ne moè smatrati ozbiljnom. Ne mislimo isti~e se dalje u priop}enju da }e kome pasti na um graditi vicinalnu prugu od Podgora~a pravcem na Bra~evce Preslatince Kondri} Trnava Topolje doti~no od Podgora~a na Podgorje Borovik Pau~je Lev. Varoš 5 V@V, 3/1906., V@V, 4/1906.,

51 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani (2003.) str projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo Brod. U svako }e doba pruga Našice Djakovo Vrpolje Brod biti prikladnija za promet." 7 U me uvremenu došlo je i do konkretnih pomaka doduše, ne uvijek u èljenom smjeru u vezi s gradnjom pruge Našice Ðakovo. Predkoncesija za gradnju pruge, koja je prvotno bila dodijeljena tvrtki E. Gross i dr., prešla je na tvrtku Gfrerer, Schooch i Grossman iz Budimpešte. Dakle, istu onu koja je izgradila prugu Osijek - Ðakovo Vrpolje. Za 16. oùjak godine predvi en je politi~ko tehni~ki ophod pruge. 8 Spomenutog datuma ophod je napravljen u Našicama, a samo dan kasnije i u Ðakovu. 9 Po~etkom istog mjeseca zbio se još jedan doga aj koji }e u budu}nosti, sve do propasti Austro-Ugarske monarhije, predstavljati jednu od ve}ih smetnji izgradnji pruge. Naime, 8. oùjka deputacija grada Osijeka predala je "preuzvišenom g. banu predstavku u kojoj se nastoji dokazati da bi projektirana pruga Našice Ðakovo Vinkovci oštetila va`ne prometne interese grada Osieka " 10 Grof Teodor Pejacsevich ban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije - odgovorio im je da se izgradnja pruge ne}e mo}i sprije~iti "jer tu prugu u veliko iš}u interesi onog kraja" 11, ali da }e nastojati ispuniti èlju deputacije, tj. grada Osijeka, da pruga ne ide na Ðakovo, ve} na Viškovce. U redakcijskom komentaru iznijetom na istom mjestu kaè se da je "svijetli ban govorio iz duše narodu kad je zagovorio prugu Našice Djakovo. Doista va`ni prometni i upravni interesi ne samo kotara naši~kog i djakova~kog, ve} i cijele ùpanije viroviti~ke govore u prilog izgradnji ove pruge. Dokazuje to ve} jedan pogled na zemljopisnu kartu. Dok uz posavsku i podravsku èljeznicu te~e ve} kroz sredinu ùpanije èljeznica od Virovitice na Slatinu i Našice, ostao je samo još potez Našice Djakovo (38 km) da se izgradi, pa da budu svi kotarti kako medjusobno tako i s gradom Osiekom vezani." U komentaru se dalje isti~e: "Neposredno je na izgradnji pruge Našice Djakovo interesirano 8 upravnih op}ina: Našice, Podgora~, Bra~evci, Drenje, Gorjan, Punitovci, Viškovci i Djakovo sa preko 60 sela i pustara, oko jutara površine i stanovnika. Suvišno je izlagati koliko ve} dobra cesta, a 7 Projekt èljezni~ke pruge Budimpešta Brod, kako smo ga ovdje predstavili, nikada nije bio realiziran. Zbog toga, ali i ~injenice da taj projek u ovom radu nije predmet našeg primarnog interesa, mi ga se više ne}emo doticati. Posluìo je tek kao ilustracija konfuzije koja je vladala u strukturama koje su bile zaduène za strategiju izgradnje èljzni~kih pruga, ili pak kao potvrda u ovom radu iznesene teze o razli~itim lobijima koji su djelovali isklju~ivo u osobnom interesu. 8 V@V, 4/1906., V@V, 7/1906., V@V, 4/1906., Isto 50

52 B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo (2003.) str kamo li èljeznica diè vrijednost nekretnina i olakšava izvoz plodina. Uz projektiranu prugu leè 23 zemljištne zajednice sa 3877 jutara šume, kojih }r vriednost znatno posko~iti, jer su dosad radi nepovoljnih komunikacija i po tri dra`be ve} dozrelih šuma ostale bez uspjeha. K tomu dolaze i vlastelinske šume sa znatnim kompleksima. Ceste se u ovom kraju vrlo skupo grade, kilometar i po K, a sve zbog skupog privoza kamena iz udaljenih kamenika, pa bi èljeznica silno pospješila i pojeftinila gradnju zemaljskih i op}inskih cesta jeftinim privozom kamena iz kamenika du`lu~kih i mandi~eva}kih. Spoj èljeznice na Viškovce opravdana je osnova, jer Djakovo štetovalo ne bi, èljeznica bi bila kra}a i po tom lakše oìvotvorena izgradnja, a uvaèni bi bili i opravdani interesi središta ùpanije, grada Osieka." Ako se još moè imati razumijevanja za stav predstavnika grada Osijeka da bi izgradnja pruge Našice Ðakovo Vinkovci ugrozila vitalne prometne, tj. gospodarske interese Osijeka, inzistiranje na tomu da, ako pruga baš mora biti izgra ena, ne spaja izravno Našice i Ðakovo, ve} da bi trebala i}i od Našica do Viškovaca, tu se spojiti s prugom Osijek Ðakovo Vrpolje, i od Viškovaca produìti prema Vinkovcima, teško da ima valjano racionalno utemeljenje. Jasno je, naime, što bi takvim rješenjem trgovište Ðakovo izgubilo, no nije jasno što bi Osijek dobio. Inzistiranje predstavnika Osijeka na takvom rješenju dodatno iznena uje, jer je baš Osijek od strane proma arskih krugova dugi niz godina bio prometno izoliran. Ono što su ma arski politi~ari ~inili Osijeku, sada je Osijek pokušao u~initi Ðakovu, trgovištu koje mu, ni po kojoj osnovi, nije moglo biti dostojan gospodarski takmac. Iz predstavke deputacije grada Osijeka doznajemo i to da Ðakovo ne bi bila posljednja to~ka pruge, ve} da se planira produènje iste do Vinkovaca. 12 Od toga se projekta, kao i od toliko drugih, osmišljenih prije i kasnije, odustalo. Ideja o povezivanju ta dva grada uistinu bi u odre enoj mjeri narušila dominantni poloàj Osijeka u povezivanju Podravine i Posavine, odnosno Ma arske i Bosne, no opet ne u tolikoj mjeri da bi se inicijativa za gradnju pruge Našice Ðakovo Vinkovci mogla stigmatizirati kao projekt koji izravno ugroàva vitalne interese njihovog grada. Takav kut gledanja na ovu problematiku, ~ini se, imao je i ban koji je odbio temeljni zahtjev deputacije, ali im je zato baš kako je i obe}ao 12 Inicijativa o povezivanju Vinkovaca i Našica, koliko nam je poznato, poti~e još iz godine.naime, te je godine vis. kr. ug. ministarstvo financija podeijelilo (...) naredbom od 17. lipnja br Gjuri Dedovi}u i tvrtki Lindhem i dr. predozvolu za parovoznu pobo~nu (vicinalnu) èljezni~ku prugu, i to za prugu iz postaje Vinkovci, kr. dr`. èljeznice, preko Markušice, Semeljaca, Tomašanaca, Gorjana, Bra~evaca, Podgora~a i Vukojevaca do Našica, zatim od ove pruge s jedne strane od Markušice preko Laslova, Ernestinova i Antunovca do Osijeka, a s druge strane od Tomašanaca preko Djakova i Piškorevaca do postaje Strizivojna Vrpolje, kr. ug. dr`. èljeznica. V@V, 15/1894.,

53 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani (2003.) str projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo izašao u susret i zauzeo se oko toga da pruga ide do postaje Viškovci, a ne izravno u Ðakovo. Da }e se preferirati spoj pruge u Viškovcima, a ne u Ðakovu, bilo je o~ito ve} prilikom politi~ko tehni~kog ophoda pruge. Povjerenstvo ophoda sa~injavali su: " od kr. ug. ministarstva trgovine g. ministarski savjetnik Vladimir Ehrenhöfer i g. nadzornik Novak, od kr. zemaljske vlade g. nadinìnir Stanisavljevi}, od c. i kr. ministarstva rata g. satnik pl. Bacor, od glavnog nadzorni~tva za èleznice i parobrodarstvo g. nadzornik Hilvert, od kr. ug. dr`. èljeznice nadzornici gg. Heger, Csorba i Fezis te nadinìnir g. Sedressi, od ùpanije viroviti~ke g. i g. nadinìnir Doljak, zatim zastupnici kotara, upravnih i mjestnih ob}ina, vlastelinstva i drugi interesenti, a od poduzetni~tva gg. Gfrerer i Schoch.» 13 Na istom mjestu kaè se i to da je pruga projektirana sa ishodištem iz stanice Našice, te da }e i}i kroz op}ine Našice, Vukojevci, Stipanovci, Podgora~, Bra~evci, Potnjani, Gorjani, Tomašanci, Ivanovci, Viškovci, do postaje Viškovci. Duìna pruge za gradnju iznosila bi 32, a sveukupna oko 36 kilometara (dio izme u Viškovaca i Ðakova bio bi zajedni~ki s prugom Osijek Ðakovo Vrpolje). Iz istog ~lanka saznajemo ponešto i o razlozima zamjene predkoncesionara. "Prvobitno je predkoncesiju za ovu prugu kaè se u ~lanku imala tvrtka E. Gross & Co. u Be~u, koja je namjeravala voditi prugu od Gorjana preko Satnice u Ðakovo. Sad je u posjedu predkoncesije tvrtka 'Gfrerer, Schoch i Grossmann' u Budimpešti, koja je trasu pruge preina~ila, te ju vodi od Gorjana izme u Tomašanaca i Ivanovaca do postaje Viškovci. Prometna duljina pruge izmedju Našica do Djakova pove}ava se time doduše za ciglih dvie sto metara, ali se prištedjue izgradnja od puna tri i pol kilomatra pruge kroz najnezgodniji dio preko uvala i brda te mo~vare Jošave. Prištednja ~ini efektivno preko K, a niveleta se dade ispraviti na 5% uzpona, što znatno olakšava promet." 14 U raspravi koja je potom uslijedila, bez ve}ih teško}a, pronašao se zajedni~ki interes sa pojedinim op}inama u vezi smještaja planiranih èljezni~kih stanica, ali, o~ito, ne i sa predstavnicima trgovišta Ðakovo koje argumentacija o razlozima promjene trase pruge nije zadovoljila. Disonantne tonove u raspravu prvi je unio dr. Antun Švarcmajer konstatiraju}i da dio trase pruge Gorjani Satnica Ðakovo uistinu nije bilo najbolje rješenjenje. Pravac Gorjani Ivanovci Tomašanci smatrao je boljim "ali ne sa spojem na Viškovce, ve} izravno u u ùpaniji viroviti~koj, V@V, 7/1906., Isto,

54 B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo (2003.) str Djakovo, jer se (...) boji da bi stanica Viškovci mogla biti budu}im izhodištem za pravac èljeznice na Vinkovce.» 15 Na ovu Švarcmajerovu objekciju odgovorio je gospodin Gfrerer, ina~e ~lan "poduzetni~tva". Istakao je kako je "posvema neopravdano traìti od njih da izgrade prugu od Tomašanaca izravno na Djakovo, do~im im je u svakom pogledu zgodniji spoj na Viškovce, a prištedit }e kod toga 3,5 klm gradnje najteèg diela pruge, što }e uvelike olakšati financiranje i izvedenje gradnje. I poduzetni~tvu je stalo do toga rekao je u nastavku svoje diskusije Gfrerer da se èljeznicom dodje do Djakova, a ne u Viškovce. Ono je ("poduzetni~tvo" - B.B.) pripravno dati svaku garanciju, koja se od njega traì, da interesi Djakova ne }e biti povriedjeni." 16 Sljede}i se u diskusiju uklju~io Nastojao je pojasniti "tehni~ku, prometnu i financijalnu stranu jedne i druge variante, te dokazao, da bojazan zastupnika trgovišta Djakovo nije osnovana. Preuzvišeni g. ban ovlastio ga je naro~ito isti~e se u komentaru -, da kod današnje povjerenstvene razprave izporu~i, da on (svietli ban) ne }e nikad dozvoliti, da se ma ~iji opravdani interesi povriede, pa tako ne }e u konkretnom slu~aju dozvoliti, da se povriede opravdani interesi Djakova. Polaze}i s tog stanovišta, izjavio je bio i jednom odaslanstvu, da njihovu èlju, da se osujeti izgradnja èljeznice Našice Djakovo ne moè usvojiti i poduprieti. Kako su preuzv. gosp. banu potanko poznate sve okolnosti, to mogu zastupnici Djakova biti tvrdo osvjedo~eni, da svietli ban ne}e nikad dozvoliti, da Djakovo bude izigrano." 17 rije~ je dobio Predsjednik povjerenstva Ehrenhöfer. I on je bio mišljenja da bojazan predstavnika Ðakova, barem u dogledno vrijeme, nije opravdana, "jer }e se potrebite ustanove uvrstiti u dozvolbenu izpravu, koja se izdaje na 90 godina, a dràva ne }e dozvoliti, da joj se iz Viškovaca otvori konkurencijonalna pruga paralelno s njezinim èljeznicama." 18 S time je rasprava, uglavnom, bila okon~ana. Predstavnici Ðakova nisu komentirali gore iznesene argumente koje su ponudili ~lanovi Povjerenstva. Donesen je zaklju~ak da se pruga (uz sve garancije za zaštitu interesa trgovišta Ðakovo) izgradi sa spojem na prugu Osijek Ðakovo Vrpolje u Viškovcima. Sa takvim zaklju~kom sloìli su se i predstavnici ùpanije Viroviti~ke, ali su insistirali da se u zapisnik unese i njihova poduà izjava sljede}eg sadràja: " 15 Isto, Isto 17 Isto 18 Isto 53

55 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani (2003.) str projekt gradnje vicinalne `eljeznice Našice \akovo Prikaz trase pruge Na{ice-Toma{anci-Ivanovci-Vi{kovci 54

56 B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani projekt gradnje vicinalne `eljeznice Našice \akovo ZBORNIK MUZEJA \AKOV[TINE (2003.) str Prikaz trase pruge Na{ice-\akova~ka Satnica-\akovo 55

57 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani (2003.) str projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo Glede mostova i propusta traè, da se poduzetnik u smislu z. ~l. IV od godine i hrvatskog zakona o vodnom pravu pridrì na to, da iste izvede na svim vodotocima i pobo~nim kanalima, koje projektovana èljeznica sie~e, prema odobrenim a djelomice ve} i izvedenim regulatornim radnjama. Odobrene regulatorne osnove stoje poduzetni~tvu i projektantu na uvid kod ùpanijske oblasti, a kopije operata predloìt }e se na zahtjev kr. ug. ministarstvu trgovine, u koliko se odnose na gradnju èljeznice. Glede naziva utana~enih postaja traè, da se iste izklju~ivo nazivlju uzakonjenim nazivima, koji su uneseni u imenik hrvatsko-slavonskih naselja, i to: Našice, Stipanovci, Podgora~, Bra~evci, Gorjan, Tomašanci Ivanovci, Viškovci, Djakovo. S obzirom na ogromne troškove vodoregulatornih radnja od Našica do Djakova zahtievaju, da se kod gradnje èljeznice materijalne grabe tako izvedu, da bude njihova odvodnja podpuno osjegurana, a da bude izklju~eno zamo~varivanje materijalnih graba. Glede naziva èljeznice traè, da se pruga nazove Našice Djakovo, te da se ista utjelovi kojoj od postoje}ih vicinalnih èljeznica, naro~ito onoj Osiek Djakovo Vrpolje, a da ne bude smatrana posebnom prugom. Što se samog prometa ti~e, to traè, da se u dozvolbenu izpravu uvrsti ustanova, da se promet udesi tako, da bude posvema obezbiedjen direktni spoj Našice Djakovo i natrag, t. j. da svi vlakovi izravno ob}e izmedju Našica i Djakova i obratno bez obzira na to, što je ulazna, doti~no izlazna to~ka u postaji Viškovci postoje}e vicinalne èljeznice Osiek Djakovo Vrpolje. Napokon traè, da si kr. ug. ministar trgovine dozvolbenom izpravom naro~ito pridrì pravo, da dozvoli kriànje projektovane pruge u naravnom nivea-u po èljeznicama nièga reda (gospodarskim, industrijalnim, šumskim, poljskim itd. èljeznicama) uz uvjete koji }e se od slu~aja do slu~aja napose propisati." 19 Iako su zaklju~ci o gradnjom pruge prihva}eni bez ve}ih polemika, bilo je o~ito da akova~ki predstavnici imaju odre enu rezervu prema ideji da se pruga Našice Ðakovo izgradi sa spojem na prugu Osijek Vrpolje u Viškovcima. Sljede}a doga anja to su i potvrdila. Ve} na proljetnoj skupštini ùpanije Viroviti~ke razmatrala se molba tvrtke Gfrerer i dr. za nabavu temeljnih dionica projektirane èljeznice Našice Ðakovo. Stav "administrativno-financijalnog" odbora ùpanije, kojeg je skupštinarima prenio podùpan bio je da }e "ùpanija viroviti~ka uz uvjet pogodovnog dovoza gradjevnog materijala za 19 Isto 56

58 B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo (2003.) str javne gradjevine prema tarifi kr. ug. dr`. èljeznica uz uvjet bezplatnog privoza kamena na svojim prugama za izgradnju privoznih cesta na kolodvoru te uz uvjet, da ima pravo imenovati jednog ~lana u ravnateljstvo dioni~kog društva voljna je poduprijeti izgradnju normalno tra~ne vicinalne èljeznice Našice Djakovo nabavom temeljnih dionica od K iz svoje ¾ odkupa javnih radnja. Ta subvencija plativa je u deset godišnjim obrocima po K nakon otvorenja prometa, nu nikako prije 1. svibnja ostaje u obvezi do 1. srpnja Ako se ta èljeznica do toga vremena ne izgradi i ne preda javnom prometu, gubi nazo~ni zaklju~ak svoju snagu." 20 Ðakova~ki zastupnik dr. Švarcmajer nije se sloìo sa prijedlogom "Administrativno-financijalnog odbora". Smatrao ga je preuranjenim, pogotovo stoga što je bio mišljenja da se još uvijek nije to~no odredila trasa pruge (Našice Ðakovo, ili Našice Viškovci), te predloìo da se ovaj predmet skine s dnevnog reda i uputi na jesensko zasjedanje ùpanijske skupštine. 21 Na istim pozicijama kao Švarcmajer bio je i dr. Vladimir Prebeg, drugi akova~ki predstavnik u ùpanijskoj skupštini. On je izrazio sumnju u veritabilnost podùpanovih rije~i, te subvenciju uvjetovao protokoliranjem èljeznice u Hrvatskoj (Osijek), izravnim pravcem Našice Ðakovo i hrvatskim kao slu`benim jezikom. Posebice je inzistirao na pravcu Našice Ðakovo. 22 Švarcmajera i Prebega u nastojanjima da zaštite interese Ðakova podrào je i skupštinar Dane Reichman (još jedan Ðakov~anin), dok se Barlovi} zadovoljio tek s djelomi~nom podrškom naime, da se ova rasprava odloì do sljede}e ùpanijske skupštine. 23 Za razliku od Ðakov~ana, predstavnici Našica bili su znatno suzdràniji, 20 V@V, 13/1906., Isto 22 Isto 23 Tijekom i godine, kada su na ùpanijskim skupštinama vo ene najèš}e diskusije oko gradnje pruge Našice Ðakovo, ~lanovi ùpanijske skupštine iz Ðakova bili su: Leopold Kugl (trgovac i posjednik), Adolf Kohn (trgovac), Dane Reichsmann mla i (trgovac), dr. Vladimir Prebeg (javni bilje`nik i odvjetnik), Frank Majer (trgovac), Stjepan Barlovi} (posjednik), Josip Hager (trgovac), dr. Antun Švarcmajer (odvjetnik i op}inski na~elnik) i Vladoje â~inovi} (ravnatelj vlastelinstva). Osim njih, kao izabrani predstavnici kotara akova~kog, ~lanovi ùpanijske skupštine bili su i: Stipo Blaèvi} (seljak iz Piškorevaca), Antun Novoseli} (posjednik iz Vrpolja), Antun Wink (seljak iz Semeljaca), Jakob Friedrich (posjednik iz Satnice), Ivan Bogdanovi} (seljak iz Vrpolja), Josip Šimi} (paroh iz Bra~evaca) i Franjo Freihaut (seljak iz Vu~evaca). Vidi: Izvješ}e Upravnog odbora ùpanije Viroviti~ke za vrieme od 1. sie~nja do 31. prosinca 1906., Osijek, 1907., , i Izvješ}e Upravnog odbora ùpanije Viroviti~ke za vrieme od 1. sie~nja do 31. prosinca 1907., Osijek, 1908.,

59 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani (2003.) str projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo zapravo krajnje pragmati~ni. 24 Njihov pragmatizam temeljio se na ~injenici što Našice kao ishodište pruge nitko nije dovodio u pitanje, baš kao i trasu pruge sve do neposredne blizine Ðakova. Da li }e spoj pruge biti u Viškovcima ili u Ðakovu njima je bilo svejedno, baš kao što im je bilo svejedno da li }e pruga prolaziti kroz Satnicu ili izme u Tomašanaca i Ivanovaca. Gospodin Fischer, predstavnik Našica, doduše, podrào je trasu pruge koja bi vodila izravno iz Našica u Ðakovo 25, ali i povišenje prvotnog prijedloga subvencije od , na K itostoga "jer se ti~e koristi Našica, ob}e koristi." 26 Skupštinar Murat, tako e Naši~anin, izašao je s prijedlogom da se odobri subvencija 27 od K, ako pruga ide na Viškovce, odnosno K ako ide na Ðakovo. 28 Prije no što }e se o spomenutim prijedlozima glasovati, rije~ je uzeo i istaknuo da " u borbi za trasu èljeznice Našice Djakovo izbija lokalni patriotizam Djakovaca. Razlika u duljini pruge ~ini ~itavih 300 metara, a prištedi 3,5 klm. novogradnje pruge. Mimoilazi se nezgodno zemljište, prištedi most preko Jošave, a priklju~it se mogu još dva sela Ivanovci i Tomašanci, da dobiju èljezni~ku stanicu." 29 Što se pak ti~e uvjeta za gradnju pruge na kojima je inzistirao skupštinar Prebeg (trasa pruge, hrvatski jezik kao poslovni, protokoliranje u Osijeku), podùpan ih na~elno prihva}a, ali tvrdi da pod takvim uvjetima nije mogu}e na}i predkoncesionara. Drugim rije~ima, on je s pozicija politi~kog pragmatizma pokušao sagledati cjelokupnu problematiku vezanu za gradnju pruge, te implicitno iznio stav da su trenuta~ne politi~ke prilike takve da onemogu}avaju opravdane, ali u postoje}oj konstalaciji snaga nerealne zahtjeve predstavnika trgovišta Ðakovo. Napose Prebega. Svima njima spo~itavao je uskogrudnost. "Tu je po sriedi kraj od Našica do Djakova. Ako Djakov~ani doista namjeravaju osujetiti izgradnju te pruge, bilo im pošteno, a podùpan èli, da se poradi toga ne bi imali kajati, kako se danas mnogi kaju u sli~nim prilikama." 30 Predloèno glasovanje za 4 iznesena prijedloga oko gradnje pruge Našice Ðakovo (1. Prijedlog Administrativno-financijalnog odbora 2. Prijedlog 24 Našice u ùpanijskoj skupštini tijekom i godine predstavljali su: dr. Teodor grof Pejacsevich (vlastelin), Makso Fischer (trgovac), Jakob Klein (trgovac), Albert Goldfinger (trgovac), Vilim Schlegel (vlastelinski mjernik), Simo Lucari} (kotarski sudac), Bruno Kova~evi} (gvardijan) i Aleksander Eisler (trgovac). Vidi: Isto 25 Prihvatiti trasu pruge Našice Viškovci zna~i ubijati Djakovo. Osiek se centralizira, to ho}e i Djakovo. Za Djakovo bi bilo ruglo kad bi bilo stijecište u Viškovci. V@V, 13/1906., V@V, 13/1906., Isto, Isto 29 Isto 30 Isto 58

60 B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo (2003.) str subvencije od K uz uvjet da pruga ide pravcem Satnica Ðakovo, bude protokolirana u Hrvatskoj, sa hrvatskim kao poslovnim jezikom 3. Pove}anje subvencije na K i pravac Satnica Ðakovo 4. Skidanje ove problematike s dnevnog reda Skupštine) onemogu}io je predsjednik Skupštine koji je inzistirao na tomu da se ne glasuje o sva ~etiri, ve} samo o prva dva prijedloga. Ve}ina skupštinara, njih devetnaest, podràla je prijedlog Administrativno-financijalnog odbora. 31 Kako Ðakov~ani nisu uspjeli u nakani da na ùpanijskoj skupštini dobiju dovoljno uvjerljive garancije da }e interesi njihova mjesta biti zašti}eni, op}ina Ðakovo 32 uputila je ministarstvu trgovine molbu u kojoj su, ~ini se, donekle reducirali zahtjeve koje su iznijeli predstavnici Ðakova na netom završenoj ùpanijskoj skupštini. Ipak, kao i skupštinari, i op}ina je u jednom bila odlu~na: pruga mora imati spoj s prugom Osijek Ðakovo Vrpolje u Ðakovu, nikako ne u Viškovcima. 33 Me utim, kao i ùpanijska skupština, ni ministarstvo trgovine nije imalo razumijevanja za zahtjeve Ðakov~ana. U odgovoru ministarstva stajalo je "da }e se kao skrajnja prometna to~ka ove pruge ustanoviti 'postaja' Djakovo odnosno Strizivojna Vrpolje, te svaki vlak na upitnoj pruzi uvesti u Djakovo..." 34 Na taj na~in, smatrali su u ministarstvu, interesi trgovišta Ðakova ne}e, i ne mogu biti ugroèni.. Nakon što je i ministarstvo trgovine odbilo molbu op}ine Ðakovo ~inilo se kako su sva nastojanja Ðakov~ana da izbore èljenu trasu pruge Našice Ðakovo ostala bezuspješna. To bi uistinu tako i bilo da zbog ukupno negativne financijske situacije u zemlji kr. zemaljska vlada nije odbila zaklju~ke posljednje ùpanijske skupštine. Na stranicama Vjesnika ùpanije viroviti~ke objavljeno je podùpanovo izvješ}e "o uskra}enom odobrenju zaklju~aka posljednje ùp. skupštine po kr. zem. vladi za subvencioniranje èljezni~ke pruge Osiek Vinkovci sa K i one Djakovo Našice sa K iz tri ~etvrtine odkupa javnih radnja ùpanije viroviti~ke u pomankanju u tu svrhu raspoloìvih 31 Isto 32 Te, godine, na ~elu upravne op}ine Ðakovo bio je Antun Švarcmajer, prvi bilje`nik bio je Sommer Mišo, a drugi (ujedno i blagajnik) Lombarovi} Lazo, mjesni sudac je Hager Josip, redarstveni povjerenik Špor~i} Tomo, poslovo a kod ubiranja potrošarine Lovi} Tomo, ~inovnik kod ubiranja potrošarina Benaši} Pavo i lje~nik Weiss Miroslav. Imenik dostojanstvenika, ~inovnika i javnih slu`benika kraljevine Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 1906., V@V, 16/1906, Isto 59

61 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani (2003.) str projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo sredstava..." 35 Nemogu}nost vlade da financijski podrì izgradnju pruge imala je za posljedicu, barem nakratko, i stišavanje rasprava oko na~ina njezine gradnje. Gotovo polugodišnje "primirje" ozbiljno je narušeno za vrijeme odràvanja proljetne skupštine ùpanije Viroviti~ke u svibnju godine. Na toj Skupštini koncesionar pruge Našice Ðakovo G. J. Höcker predloìo je "da se na molbu vic. èljeznice Osiek Djakovo Vrpolje d. d. nabave tem. dionice za projekt. mj. èljeznicu Našice Djakovo prema zaklju~ku adm. financ. odbora, u iznosu od K iz ¾ odkupa javnih radnja, plativih u deset god. obrocima po otvorenju prometa, no ne prije 1. I uz uvjete pogodnosti: dovoza gradjevnog materijala za javne gradjevine, bezplatnog prevoza kamena za privozne kolodvorske ceste i imenovanja 1 ~lana u ravnateljsko vije}e. Ne izgradi li se pruga do 1. VII gubi zaklju~ak svoju snagu.» 36 Iz citiranog prijedloga vidljivo je da su se u vremenu izme u odràvanja dvije ùpanijske skupštine pojavili neki novi momenti oko gradnje pruge, ponajprije oni financijske prirode. Nije poznato kada je Administrativno financijalni odbor izradio novi prijedlog u vezi s visinom subvencija za prugu Našice - Ðakovo, ali, po svemu sude}i, najvjerojatnije je do toga došlo po~etkom godine. Isto tako, nije jasno zašto je sada ta subvencija znatno nià od one koju je isto tijelo predloìlo nekoliko mjeseci ranije. Doduše, sude}i prema raspravi koja je uslijedila nakon što je G. J. Höcker iznio svoj prijedlog, to nije bilo jasno ni pojedinim skupštinarima. Na upit naši~kog zastupnika Fishera zašto je došlo do smanjenja subvencije odgovorio je predsjedavaju}i Skupštine da je preostala godišnja suma od K od pruge Bjelovar Virovitica Krièvci, te da je od toga iznosa pola dodijeljeno za prugu Našice Ðakovo, a pola za prugu Osijek Vinkovci. 37 U kra}oj diskusiji koja je potom uslijedila glavnu rije~ imali su isti oni skupštinari koji su bili glavni protagonisti rasprava o ovoj temi vo enih i tijekom godine. Problemi su bili isti, isti su bili i zahtjevi ali i argumenti predstavnika vlasti koji su sve te zahtjeve ponovno odbacili kao neosnovane. Ovom prilikom Vladimir Prebeg posebice je inzistirao da uredovni jezik na pruzi Našice Ðakovo mora biti hrvatski, a upis tvrtke u nekom od hrvatskih 35 V@V, 23/1906., 228. O razlozima gubljenja potpora za gradnju vicinalnih èljeznica u Hrvatskoj toga vremena vidi: Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stolje}a ( ), Društvo za hrvatsku povjesnicu, Osijek, 1996., V@V, 11/1907., Isto,

62 B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE projekt gradnje vicinalne `eljeznice Našice \akovo (2003.) str Kolodvori Na{ice i \akovo dvadesetih godina pro{log stolje}a 61

63 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani (2003.) str projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo gradova. Te zahtjeve u potpunosti je podrào i skupštinar Reichman, ali ne i Deutsch. Ovaj potonji njihove zahtjeve ocijenio je politikanskim, i kao takve u potpunosti neprimjerenim. Smatrao je da je rije~ o problematici koja je dominantno gospodarska, nikako ne politi~ka, pa da su samim tim i njihovi prijedlozi deplasirani. S tim više što bi ~itav projekt mogao do}i u pitanje ako se i dalje bude inzistiralo na njegovoj politizaciji. 38 Istog mišljenja bio je i ùpan Mihalovich. Posebice se osvrnuo na Prebegov zahtjev da se na pruzi Našice Ðakovo hrvatski jezik uvede kao uredovni. Smatrao je da to nije mogu}e. Uostalom, istaknuo je, "preuzeti }e dr`. èljeznice upravu (nad spomenutom prugom B. B.), te povodom toga spada riješenje jezi~nog pitanja na zakonodavstvo. Sl. skupština neka zaklju~i kako ho}e (...), nu ako se gradnja ove pruge tim uvjetom sbilja osujeti, ostat }e novac za druge svrhe." 39 Zaklju~ke ove skupštine, koji su za Ðakov~ane ponovno bili nepovoljni, u cijelosti je podràla i zemaljska vlada aktom br U njemu se isti~e da vlada dozvoljava nabavu temeljnih dionica za prugu Našice Ðakovo u iznosu od K na ra~un ¾ otkupa "j. radnja u 10 god. obrocima, ako d. d. vic. èljeznice Osijek Djakovo Vrpolje zadobije dozvolu za gradnju istih i to pod uvjetima u zaklju~ku ùp. skupštine navedenim (...) i da se u ravnateljstvo èljeznice ima izabrati 1 ~lan, kojega }e imenovati ban." 40 Nakon višegodišnjih diskusija, kada se kona~no ~inilo da su sve pripreme za gradnju pruge privedene kraju, a izgradnja prvih kilometara pruge pitanje dana, do gradnje ipak nije došlo. I ne samo to, cijeloj problematici o kojoj je gra anstvo tijekom proteklih godina bilo u~estalo informirano - kako putem dnevnog tiska, tako i na stranicama Vjesnika ùpanije viroviti~ke - više se nije posve}ivala nikakva pozornost. Tijekom i godine izostale su bilo kakve informacije vezane za prugu Našice Ðakovo. Tek godine, na proljetnoj skupštini ùpanije Viroviti~ke, pod to~kom XX. dnevnog reda, predloèno je "da se u smislu zaklju~ka fin. adm. odbora molba gradjevnog poduzetni~tva Gfrerer, Schoch i Grossmann u Budimpe{ti za povi enje dozvoljene jur subvencije nabavkom temeljnih dionica iz ¾ otkupa javnih radnja za izgradnju èljezni~ke pruge Na{ice Djakovo djelomi~no uvaì te u svezi sa skup. zaklju~kom od to~ka XXIII. zap. u svrhu omogu~enja izgradnje ove 32 km. duge pruge iz ¾ otkupa javnih radnja za nabavu temeljnih dionica jur dozvoljena subvencija od 38 Isto 39 Isto 40 V@V, 14/1907., 155. O tomu kako su ovu diskusiju vidjeli u Narodnoj obrani vidi: Narodna obrana, 30. V , 3. 62

64 B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo (2003.) str K povisi na K pod uvjetima u vlad. otpisu od br navedenim (otplata ovih Ku10g. obrocima, pogodovna vozna tarifa za dobavu materijala za zem. i op}. ceste, imenovanje, odnosno izbor po 1 ~lana u ravnateljsko vije}e vic. èljeznice Našice Djakovo i poloènje temeljnih dionica u iznosu od K nominalne vrijednosti po dioni~arskom društvu kod kr. zem. blagajne u Zagrebu).» 41 Kao što je i u nekoliko prethodnih skupštinskih rasprava unosio disonantne tonove, zastupnik Prebeg u~inio je to i ovoga puta. Predloène uvjete za subvenciju pruge i ovoga puta drào je neprimjerenim. I dalje je nepokolebljivo inzistirao na potrebi uvo enja hrvatskog jezika, kao uredovnog, te na protokoliranju pruge u Hrvatskoj. Za razliku od nekih drugih rasprava vo enih na ovu temu, ovog puta bio je još izravniji: "Budu}i da je ova èljezni~ka pruga va`na sa strateškog i trgova~kog gledišta obzirom na Bosnu i Hercegovinu, izgradit }e ju Madàri svakako i bez našeg novca. A ho}e li našu subvenciju, neka tada udovolje gornjim uvjetima." 42 Protuargumenti koji su se mogli ~uti nakon što je Prebeg iznio svoje vi enje pod kojim uvjetima bi trebalo odobriti subvenciju za gradnju pruge bili su isti oni koji su du`nosnici ùpanije iznijeli i u raspravama tijekom i godine. Uslijedilo je glasovanje u kojem je, prema o~ekivanju, prijedlog magistrata dobio potrebnu ve}inu. Iste, godine, informacije o gradnji pruge Našice Ðakovo donijela je i Narodna obrana. 43 Na njenim stranicama, doduše, mogla se pro~itati tek kra}a obavijest o tomu da trvtka Gferer, Schoch i Grossman èli doskora izgraditi prugu, te da je ve} poduzela odre ene korake za dobivanje predkoncesije. Zašto ta tvrtka tada nije dobila predkoncesiju a ako ju je kojim slu~ajem dobila, zašto se nije krenulo s gradnjom na osnovu gra e s kojom raspolaèmo nije mogu}e dati pouzdani odgovor. Na lokalnoj, ùpanijskoj razini, ~ini se, zapreka više nije bilo. Vrlo je vjerojatno da je inicijativa "zako~ena" na višoj razini, u resornom ministarstvu, ili od strane samog bana. Od spomenutog novinskog ~lanka prošlo je gotovo tri godine do sljede}e informacije o gradnji pruge Našice Ðakovo, koju je ponovno prenijela Narodna obrana. 44 U kra}em natpisu isti~e se da je "kr. ug. ministar trgovine ( ) obnovio tvrtki 'Gfferer, Schoch et Grossman' u Budimpešti predkoncesiju za normalno-tra~nu paravoznu vicinalnu èljezni~ku prugu, koja }e voditi od postaje 41 V@V, 11/1910., Isto, Narodna obrana, 5.XII.1910., Isto, 24.VII.1913., 3. 63

65 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani (2003.) str projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo Našice vicinalne èljeznice Szent Lörincz Slatina Našice u pravcu prema Vukojevcima, Stipanovcima, Podgora~u, Razbojištu, Bra~evcima i Satnici do postaje Djakovo sjedinjenih podravsko-posavskih vicinalnih èljeznica." Ako je prenesena informacija to~na, a nema razloga da u to sumnjamo, treba konstatirati kako je u vezi s gradnjom pruge došlo do odre enih, za trgovište Ðakovo bitnih promjena. Naime, trasa pruge na kojoj su njegovi predstavnici sve vrijeme insistirali, izgleda, kona~no je bila prihva}ena, pa je samim tim i njihov višegodišnji anga`man dobio svoje puno opravdanje. U jeku najintenzivnijih diskusija oko gradnje pruge Našice Ðakovo tijekom i godine (posebice njezine trase) ~inilo se da teze Ðakov~ana o nu`nosti spoja te pruge sa prugom Osijek Ðakovo Vrpolje u Ðakovu, nikako ne u Viškovcima, nisu bile dovoljno uvjerljive za sve one instance koje su o tomu trebale donijeti kona~nu odluku. I onda, kada se od toga zahtjeva ve} bilo odustalo, a ~itav projekt gotovo pao u zaborav, prihva}ena je za Ðakov~ane èljena trasa pruge. S tim u vezi otvara se niz pitanja na koje nije mogu}e ponuditi odgovor bez detaljnog uvida u zapisnike sjednica zajedni~kog Hrvatsko-ugarskog sabora u Budimpešti, Hrvatskog sabora u Zagrebu i sjednica resornog ministarstva. Za potrebe ovog rada, ipak, najzna~ajnije je to, da je informacija prenesena na stranicama Narodne obrane nesumnjivo to~na. Sli~nu, mo`da tek malo opširniju crticu o spomenutim korekcijama oko trase pruge, donio je i Vjesnik ùpanije viroviti~ke 45. Osim ve} prenijetog sa stranica Narodne obrane u spomenutom prilogu navodi se da je predkoncesija produljena na daljnju godinu dana, a na osnovu rješenja ministarstva trgovine od 28. lipnja godine. Iste godine, tek nekoliko mjeseci kasnije, u Hrvatskim pu~kim novinama 46, lokalnom akova~kom glasilu, objavljena je zbunjuju}a i po svemu sude}i neto~na informacija kako se na zajedni~kom Hrvatsko-ugarskom saboru u Budimpešti raspravljalo o vicinalnim èljeznicama u Hrvatskoj, te kako je pretkoncesiju za izgradnju pruge Našice Ðakovo dobio naši~ki vlastelin grof Marko Pejacsevich. Kako je uredništvo lista došlo do te informacije nije poznato. Vjerojatno je rije~ o pogreški proizašloj iz nepa`nje i nedovoljno kriti~kog odnosa prema izvorima iz kojih su crpljene informacije. Da je uistinu rije~ o pogrešci svjedo~e i posljednje dvije informacije vezane za izgradnju pruge Našice Ðakovo. Obje su 45 V@V, 15/1913., Hrvatske pu~ke novine, 10.X , 3. 64

66 B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo (2003.) str se pojavile na stranicama Djakova~kih hrvatskih pu~kih novina 47 tijekom godine, neposredno prije izbijanja Prvog svjetskog rata. Prva informacija govori o tomu da }e se još tijekom teku}e godine otpo~eti sa gradnjom vicinalne èljeznice Našice Ðakovo 48, a druga da je koncesija za predradnje produljena na godinu dana tvrtki Gferer, Schoch i Grossmann, da }e spoj sa prugom Osijek Vrpolje biti u Ðakovu, te da }e novoizgra ena pruga biti spoj podravskih i posavskih èljeznica. 49 Obje ove informacije, a naro~ito potonja, ~ini se, prenijete su uz nekoliko mjeseci zakašnjenja. Naime, u vrijeme kada je prenesena druga informacija Prvi svjetski rat bio je ve} zapo~eo. Njegovo okon~avanje predstavljalo je ujedno i definitivan raspad Austro Ugarske monarhije. Na njezinim ruševinama nastat }e nove dràvne tvorevine s druga~ijim gospodarskim prioritetima i razli~itim protagonistima koji su imali presudan utjecaj u formuliranju strateških interesa novostvorenih dràva. U njihovim vizijama, pokazalo se, nije bilo mjesta za prugu Našice Ðakovo. Umjesto zaklju~ka Do pokretanja inicijative za gradnju pruge Našice Ðakovo došlo je neo~ekivano, u vrijeme završne faze gradnje pruge Osijek Ðakovo Vrpolje, pruge ~ija je izgradnja odlagana dugi niz godina. Njezinim puštanjem u promet zadovoljeni su interesi Osijeka, Ðakova i svih ostalih naselja koji su se našli na, ili u neposrednoj blizini novoizgra ene pruge. Ništa manje koristi od ove pruge nije imala ni cijela regija koja je kona~no dobila izravni priklju~ak na prugu Zagreb Zemun i, što je za njezino gospodarstvo bilo još va`nije - vezu s Bosnom. Izgradnja te pruge, dakako, bila je i u interesu ma arske gospodarske strategije. Nema sumnje da je upravo ta ~injenica bila presudna što je do izgradnje pruge Osijek Ðakovo Vrpolje, pa makar i uz nekoliko desetlje}a zakašnjenja, uop}e i došlo. Pruga Našice Ðakovo (s vizijom njenog produljenja prema Vinkovcima) bila bi zasigurno dodatni impuls za gospodarstvo naši~kog i akova~kog kraja, ali i poticaj ma arskom krupnom kapitalu u osvajanju i eksploataciji novih trìšta. U trgova~ko-gospodarskoj strategiji Ma arske vidjeli su je kao produètak pruge 47 Djakova~ke hrvatske pu~ke novine lokalno je glasilo koje izlazi u Ðakovu nakon što su Hrvatske pu~ke novine prestale izlaziti. Zapravo, rije~ je o istim novinama koje su samo promjenile ime, ali ne i ideološke pozicije sa kojih su djelovale, a samim tim ni bitniju promjenu ure iva~ke politike 48 Djakova~ke hrvatske pu~ke novine, 7.III.1914., Isto, 25.VII.1914., 2. 65

67 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani (2003.) str projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice \akovo St. Lörincz Slatina Našice, tj. dodatnu vezu s Bosnom, s jedne strane, te kao potencijalno sredstvo za ponovnu gospodarsku marginalizaciju Osijeka, s druge. Upravo stoga u Osijeku se nije gledalo blagonaklono na inicijativu o izgradnji te pruge. No, za~udo ali iz sasvim drugih razloga ozbiljne objekcije na ideju o gradnji pruge Našice Ðakovo imali su i predstavnici trgovišta Ðakovo. Za njih, naime, nije bila sporna pruga, ve} njezina trasa. Potpuno neprihvatljivim dràli su svaki pravac pruge koja ne bi imao spoj sa prugom Osijek Vrpolje u Ðakovu. Nakon prvih prijedloga u kojima je predvi en za njih prihvatljivi smjer pruge došlo je, na inzistiranja predstavnika Osijeka, do dramati~nih promjena. Prvotno odre ena trasa pruge koja je trebala i}i od Našice preko Vukojevaca, Stipanovaca, Podgora~a, Razbojišta, Bra~evaca, Potnjana, Gorjana i Satnice izravno u Ðakovo, zamijenjena je trasom Našice, Vukojevci, Stipanovci, Podgora~, Bra~evci, Potnjani, Gorjani, Tomašanci Ivanovci, Viškovci. Potonja pravac, unato~ èstokih protivljenja op}ine Ðakovo i akova~kih predstavnika u skupštini ùpanije Viroviti~ke, bio je prihva}en od strane svih relevantnih instanci. Nakon što akova~ki predstavnici u ùpanijskoj skupštini (napose Prebeg i Švarcmajer) tijekom i godine nisu uspjeli uvjeriti skupštinsku ve}inu u opravdanost svojih zahtjeva, ~inilo se da su sve mogu}nosti bile iscrpljene i da je skori po~etak gradnje pruge (s trasom za Ðakovo neprihvatljivom) samo pitanje dana. No, zbog financijskog stanja u dràvi od gradnje se tada moralo odustati. Nekoliko narednih godina izgledalo je kao da je cijeli projekt pao u zaborav. Revitaliziran je tek nekoliko godina pred izbijanje Prvog svjetskog rata, i to na na~in koji je u potpunosti kolidirao s primarnim zahtjevom tgovišta Ðakovo da spoj na prugu Osijek Vrpolje mora biti u Ðakovu. Naàlost, zbog izbijanja rata, od realizacije gradnje pruge Našice Ðakovo moralo se odustati. FROM ILLUSION TO REALITY AND BACK: A PROJECT WHICH HAS NEVER BEEN REALIZED-BUILDING OF THE VICINAL RAILROAD FROM NAŠICE TO ÐAKOVO 66 SUMMARY This article is an attempt to reconstruct the genesis of the project of building a railroad from Ðakovo to Našice- from the very iniciative to the breakout of the World War I, when the project had to be abandoned due to force majeur. Preparations started at the beginning of the 20th century in the atmosphere of continuous conflicts of interests- from public and national to those of extremely local importance. Those conflicts along with a dificult financial situatian the monarchy lived in at that time caused numerous and frequent standstills which eventually led to the failuere of the whole project.

68 V. Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str UDK (497.5 \akovo=924) "17/18" (497 \akovo=924) "17/18" Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu Vladimir Geiger Hrvatski institut za povijest, Zagreb Sa~uvana, iako ne opširna dokumentacija omogu}ava nam rekonstrukciju osnutka i djelokruga nekoliko ìdovskih društava u Ðakovu. To su prvo, i dugo godina jedino ìdovsko društvo u Ðakovu Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa, osnovano vjerojatno 1861., sa pravilima donesenim Zatim, pred Prvi svjetski rat, u Ðakovu gospojinsko dobrotvorno dru{tvo. U novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, nastavilo je sa djelovanjem Društvo Chevra Kadischa, a nova pravila su odobrena Slijedi u vrijeme Kraljevine Jugoslavije u Ðakovu osnovano Udruènje cionisti~kih èna. Arhivsko gradivo u Hrvatskom dràvnom arhivu (Zagreb) i podaci koje nam donosi o tim društvima, doprinosi boljem poznavanju društvenoga ìvota Ðakova i Ðakovštine, kao i u Ðakovu i Ðakovštini potkraj 19. i u prvoj polovici 20. stolje}a. Tijekom 19. stolje}a naseljavaju u Ðakovo i Ðakovštinu, kao i drugdje po Slavoniji, u primjetnijem broju, napose nakon donošenja zakona o slobodnom Sredinom pedesetih godina 19. stolje}a u Ðakovu ve} postoji bogoštovna op}ina osnovana je u Ðakovu oko Od sredine 19. stolje}a u Ðakovu i Ðakovštini se pove}avao, te s vremenom mala skupina od nekoliko od kojih se 67

69 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str V. Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu ve}ina bavila trgovinom i obrtima, postaje zna~ajan gospodarski i društveni ~imbenik. 1 Tijekom druge polovice 19. i po~etkom 20. stolje}a, društveni ìvot u Ðakovu poprima oblike kakve je imao i u drugim manjim gradovima i trgovištima Austro-Ugarske Monarhije. Nacionalna / etni~ka šarolikost Ðakova i Ðakovštine, nije bila prepreka suradnji na razli~itim poljima pa tako i društvenom. Me u osniva~ima i ~lanovima razli~itih akova~kih društava bili su obrtnici, trgovci, zemljoradnici, ~inovnici i drugi, razli~itih politi~kih usmjerenja i nacionalne / etni~ke pripadnosti, tako i U ve}ini akova~kih / akovštinskih društava, od samog po~etka nalazimo i predstavnike ìdovskih obitelji, kao potporne, odnosno izvršuju}e ~lanove. 2 Sa~uvana iako ne opširna dokumentacija omogu}ava nam rekonstrukciju osnutka i djelokruga nekoliko ìdovskih društava u Ðakovu. To su prvo, i dugo godina jedino ìdovsko društvo u Ðakovu Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa, osnovano vjerojatno 1861., sa pravilima donesenim Zatim, pred Prvi svjetski rat, u Ðakovu gospojinsko dobrotvorno dru`tvo. U novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, nastavilo je sa djelovanjem Društvo Chevra Kadischa, a nova pravila su odobrena Slijedi u vrijeme Kraljevine Jugoslavije u Ðakovu osnovano Udruènje cionisti~kih èna. * 1 u Ðakovu i Ðakovštini, usp. Mirko Markovi}, Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja, Zbornik Ðakovštine, knj. 1, Centar za znanstveni rad JAZU Vinkovci, Zagreb, 1976., str ; Mato Horvat, Gra a za kulturnu prošlost Ðakova koja se odnosi na i one iz Vrpolja, Vrpolje, (rukopis); Vilko ûrìk, Sje}anje na Bilten, br. op}ina Zagreb, Zagreb, prosinac / sije~anj 1996., str. 10. (ili Vilko ûrìk, Sje}anje na Ðakova~ki vezovi. Prigodna revija 1999, Ðakovo, 1999., str ); Melita Švob, u Slavoniju (prema popisima stanovništva od do i drugim dokumentima), Migracije u Hrvatskoj. Regionalni pristup, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, 1998., str ; Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske po naseljima, 2, Republika Hrvatska Dràvni zavod za statistiku, Zagreb, 1998., str. Lekši}, Sinagoga u Ðakovu, Novi Omanut, br. 36 / 37, Zagreb, rujan prosinac 1999., str. 10. Lekši}, Sinagoga u Ðakovu, Ðakova~ki vezovi. Prigodna revija 2001., Ðakovo, 2001, str ); Vladimir Geiger, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, Hrvatski institut za povijest / Dom i svijet, Zagreb, Pravila ve}ine akova~kih / akovštinskih društava sa~uvana su u Hrvatskom dràvnom arhivu u Zagrebu. Usp. Pravila društava Tematski vodi~, Uredila Slavica Pleše, Obavijesna arhivska pomagala, sv. 4, Hrvatski dràvni arhiv, Zagreb, Samo manji broj društava objavio je svoja pravila, ili su kasnije objavljena. 68

70 V. Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Uz navedena, u Ðakovu su po~etkom 20. stolje}a postojala i sljede}a ìdovska društva: Društvo za ìdovsku prosvjetu (postoje podaci o društvu iz kulturno društvo u Ðakovu, odnosno Kulturno i sportsko društvo ìdovsko u Ðakovu (osnovano 1923.) 3, a u kulturnog i sportskog društva u Ðakovu osnovana je ènska hazenska (rukometna) sekcija. 4 O njima nemamo sa~uvano (odnosno poznato) arhivsko gradivo, a niti opširnijih podataka, te bi budu}a istraìvanja povijesti akova~kih društava i u Ðakovu i Ðakovštini mogla doprinijeti i novim podacima o djelatnosti tih društava. Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles) Sa~uvana dokumentacija o Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles) u Ðakovu, prvom ìdovskom društvu u Ðakovu, je necjelovita, ponekad i teško ~itljiva, stoga i donekle nejasna, ali ipak nezamjenjiva iz drugih izvora, i dovoljno opširna i vrijedna, te nam omogu}uje rekonstrukciju nastanka i djelatnosti društva. 5 U Ðakovu je Izraeliti~ka bogoštovna op}ina 29. sije~nja donijela Pravila Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles), društva osnovanog vjerojatno Osniva~i i potpisnici Pravila društva, bile su Heinrich Bruck, Moritz Guttman, Jakob Reichsmann, Jakob Fuchs, Adolf Kohn, Leopold Hochwald, Simon Pfeifer, Filip Grünbaum, Herman Sommer (rabin), Moritz Kaiser, Jonas Fuchs i jedan potpis ne~itak. Pravila Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles) u Ðakovu, uputila je zatim Kraljevska podùpanija u Ðakovu na odobrenje Kraljevskoj hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj zemaljskoj vladi u Zagreb. * *** 3 Usp. M. Horvat, Gra a za kulturnu prošlost Ðakova koja se odnosi na i one iz Vrpolja, str. 1., 6., 7., 8. 4 Usp. Eugen Njirjak, Hazena prete~e rukometa. Prvi koraci hazenskog sporta, Povijest sporta, god. XX, br. 80, Zagreb, 1989., str Usp. Hrvatski dràvni arhiv, Zagreb (dalje: HDA), Zemaljska vlada Odjel za unutarnje poslove (dalje: UOZV) XIII 1573/92787/ U Jevrejskom istorijskom muzeju u Beogradu, ~uva se rukopisna knjiga Hevra Kadisha Djakovo, (Folder No. 1743, Plot No. 405, 409/1 & 406/2). 69

71 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str V. Geiger: Osnivanje i pravila `idovskih društava u \akovu Naslovnica objavljenih pravila dru{tva Chevra Kadischa, \akovo

72 V. Geiger: Osnivanje i pravila `idovskih društava u \akovu ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Pravila Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles) u Ðakovu, nisu odmah prihva}ena, jer su i nakon vra}anja na doradu, dostavljena izpravljena i nadopunjena pravila izrael. društva spasenja /Chevra Kadische/ u Djakovu ( ) u hrvatskom tekstu su još uvjek tako manjkava i pogriešno sastavljena da se njeki.. bez njema~kog teksta ni razumiti ne mogu. Pravila je, napokon, 28. listopada odobrila, uz izmjene i jezi~ne dorade, Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada Odjel za unutarnje poslove u Zagrebu. Pravila Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles) u Ðakovu, potvr ena su, odnosno ponovno odobrena 22. kolovoza od Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade Odjela za unutarnje poslove u Zagrebu. Pravila Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles), objavljena su u me uvremenu u Ðakovu 1885., dvojezi~no, na hrvatskome i njema~kome jeziku pod naslovom Pravila dru`tva Chevra Kadischa u Djakovu / Statuten des Chevra-Kadischa-Vereins in Djakovar u vlastitoj nakladi društva. 7 Prema objavljenim pravilima, predsjednikom društva imenovan je 15. srpnja H. Bruck, potpredsjednikom M. Guttman, odpravnicima L. Hochwald i F. Grünbaum, blagajnikom Leopold Weiss i nadzornim odborom Jakob Fuchs, J. Reichsmann i S. Pfeifer. Djelatnost Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles) u Ðakovu, odre ena je sa 21., koji to~no utana~uju postojanje, svrhu i rad društva. Prema pravilima, Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles), naglašeno je da humanitarno društvo ima cilj, sredstvo i upravu. Cilj društva bio je (. 1.): Daleko od svake politike cilj je dru`tvu ~isto, humanisti~an i religiosan, kao što n. pr. priredjenje pristojnih sprovodah, njegovanje bolestnika i razdieljivanje milostinja medju siromake. Kao sredstva društva predvi eni su (. 5.,. 9. do. 12.), upisnina, ~lanarina i razni nov~ani prinosi ~lanova. Predvi eno je (. 13.): Uprava dru`tva sastoji se iz dru`tvenog predstojnika, podpredstojnika, dvajuh administratora, blagajnika i 4 odbornika koji se svi iz sredine dru`tvenih ~lanovah u glavnoj skupštini na tri godine izabiru. 7 Pravila dru`tva Chevra Kadischa u Djakovu / Statuten des Chevra-Kadischa-Vereines in Djakovar, Selbstverlag des Chevra Kadischavereines, Biskupijska tiskara u Djakovu, Primjerak objavljenih Pravila nalazi se u biblioteci Muzeja Slavonije u Osijeku. Zahvaljujem Anti Grubiši}u, prof., kustosu Muzeja Slavonije, na mogu}nosti uvida u muzejski primjerak Pravila. 71

73 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str V. Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu Zatim ima u upravi mjesto i glas doti~ni predstojnik izraelitske ob}ine, koji pako ujedno nemoè biti predstojnikom i ovog dru`tva." Odre eno je da se odborska sjednica društva ima odràvati svaka tri mjeseca (. 15.), te je naglašeno (. 17.): Ovo dru`tvo ima se odieljeno i kao samostalno tjelo od izraelit. bogoštovne ob}ine smatrati. Pravilima je predvi eno, prestane li Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles) u Ðakovu sa radom, (. 21.): ( )iutom slu~aju preostali moèbitni imetak skupa sa obavezami pripada ovdašnjoj izraeliti~koj bogoštovnoj op}ini, kojom je to jur gospojinsko dobrotvorno dru`tvo u Djakovu Sa~uvana dokumentacija gospojinskom dobrotvornom dru`tvu u Ðakovu u Pismohrani Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade Odjela za unutarnje poslove u Zagrebu je necjelovita, naime sa~uvana su samo pravila i rješenje o odobrenju pravila, ali ipak nam donosi osnovne podatke o nastanku i djelatnosti društva. 8 U Ðakovu je 16. prosinca gospojinsko dobrotvorno dru`tvo. Osniva~ice i potpisnice pravila društva, bile su Paula Spitzer, Frida Bruck, Malvina Wamoscher, Josefina Bruck i Anna Maßler. gospojinskog dobrotvornog dru`tva u Ðakovu, odobrio je uz neznatne izmjene 15. sije~nja Odjel za unutarnje poslove Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu. gospojinskog dobrotvornog dru`tva u Ðakovu, odre ena je sa 16. pravila, koji to~no utana~uju postojanje, svrhu i rad društva. Svrha društva, prema pravilima, bila je (. 2.) materijalno i moralno podpomaganje sirotinje mjesta i kotara Djakova~kog i to nabavljanjem odiela, obu}e i knjiga siromašnoj, dobroj školskoj ìdovskoj djeci; nov~anim podupiranjem ~estitih siromašnih osoba u svrhu sticanja zarade naro~ito udovica s neobskrbljenom djecom i staranjem za sirotu djecu bez roditelja, da budu valjano odgojena. Kao prihodi društva predvi eni su (. 3.), prinosi ~lanova, darovi i zapisi, te prinosi od zabava prire enih u društvene svrhe. Prinosi utemeljitelja i zapisi * 8 Usp. HDA, UOZV Serija pravila 2110/

74 V. Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str imaju se kao temeljna glavnica koristnosno uloìti, a samo se kamate mogu u dru`tvene svrhe upotriebiti. Predvi eno je (. 8.), da Dru`tvene poslove vodi upravni odbor u koji spadaju predsjednica, 2 podpredsjednice, tajnik, blagajkinja i još 12 ~lanica odbora. Predsjednicu i sve ~lanove upravnog odbora bira glavna skupština, a podpredsjednicu, tajnika i blagajnika bira upravni odbor izmedju sebe. Sjednice upravnog odbora društva odràvaju se prema potrebi, a zaklju~ci odbora stvaraju se ve}inom glasova, a za valjanost zaklju~aka mora da su u sjednici prisutni osim predsjednice bar još 6 ~lanova odbora. Pravilima je predvi eno, prestane gospojinsko dobrotvorno dru`tvo u Ðakovu sa radom, (. 16.): Ako glavna skupština, koja je zaklju~ila prestanak dru`tva glede preostalog dru`tvenog imetka nikakove raspolo`be ne u~ini ili ako dru`tvo po oblasti razpušteno bude, imaju se ponajprije izplatiti dugovi dru`tva, a preostali imetak ima se predati na upravu izr. bogoštovnoj op}ini u Djakovu koja }e razpolagati prihodima toga imetka ( ). Ako se u roku od 3 godine u mjestu Djakovu osnuje novo dru`tvo sa svrhom nazna~enom u. 2. imat }e izr. bogoštovna op}ina imetak tomu novom dru`tvu u vlastni~tvo predati u protivnom slu~aju pripasi }e Chevra Kadischi u Djakovu. Društvo Chevra Kadischa Najstarije ìdovsko društvo u Ðakovu Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles), nastavilo je u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca / Jugoslavije sa djelovanjem pod imenom Društvo Chevra Kadischa. Sa~uvana dokumentacija Društva Chevra Kadischa u Ðakovu u Pismohrani Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju Odjeljenja za unutarnje poslove u Zagrebu nije obimna, štoviše necjelovita je, ponegdje i ne~itka, ali nam ipak donosi osnovne i vrijedne podatke o djelatnosti društva. 9 U novim i izmijenjenim okolnostima, donesena su i nova društvena pravila (bez nadnevka). Potpisnici novih pravila Društva Chevra Kadischa bili su predsjednik društva Mayer Frank i odbornici Mavro Wamoscher (blagajnik), jedan potpis ne~itak, Gašpar Mautner i Spitzer. * 9 Usp. HDA, UOZV VIII /

75 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str V. Geiger: Osnivanje i pravila `idovskih društava u \akovu 74

76 V. Geiger: Osnivanje i pravila `idovskih društava u \akovu ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Mi{ljenje Odbora rabinskih pouzdanika Hrvatske i Slavonije o pravilima Dru{tva Chevra Kadischa u \akovu iz

77 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str V. Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu Pravila Društva Chevra Kadischa u Ðakovu, uputila je zatim Kraljevska kotarska oblast u Ðakovu na odobrenje Kraljevskoj ùpanijskoj oblasti u Osijeku, odnosno Pokrajinskoj upravi za Hrvatsku i Slavoniju Odjeljenju za unutarnje poslove u Zagrebu. Svoje mišljenje o novim pravilima Društva Chevra Kadischa u Ðakovu, na traènje Kraljevskog redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu, naveo je 10. listopada uz primjedbe za potrebne sadràjne dopune i jezi~ne dorade i izmjene, i Odbor rabinskih pouzdanika Hrvatske i Slavonije. Nova društvena pravila odobrena su u lipnju (ili srpnju) (nadnevak nije jasan) od Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju Odjeljenja za unutarnje poslove. Prema mišljenju Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju Pravila su tako preradjena da se imadu novim smatrati. Djelatnost Društva Chevra Kadischa u Ðakovu, odre ena je sa 55., koji to~no utana~uju postojanje, svrhu i rad društva. Svrha društva bila je (. 1.): ( ) vršiti prema ìdovskoj predaji du`nosti, samilosti nasprama ubogim, potrebnim, bolesnim, umiru}im i mrtvim ìdovima. Opširno je opisan odnos prema siromašnima, bolesnima i napose pogrebni postupak i obi~aj (. 2. do. 22.). Prema pravilima (. 24.), ( ) ~lan društva moè biti svaki ovdašnji ili u kotaru bogoštovne op}ine stanuju}i ìdov ( ). Odbiti se smije samo onaj koji je osudjen radi kakova zlo~instva ili prekršaja iz koristoljublja. Naglašeno je (. 18.), da uz hebrejski na nadgrobnom kamenu ili grobnici, Ini jezik na nadgrobnoj plo~i jest isklju~ivo hrvatski. Kao sredstva društva predvi eni su (. 32.), upisnina, ~lanarina i razni nov~ani prinosi ~lanova. Prema pravilima (. 34.) Društvom Chevra Kadischa upravlja predsjednik, odbor i glavna skupština. Opširno je odre en (. 35. do. 51) sastav, uloga i djelatnost uprave. Naglašeno je (. 35.) da Svakolika mjesta u odboru su za~asna i nisu sa nikakvom pla}om skop~ana. Odre eno je (. 40.)da Predsjednik zastupa društvo naprama oblasti i tre}im osobama. Odborska sjednica društva ima se odràvati svaka tri mjeseca (. 37.), te je naglašeno (. 39.): O svakoj se odborskoj sjednici vodi u hrvatskome jeziku zapisnik ( ). Prema Zakonu o ure enju ìdovskih bogoštovnih op}ina od 7. velja~e Društvo Chevra Kadischa u Ðakovu nalazi se pod bogoštovne op}ine u Ðakovu, koja taj nadzor ima preko svoga predstojnika (. 53.). 76

78 V. Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Pravilima je predvi eno, prestane li Društvo Chevra Kadischa u Ðakovu sa radom, (. 52.): ( ) u tom slu~aju, pripada svaki imetak ovoga društva djakova~koj bogoštovnoj op}ini koja ima sve svrhe društva izvršiti. Udruènje cionisti~kih èna u Djakovu Sa~uvana dokumentacija o Udruènju cionisti~kih èna u Ðakovu u Pismohrani Kraljevske banske uprave Savske banovine u Zagrebu nije obimna, štoviše necjelovita je, ali ipak nezamjenjiva iz drugih izvora i vrijedna, jer nam omogu}uje rekonstrukciju nastanka i djelatnosti društva. 10 U vije}nici Jevrejske vjeroispovjedne op}ine u Ðakovu, 7. velja~e 1932., zaklju~eno je jednoglasno, da se osnuje Udruènje cionisti~kih èna (Wizo) podru`nica Ðakovo. Nazo~ni su bili kao iz Osijeka: Olga Suli}, Marta Spitzer, Zlata Herlinger, Rezika Kohn, Rebeka Švabenic, dr. Ivo Herlinger, iz Ðakova: Chana Atthias, Leontina Berger, Zorica Fuchs, Nelly Frank, Ruà Frank, E. Wolner, F. Loschitz, P. Spitzer, E. Spitzer, M. Herlinger, M. Goldstein, I. Halas, Fanny Bruck, Ida Krakauer, Ruà Bessermann, Olga Neumann, N. Silberberg, Berta Goldstein, Josefina Langfelder, Jula Weiss, Helena Singer, Gusta Neumann, Zora Frank, Sofija Kraus, Berta Kaiser, Ruà Herzler, A. Kohn, Johana Krakauer, Ruà Böhm, N. Weiner. U ime saziva~a prisutne je pozdravila i objasnila svrhu sastanka Zorica Fuchs, pozdravila je napose goste iz Osijeka, predsjednika Jevrejske vjeroispovjedne op}ine u Ðakovu Neumanna, tajnika Jevrejske vjeroispovjedne op}ine u Ðakovu Josipa Franka, predsjednika Društva Chevra Kadischa u Ðakovu Jakova Silberberga i rabina Chaskela Wolf Steckla. Zatim je predavanje o zna~enju i svrsi Udruènja cionisti~kih èna (Wizo) odràla je Olga Suli}. U ~elništvo novoosnovanog Udruènja cionisti~kih èna u Ðakovu, na tom su sastanku izabrane: predsjednica Zorica Fuchs, podpredsjednice Leontina Berger i Minna Schwartz, tajnica Hami (Channa) Atti(j)as, kulturna referentica Nelly Frank, referentica za narodni fond Ruà Frank, blagajnica Fanny Loschitz, te odbornice Micika (Marija) Herlinger, Angela Kari}, Ida Krakauer, Ruà Herzler, Irma Langfelder, Olga Neumann, Zlata Silberberg, Klara Silberberg, Greta Vertlberg, Ernestina Wolner i revizorice Irena Halas, Malvina Goldstein. 10 Usp. HDA, Savska banovina Upravno odjeljenje Pov. II 1615/

79 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str V. Geiger: Osnivanje i pravila `idovskih društava u \akovu 78

80 V. Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Pravila Udruènja cionisti~kih èna u \akovu,

81 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str V. Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu Pro~itana pravila Udruènja cionisti~kih èna, unificirana za Kraljevinu Jugoslaviju, primljena su jednoglasno. Rabina Chaskel Wolf Steckl pozdravio je osnutak Udruènja cionisti~kih èna u Ðakovu, daju}i obe}anje da }e sura ivati i nastojati da njegov rad pomogne razvitku udruènja. Osniva~ice i potpisnice pravila Udruènja cionisti~kih èna u Ðakovu, donesenih 10. velja~e bile su Zorica Fuchs, Hami (Channa) Atti(j)as, Leontina Berger i Micika (Marija) Herlinger. Udruènje cionisti~kih èna u Ðakovu, izvjestilo je 22. velja~e Sresko (Kotarsko) na~elstvo Ðakovo o svojem osnutku, te dostavilo pravila na odobrenje. Na~elstvo Sreza akova~kog Ðakovo, proslijedilo je istoga dana pravila Udruènje cionisti~kih èna u Ðakovu (sa prilozima), Kraljevskoj banskoj upravi Savske banovine, Zagreb, na odobrenje. Pravila Udruènja cionisti~kih èna u Ðakovu, odobrila je 5. srpnja 1932., uz neznatne izmjene, Kraljevska banska uprava Savske banovine. Djelatnost Udruènje cionisti~kih èna (Wizo) podru`nica Ðakovo, odre ena je sa 15. pravila, koji to~no utana~uju postojanje, svrhu i rad udruènja. Prema pravilima, svrha udruènja, bila je (. 2.) a/ medju ìdovskim ènama buditi i podràvati svjest o ìdovstvu, b/ da saradjuju uop}e na svim podru~jima ìdovskog obnovnog rada, a naro~ito u onim granama, koje se odnose na poloàj ène i djeteta u Palestini. Prema. 4. ^lanicom moè postati svaka Jevrejka, koja se slaè sa pod. 2. navedenom svrhom društva. Kao prihodi društva predvi eni su (. 3.) redovni prinosi ~lanova, dobrovoljni prinosi i prinosi od društvenih priredbi. Predvi eno je (. 10.), da Društveno vodstvo ~ine: Predsjednica društva ili dvije potpredsjednice, tajnica, blagajnica, kulturna referentica, povjerenica K. K. L. i odbornice, koje se biraju prema potrebi. Sjednica Udruènja cionisti~kih èna, moè da stvara zaklju~ke, ako su prisutne barem dvije tre}ine ~lanica vodstva. Udruènje cionisti~kih èna, (. 14.) nema društvene zna~ke i odje}e. Prema. 14.a. Štambilj je duga~ak sa naznakom: Udruènje Pravilima je predvi eno, prestane li Udruènje cionisti~kih èna u Ðakovu sa radom (. 15.), a/ svojom skupštinskom odlukom, ili b/ ako od nadle`nih vlasti bude raspušteno, prelazi njegova imovina u detenciju Saveza cionisti~kih èna u Kraljevini Jugoslaviji. Ako se u Ðakovu, u roku od tri godine osnuje društvo sa istom ili sli~nom svrhom, predaje Savez imovinu ovakovom novom društvu, a 80

82 V. Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u \akovu ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str ako se u tom vremenu ne osnuje nikakovo društvo ove vrsti, prelazi imovina u vlasništvo Saveza cionisti~kih èna u Kraljevini Jugoslaviji. Arhivsko gradivo i podaci koje nam donosi o društvima: Chevra Kadischa društvo za svrhu spasa / Društvo Chevra gospojinsko dobrotvorno dru`tvo, Udruènje cionisti~kih èna, doprinosi boljem poznavanju društvenoga ìvota Ðakova i Ðakovštine, kao i u Ðakovu i Ðakovštini potkraj 19. i u prvoj polovici 20. stolje}a. *** FOUNDING AND THE BOOK OF RULES OF JEWISH SOCIETIES IN ÐAKOVO SUMMARY Preserved though not very extensive files enable us to reconstruct estabilisment and activities of several Jewish societies in Ðakovo. The first and for a long time the only Jewish society in Ðakovo Chevra kadischa (Society for the Purpose of Salvation) was founded probably in Therr Code/book of rules appeared in Then before World War I another society was founded in gospojinsko dobrotvorno društvo (Jewish gentlemen s charitable society. After the war the oldest Jewish society- Chevra kadischa continued their activities in the new state the Kingdom of Serbs, Croats and Slovens. The new book of rules was validated in In 1932 another society appeared in Ðakovo- Society of Zionist Women. The Kingdom had a new name at that time Kingdom of Yugoslavia. Citied and consulted materials from the State Archives in Zagreb together with the data that the author presents bring about better understanding of social life in Ðakovo and the surrounding area and also help us get an insight into the history of Jewish people at the end of the 19th and the beginning of 20th century. 81

83 82

84 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str UDK 324(497.5 \akovo) "1884" Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine Branko Ostajmer Godine imali su se odràti izbori za Hrvatski sabor, prvi po dolasku grofa Dragutina Khuen-Héderváryja na bansku du`nost i prvi po reinkorporaciji Vojne krajine u sastav Banske Hrvatske. Novi je ban u Saboru izjavio da je vjeran kralju, dràvi, narodu i zakonu, a jasno je davao da znanja da bi mogao vladati i bez Sabora, ako ga ve}ina ne bude podupirala. 1 Da bi ipak zadrào privid ustavnosti, Khuen odmah po stupanju na bansku ~ast zapo~inje pretvarati Narodnu stranku (tzv. vladinovci, unionisti, ma aroni) u svoj poslušni instrument. 2 Oporbene Neodvisna narodna stranka (tzv. neodvišnjaci, obzoraši) i Stranka prava su krajem godine povele pregovore o sporazumu, ali do suradnje tada ipak nije došlo. 3 Izbori su se imali odràti prema Zakonu ob izbornom redu za sabor kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od 15. srpnja godine 4, koji je vrijedio za podru~je Banske Hrvatske, te prema izmjenama donijetim Mirjana GROSS, Izvorno pravaštvo, Zagreb, 2000., 414.; Ivo PERI], Hrvatski dràvni sabor , Drugi svezak: , Zagreb, 2000., Mirjana GROSS, u: Povijest hrvatskog naroda g , Zagreb, 1968., Vodstvo Stranke prava tada još nije bilo spremno odbaciti bit Star~evi}eva u~enja, tj. bezuvjetno inzistiranje na samostalnoj hrvatskoj dràvi. Nakon toga, na samom po~etku godine, Neodvisna narodna stranka sama izlazi s novim programom o proširenju hrvatske autonomije u pravcu trijalizma. Taj je program imao okupiti sve opozicijske elemente, a po svojim je na~elima prethodnica zajedni~kog programa Neodvisne narodne stranke i Stranke prava iz godine. M. GROSS, Izvorno pravaštvo, Zakon od 15. srpnja ob izbornom redu za sabor kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Narodne novine (dalje: NN), br. 164 i 165, Zagreb, 20. VII , i 21. VII ,

85 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine godine, po reinkorporaciji Vojne krajine. Pravo glasa je bilo ograni~eno na vrlo uzak sloj stanovništva, pa su mogle glasati samo muške osobe starije od 24 godine koje su pla}ale najmanje 15 forinti izravnog poreza, zatim sve}enici svih priznatih vjeroispovijesti, osobe s višom naobrazbom, umirovljeni ~asnici, i, što je naro~ito bilo va`no, slu`buju}i, raspoloìvi i umirovljeni kraljevski, zemaljski, gradski i op}inski ~inovnici. 5 Zakon iz godine je dijelio prostor Banske Hrvatske na 77 izbornih kotara, a ova je podjela dijelom po~ivala i na na~elu da gradovi i ve}a trgovišta imaju svog zastupnika. 6 Ti gradovi i trgovišta su tako birali 24 zastupnika, a seoske op}ine su birale 53 zastupnika. 7 Podru~je Ðakovštine je bilo razdijeljeno na tri izborna kotara. Ðakovo je tada uìvalo status trgovišta i imalo je pravo birati zasebnog zastupnika, a preostali dio upravne akova~ke op}ine i seoske op}ine akova~kog upravnog kotara bile su podijeljene na još 2 izborna kotara. Vanjski akova~ki izborni kotar 62. s biralištem u Ðakovu je obuhva}ao vanjsku upravnu op}inu Ðakovo, Semeljce, Levanjsku Varoš i Drenje. Kotar 61. s biralištem u Vuki obuhva}ao je Vuku, Beketince, Punitovce, Široko Polje, Tomašance, Gorjane, Ivanovce, Viškovce, Koritnu i Mrzovi} iz akova~kog, Bizovac, Martince, Josipovac, Satnicu i Petrijevce iz valpova~kog, te Hrastin, Laslovo, Koprivnu, Dopsin, Ladislavce, Jovanovac, Kravice i Retfalu iz osje~kog upravnog kotara. Kao upravno središte Ðakovo je dobilo na va`nosti godine, kada je na snagu bio stupio Zakon o ustroju politi~ke uprave u kr. Hrvatskoj i Slavoniji. 8 Me u najzna~ajnije novine koje je donio ovaj zakon ubraja se ustrojavanje dvadeset podùpanija, pri ~emu je viroviti~ka ùpanija bila podijeljena na tri podùpanije: viroviti~ku, osje~ku i akova~ku. 9 Ovaj ustroj je opstojao do godine i do nove reorganizacije politi~ke uprave. U tom razdoblju podùpanije predstavljaju prvostupanjski upravni organ, a Zemaljska vlada drugostupanjski, tj. bile su neposredno podre ene Zemaljskoj vladi. 10 Godine upravni kotar Ðakovo imao je stanovnika, upravna op}ina Ðakovo 4996, a sâmo trgovište Ðakovo 3755 stanovnika. Prema istom popisu, u kotaru Ðakovo je bilo (86.18%) rimokatolika, 4 grkokatolika 5 Isto, br. 164, 20. VII , 1. 6 Rudolf HORVAT, Izborna reforma u Hrvatskoj, Zagreb, [1918.], 3. 7 Isto,4. 8 Dragutin u Hrvatskoj i Slavoniji u prijelaznom razdoblju od do godine, Hrvatske ùpanije kroz stolje}a, Zagreb, 1996., Isto; usp. Milan SMREKAR, Priru~nik za politi~ku i upravnu slu`bu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, knjiga I, Zagreb, 1899., Ivan BEUC, Povijest institucija dràvne vlasti u Hrvatskoj, Zagreb, 1969.,

86 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str (0.01%), 3615 (11.74%) gr~ko-isto~nih (pravoslavnih), 55 (0.18%) evangelika (augzburške konfesije i reformiranih) i 581 (1.89%) izraelske vjeroispovijesti. Od toga je najviše bilo stanovnika hrvatskoga ili srpskoga materinskog jezika (86.20%), zatim 2311 (ili 7.51%) njema~koga materinskog jezika, 1306 (4.25%) ma arskog materinskog jezika te mali broj onih kojima su materinski bili ostali jezici. 11 Postupkom kriànja ovih podataka dobivamo pribli`ne podatke o narodnosnoj strukturi stanovništva: (74.46%) Hrvata, (11.74%) Srba, (7.50%) Nijemaca, 1306 (4.25%) Ma ara, 581 itd. 12 Du`nost akova~kog podùpana u vrijeme tih izbora obavljao je Slavko Cuvaj 13, osoba koja je kroz gotovo tri desetlje}a hrvatske povijesti imala zapaènu ulogu. Njegovom dolasku u Ðakovo su prethodile slu`be u Brodu i Senju, i ve} u to vrijeme je bio ozloglašen me u slavonskim neodvišnjacima. 14 Njegovo imenovanje u Ðakovu je izazvalo strepnju da }e se opozicionalci na}i na udaru sna`nih politi~kih pritisaka. 15 Cuvaj je bio svjestan koliko su rezultati nadolaze}ih izbora zna~ili za u~vrš}enje vlasti Khuena-Héderváryja, a tako er i koliko bi uspješan ishod istih mogao otvoriti put njegovom napredovanju u slu`bi. Stoga je odlu~io uloìti sve svoje ovlasti, koje mu je pruào poloàj upravitelja podùpanije, kako bi akova~ka podùpanija u novi saziv Sabora odaslala predstavnike vladine Narodne stranke. Upravo }e takav administrativni sustav, koji Khuen izgra uje od svog dolaska na mjesto bana, biti jedna od osnova njegove vlasti 16, a ~inovnici poput Cuvaja su paradigma tog sustava. Ðakovština je slovila kao jedno od najja~ih oporbenih središta, i dok su izbori za banovanja Ivana Maùrani}a provo eni uglavnom slobodno, ve} godine, za banovanja Ladislava Peja~evi}a, Neodvisna narodna stranka i Stranka 11 Statisti~ki godišnjak Kraljevina Hrvatske i Slavonije, I., 1905., Zagreb, 1913., 4, 7, , ; Vladimir GEIGER, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, Zagreb, 2001., Za Austro-Ugarske Monarhije stanovništvo se popisivalo samo na osnovi vjerske pripadnosti i materinskog jezika, ali za trgovište i upravnu op}inu Ðakovo godine nemamo ~ak ni tu strukturu stanovništva. 12 Broj Nijemaca, Ma ara i Hrvata iskazan na ovaj na~in je ve}i od njihova stvarnog broja, tj. prvenstveno me u njih su uvršteni koji su u popisu godine iskazani jedino po vjerskom izjašnjavanju, a materinski jezik im je tada bio (uglavnom) njema~ki, ali i ma arski, hrvatski ili neki drugi. 13 Slavko Cuvaj (Bjelovar, Be~, 1931.), politi~ar. U upravnu slu`bu stupa kao ra~unarski savjetnik u Vojnoj Krajini. Od do godine je podùpan u Osijeku i Poègi, li~ko-krbavski veliki ùpan, vrhovni na~elnik u Zagrebu, predstojnik odjela za unutrašnje poslove u Zagrebu te podban za banovanja P. Raucha. Po~etkom imenovan je banom, što je u Hrvatskoj do~ekano sa èstokim otporom. Mirjana GROSS, Slavko Cuvaj, Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL), 2., Zagreb, 1989., Na navedenom mjestu se ne spominje slu`bovanje u Ðakovu. 14 Ðakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Isto. 16 M. GROSS, u: Povijest hrvatskog naroda,

87 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine prava su, pod sna`nim pritiscima, izgubile dva kotara u Ðakovštini, zadràvši tek sâmo trgovište Ðakovo. Poseban zna~aj izboru u trgovištu davala je i ~injenica da je Ðakovo bilo sjedište biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je simbolizirao otpor Nagodbi, i s kojim je ~esto identificirana Neodvisna narodna stranka, premda on tih godina ima ve} vrlo malo utjecaja na njezinu politiku. Neodvišnjaci su prema programu iz po~etka godine umjerena opozicija, ali Khuenu je nepoèljna svaka opozicija, pa tako èli slomiti i utjecaj Strossmayera, te sve}enstva, koje u velikoj mjeri slijedi biskupove nazore. Taj zadatak je preuzeo Slavko Cuvaj 17, a veliku pomo} mu je u tome pruào i Mirko Hrvat 18, prijašnji Strossmayerov politi~ki pobornik, a godine jedan od najistaknutijih ~lanova Khuenove Narodne stranke i prvi potpredsjednik Sabora u saborskoj periodi Strossmayer je tako petnaest godina vodio pritajeni sukob s Khuenom. 19 Za vrijeme Khuenovog banovanja ban i biskup nikad nisu stupili u otvoreni sukob, unato~ izraènim politi~kim razmimoilaènjima i netrpeljivostima, a i susreli su se samo jednom, prigodom banova boravka u Ðakovu, listopada godine. 20 Raspisivanje izbora Banovom naredbom od 31. kolovoza godine, upu}enom na sva gradska poglavarstva, sve podùpanije i sve kotarske oblasti, izbori su raspisani za 16., 17., 18. i 19. rujna, a istom su naredbom odre eni i dani izbora za pojedine izborne kotare Rudolf HORVAT, Slavonija. Povjesne rasprave, crtice i bilješke, knj. I., Zagreb, 1936., Mirko Hrvat (Zagreb, Ðakovo, 1893.), politi~ar. Nakon završenog studija prava imenovao ga je J. J. Strossmayer osobnim odvjetnikom te odvjetnikom biskupskog vlastelinstva, a poslije i ravnateljem biskupskih dobara. Od 1861., kada je kao narodnjak jednodušno izabran za zastupnika trgovišta Ðakovo, djelovao je u Hrvatskom saboru Od po~eo je mijenjati politi~ka shva}anja; u rujnu glasovao je za revidiranu Nagodbu te je od tada otvoreno pristajao uz unioniste. Za banovanja K. Khuen-Héderváryja postao je 4. listopada predsjednikom Hrvatskog sabora. Vladimir GEIGER, Mirko Hrvat, HBL, sv. 5., Zagreb, 2002., Josip HORVAT, Politi~ka povijest Hrvatske, Prvi dio, Zagreb, 1990., str Taj susret je protekao u izrazito formalnom tonu. O ovom odnosu i Khuenovom boravku u Ðakovu još vidi: Krešimir PAVI], Biskup Strossmayer i ban Khuen-Héderváry, Ðakova~ki vezovi. Prigodna revija 1989, Ðakovo, 1989., ; Iz djakova~kog kotara, Vjesnik ùpanije viroviti~ke, br. 20, (Osijek, 1893), LEKŠI], Ban Dragutin grof Héderváry u Ðakovu, Slavonski narodni godišnjak 1993., (Ðakovo, 1993.), 81.; Vladimir GEIGER, Nijemci Ðakova i Ðakovštine od do godine (2. dio), Scrinia slavonica 2, Godišnjak Podru`nice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Slavonski Brod, 2002., Slu`beno, NN, br. 202, Zagreb, 1. IX , 1. 86

88 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Izvje{}e pod`upana Slavka Cuvaja banu od

89 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine Ova banova odredba je donijeta bez konzultacija s Cuvajem, premda je on namjeravao utjecati na odre ivanje datuma izbora u 4 izborna kotara na koje je bila razdijeljena akova~ka podùpanija. Naime, akova~ki podùpan je banu poslao Izvještaj o obstojnostih koje u pogledu politi~kom u podùpaniji akova~koj vladaju, u kojem je smjerno i ponizno traìo da Zemaljska vlada uskladi datume izbora s njegovim ocjenama stanja u podùpaniji, a ~ime bi vjerojatnost dobrog uspieha bila ve}a. 22 Izvještaj puno govori o prilikama u podùpaniji, o sâmom Cuvaju, a dijelom nagoviještava i što }e se zbivati za izbora koje }e podùpan provesti te ga stoga navodim u cijelosti: Proputovav sada sve ob}ine, ter izpitav vladaju}e okolnosti na brzu ruku, ne }u propustiti Vašoj Preuzvišenosti, ako to visoka ista zatraì, povremeno podnieti izvješ}e o obstojnostih, koje u pogledu politi~kom u ovoj podùpaniji vladaju, samo drìm, da ipak trebam još koje pa makar i kratko vrijeme, da se o tih okolnostih posvema dobro uputim, ter da dodjem u poloàj, da Vašoj Preuzvišenosti prenesem što temeljitije i na pribavljenom si osviedo}enju osnivaju}e podpuno izvješ}e u tom pravcu. Za sada pako ne mogu no ino, a da Vašu Preuzvišenost prije, nego li visoka kr. zemaljska vlada na temelju. 38. zakona od 15. srpnja ob izbornom redu za sabor kraljevine Hrvatske Slavonije i Dalmacije odredi dane za izbor narodnih zastupnikah u ovdašnja 4 izborna kotara ne upozorim u najve}oj pokornosti na to, da bi za slu~aj, ako postoji namjera visoke zemaljske vlade, da se za sve vanjske izborne kotare broj 60, 61 i 62. odredi jedan dan, ova odredba s jedne strane po mojem na dosadašnjem izkustvu osnivaju}em se nu svakako nemjerodavnom mnijenju na uspieh izborah veoma štetno uplivala, jer sam si preduzeo, da }u predsjedati svim izbornim odborom glavom, ~im bi svim strankam ve} unapried osigurao podpuni zakonski izbor, koji se onda za stalno od nikoje stranke nebi oboriti mogao; s druge strane primljen sam posvuda pri mojemu prvomu sastanku sa ob}inskim odbori i selskimi knezovi velikim povjerenjem, ter stoga drìm, da bi uz moj trud, koga }u za dobar uspieh za vrieme razpisanih izborah uloìti, ve} moje predsjedanje pri izborih zamašnom polugom za izborni uspieh biti moglo. To pako ne }e po mnijenju biti, ako se izbori za vanjske kotare na jedan dan odrede, do~im ni dovoljna ~inovništva za to ne imadem. Toga radi u svoj smjernosti nemjerodavno predlaèm, da bi Visoka zemaljska vlada izbore u ovdašnja 4 kotara za ~etiri dana odrediti blagoizvolila i to za prvi dan za 63. kotar: Djakovo, zatim uzastopce za 62. vanjsko Djakova~ki kotar, 61. Vuka i 60. kotar Našice. Kona~no najpokornije dodajem, da s jedne strane znadem, da }e biti velikih 22 Hrvatski dràvni arhiv, fond Predsjedništvo zemaljske vlade, kut. 243., spis

90 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str pote`ko}ah u ovoj podùpaniji u pogledu izborah, a da me s druge strane do toga najsmjernijega predloga ne vode obziri napram sebi, nego ho}u da samoj stvari sluìm. Me utim, Cuvaj je ovo izvješ}e uputio u Zagreb tek 31. kolovoza godine, dakle istog dana kada su banovom odredbom raspisani izbori, pa se ve} time nije mogao ispuniti njegov nemjerodavni predlog. Stjecajem okolnosti ipak ni odre eni dani izbora nisu previše odudarali od njegovog prijedloga. Naime, izbori za 60. izborni kotar Našice su raspisani za 16. rujna, za 61. kotar Vuka i 63. kotar Ðakovo trgovište za 17. rujna te za 62. vanjski akova~ki kotar, u koji su ulazili vanjska akova~ka upravna op}ina, Semeljci, Levanjska Varoš i Drenje, za 18. rujna. 23 U tim je okolnostima Cuvaj mogao glavom predsjedati trima izbornim odborima, a bilo je za o~ekivati da }e 17. rujna predsjedati izborom u Ðakovu, poglavito jer je izbor u trgovištu od obje stranke ocjenjivan kao zna~ajniji i neizvjesniji. S druge strane, u kotaru Vuka je i prigodom izbora godine kandidat Narodne stranke pobijedio kandidata Neodvisne narodne stranke 24,teje podùpan imao razloga vjerovati da }e se taj rezultat ponoviti i na predstoje}em izboru. Primivši navedenu bansku naredbu, Cuvaj, odnosno kr. podùpanija, je 4. rujna oglasila izbore za naredbom odre ene dane, a posebnim je dodatkom obznanila i to~no mjesto i vrijeme odràvanja. Izbor za kotar Vuka se je imao odràti u op}inskom uredu u Vuki, s otvaranjem u 10 i zatvaranjem birališta u 13 sati. Izbori za kotar Ðakovo trgovište i vanjski akova~ki kotar su imali biralište u zgradi podùpanije u Ðakovu, s time da je prvi imao zapo~eti u 9 i završiti u 12, a drugi zapo~eti u 10 i završiti u 13 sati. 25 Isticanje kandidata Ubrzo po raspisivanju izbora, neodvišnjaci i vladinovci su istakli svoje kandidate u tri akovštinska kotara. U trgovištu su akova~ki neodvišnjaci, imaju}i samo narodni interes i ponos na umu, kandidirali dr. Konstantina Vojnovi}a 26, prvaka Neodvisne 23 Slu`beno, NN, br. 202, Zagreb, 1.IX , R. HORVAT, Slavonija, 46.; Stjepan SRŠAN, Izbori za hrvatski sabor godine, Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, br. 14, Vinkovci, 1997., str Slu`beno, NN, br. 206, Zagreb, 5. IX , Konstantin (Kosto, Kosta) Vojnovi} (Herceg Novi, Dubrovnik, 1903.), politi~ar, sveu~ilišni profesor i redovni ~lan JAZU. Potomak stare plemi}ke obitelji, pravo doktorirao u Padovi. 89

91 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine narodne stranke koji je i u prethodna dva saziva sabora predstavljao Ðakovo. 27 Vojnovi} je na izborima godine istaknut ponajprije kao kandidat politi~ki aktivnog akova~kog sve}enstva, a ono je u narednim godinama ~inilo najagilniju akova~ku oporbu i najsna`niju Vojnovi}evu uzdanicu. Za Vojnovi}evog protukandidata vladinovci su u Ðakovu istaknuli Huga Sudarevi}a 28, tadašnjeg akova~kog na~elnika i nekadašnjeg ~inovnika na biskupijskom vlastelinstvu. Sudarevi} je ranije bio blizak politici one struje u Narodnoj stranci koja je godine istupila iz matice i formirala Neodvisnu narodnu stranku, i, po svemu sude}i, reìmskoj Narodnoj stranci se je priklonio tek nakon umirovljenja 29 s mjesta provizora u vlastelinstvu. Zbog toga se neodvišnja~ki Pozor ~udio kandidaturi neznatnog Sudarevi}a koji se dva puta Zastupnik u dalmatinskom saboru , a po otvorenju sveu~ilišta godine imenovan je redovitim profesorom gra anskog prava i seli u Zagreb. Zastupnik u Hrvatskom saboru u periodama i Jedan od najistaknutijih prvaka i ideologa Neodvisne narodne stranke. O Vojnovi}u vidi: Ferdo ŠIŠI], Dr. Konstantin knez Vojnovi} Uì~ki, Ljetopis JAZU za godinu 1909., sv. 24., Zagreb, 1910., ; I PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, Vojnovi} se u Ðakovu prvi put kandidirao i pobijedio godine. Protukandidat mu je tada bio Mirko Hrvat, iako su obojica bili ~lanovi tada još jedinstvene Narodne stranke. Na izborima godine pobijedio je vladinog kandidata Franju Jakševca. R. HORVAT, Slavonija, 42., Hugo Sudarevi} (Ðakovo, Ðakovo, 1888.), politi~ar. Na biskupskom vlastelinstvu slu`bovao od do kao pisar, od do kao šumar (špan) u Semeljcima, a od do je obavljao du`nost provizora vlastelinstva. Nakon toga postaje akova~ki na~elnik, i tu je du`nost obavljao do smrti. Kao kandidat Narodne stranke je godine u trgovištu Ðakovu izabran za zastupnika u Hrvatski sabor, a 16. listopada iste godine je u Saboru izabran za zastupnika Hrvatske u Donjoj ku}i Ugarskog sabora. U Sabor je, tako er kao kandidat Narodne stranke, izabran i godine, taj put kao zastupnik akova~kog kotara. Bio je i istaknuta osoba akova~kog kulturnog i društvenog ìvota, pa je tako godine bio potpredsjednik i tajnik Pjeva~kog društva Sklad, a od do godine i njegov predsjednik. Bio je i predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Ðakovo po njegovu osnutku godine, te du`nosnik akova~ke podru`nice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva i podupiru}i ~lan istog. Todesfälle, Die Drau, br. 4, Osijek, 12. I , 2.; M. HORVAT, Spomenica Sklad Preradovi} ; Mirko MARKOVI], Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja, Zbornik Ðakovštine, knj. 1, Vinkovci, Zagreb, 1976., 205.; Agneza SZABO, Ðakovo i središnje institucije Hrvatske u Zagrebu u 19. stolje}u, Diacovensia, god. 3, Ðakovo, 1995., br. 1, 83.; Matija PAVI] - Milko CEPELI], Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakova~ki i sriemski. God , Zagreb, , ; R. HORVAT, Slavonija, , 55.; /Mato HORVAT/, Nekoliko podataka o prošlosti nekih djakova~kih kulturno-prosvjetnih društava, s. l., s. a., (rukopis), ; Stjepan FINK, Spomenspis 50-godišnjice opstanka i posvete novog spremišta dobr. vatrogasnog društva u Ðakovu , Ðakovo, 1922., Po~etkom osamdesetih godina došlo je do velikih promjena u ~inovništvu vlastelinstva budu}i da je Strossmayer inzistirao na školovanim osobama, pa je i Sudarevi} umirovljen. Još u prosincu te godine Sudarevi} je molio Strossmayera da ga zadrì na mjestu nadzornika ekonomije, navode}i niz poslova koje bi mogao obavljati, i opravdavaju}i se da u vrijeme kad je on po~eo sluìti u Hrvatskoj nije bilo gospodarske škole, ali da je on ~itao djela naprednih ekonoma i osposobio se kroz dugu praksu. Unato~ tome, biskup svoju odluku nije promijenio. H. Sudarevi} J. J. Strossmayeru, Ðakovo, 30. XII , Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje: AHAZU), XI-A/ Sud. Hu

92 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str i sam za Vojnovi}a borio i njegovoj pobjedi veselio. 30 Khuenov tisak je, dakako, isticao popularnost te ~estiti karakter Sudarevi}a koji ga ~ini jednim od najomiljenijih sugra ana, izraàvaju}i uvjerenost da te navodne odlike jam~e pobjedu njihovom kandidatu. 31 Konstantin Vojnovi} Hugo Sudarevi} Za kandidata Neodvisne narodne stranke u kotaru Vuka istaknut je poznati rodoljub i nesebi~ni dobrotvor Boò Topalovi} 32, gorjanski ùpnik koji je u periodi ve} bio zastupnik ovog kotara u Saboru, ali na izborima godine nije uspio ponovno pobijediti. Kao kandidat Narodne stranke u ovom kotaru se ispo~etka spominjao ~epinski vlastelin Bela Adamovi} Izborno gibanje, Pozor, br. 212, Zagreb, 15. IX , Zur Wahlbewegung, Die Drau, br. 72, Osijek, 7. IX , Boò Topalovi} (Zdenci, Gorjani, 1895.), sve}enik. Sve}enik od 1859., ùpnik u Gorjanima od godine. Izabran na listi Narodne stranke godine u Hrvatski sabor u kotaru Vuka, bio me u osniva~ima Neodvisne narodne stranke godine. Kasnije se još nekoliko puta neuspješno kandidirao. Istaknuo se i velikim nov~anim prilozima za osnutak Dje~jeg sjemeništa. Josip Juraj STROSSMAYER, Okru`nica, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, br. 12, Ðakovo, 30. VI , 105.; M. PAVI] M. CEPELI], Josip Juraj Strossmayer, 71., ; R. HORVAT, Slavonija, 46., , 55.; Jasna TURKALJ, Nosioci pravaške misli 80-ih godina 19. stolje}a, Zagreb, (neobjavljeni rukopis disertacije), 171., Bela Adamovi} êpinski (êpin, Osijek, 1934.), agronom i skladatelj. Studij agronomije završio u Be~u gdje je studirao i glazbu. Bavio se i gospodarstvom na obiteljskom imanju êpin koje je ve} rasparcelirano te polovica prodana da bi se podmirili dugovi, a ostalo zemljište je zadrào Bela. Neko je vrijeme bio upravitelj pošte u Ðakovu, a od do bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Antun PETRUŠI] - Ante SEKULI], Bela Adamovi} êpinski, HBL, 1., Zagreb, 1983.,

93 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine Oporbenjaci su odmah komentirali da su sve nade da }e Topalovi} pobijediti jer se u okolici slabo znade za patrioti~na djela njegovog takmaca, ali su naknadno priznali da se po najavi njegove kandidature nisu mogli oteti bojazni da bi opet mogli ostati u manjini. 34 Me utim, u reìmskom su tisku uskoro sa àloš}u priop}ili da je Adamovi} odustao od kandidature, a kao jedini razlog je navedena njegova zauzetost gospodarskim poslovima na vlastelinstvu u êpinu. Isklju~en je pritom bilo koji politi~ki razlog koji bi upu}ivao na neprihva}anje mandata, i umjesto njega je najavljena kandidatura Stjepana Barlovi}a 35, dotadašnjeg zastupnika akova~kog kotara. Njegove su izglede, naravno, ocjenjivali najboljima, a neodvišnjaci su pisali da se kod Barlovi}a ne moè na}i ništa što bi se ina~e kao preporuka Adamovi}u moglo istaknuti. Ozna~ili su ga kao nepoznatog i neznatnog ~ovjeka koji kroz tri godine u Saboru nije ni usta otvorio, ali je glasovao za svako povišenje poreza. Uspjeh protiv Barlovi}a ~inio im se izglednijim nego protiv Adamovi}a, i upravo su neispunjenje tri godine ranije danih obe}enja navodili kao razlog zakašnjelog Barlovi}evog kandidiranja. 36 U vanjskom akova~kom izbornom kotaru je Narodna stranka vrlo brzo za svog kandidata istaknula posjednika Lavoslava Jai}a 37, dok se je kao kandidat Neodvisne narodne stranke u po~etku spominjao Franjo Ra~ki. Ta se je informacija, naime, po~etkom rujna pojavila u reìmskom tisku, u kojem je 34 Isto, 2.; Iz Djakovštine, Sriemski Hrvat, br. 74., Vukovar, 13. IX , 2.; Izbori, Pozor, br. 219., Zagreb, 23. IX , 2.; Izborno kretanje, Narodne novine, br. 208., Zagreb, 9. IX , Stjepan Barlovi} (Ðakovo, Graz, 1928.), veleposjednik, politi~ar. Bio je narodni zastupnik Narodne stranke u razdoblju od do godine. Tijekom više desetlje}a bio je istaknuta osoba akova~kog društveno-politi~kog ìvota, izme u ostalog i dugogodišnji zapovjednik i predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva te na~elnik trgovišta za vrijeme Prvog svjetskog rata. S. FINK, Spomenspis; /M. HORVAT/, Nekoliko podataka, ; R. HORVAT: Slavonija; M. MARKOVI], Ðakovo i Ðakovština, Zur Wahlbewegung, Die Drau, br. 73., Osijek, 11. IX , 2.; Izbori, Pozor, br. 219., Zagreb, 23. IX , Lavoslav (Leopold) Jai} (Ðakovo, Ðakovo, 1886.), posjednik. Vrlo zna~ajna osoba gospodarskog i kulturno-prosvjetnog ìvota Ðakova. Bio je predsjednik Pjeva~kog društva Sklad, zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva, društva, suvlasnik paromlina Sloga i obavljao više slu`bi na biskupijskom vlastelinstvu u Ðakovu. Na izborima godine izabran u Hrvatski sabor na listi Narodne stranke, a 16. listopada iste godine izabran je i za zastupnika u Donju ku}u Ugarskog sabora. Umro je 21. VIII godine pa je za vanjski akova~ki izborni kotar 6. XI. obavljen naknadni izbor na kojem je bez protukandidata izabran Dragutin Böllein, ~lan Narodne stranke. M. HORVAT, Spomenica Sklad Preradovi} ; ISTI, Nekoliko podataka, ; M. PAVI] - M. CEPELI], Josip Juraj Strossmayer, 913., 917.; M. MARKOVI], Ðakovo i Ðakovština, LEKŠI], Iz povijesti akova~kih mlinova, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 2001., ; S. FINK, Spomenspis, 6.-7.; Izvješ}e kr. podùpana ùpanije viroviti~ke ob uredovnom djelovanju kr. ùpanijske oblasti viroviti~ke i podru~nih joj kr. kotarskih oblastih, za vrieme od 1. rujna do 31. prosinca 1886., Osijek, 1887.,

94 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str ustvr eno da oporba vrlo ozbiljno shva}a stvari budu}i da je narodskom ~ovjeku Jai}u suprotstavila bira~kom tijelu posvema nepoznatog zagreba~kog kanonika. Ne dovode}i u sumnju velike zasluge koje je u~eni gospodin doktor stekao na znanstvenom polju, navedeno je ~ak da Ra~ki kao zastupnik nije ravan Jai}u jer su malobrojni dorasli poznavanju dobra i zla naroda u onoj mjeri koliko je to Jai}, koji je cijeli svoj ìvot u neprekidnom doticaju sa svim slojevima stanovništva, ispoljavaju}i pritom stalno toplo zanimanje za javne poslove. 38 Najave kandidature F. Ra~kog su bile neto~ne, i neodvišnjaci su kao kandidata istaknuli Marijana Deren~ina 39, istaknutog pravnika koji je istom godine pristupio Neodvisnoj narodnoj stranci. Vjerojatni razlog kašnjenja Deren~inove kandidature je njegovo dvoumljenje oko kotara u kojem }e se kandidirati. Naime, Deren~in je u zadnji tren odustao od kandidature u III. zagreba~kom kotaru i odlu~io se za akova~ki. 40 Dopisnik Narodnih novina je Marijan Deren~in 38 Zur Wahlbewegung, Die Drau, br. 72, Osijek, 7. IX , Marijan Deren~in (Rijeka, Zagreb, 1908.), knjièvnik, pravnik i politi~ar. Diplomirao i doktorirao pravo u Be~u, godine izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Od do godine predstojnik vladinog odjela za pravosu e. Godine istupa iz Narodne stranke i pristupa Neodvisnoj narodnoj stranci. Boris SENKER, Marijan Deren~in, HBL, sv. 3., Zagreb, 1993., Kao ~lan Neodvisne narodne stranke se je godine kandidirao u vanjskom akova~kom izbornom kotaru i bio poraèn. R. HORVAT, Slavonija, O svojoj je odluci izbornike koji su ga namjeravali kandidirati obavijestio tek sredinom rujna, pred odlazak u Ðakovo, izrazivši zahvalnost na ukazanom povjerenju. Izbori, Pozor, br. 215, Zagreb, 15. IX , 2.; Jasna TURKALJ, Nosioci pravaške misli, 334.,

95 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine kao razlog isticanja Deren~ina naveo nesigurnost uspjeha F. Ra~kog, izraàvaju}i uvjerenje da }e ipak i Deren~in sjajno propasti. Dodao je da se u Ðakovu dobro zna da je oporbeni kandidat kao uskok iznevjerio stiegu narodne stranke, ter bez povoda usko~io u tudji neprijateljski logor. Zanimljivo je da su vladinovci isticali zavi~ajnost svojih kandidata, pa je i tako i u slu~aju Jai}a i Deren~ina izaraèno uvjerenje da }e sviestni bira~i voljeti doma}eg sina, nego stranoga jim kandidata 41, a Pozor je, reagiraju}i na to okoriš}ivanje lokalnimi razmiricami, pisao kako se u nas još sveudilj krivo shva}a zada}a ~lana sabora, koji je zastupnik cieloga naroda a ne samo svoga kotara. 42 Oporba je svoje kandidate istaknula kao prokušane, zna~ajne, sposobne i voljne muève, naglasivši da dalje sve ovisi o svjesnim izbornicima koji zakonom zajam~enim slobodnim izborom imaju ukloniti nesposobnjake, sebi~njake, koji se i u najboljem narodu kote, kad se nadaju tudjemu okrilju. 43 Predizborne borbe Odmah po raspisu izbora, Zemaljska vlada i narodnjaci su stupili u predizbornu akciju. Upravni aparat, sudstvo i redarstvene snage su revno radili na izboru vladinih kandidata za saborske zastupnike. Za svoje kandidate narodnja~ki su prvaci govorili da su legalisti, pristaše reda, realisti te radini, stabilni, ozbiljni i odgovorni ljudi. Za kandidate sebi protivni~kih, oporbenih stranaka isticali su da su to manje ili više veleizdajni~ki raspoloène osobe, koje govore o zakonitosti, a rade nezakonito, koje izazivaju nezadovoljstvo u narodu kako bi tim nezadovoljstvom bili podràni od naroda, i koje se sluè demagogijom. 44 I u Ðakovštini se je odmah po isticanju kandidata razvila burna izborna agitacija i došlo je do zaoštravanja politi~kih odnosa. Agitacija se je posebice razvila na novinskim stranicama, pri ~emu nije korišten samo salonski rje~nik. Obje su se strane me usobno optuìvale za manje-više sli~nih djela: smutnje, ucjene, demagoška obe}anja, drskosti i druga nasilja. Ðakova~ki narodnjaci su se prvenstveno koristili prostorom u Narodnim novinama 45 te osje~kom listu Die Drau, a neodvišnjacima je na raspolaganju bio organ Neodvisne narodne stranke 41 Isto; Izborno kretanje, NN, br. 211, Osijek, 12. IX , Izborno gibanje, Pozor, br. 207, Zagreb, 9. IX , Iz Djakovštine, Sriemski Hrvat, br. 74, Vukovar, 13. IX , I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, Narodna stranka nije formalno imala svog strana~kog lista, ali je od raskola godine imala na raspolaganju vladine Narodne novine. Josip HORVAT, Povijest novinstva Hrvatske , Zagreb, 1962.,

96 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Pozor te vukovarski Sriemski Hrvat. Pri tome su oporbeni listovi redovito padali pod udar cenzure i bili zapljenjivani. Najburnija i najoštrija borba je bila i sâmom trgovištu i razmjerno tome je bila popra}ena i u novinskim napisima. Neodvišnjaci su po samom Cuvajevom postavljanju sudili da }e borba biti ljuta i krvava, na ìvot i smrt 46, a narodnjaci su tako er najavljivali èstok boj u Ðakovu jer se je tu, kako su govorili, nalazio stalni glavni stoèr oporbe ~iju okosnicu ~ini sve}enstvo sa svojim ne}acima i ro acima te nekim lajavcima koji politi~ko okretanje kaputa vrše sa svojevrsnom virtuoznoš}u. 47 Sve}enstvo je doista bez iznimke podupiralo Vojnovi}ev izbor, ali i izbor druge dvojice oporbenih kandidata, i mnogi su sve}enici, te osobe iz vlastelinstva imale zapaènu ulogu u agitaciji. Time su borbe u Ðakovu u velikoj mjeri zadobile karakter sukoba izme u sve}enstva i podùpanijskog te op}inskog ~inovništva. Me u sve}enstvom posebno isticao Milko Cepeli} 48, tada biskupski tajnik i bilje`nik konzistorija, a po svojem kasnijem svjedo~enju generalni staabschefs za cielu djakova~ku biskupiju nakon godine. 49 Ðakova~ki dopisnik Narodnih novina je Cepeli}a imenovao meštrom izborne agitacije, a njegovo je zalaganje ironi~no pripisivao te`nji za crvenim pojasom. Pritom ga je optuìvao da, kao i tri godine ranije, pokušava izbornike privu}i obe}avaju}i im bezplatnu ìrovinu i štošta drugo. 50 Sâm Cepeli} je vrlo vjerojatno bio autor nepotpisanih predizbornih ~lanaka u Sriemskom Hrvatu. 51 Uz Cepeli}a se ~esto spominje i ime Aleksandera Mandta 52, tadašnjeg ravnatelja biskupijskog vlastelinstva. Mandt je pred izbore bio naj~eš}i objekt 46 Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Zur Wahlbewegung, Die Drau, br. 72, Osijek, 7. IX , Milko (Mihovil) Cepeli} (Vuka, Ðakovo, 1920.), etnograf i povjesni~ar. Zare en godine, od papinski komornik, od apostolski protonotar a godine je imenovan kanonikom. Bio je i povjerenik te desna ruka Strossmayerova. Pisao znanstvene radove o narodnim rukotvorinama i biljkama te više historiografski radova od kojih je najzna~ajnija (u koautorstvu s Matijom Pavi}em) monumentalna biografija Josip Juraj Strossmayer. O Cepeli}u vidi: Marin SRAKI], Stolni kaptol bosanski ili akova~ki i srijemski u Ðakovu, Diacovensia, god. 3, Ðakovo, 1995., br. 1, 282.; Marko BABI], Milko Cepeli}, HBL, sv. 2., Zagreb, 1989., 631.; i rad Milka Cepeli}a s bibliografijom radova, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god 31, br. 3-4, Zagreb, 1982, , i tamo navedena literatura. 49 Krešimir PAVI], Autobiografija Milka Cepeli}a, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 30/1981, br. 3, Izborno kretanje, NN, br. 211, Zagreb, 12. IX , Po duhu i rje~niku tekstova se moè zaklju~iti da potje~u od istog autora, a Cepeli} je u svojoj autobiografiji spomenuo i pisanje u Sriemskom Hrvatu. Ti tekstovi još nisu bili predmet istraìvanja. Usp. Krešimir PAVI], Autobiografija Milka Cepeli}a, Aleksander Mandt (Vukovar, Osijek, 1892.). Zare en od biskupa Strossmayera u Ðakovu 28. IX godine. Profesor vjeronauka na osje~koj gimnaziji, a od do godine ravnatelj vlastelinstva. M. PAVI] - M. CEPELI], Josip Juraj Strossmayer, 63., ,

97 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine vladinog novinstva koje je putem njegove osobe vršilo napade na vlastelinstvo, a indirektno i na samog biskupa. Me u skandalima koji su mu se pripisivali bilo je i skidanje i plijenjenje marama te prega~a ènama koje su ranije tog ljeta u biskupijskim šumama brale jagode. 53 I pravaška Sloboda je nakon izbora pisala da Mandt obavlja du`nost ravnatelja na sramotu biskupiji, na ruglo biskupu te da je ~ovjek bez znanja, bez vještine, neumoljiv, silnik, spletkar. 54 U pitanju su bile i ranije ~esto ponavljane optu`be za neracionalno gospodarenje biskupijskim dobrom kojima se je èljelo diskreditirati biskupa Strossmayera, ali su one glede Mandta u velikoj mjeri bile osnovane. Naime, prema ocjeni Strossmayerovih biografâ, Mandt doista nije bio dovoljno stru~an niti je imao pravi pregled stanja vlastelinstva pa je godine morao odstupiti. 55 Franjo Ra~ki je još godine, izme u ostalog, upozoravao Strossmayera da se o Mandtu u Zagrebu misli i govori najlošije 56, ali ga je biskup naredne ~etiri godine ipak zadrào na mjestu ravnatelja. Za to vrijeme je Mandt provodio opse`ne reforme u vlastelinstvu koje su, po svemu sude}i, naišle na val nezadovoljstva u Ðakovštini. 57 To su nezadovoljstvo vladinovci iskoristili i usmjerili ga protiv Strossmayera i Vojnovi}a. Narodnjaci su Mandta konkretno optuìvali i da akova~ko gra anstvo stranom sam, stranom kroz svoje agente zavadja, obe}avaju} djakova~kim bira~em, da }e jim, budu li glasovali za Vojnovi}a, ustupiti neki pašnjak Ribnjak, te da je dao razglasiti da su ugovori glede iznajmljenja vlastelinskih kr~amah gotovi, samo da ~ekaju na podpis, i da }e jih dati samo onomu, koji bude glasovao za opozicionalnoga kandidata Vojnovi}a. 58 To su bile samo neke od optu`bi koje su bile upu}ene prema kaptolu i vlastelinstvu, a Die Drau je tvrdila da bi za sve makinacije i smutnje s kojima gospoda iz oporbe nastupaju u nevjerojatnoj drskosti i Leporelov 59 registar bio premalen Zur Wahlbewegung, Die Drau, br. 74, Osijek, 14. IX , 2.; Izbori po Hrvatskoj, Sloboda, br. 219, Zagreb, 26. IX , Izbori po Hrvatskoj, Sloboda, br. 219, Zagreb, 26. IX , M. PAVI] M. CEPELI], Josip Juraj Strossmayer, F. Ra~ki J. J. Strossmayeru, Zagreb 18. II i Zagreb 4. III , Korespondencija Ra~ki Strossmayer, knjiga tre}a, priredio Ferdo Šiši}, Zagreb, 1930., (dalje: KRS, III) 57 Zabrinut, Ra~ki je šest mjeseci prije izbora obavijestio Strossmayera da Folnegovi} (Fran Folnegovi}, zastupnik Stranke prava op. B. O.) širi glas (ne hotice, nego iz brbljavosti), da }e Vojnovi} teško uspjeti u Ðakovu, jer da je sva Ðakovština razjarena proti vlastelinstvu radi direktora i radi drakoni~koga kako veli utjerivanja duga i šumskih odšteta. F. Ra~ki J. J. Strossmayeru, Zagreb 16. III , KRS, III, Izborno kretanje, NN, br. 211, Zagreb, 12. IX , Po Leporellu, pratiocu Don Juana iz Mozartove opere Don Juan, koji je slagao album o Don Juanovim ljubavnicama. 60 Zur Wahlbewegung, Die Drau, br. 72, Osijek, 7. IX , 1. 96

98 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Vojnovi}evo bira~ko tijelo, naravno, nije bilo sa~injeno samo iz redova kaptola i vlastelinstva, pa tako posebice treba izdvojiti akova~kog odvjetnika dr. Ðuru Kova~evi}a. 61 Kova~evi} je bio jedan od najèš}ih akova~kih oporbenjaka za Khuenova banovanja i jedna od najagilnijih osoba akova~kog politi~kog i kulturno-prosvjetnog ìvota. Vojnovi}ev uspjeh na izboru se ima zahvaliti ponajviše njegovom zalaganju, a nakon toga mu je povjerena i du`nost odvjetnika biskupijskog vlastelinstva. Dopisnik Narodnih novina iz Ðakova je, izme u ostalog, pisao: Naš kr. javni bilje`nik Gjukica zatvorio je svoju pisarnu na nekoliko danah u o~i izbora narodnog zastupnika, ter natukao na svoju mudru pjesni~ku glavicu neodvisnu kapicu lika i oblika 'Faustove kapice, da moè saznati tajne ne samo onih, koji }e glasovati na neodvišnjaka Voju, nego i za kandidata narodne stranke H. Sudarevi}a. 62 Nema sumnje da je svaka od suprotstavljenih strana u danima pred izbore prebrojavala svoje i protivni~ke glasove, ali na Kova~evi}ev ra~un su narodnjaci upu}ivali iste uop}ene optu`be o podmi}ivanju, demagogiji te ovisnosti o vlastelinu, od kojega je, navodno, dobivao i mastne dnevnice za trud i muku. 63 Najve}i dio ovih pritu`bi Sudarevi}eve strane moèmo ocijeniti upitnima i re}i da im je svrha bila otkloniti pa`nju s predizbornih aktivnosti onih koji su doista imali u rukama poluge mo}i, i koji su mogli zna~ajno utjecati na regularnost izbornog ~ina. Tako je, na primjer, vrlo znakovita i neuvjerljiva tvrdnja o mra~nim manipulacijama koje su neki (misli se, dakako, na Vojnovi}eve pristaše) višestruko izvršili s akova~kim bira~kim popisom, a isto je tako znakovit i zanimljiv nastavak u kojemu se kaè da je Cuvaj ušao u trag tim manipulacijama te da }e za vremena provesti odre ene korekture. 64 Cuvaj je uloìo doista velik trud da za Sudarevi}a pridobije akova~ke izbornike, i pri tom se je, pored ucjena i podmi}ivanja, posluìo i oru`ništvom te ùpanijskim, podùpanijskim i op}inskim ~inovništvom. Navodno je ~ak bio izjavio da on mora izbor u Ðakovu i u kotaru njegovu provesti u korist vladaju}e 61 Ðuro (Ðuka) Kova~evi} (Osijek, Ðakovo, 1910.), odvjetnik, politi~ar i pjesnik. Ubraja se me u najvjernije Strossmayerove štovatelje i najistaknutije osobe Ðakova s kraja 19. i po~etka 20 stolje}a. Od do kraja slu`buje i kao odvjetnik biskupijskog vlastelinstva, a aktivan i u politi~kom ìvotu, pri ~emu treba istaknuti i kandidaturu na listi zdruène opozicije na krvavim bošnja~kim izborima godine. Bio je dugodišni ~lan akova~kog Pjeva~kog društva Sklad i njegov predsjednik od do raspuštanja društva godine godine je osnovano Hrvatsko pjeva~ko društvo Preradovi} kao nastavlja~ Sklada, a Kova~evi} mu je bio predsjednik od do godine. 62 Izborno kretanje, NN, br. 211, Zagreb, 12. IX , Isto. 64 Zur Wahlbewegung, Die Drau, br. 74, Osijek, 14. IX , 2. 97

99 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine stranke, ma to njega stajalo glave. 65 Pozor je o Cuvaju pisao: Od 4. rujna pa sve do dana izbora slao je podùpanijske poslu`nike i ob}inske pandure od ku}e do ku}e, da raznose pisane pozivnice, s kojimi jih je k sebi na izborni dogovor pozivao. Išli su izbornici jedan po jedan i riedko je, da su se dvojica trojica pred njim zajedno snašla. Mudra lija nije htjela da ima svjedoka svojim rie~ima. Tuj je na sva usta trubio svietu, kako je štetno po nje, ako sliede popovsku stranku, ako se dadu od biskupa i njegovih komandirati; dokazivao im, kako bi bolje bilo, da se popovi mjesto politici oltaru posve}uju. O~ito je kako Cuvaj nije pozornost posve}ivao naglašavanju Sudarevi}evih sposobnosti, ve} je uglavnom teìo Vojnovi}a predstaviti kao izrazito popovskog zastupnika, a potom okrenuti izbornike protiv sve}enstva i samog Strossmayera. Da je ta agitacija mogla dati ploda, svjedo~i i sam autor ~lanka u Pozoru, koji priznaje da Vojnovi}a u Ðakovu àliboè ve}im dielom sve}eni}kim zastupnikom smatraju, pa to ne tek neuki seljaci, nego i trgovci, te gospoda od podùpanije i suda. Još ve}i u~inak je Cuvaj mogao ostvariti prijetnjama i obe}anjima, a nije bilo sumnje da podùpan ima u rukama ovlasti da doti~ne prijetnje i obe}anja i izvrši. Tako je izbornike strašio da }e im sinove prigodom reklamacije dati unova~iti; da im ne}e ènitbene dozvole u ministarstva izhoditi; da }e im koncesiju za obrt oduzeti; da pri svih ob}inskih sgrada i svih teà~kih poslovi ne}e zasluge dobiti i sli~no, a drugima je obe}avao da }e zajam pri visokoj vladi uz nizke kamate izposlovati; da }e jim sinovom i k}erim štipendije izhoditi; da }e im ob}insku slu`bu pribaviti; da }e im podùpanijska i ob}inska vlast svagda na ruku i}i; da, ako je sada koji potreban, da }e mu rado sa 10, 20, pa~e sa 100 forinti u pomo} prite}i; pa~e da }e pojedincu i samu parnicu, koju doti~nik s kime ima, pospješiti i riešiti. 66 Vojnovi}evim je pristašama agitacija zadnjih nekoliko dana pred sam izbor bila onemogu}avana i od strane oru`ništva, koje je Cuvaj u tu svrhu smjestio u grad. Oru`ništvo je ograni~avalo kretanje oporbenjacima, pratilo ih te privodilo pred sud i podùpaniju, a istaknutiji me u njima su bili pod posebnom prismotrom. 67 Ove pritiske i akcije oru`ništva nije zatajila ni provladina Die Drau, ali je sve to, dakako, opravdavala protuvladinom djelatnoš}u privedenih. Tako je, na primjer, sa zadovoljstvom konstatirala da je klerik Martin Kirchmayer priveden na policiju i da mu je tamo udijeljena dostojna lekcija glede njegova ponašanja, a to se ponašanje sastojalo u kolportiranju draèsnih letaka protiv vlade, što 65 R. HORVAT, Slavonija, Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , 2.; o Cuvajevoj agitaciji još vidi: Poslije boja, Pozor, br. 212, Zagreb, 15. IX , Isto; Sa izbora u Djakovu koncem rujna, Sriemski Hrvat, br. 79, Vukovar, 1. X , 2. 98

100 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str je ~inio u dokolici koju su mu ostavljale njegove bogobojazne studije. Na istom mjestu je najavljeno da to isto navodno ~eka i glavnog pjetli}a te juna~ne bagre, upravitelja Mandta. I sam je energi~ni Cuvaj tako jednom od prebo`ne gospode bio zaprijetio kolcem, a Die Drau je izrazila nadu da nije i stao samo na prijetnji. 68 U Ðakovu je tih dana, pored oru`ništva, boravio i dràvni odvjetnik iz Osijeka, kojeg je Cuvaj doveo da mu bude pri ruci. Uz podùpana je najpogibeljniji i ujedno najbezobzirniji korteš protiva Vojnovi}u bio akova~ki na~elnik, sâm Sudarevi}. On je posebno uspješno mogao utjecati na volju bira~a, i to ne samo svojim poloàjem ve} i brojnim obiteljskim vezama. Dopisnik Pozora iz Ðakova je nakon izbora pisao: I zaista nije bilo ku}e (izborni~ke) u Djakovu, koje Sudarevi} nebi pohodio, te hulio Vojnovi}a i njegove prijatelje, uprav molio izbornike, da mu pri izboru svoj glas dadu. Neuke je na podpis silio i izmamiv podpis, zatvorom im se zaprietio, ako za njega neglasuju. Mnoge i mnoge je pako novcem prikupio i to ne svojim, kako nam jednom sgodom sam re~e. Koga nebi našao jednom kod ku}e, toga bi pohodio drugom, pohodio ga danju, pohodio no}u, u kr~mi, u brdu, u polju, samo da ga za sebe kapariše. I tako je taj ~ovjek radio dneve i no}i i moè se re}i upravo cigan~io za mandat. 69 Sudarevi}evu je u cigan~enju pomo} pruào i njegov sin Josip (Pepša) Sudarevi} 70, nekad vatreni pravaš na Sveu~ilištu, kojemu je, prema pisanju Pozora, izbor njegova oca u sabor trebao olakšati polaganje dràvnih ispita i osigurati mu definitivnu slu`bu. 71 I pravaška se je Sloboda nakon izbora osvrnula na tobo`njeg stekliša, navode}i kako se je ovaj iz oportunizma odrekao pravaštva, a zatim se uz pomo} M. Hrvata dokopao vje`beni~kog mjesta kod akova~ke podùpanije. 72 I svi drugi op}inski ~inovnici su, izuzev Kova~evi}a, podupirali Sudarevi}a, pa je tako sudbeni kotarski pristav Tatomirovi} tesao 'otca i mater šoka~kim 68 Zur Wahlbewegung, Die Drau, br. 74, Osijek, 14. IX , Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Josip Sudarevi} (Ðakovo, Ðakovo, 1895.), ~inovnik. Godine bio je perovodni vje`benik u Ðakovu, godine je imenovan kotarskim pristavom za akova~ki kotar, a kasnije je bio i ùpanijski perovo a. Za vrijeme studija prava u Zagrebu nov~ano ga je podupirao i biskup Strossmayer, pod uvjetom da ne bude star~evi}ijanac i da se ne zanemari i da dane zaman ne trati po kavanah. Strossmayer je zamolio Ra~kog da pazi na tog mladog ~ovjeka, o~ito u strahu pred sve izraènijim širenjem Star~evi}eve misli na Sveu~ilištu. Ta strahovanja su bila opravdana i mladi je Sudarevi} doista krajem godine sudjelovao u izgredima pravaških studenata zbog ~ega je bio osu en na 3 dana zatvora, a Senat Sveu~ilišta mu je izrekao ukor. F. Ra~ki J. J. Strossmayeru, Zagreb 26. X , KRS, II, 128.; J. J. Strossmayer F. Ra~kom, Ðakovo 6. VIII , KRS, II, 229.; J. TURKALJ, Nosioci pravaške misli, Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Izbori po Hrvatskoj, Sloboda, br. 219, Zagreb, 26. IX , 3. 99

101 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine popovom, a u agitaciju za Sudarevi}a se bio uklju~io i Dragutin Kršnjavi, brat Izidora Kršnjavog, tada perovo a pri akova~koj podùpaniji. 73 Izidor Kršnjavi je upravo pred ove izbore prišao Khuenu i tako raskinuo veze sa svojim pokroviteljem Strossmayerom. 74 Moè se primijetiti kako je i ina~e za izbora godine na strani ma arona, a protiv Strossmayera, nastupao velik broj nekadašnjih biskupovih štovatelja, pobornika i bliskih suradnika iz akova~ke sredine (Mirko Hrvat, Hugo Sudarevi}, Vatroslav Ra~ki, Vatroslav Donegani ), pa je Sloboda likuju}i izvjestila kako se je u Ðakovu za izbora moglo opaziti umiranje Strossmayerovo, i u nastavku: Da, umiranje; jer kad te ostavljaju ne samo stari prijatelji, ve} i vlastiti rodjaci, to zna~i više nego umirati. Pade ugled, pade i tobo`nja slava. 75 Definitivnom razlazu Strossmayera i Kršnjavog je, barem što se biskupa ti~e, pridonijelo i djelovanje Izidorovog brata Dragutina, koji se je prema biskupu i biskupijskoj gospoštiji ponašao skoro ko razbojnik 76,aiu drugim je pitanjima bio vjerni Cuvajev poslušnik. 77 Nema sumnje da je i Mirko Hrvat, dugogodišnji akova~ki zastupnik, u dane pred izbor navra}ao u Ðakovo i svojim autoritetom potpredsjednika raspuštenog Sabora podupirao Sudarevi}ev izbor, ali dopisnik Pozora je, vjerojatno, u okviru predizbornih borbi, pretjerivao kad je izvještavao da Hrvat u Ðakovu radi iz svih silah protiv Vojnovi}a, te obilazi od ku}e do ku}e, upotrebljuju}i kao agitarno sredstvo nezadovoljstvo njekih ljudi s tamošnjom vlastelinskom upravom. 78 Ovu Pozorovu tvrdnju su ubrzo demantirali i akova~ki narodnjaci, navode}i kako se Hrvat ve} neko vrijeme nalazi u Sotinu 79, te tako stoji podalje od akova~kih izbornih gibanja Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Ivan KRTALI], Iso Kršnjavi ili pozicija subjekta u centru, predgovor u: Iso KRŠNJAVI: Zapisci iza kulisa hrvatske poliike, knjiga prva, Zagreb, 1986., V-VI. 75 Izbori po Hrvatskoj, Sloboda, br. 219, Zagreb, 26. IX , J. J. Strossmayer F. Ra~komu, Ðakovo 5. X , KRS, III, 145.; usp. I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, Dragutin Kršnjavi je odigrao najistaknutiju ulogu pri rastepljanju Hrvatskog pjeva~kog društva Sklad. M. HORVAT, Spomenica Sklad Preradovi}, ; J. J. Strossmayer F. Ra~komu, Ðakovo 24. XII , KRS, III, Izborno gibanje, Pozor, br. 207, Zagreb, 9. IX , Mirko Hrvat se kandidirao u izbornom kotaru Sotin i ondje bio poraèn od prof. Tadije Smi~iklasa, kandidata Neodvisne narodne stranke. I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, Zur Wahlbewegung, Die Drau, br. 74, Osijek, 14. IX , 2.; I pravaška je Sloboda na sli~an na~in napala M. Hrvata. Štoviše, pogrešno je navela da je on protukandidat Vojnovi}u u Ðakovu, te da u tu svrhu koristi sva sredstva, uvode}i ~ak razdor u pojedine obitelji. Izborno gibanje, Sloboda, br. 206., Zagreb, 10. IX ,

102 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Budu}i da je bira~ko pravo bilo iznimno restriktivno bilo je tek 250 izbornika - objema suprotstavljenim stranama u Ðakovu nije bilo teško okvirno izra~unati koliku podršku uìvaju njihovi kandidati. Vojnovi}evi izbornici su tako dan prije izbora ra~unali na ve}inu od 15 do 20 glasova, ali Vojnovi}eve prednosti je bio svjestan i sam Cuvaj. Da bi promijenio omjer u Sudarevi}evu korist podùpan je tog dana posje}ivao ku}e izbornika, a uve~er je, uz pratnju svojih ~inovnika, obilazio akova~ke gostionice. Neke izbornike je uspio potkupiti, a neke je, navodno, toliko opio da su se neodvišnjaci sutradan s mukom okupili. Istovremeno su oru`nici proganjali oporbene agitatore i ve} u 21 sat su ih tjerali sa ulica i branili im ulazak u privatne ku}e. U svakoj su ulici od 20 sati te ve~eri do 8 sati idu}eg, izbornog jutra deùrala po 2 oru`nika i mjesto je, po pisanju Pozora, bio tako reku} u obsadnom stanju. 81 Potrebno je naglasiti da su politi~ka zbivanja u Ðakovu i Ðakovštini u velikoj mjeri obiljeèna razmjerno heterogenom nacionalnom/etni~kom strukturom stanovništva. Politika i kandidati Narodne stranke su pridobili potporu ve}ine Ma ara, Srba i Nijemaca, a politi~ko opredijeljenje Ma ara i Nijemaca je uvelike uvjetovano ~injenicom da se najve}i dio njih doseljava iz ugarskog dijela Monarhije. 82 Kada je, pak, u pitanju akova~ka ìdovska zajednica, ~ini se da se je ona tako er u najve}em broju svrstala uz kandidate Narodne stranke. Jedan od onih koji su nedvojbeno podràli oporbu bio je trgovac Adolf Kohn. 83 On je, naime, u Narodnim novinama bio napadnut od Sudarevi}eve strane kao zabludjela ov~ica i odmetnik vriedne izraelitske op}ine, budu}i da su, navodno, svi ostali ~estiti sugradjani Izraeli}ani dušom i tielom bili za Sudarevi}a. 84 U vanjskom akova~kom kotaru predizborni dani su protekli znatno mirnije, premda napetosti i objede nisu izostale. To se prvenstveno odnosi na poteško}e koje su pratile oporbenog kandidata Deren~ina i njegove aktivnosti u kotaru. Odmah nakon odustajanja od kandidature u Zagrebu, Deren~in je na poziv prijatelja otišao u Ðakovo kako bi vidio nailazi li njegova kandidatura na odaziv. Neposredno po dolasku naišao je na pritisak lokalnih vlasti što ga je nagnalo da 81 Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , V. GEIGER, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, Adolf Kohn (?, Ðakovo, 1912.), trgovac. Bio je predstojnik ìdovske bogoštovne op}ine u Ðakovu od do smrti godine i za njegova je predstojništva podignuta sinagoga i stan za rabina s vije}nicom. /M. HORVAT/, Nekoliko podataka, Kohn je u Ðakovu stekao zna~ajan imetak, i autor teksta je naglasio da je poznato kako je u mali gradi} došao gol kao prst i tko ga je podigao do blagostanja i sre}e. Upravo stoga se dalje izraàva ~u enje zbog Kohnova vojevanja protiv vlade koja pravedno zašti}uje Izraeli}ane i njegova iznevjerenja prijatelja i istovjernika, uz opasku da je sve to registrirano za budu}e ravnanje. Izborno kretanje, Narodne novine, br. 211, Zagreb, 12. IX ,

103 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine istoga dana, 15. rujna, banu uputi brzojav sa zahtjevom da intervenira kod istih. U brzojavu je naveo da je upravitelj poùpanije odredio za njim potjeru oru`nika, uz nalog da mu se mora smjesta predstaviti pod prijetnjom ozbiljnih posljedica. Cuvaj je, naime tvrdio da kandidat mora osobno prijaviti kandidaturu, dok je Deren~in taj zahtjev drào protuzakonitim i odbijao mu se pokoriti. U istom je brzojavu protuzakonitim nazvao i Cuvajevo rastjerivanje izbornika koji su se s njim, Deren~inom, po ku}ama sastajali i dogovarali. Bana je tako er obavijestio da ga neprestano ~uvaju i prate dva oru`nika, izrazivši nadu da }e ban odvratiti oblasti od postupka koji izazivlje izgrede, a koje je, kako kaè, samo trijezni nagovor njegov i njegovih prijatelja osujetio. Na kraju brzojava je naveo i kako je upravo saznao da su dva izbornika zbog izjašnjavanja za njega sprovedena u poùpanijski zatvor. 85 O tom Deren~inovom pojavljivanju u kotaru su izvijestile i Narodne novine kratkim i zanimljivim dopisom upitnog sadràja. Njegov dolazak u Ðakova~ku Satnicu je opisan kao prvi pokus dr. Deren~ina, da odvrati Satni~ane od vladine stranke, i, kako je re~eno, zlosretno je propao. U Deren~inovoj je pratnji bio i Milko Cepeli}, i navodno bi zlo prošli da nije slu~ajno naišao podùpanijski ~inovnik. Zahvaljuju}i ~inovniku uspjeli su na biskupskoj ko~iji pobje}i, pra}eni povicima prevarili ste nas al sad više ne}ete. 86 Iz Zagreba je u Ðakovo došao i, po svemu sude}i, prvenstveno protiv Deren~ina agitirao i Vatroslav Ra~ki. 87 Franjo Ra~ki je za vrijeme izbora boravio u Rusiji, a po povratku je bio obaviješten o zbivanjima koja su pratila izbore u Hrvatskoj, pri ~emu je posebno bio razo~aran ulogom svog brata. Vatroslav Ra~ki je gotovo dvadeset godina slu`bovao na biskupijskom vlastelinstvu, ali je godine na inzistiranje samog Strossmayera, koji nije bio zadovoljan njegovim radom, morao napustiti slu`bu. 88 Pozor je kasnije pisao kako Sudarevi}u izbor jam~i da }e i svog zeta (misli se upravo na Vatroslava Ra~kog) promaknuti u šumarskoj slu`bi. 89 Gotovo ispri~avaju}i se zbog bratovog ponašanja, Ra~ki je 85 Brzojavi 'Pozorovi, Pozor, br. 212, Zagreb, 15. IX , Izborno kretanje, NN, br. 213, Zagreb, 15. IX , Vatroslav Ra~ki (Fuìne, Ðakovo, 1917.), šumarski stru~njak. Šumarstvo u~io na Gospodarsko-šumarskom u~ilištu u Krièvcima ( ), a od do godine radi na akova~kom biskupijskom vlastelinstvu. Nakon toga je kod Zemaljske vlade u Zagrebu. Jedan je od osniva~a Hrvatsko - slavonskog šumarskog društva. Vatroslav Ra~ki, Šumarska enciklopedija, sv. 3., Zagreb, 1987., 117. Vatroslav Ra~ki je velik dio ìvota proveo u Ðakovu, oènio je Hedvigu, k}er Huga Sudarevi}a, i bio aktivni ~lan mnogih akova~kih društava. Kao kandidat Hrvatsko-srpske koalicije je godine na izboru u Ðakovu poraèn od Antuna Švarcmajera, kandidata Narodne stranke. M. MARKOVI], Ðakovo i Ðakovština, 195.; S. FINK, Spomenspis, ; R. HORVAT, Slavonija, J. J. Strossmayer F. Ra~komu, Ðakovo 1. III , KRS, III, Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X ,

104 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str biskupu po povratku iz Rusije pisao: Ako je istina, da se je i moj brat dao za nj (za Sudarevi}a op. B. O.) u kortešaciju, znat }u i prema njemu svoju patrioti~ku du`nost ispuniti. 90 Strossmayer je prijatelju u odgovoru potvrdio te vijesti: O Vašem bratu mi vele, da je prot Deren~inu, pak bi valjda i prot Vami kano bijesan agitirao. Ve} sam dolazak njegov u ono vrijeme izborno dokaz je da je vladom poslan da agituje 91, a u idu}em mu je pismu još pisao: Što o vašem bratu ~ujem, tako je grdno, da Vam ne smijem ni pisati. Što }emo? Vaš je, pak mu treba dobar nauk dati ter oprostiti. 92 Sude}i prema novinskim ~lancima, agitacije u kotaru Vuka su tako er bile manje oštre od onih u Ðakovu, a ~ini se da je po seoskim op}inama osim samih kandidata malo tko agitirao. Barlovi}evi izbornici su ùpnika Topalovi}a optuìli da radi na sve mogu}e na~ine da bude izabran, konkretiziraju}i tu`bu tek tvrdnjom da izbornicima obe}aje isposlovati podjelu novca od prodanih op}inskih šuma. 93 Topalovi} i njegovi agitatori, prema pisanju Pozora, nisu imali mogu}nosti djelovati ni silom ni mitom, ali su ipak puno radili otvorenom, muèvnom i àrkom rie~ju, otvaraju} zasliepljenim o~i tuma~enjem istine te izticanjem zasluga g. Barlovi}a. Barlovi}a su, navodno, i sâmi ~uli dok je za sebe agitirao rije~ima: Narode! U vladinih rukuh je novac što si ga dobio za prodane šume. Budeš li birao mene, ti }eš taj novac za kratko vrieme dobiti na ruke. Nebudeš li, mjesto novca do}i }e ti u ku}u ovrhovoditelj, promuntat te i baciti iz ku}e. 94 Izbor u trgovištu Ðakovo Izbor zastupnika u izbornom kotaru Ðakovo trgovište se je, prema Cuvajevoj odredbi, imao odràti u zgradi podùpanije a ne u varoškoj ku}i 95,i ve} u toj odluci su neodvišnjaci prepoznavali podùpanovu namjeru da kontrolira tijek izbora. Ve} u zoru na dan izbora, 17. rujna, izbornici obojice kandidata su se, prema ranijem dogovoru, po~eli okupljati i bilo je jasno da }e izborni ~in prote}i u velikoj neizvjesnosti i napetosti. Prvi su na biralište, pod Vojnovi}evim stijegom, došli neodvišnjaci, a prema Pozoru bilo ih je 104, i o~ekivali su da }e 90 F. Ra~ki J. J. Strossmayeru, Zagreb 3. listopada 1884., KRS, III, J. J. Strossmayer F. Ra~komu, Ðakovo 5. X , KRS, III, J. J. Strossmayer F. Ra~komu, Ðakovo 10. X , KRS, III, Izborno kretanje, NN, br. 211, Zagreb, 12. IX , Izbori, Pozor, br. 219, Zagreb, 23. IX , Varoškom ku}om su Ðakov~ani zvali zgradu op}inskog poglavarstva. 103

105 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine pristi}i još 10 njihovih pristalica. 96 Pred biralište su, naravno, došli i sve}enici, ali i biskup Strossmayer, koji nikad prije nije glasao. I taj podatak svjedo~i o neizvjesnosti izbora. Sudarevi}evi izbornici su se okupljali pred na~elnikovom ku}om, gdje im je nu en zajutrak i zalogajak, a po okupljanju su u povorci, pra}eni glazbom vatrogasnog društva, krenuli prema biralištu. Povorka je, uz klicanja pristaša i provokacije protivnika, prošla Školskom ulicom 97 preko Zrinskog trga 98 i zatim se du` Kasarni~ke 99 ulice uputila prema zgradi podùpanije. 100 Na ~elu povorke su bili sudbeni kotarski pristav Tatomirovi} i perovo a Kršnjavi, a odmah po susretu dvaju strana izbile su napetosti i Cuvaj je morao smirivati strasti. 101 Od tog trenutka pa do svršetka izbora odnosi me u suprotstavljenim stranama su bili uzavreli, pra}eni stalnim dobacivanjima, provokacijama i vrije anjima, a fizi~ko razra~unavanje su sprje~avali oru`nici koje je Cuvaj postavio na biralište. Bajonete àndarske su razdvojile stranke tako da jedna drugoj nije mogla ni pri}i. 102 Izbor je trebao po~eti u devet sati, ali je Cuvaj, zbog kašnjenja Sudarevi}evih glasa~a, po~etak oglasio pola sata kasnije. Tom prigodom je objasnio kako je oru`ništvo postavio isklju~ivo radi odràvanja reda, ali nije znao odgovoriti na pitanje oporbenjaka po kojem je to paragrafu u~inio. 103 Na ~elu izbornog odbora je, kako je i najavio, stajao Slavko Cuvaj, a i druga je dva ~lana sâm postavio pa tako oporba nije imala predstavnika u odboru. Ti ~lanovi su bili Mirko Hrvat i Mijo Geiger 104, Nijemac, koji, prema kasnijim pritu`bama oporbe, nije znao hrvatski ni ~itati ni pisati. 105 Neznaju}i hrvatski, Geiger je, navodno, samo besposleno sjedio. 106 Slu`beni zapisnik je vodio ùpanijski pisar Martin Mraz, a glasove su biljeìli i Milko Cepeli} te Ivan Beci}, kontrolori postavljeni od strane oporbe Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Danas Ulica kralja Tomislava. 98 Po~etak današnje Ulice bana Jela~i}a. 99 Danas Ulica bana Jela~i}a. 100 Iz Djakovštine, Sriemski Hrvat, br. 74, Vukovar, 1. X ,2.; Izbori za sabor, NN, br. 222, Zagreb, 25. IX , Iz Djakovštine, Sriemski Hrvat, br. 74, Vukovar, 1. X , Isto. 103 Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Mihael (Mijo) Geiger (Ðakovo, Ðakovo, 1894.), ratar i zemljoposjednik. 105 R. HORVAT, Slavonija, Hrvatski sabor, Pozor, br. 226, 1. X , sto; Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X ,

106 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Prema paragrafu 46. Zakona ob izbornom redu za sabor kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od 15. srpnja godine, glasanje je bilo javno, a izvršavalo se tako da su izbornici bili prozivani abecednim redom s izborne liste, s tim da su se prije zaklju~enja izbora još jednom imala pro~itati imena onih izbornika koji prigodom prvog ~itanja liste nisu bili prisutni. 108 Tek što se je po~elo s prozivanjem izbornika i glasanjem, došlo je do novog neugodnog incidenta. Dan je bio iznimno topao, i biskup Strossmayer je s naslovnim biskupom risanskim Gašparom Radi}em 109 i kanonikom Jurjem Tordincem 110 stupio u zgradu podùpanije, kratko pozdravio ~lanove izbornog odbora, a zatim sjeo neposredno uz njihov stol. Ubrzo je reagirao Mirko Hrvat, vjerojatno u bojazni da bi prisutnost trojice visokih crkvenih dostojanstvenika, a naro~ito Strossmayerova, mogla utjecati na izbornike. On je, nakon dogovora s predsjednikom odbora Cuvajem, zatraìo od Strossmayera, Radi}a i Tordinca da se pridruè ostalim izbornicima i vani ~ekaju dok ne budu prozvana njihova imena. Obrazloìo je zahtjev rekavši da je protivno zakonu da oni borave u blizini stola i da su pritom svi izbornici jednaki. Strossmayer, gotovo devedesetgodišnji Radi} i Tordinac su ustali i uputili se prema ostalim Vojnovi}evim izbornicima. Ovi su bili ogor~eni, klicali su Strossmayeru i èstoko protestirali protiv Hrvatova postupka. Vikali su Strossmayeru da }e ga dràti na rukama i zastavom štititi od sunca, a na to se je Cuvaj ponudio donijeti stolice, što je i u~inio. 111 Obje strane su mogle pratiti omjer glasova koje su dobivali Sudarevi} i Vojnovi}, i kako je izbor odmicao, a nijedan kandidat nije ostvarivao zna~ajniju prednost, zapo~ela je grozni~ava potraga za izbornicima koji se nisu pojavili na biralištu. Die Drau je kasnije pisala da su u tom prigodom stradali ~ak i biskupijski konji kojima se je išlo po Vojnovi}eve izbornike 112, a sli~ne optu`be je i Pozor uputio na ra~un Slavka Cuvaja Zakon od 15. srpnja ob izbornom redu za sabor kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, NN, br. 165, Zagreb, 21. VII , Gašpar Radi} (Vukovar, Ðakovo, 1885.) Zare en a za kanonika-arhi akona imenovan godine. Bio je odlikovan ~aš}u naslovnog biskupa risanskoga i velikog prepozita. Obnašao i slu`bu generalnog vikara. M. SRAKI], Stolni kaptol bosanski ili akova~ki i srijemski u Ðakovu, Juraj Tordinac (Ðakovo, Ðakovo, 1893.). Zare en za sve}enika godine, kanonikom imenovan godine.od do godine bio rektor sjemeništa u Ðakovu. Aktivni sudionik ilirskog pokreta, istaknuo se i kao pjesnik. Isto, Usp. Local und Provinzial Nachrichten, Die Drau, br. 77, Osijek, 25. IX , 2.; Sa izbora u Djakovu koncem rujna, Sriemski Hrvat, br. 79, Vukovar, 1. X , 2.; Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Local und Provinzial Nachrichten, Die Drau, br. 77, Osijek, 25. IX , Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X ,

107 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine Dok su još u tijeku bili pokušaji neodvišnjaka da na biralište dovedu još ponekog izbornika, podùpan Cuvaj je prijevremeno zatvorio biralište. Bilo je oko 11 sati i 30 minuta i prosvjedi neodvišnja~kih kontrolora nisu dali nikakvih rezultata. 114 Cuvaj im, navodno, samo lakonski odgovorio: Ja sam dovršio, na mojoj uri je sad dvanaest; a vi si vaše ure uredite. 115 Ovu Cuvajevu odluku je dopisnik Narodnih novina pokušao kasnije zanijekati gotovo nevjerojatnom tvrdnjom: oporbenjaci poskidaše na stolnoj crkvi kazala uprav sa one strane sata, koja je obrnuta prama kr. podùpaniji, gdje se je izbor obavljao, do~im su kazala na ostalih stranah tornjevah netaknuta ostala, a to samo za to, da se izbor preko opredieljena vremena zategne, dok se svi vjernici ne sakupe! 116 Cuvaj je ostao odlu~an i odredio prebrojavanje glasova koje se je imalo obaviti u uredskim prostorijama podùpanije. Bio je, naime, u tom trenutku uvjeren da Sudarevi} ima dva glasa više. Brojenju glasova su nazo~ili i kontrolori neodvišnjaka, Cepeli} i Beci}, te su oni ubrzo ukazali na spornost glasa Ivana Knöbla. Pisar Martin Mraz je Knöblov glas zapisao Sudarevi}u, a Cepeli} i Beci} su ga upisali Vojnovi}u. Cepeli} je inzistirao da se prebrojavanje prekine, da se dovede Ivana Knöbla i da ga se pod zakletvom ispita, ali Cuvaj je odbijao tu mogu}nost govore}i da }e se spornost Knöblova glasa ispitati kad završi prebroje glasovi. Mraz je govorio kako su na izboru bila dva Knöbla, i da su oba glasala za Sudarevi}a, a da je Ivan Knöbl ~ak bio i na doru~ku kod Sudarevi}a prije izbora. Cepeli} je to demantirao tvrde}i da su na izboru bila tri Knöbla i da su dvojica glasala za Sudarevi}a, a tre}i, Ivan Knöbl, za Vojnovi}a. Tako er je govorio kako taj Knöbl nije bio na doru~ku kod Sudarevi}a i da se to moè i pred sudom utvrditi. Kad su glasovi prebrojeni, ispostavilo se da je za Sudarevi}a, uklju~uju}i i glas Ivana Knöbla, glasalo 108, a za Vojnovi}a 107 izbornika. Budu}i da je u pitanju bio samo jednan glas, oporbenjaci nisu prestajali s prosvjedima, osporavali su ispravnost Mrazovog zapisnika i dovikivali su Cuvaju da se sluì prevarama. 117 Na to im je ovaj, navodno, rekao: Ma da se nebo i zemlja ruši, Sudarevi} je izabran, jer je za mene samo ovo autenti~no, što je bilje`nik zapisao, a ne što su oni. 118 Dok su trajala još sva sporenja oko zapisnika, u uredsku su sobu stupila još tri izbornika: Šimun Ðuraši}, Franjo Jakševac i Josip Leovi}. Oni su traìli da im se dopusti glasati, budu}i da je bilo još 15 minuta do podneva. Podùpan je rekao: 114 Isto; usp. R. Horvat, Slavonija, Poslije boja, Pozor, br. 217, Zagreb, 20. IX , Izbori za sabor, Narodne novine, br. 222, Zagreb, 25. IX , Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Sa izbora u Djakovu koncem rujna, Sriemski Hrvat, br. 79, Vukovar, 1. X ,

108 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str marim ja za to, ja sam izbor zaklju~io ; a nakon povika neodvišnjaka da krši zakon, dodao je: ma da sam i prekršio zakon, ~ega nepriznajem, ja sam zaklju~io izbor i proglašujem Sudarevi}a za izabranog zastupnika. Da bi potvrdio koliko ozbiljno misli, naloìo je oru`nicima da o~iste sobu, tj. da rastjeraju sve prisutne, a oporbenjacima je nakon toga preostalo samo da izjave kako ulaù prosvjed i napuste biralište. 119 Izbor u kotaru Vuka Istoga je dana, 17. rujna, odràn i izbor u Vuki. Biralište je bilo u op}inskom uredu, a glasanje je po~elo u 10 i zaklju~eno u 13 sati. Budu}i da je Slavko Cuvaj tog dana predsjedao izbornim odborom u Ðakovu, izbor u Vuki je proveo vladin povjerenik Heikelman. Uz nazo~nost jedne ~ete oru`nika, na izbor su izašla 223 izbornika i pobijedio je vladin kandidat Stjepan Barlovi}. Barlovi} je dobio 125 glasova, a neodvišnjak Topalovi} 98 glasova. 120 Unato~ porazu, oporba je priznala da je izborni ~in u Vuki protekao pravilno i glatko, pohvalivši ~ak zbog toga povjerenika Heikelmana. Naglašeno je da je ta ~injenica obradovala sve osim onu kumpaniju vojnika, koji su u Osieku spremni ~ekali, da oruànom rukom ukrote vu~anske buntovne izbornike. Za razliku od Topalovi}evih, Barlovi}evi su izbornici, navodno, nerijetko bili toliko pijani da su jedva mogli izustiti ime svog kandidata. Iako je pohvalila tijek sam izbornog ~ina, oporba Barlovi}ev izbor nije dràla slobodnim. Regularnost su osporavali velikom aktivnoš}u ~inovništva i oru`ništva koje je vršilo snaàn pritisak na izbornike u predizbornim danima. U tim uvjetima oporba je 98 osvojenih glasova smatrala uspjehom, i zbog toga su za sebe prisvajali moralnu pobjedu. Glavnim razlogom zbog kojeg nisu i stvarno pobijedili ozna~ili su novac. Barlovi} je, navodno, uspio iskoristiti teško materijalno stanje mnogih izbornika i pridobiti ih obe}anjima. Oporbenjaci su iz iskustva dvojili da }e ta obe}anja i ispuniti, a ustvrdili su da sigurno ne moè biti njegova zasluga ako se obe}ano ispuni. Iznimno razo~aranje je prevladavalo u vezi onih koji su u zadnji ~as rie~ svoju pogazili, nas i svoje suob}inare iznevjerili i na biralištu onako àlostnu ulogu odigrali, a najavljeno je da }e se ti isti razo~arati i prekasno kajati. 119 Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Usp. Izbori, Pozor, br. 219, Zagreb, 23. IX , 2.; Die Wahlen, Die Drau, br. 75, Osijek, 18. IX , 1.; R. HORVAT, Slavonija,

109 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine Autor istog ~lanka je rije~ima Vele njeki: Narod ne}e popove otvorio ovu za njega vrlo bolnu, a za sva tri akovštinska kotara karakteristi~nu temu. Ustvrdio je da je àlosna istina da se sve}enstvo, a me u njime naro~ito katoli~ko, nastoji na sve na~ine pred pukom omraziti, dodavši da to ne ~ine samo politi~ki protivnici ve} i istomišljenici na ogromnu štetu stranke, a time i samog naroda. Ipak, u slu~aju ovog kotara je odbio te ocjene, navevši da su za sve}enika Topalovi}a najìvlje radila dva-tri sve}enika, da su se pod teškim pritiskom goloruki borili protiv bogatstva, svesilja, mo}i i ugleda, te da su usprkos svemu tome ostvarili zna~ajan uspjeh, ~ime su pokazali da narod ne zazire od sve}enstva. 121 Izbor u vanjskom akova~kom kotaru Izbor za vanjski akova~ki kotar se je odrào 18. rujna, tako er pod Cuvajevim predsjedanjem izbornim odborom i tako er u zgradi podùpanije u Ðakovu. Biralište je otvoreno u 10 i zatvoreno u 13 sati, a izbor je, o~ito, protekao znatno mirnije od izbora za trgovište dan ranije. Od strane Lavoslava Jai}a je upu}ena tek optu`ba da se je u više naselja, primjerice u Koritni, Mrzovi}u i Semeljcima, s propovjedaonice korteširalo za kandidata Neodvisne narodne stranke Deren~ina. Prema pisanju Die Drau, ve} je po dolasku izbornika na biralište bila upadljiva prevaga koju je imao vladin kandidat Jai} i ishod nije dolazio u pitanje. 122 Deren~inovi su, pak, izbornici, po svemu sude}i, još i prije zatvaranja birališta Pozoru u Zagreb poslali brzojav kojim su obavijestili da je izbor po~eo i da }e Deren~in pasti, dodavši da ono što se doga a prekora~uje granice vjerojatnosti (spac. Pozor). 123 Deren~in je doista relativno velikom ve}inom pao na izboru. Na izboru se je pojavio 321 izbornik, od ~ega je za Jai}a glasalo 214, a za Deren~ina 107 izbornika. Ogor~ena poraèna strana je novog zastupnika Jai}a, aludiraju}i na Deren~inovu stru~nost, nazvala ~ovjekom izvanrednih zakonotvornih sposobnosti Izbori, Pozor, br. 219, Zagreb, 23. IX , Local und Privinzial Nachrichten, Die Drau, br. 77, Osijek, 25. IX , Izbori, Pozor, br. 215, 18. IX , Izbori, Pozor, br. 216, 19. IX , 1.; R. HORVAT, Slavonija,

110 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Verifikacija Sudarevi}evog mandata Ðakova~ki su neodvišnjaci 24. rujna doista uputili dug i detaljan prosvjed Saboru i u njemu su naveli sve nepravilnosti i nasilja koja su pratila izbor, naglasivši na po~etku da je Sudarevi}ev izbor rezultat najbrutalnijeg nasilja i samovolje Slavka Cuvaja. U prosvjedu su tvrdili da su ratari Mato Bali~evi} i Roko Carevi}, opan~ar Nikola Kuburi}, ~i`mar Nikola Sar~evi}, kova~i Ivan Sar~evi} i Luka Mandi}, lon~ar Mato Tomi} i još neki bili od strane Sudarevi}evih korteša no} pred sam izbor i u jutro na dan izbora podmi}eni novcem, a da je novac nu en i Stjepanu Teisteru (5 forinti) te Mati Ratin~evi}u (30 forinti), ali da su ovi ipak glasali za Vojnovi}a. Ovi slu~ajevi podmi}ivanja nisu bili najva`niji prigovori ali su, kako se kaè, navedeni da Sabor ipak sazna za njih i da ne ostanu zaboravljeni. Posebna je pa`nja u prosvjedu pridana ranijem zatvaranju birališta te spornom glasu Ivana Knöbla, pa je tako prosvjedu priloèna i izjava doti~nog, u kojoj pred tri svjedoka potvr uje da je glasao za Vojnovi}a, a ne za Sudarevi}a. Knöblovu je izjavu trebalo potkrijepiti i pozivanje na svjedoke, me u kojima su neki bili i Sudarevi}eve pristalice (Josip Laubner, Mijo Geiger, Josip Priseker). U prosvjedu je navedeno i niz manjih pritu`bi. Navedeno je da Sudarevi}u, osim Knöblovog, treba oduzeti i glas Stjepana âjkovca, budu}i da je ovaj bio potpuno pijan i nesvjestan, a Cuvaj je iznudio njegov glas. Daljnjom je nekorektnoš}u smatrano to što izbornu listinu nije ~itao predsjednik izbornog odbora, kako je bilo na prijašnjim izborima, ve} podvornik podùpanije Franjo Ruszkovsky. Drugi put je, pak, imena izbornika koji pri pravom ~itanju nisu glasali ~itao Cuvaj, ali tako tiho da od izbornika nitko nije ni ~uo njegova ~itanja. Smatraju}i da su tim i još nekim podacima i ~injenicama dokazali da Sudarevi}ev izbor po~iva na kršenju zakona i prevari u~injenoj od strane izbornog odbora, konkretno bilje`nika Martina Mraza, prosvjednici su od Sabora zatraìli da poništi izbor. Naglasili su da }e u suprotnom kod njih oìvjeti uvjerenje, da je u Hrvatskoj nastalo doba, kad je svakomu slobodno bez kazne kršiti i gaziti zakon na uštrb javnoga morala, na štetu pravnoga reda, na zator pravne sviesti i pojedinaca i cieloga naroda, te na o~ito poniènje svakoga dràvnoga autokriteta. Zatraèno je tako er da Vojnovi} bude proglašen narodnim zastupnikom ili da, u drugom slu~aju, u Ðakovo bude poslano povjerenstvo koje bi provelo istragu i obavilo pripreme za ponavljanje izbora. Prosvjed je sastavio odvjetnik Ðuro Kova~evi}, a potpisali su ga još Juraj Tordinac, Gabro Babi}, Juraj Streit, Gašpar Radi}, An elko Voršak, Josip 109

111 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine Kuhner, Antun Brašni}, Matija Pavi}, Milko Cepeli}, Mijo Senc, Stjepan Kelek, Mato Strac, Ivan Laudenbach, Josip Rieger, Miroslav Weiss i drugi, ukupno 62 izbornika. U prosvjedu je zatraèno da Sabor Sudarevi}ev izbor proglasi spornim i da u Ðakovo pošalje svoje povjerenstvo koje bi istraìlo tijek izbora. 125 Unato~ svim nezakonitostima i nepravilnostima koje su onemogu}ile izbor njihovog kandidata, a koje su naveli u prosvjedu, akova~ki oporbenjaci nisu imali iluzija da bi njihov prosvjed mogao uspjeti i izglednijom su dràli mogu}nost da Cuvaj bude odlikovan. 126 Zasjedanje novog Sabora je zapo~elo sve~anim otvaranjem 30. rujna godine, i me u prvim zadacima su bile verifikacije mandata. Na 2. sjednici, 1. listopada, zastupnici su podijeljeni u pet verifikacijskih odsjeka. 127 Istog su se dana odsjeci konstituirali i izabrali svoje predsjednike i izvjestitelje, da bi sutradan, 2. listopada, razmatrali vjerodajnice. 128 O prosvjedu akova~kih izbornika protiv izbora Huga Sudarevi}a je odlu~ivao III. verifikacijski odsjek, a u njegovom su sastavu nadmo}no dominirali zastupnici Narodne stranke. 129 Stjecajem okolnosti je prigodom konstituiranja ovog odsjeka za predsjednika odre en upravo Mirko Hrvat, a izvjestitelj je bio urednik Narodnih novina Miloš Zec 130, tako er iz Narodne stranke. 131 Svi odsjeci su posao verifikacije i dovršili 2. listopada, a III. odsjek je odbacio sva tri prosvjeda koja je razmatrao, pa tako, što se je i o~ekivalo, i prosvjed protiv izbora Sudarevi}a. 132 Usprkos tome, ~ak su i Narodne novine prosvjed akova~kih izbornika ocijenile kao jedan od najobse`nijih i najvještije sastavljenih. Dakako, oko odluke III. odsjeka ipak ni najmanje nisu dvojile, ponajprije zbog kontradiktornosti u o~itovanjima Ivana Knöbla, koji dopušta mogu}nost da je mjesto Vojnovi}eva izrekao ime Sudarevi}evo. 133 Nakon još jednog razo~aranja Sriemski Hrvat je kritizirao postupak verifikacije izbora u Saboru, ocjenjuju}i ga najprimitivnijim, ponajviše iz razloga što su odsjeci, pretvoreni u neku vrst porote, neprizivno proglašavali 125 Hrvatski sabor, Pozor, br. 226, 1. X , 2.-3.; usp. R. HORVAT, Slavonija, Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Sastav ovog odsjeka vidi u: Iz sabora, Sloboda, br. 223, Zagreb, 1. X , Miloš Zec (Kukuruzari, Zagreb, 1896.), publicist. Završio pravo u Zagrebu, u uredništvo Narodnih novina stupio godine, a kasnije im je bio i dugogodišnji odgovorni urednik. Bio je narodni zastupnik i ~lan srpskog narodno-crkvenog sabora u Srijemskim Karlovcima. Znameniti i zaslu`ni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od , Zagreb, 1925., Verifikacionalni odsjeci, NN, br. 228, Zagreb, 2. X , Iz verifikacionalnih odsjekah, Sloboda, br. 226, Zagreb, 4. X , Verifikacionalni odsjeci, NN, br. 228, Zagreb, 2. X ,

112 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str izbore prijepornim ili neprijepornim. 134 Me utim, ne smije se propustiti primijetiti da Vojnovi}evi izbornici ipak za rezultat izbora nisu krivili isklju~ivo ma arone, ve} je na jednom mjestu akova~ki dopisnik Pozora priznao da Vojnovi}ev poraz zbog neorganiziranosti pada na sramotu akova~ke oporbe. 135 S kona~nim se je ishodom najteè pomirivao Ðuro Kova~evi}. On se putem Pozora obratio Sudarevi}u jednim pismom u kojem je kroz niz pitanja još jednom njega i Cuvaja optuìo za prevaru. U ovom, kako sâm kaè, nadopunjku prosvjeda, Kova~evi} piše kako je nekoliko dana prije ratifikacije Sudarevi}evog mandata sjedio u jednoj akova~koj gostionici sa zastupnikom Vasom Ður evi}em 136, i da mu je ovaj ve} tada objasnio da je njihov prijedlog bezizgledan. Ður evi} mu je rekao da }e saborska ve}ina, kojoj je i sâm pripadao, naprosto verificirati Sudarevi}ev mandat i tako izbje}i rizik da pri ponovljenom izboru bude izabran oporbenjak. Kova~evi} je konkretno Sudarevi}a i Cuvaja optuìo da su Ivana Knöbla potkupili zajmom iz zemljišnih zaklada, iskoristivši tako njegovo teško materijalno stanje. 137 Krajem listopada je u saborskoj debati sudjelovao i ban Khuen-Héderváry, te u vezi brojnih prigovora na miješanje Vlade u zadnje izbore rekao: Kod izbora razvijale su stranke, protivne sadašnjem sustavu, silnu agitaciju. I vlada nije mogla u interesu mira i poretka skrštenih ruku stajati U borbi izme u stranke one, koja brani zakonito stanovište, i stranaka, koje vojuju proti zakonitom stanju u zemlji, jasno je ozna~eno mjesto ~inovništvu, a to je isto mjesto ono po du`nosti svojoj zauzelo. 138 Time je ban dao legitimitet svim ~inovni~kim pritiscima i nasiljima koja su pratila izbore u Hrvatskoj, a dijelom još jednom najavio kakav je sustav vladavine odlu~io izgraditi. I dok su akova~ki vladinovci slavili sviestno djakova~ko gradjanstvo i izbor toli uglednog i poštovanog 139 muà, u redovima poraènih je 134 Ovjerovljenje saborskih zastupnika, Sriemski Hrvat, br. 81, Vukovar, 8. X , Djakova~ki izbori, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X , Vasa Ður evi} (Osijek, Be~, 1915.), odvjetnik i politi~ar. U Osijeku se od po~eo baviti politi~kom djelatnoš}u kao ~lan srpskog narodno-crkvenog sabora. Za zastupnika u Hrvatskom saboru izabran u Dalju 1875., a kasnije mu je, sve do sloma Khuenove Narodne stranke (1906.), izborna jedinica bio kotar Irig u Srijemu. Od prvi potpredsjednik Sabora, a predsjednik i godine. Zastupao srpske interese u Hrvatskoj i Slavoniji, pobornik srpske narodno-crkvene autonomije, ali je, u skladu s Vladinom politikom, prihva}ao i odluke koje nisu odgovarale opoziciji oko Srpske samostalne stranke i Srbobrana, pa je na stranicama tog lista ~esto bio optuìvan za izdaju srpstva. Damir AGIÎ], Vasa Ður evi}, HBL, 3., Zagreb, 1993., Priposlano, Pozor, br. 237, 14. X , I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, 277. Za svoga je banovanja Khuen ~esto u Saboru na sli~an na~in i sam izravno reagirao na istupe opozicijskih zastupnika ili na vješt na~in opravdavao svoje poteze, pa je doista bio prvi ban vo a ve}ine. M. GROSS, Izvorno pravaštvo, Izbori za sabor, NN, br. 222, Zagreb, 25. IX ,

113 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine prevladavalo razo~arenje i rezigniranost. Kosta Vojnovi} je zapisao: Vidjevši rascjepkanost malo ne neizlje~ivu stranaka i osuje}eno svako moje nastojanje za slogu raznih frakcija opozicije u o~i pogibli 140, koja je prijetila samostalnosti Hrvatske, dao sam se samo za nevolju opet kandidirati u Ðakovu, da mi se ne bi predbacilo, da sam ostavio na cjedilu svoj izborni kotar, i da ne bih pravio neprilika ljubljenome svome ocu i biskupu. Bio sam u Dubrovniku, te sam uìvao zemaljski raj u èarobnom Gruù, kad mi do e vijest, da sam na izbornom polju propao za jedan glas, samovoljno oduzet meni, a upisan na korist vladinog kandidata po povjerenstvu. Zahvalio sam i zahvaljujem bo`joj Providnosti na tom lijepom daru. 141 Sliènog je tona i pismo koje je Vojnovi} pisao biskupu: Moj premili Preuzvišeni! Kad sam obaznao, da sam propao na biralištu u Djakovu (što me, ispovjedam, nije iznenadilo, jer su mi lani u Djakovu sjemeništni profesori kad su me posjetili unapried moj pad proricali) moja supruga i ja pomislismo prije svega na vašu bol, i na onu dobroga našega Cepeli}a. Ovo nas je tištilo, i tišti. U ostalome, nazrievam, moj Preuzvišeni, u onomu glasu varkom meni oduzetu kod izbora, po komu sam propao kod izbora, vidljivi znak milosrdja boìjega napramu meni, kojemu sam se mirno i zadovoljno pokorio 142 Još više nemo}i i razo~arenja nalazimo u pismu koje je Franjo Ra~ki, dan po povratku iz Rusije, pisao mi je što je Kosta, prem samo uslijed nepodopština, propao. Ogavne su okolnosti, uz koje je izbor u Ðakovu obavljen; znakovi najve}e depravacije i skrajnje nezahvalnosti itd. Znam, da Vas je sve to raàlostilo, ali ne koristi ništa. To pokazuje, da nam društvo, osobito inteligencija, boluje. Treba smišljati na~in, kako da se ova rana izlije~i. Politi~ki sustavi jesu od danas do sutra, ali bolest moralna moè opasnija biti. 143 Po naravi nagao i ùstar, biskup je u pismu odgovarao: Na nijednom ipak ovdje mjestu ne bi resursirali, da nisu brutalnim na~inom upravo zakon kršili. Kod Koste Vojnovi}a u~inili su to latrocinalnim upravo na~inom. Vidi se iz svega, da je divlji nerast Hrvat i Cuvaj iste naravi ~ovjek, da su ponijeli iz Zagreba pozitivni nalog, da makar najskrajnijom nepravdom i bezobzirnim kršenjem zakona izbor Vojnovi}ev osujete. To je mislili su udarac i za me. Lude! Upravo je Vojnovi} krajem godine u ime Neodvisne narodne stranke a u smislu prijedloga F. Ra~kog izraènog u novom programu neodvišnjaka pregovarao o sporazumu sa Strankom prava. U jednom su trenutku pregovori, u kojima su sudjelovali i Fran Folnegovi} te David Star~evi}, pobudili u Vojnovi}a najtvr e nade u uspjeh sporazuma. M. GROSS, Izvorno pravaštvo, F. ŠIŠI], Dr. Konstantin knez Vojnovi} Uì~ki, K. Vojnovi} J. J. Strossmayeru, Gru`, 26. IX , AHAZU, SO, XI-A/Voj. Ko F. Ra~ki J. J. Strossmayeru, Zagreb 3. X , KRS, III, 144.; usp. I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, J. J. Strossmayer F. Ra~komu, Ðakovo 5. X , KRS, III, 144.; usp. I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II,

114 B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Desetak dana kasnije Ra~ki je ponovno tješio prijatelja: Vidi se, da je neuspjeh izbora akova~koga, silom i prevarom izveden, na Vas takav utisak u~inio, da sve vidite u crnom. Ako i nije onako, kako bi trebalo da bude i kako bi moglo biti, nije opet tako opako. Kada su protivnici la}ali se onakvih sredstava, tim su posvjedo~ili, da nemaju u zemlji ~vrsta temelja. 145 Zaklju~ak Premda je ve} na izborima godine Neodvisna narodna stranka u Ðakovštini izgubila dva od tri kotara, izbore godine su više nego prethodna dva obiljeìle raznovrsne neregularnosti uslijed ~ega je Neodvisna narodna stranka u Saboru izgubila jedinog preostalog zastupnika iz Ðakovštine, a ujedno i jednog od svojih prvaka i najistaknutijih zastupnika. Sva tri izabrana zastupnika vladaju}e Narodne stranke bila su ro eni Ðakov~ani, a razo~arana akova~ka oporba ih je okarakterizirala raznim pogrdnim imenima. Pa iako su, s jedne strane, izrazi poput patuljci naroda preoštri, neosporno su, s druge strane, barem dva od tri na izborima pala kandidata (Vojnovi}, Deren~in) bili istaknute i zaslu`ne osobe znanstvenog i politi~kog ìvota ondašnje Hrvatske. Podùpan, na~elnik i velik dio ~inovništva su iskoristili mo} koji im je poloàj pruào kako bi utjecali na ishod izbora, ali i akova~ki oporbenjaci nesumnjivo snose dio odgovornosti za ishod izbora. Objašnjenje sloma Neodvisne narodne stranke u navedena tri kotara se krije u brojnim pojedinostima akovštinskog politi~kog, društvenog, kulturnog i gospodarskog ìvota, a nesumnjivo dijelom i u prili~no heterogenom sastavu stanovništva. O~igledan je, naime, sukob podùpanijskog i op}inskog ~inovništva s jedne strane, te sve}enstva i biskupijskog vlastelinstva s druge strane. Pri tome je, po svemu sude}i, prvoj strani u velikoj mjeri uspjelo iskoristiti prisutno stanovito nezadovoljstvo vlastelinskom upravom, usmjeriti ga prema oporbenim kandidatima i biskupu Strossmayeru, a ponajviše Vojnovi}a predstaviti kao isklju~ivo popovskog, odnosno Strossmayerovog kandidata. Osim toga, na pobjedu akova~kog na~elnika Sudarevi}a, Jai}a i Barlovi}a na ovim je izborima utjecaja imalo i to što su ih njegovi agitatori isticali kao doma}e sinove, odnosno moèmo zaklju~iti da su programi stranaka našli vrlo malo odraza u predizbornoj kampanji. 145 F. Ra~ki J. J. Strossmayeru, Zagreb 15. X , KRS, III,

115 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovu i \akovštini godine Neodvisna narodna stranka je i u cjelini gledano do`ivljela pad na izborima godine. Me utim, izniman uspon je ostvarila Stranka prava s 24 osvojena mandata pa je tako oporba skupno ostvarila znatan uspjeh. Ðakova~ki izbori godine su nagovijestili u kakvim }e se okolnostima odigravati naredni izbori u Ðakovu i Hrvatskoj uop}e za Khuenovog banovanja. Khuen je, suo~en s relativnim uspjehom oporbe na izborima godine, odlu~io upravo izgradnjom izbornog sustava i provedbom izbora osigurati ~vrst temelj svojoj vladavini. PARLIAMENTARY ELECTIONS IN ÐAKOVO AND THE SURROUNDING AREA IN 1884 SUMMARY Starting from the documents and newspaper articles and partially some archivalia, the author tries to analyse the course and the results of the parliamentary elections in Ðakovo constituency in This was a very interesting but inadequately presented episode of the local history- which was also a historical episode in the development of Croatian parliamentarism at the time of the civil governor ban Dragutin Khuen-Héderváry. The author pays attention particularly to the biographies of candidates, but also of other people involved in the elections- concluding that many of them have been disregarded in the former articles dealing with that period of the local history. 114

116 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str UDK (497.5 \akovo) (091) (497.5 \akovo) (091) Strossmayerov trg - stara jezgra Lekši} U tekstu se opisuje nastanak stare jezgre Ðakova, koja obuhva}a prostor sadašnjeg Strossmayerovog trga. Za svaku zgradu oko trga, koje su neko} stajale i koje sada stoje, dat je povijesni prikaz od vremena izgra ivanja, te brojne promjene na njima, sve do današnjih dana. ^lanak je utemeljen na znanstvenim radovima, novinskim ~lancima, zemljišnim knjigama i drugim izvorima. Odmah nakon prelaska iz Bosne, po~eli su bosanski biskupi izgra ivati novo sijelo biskupije. Najva`nije im je bilo u Ðakovu sagraditi stolnu crkvu (katedralu) i biskupsku rezidenciju, što je i u~injeno tijekom dugog vremena, u drugoj polovini 13. i po~etkom 14. stolje}a, zasigurno zbog nedostatka novca, a vjerojatno i što su morali potreban kamen dovoziti na kolima izdaleka. 1 Poznato je da je godine biskupski dvor bio dovršen. U isto vrijeme vjerojatno je bila dovršena i katedrala, ali se u ispravama spominje tek 1355., kada je u Ðakovu boravio bosanski ban Tvrtko, te izdao potvrdu Dubrov~anima. I katedrala i dvor gra eni su u goti~kom stilu, što pokazuju malobrojni ostaci. Postoji spomen na zid i tvr avu Ðakovo u dokumentu iz godine koji se ~uva u dubrova~kom arhivu. 2 1 Krešimir Pavi}, Ðakovo u srednjem vijeku, Revija, ~asopis za knji`evnost, kulturu i društvena pitanja, br. 12, Osijek, 1989., str. 1080; Ferdo Šiši}, Nešto o bosansko-ðakova~koj biskupiji i akova~koj katedrali, Godišnjica Nikole ^upi}a, knj. XLIV, Beograd, 1935., str K. Pavi}, Ðakovo u srednjem vijeku, str. 1080; Rudolf Šverer, Bogate zbirke u dijecezanskom muzeju, Ðakova~ki vezovi, Jubilarna revija , Ðakovo, 1971., str

117 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova Biskupski grad okruìvao je i štitio obrambeni zid, tako er u goti~kom stilu, s ~etiri kule na ~etiri ugla, i petom kroz koju se ulazilo u grad preko pokretnog mosta. Oko grada bio je opkop s vodom. Zid je sagra en vjerojatno u 14. stolje}u. Za vrijeme turske vlasti zidine su ostale neizmjenjene, što je vidljivo na Sparrovom planu iz godine 3, koji je na~injen nekoliko godina poslije oslobo enja od turske vlasti. Iz vremena turske vladavine zna~ajan nam je opis putopisca Evlije êlebije. On je opisuju}i Jakovu naveo sljede}e: Ovaj se grad nalazi u planinskom kraju. 4 Sazidan je u obliku petougaonika 5 od šeddadovskih cigala, a ogra en je nabijenim drvenim šarampovom i podzidan podzidom kao što se podzi uje obala. Ima jednu kapiju. Opkop mu je nepristupa~an. To je ranije bio tvrdi bedem (sedd-i sedid) dràve Hrvata i Slovenaca. Ibrahim-pašin dvor (saray) ovdje je tako er prava tvr ava. 6 O~ito je da je putopisac opisao samo utvrdu, a ne i dio mjesta izvan nje. U opisu utvrde iz godine u prijevodu biskupa Baki}a stoji: Ovde jošte grad stoji, od kojega s poja duvarovi jesu za asnu dobri, a unutra u gradu bila je crkva za dosta velika, koje temeji do sada se nahode, ku}a u nutri jošte se nahodi ugragjena od drveta, u kojom straà svitlosti cesarove nimaški vojnika s jednim lajtmanom trideset stanu, iz poja okolo sve kolovine graba od grada i od onoga vrimena, od kada je Tur~in iz ovizi strana odagnat, vazda u gradu svitlosti cesarove straà do današnjega dana stoi. 7 Na spomenutom planu uo~ava se da su na dijelu sadašnjeg Strossmayerovog trga neko} bile sagra ene ku}e koje su bile sastavni dio glavne ulice, koja se protezala sve dotle. 3 Plan se nalazi u zbirci planova Ratnog arhiva u Be~u, sign. H-III-c-107. Izradio ga je austrijski vojni topograf Francois Nicolas Sparr de Bensdorf, a uvršten je u njegov rukopisni atlas koji ima naslov Marchs und Campement der kayserl. Haubt Armee in Hungarn unter Commando Prince Eugenio von Savoye den 12. July bis den 6. November Anno Plan je objavljen u: Hedviga Dekker, Ðakovo i njegova okolica kroz kulturno historijske spomenike, br. 1, Muzej Ðakovštine, Ðakovo, 1959., str. 69; Mirko Markovi}, Kako je izgledalo Ðakovo krajem 17. stolje}a?, Ðakova~ki list (Ðakovo), god. XXXII, br. 1016, 27. travnja 1985., str. 3.; Isti, Ðakovo, Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama, AGM, Zagreb, 2001., str. 157.; Isti, Slavonija, Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, Golden marketing, Zagreb, 2002., str Zasigurno se radi o pogrešnom prijevodu. 5 Utvrda je imala pet kula, na svakom uglu petougaonika. 6 E. êlebi, Putopis, str Tade Smi~iklas, Dvjestogodišnjica oslobo enja Slavonije, dio II, Zagreb, 1891., str. 308; Ive Maùran, Popis zapadne i srednje Slavonije i godine, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek, 1966., str. 94. Izvorni tekst na latinskom glasi: Hic stiam arx extat, cujus exterior murus est sat utilis et bonus. Intus autem in arce fuit antiquitus ecclesia sat ampla, cujus rudera et de praesenti extant. Domus etiam intus dantur aedificatae ex lingo, in quibus praesidium Suae majestatis sacratissimae milites Germani cum uno laitinantio 30 manent. Exterius autem circum circa arx est fossata, et ab illo tempore a quo Turca ex istis partibus pulsus est, semper in arce praesidium Suae majestatis sacratissimae fuit, et huc usque praesens manet. 116

118 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Utvrda i prostor budu}eg trga na planu iz godine. Na podru~ju sadašnjeg parka nalazila se još jedna kula, koja je podzemnim hodnikom bila povezana s utvrdom. Bila je gra ena od srednjovjekovne opeke te je vjerojatno i ona sagra ena prije dolaska Turaka, iako su je Ðakov~ani nazivali turskom kulom. Zanimljivo je da je nema na spomenutom planu unato~ tome što je ona kao obrambena kula vojnom crta~u trebala biti zanimljiva, a on je ucrtavao i neke ve}e spaljene gra evine. Druga je mogu}nost da su to ostaci jedne od dàmija, i to one na lijevoj strani Sparrovog plana, koja je nacrtana bez krova, izgleda Kaston pašina. Okrugla kula je mo`da bila temelj minareta. U grad se ulazilo preko jednog oto~i}a sa straàrnicom te pokretnog mosta. Nikola Tordinac u svome knjièvnom djelu navodi da je ispod zidane kapije, kako se ulazilo desne ruke, vodio hodnik, u koji si mogao u}i, a da niesi morao dvorištem pro}i. 8 Sredinom 18. stolje}a srušen je dio zidina da prilikom gradnje novoga biskupskog dvora posluì kao kamenolom 9 Ju`ni dio zidina sa kulama dao je srušiti biskup Mirko Raffay u prvoj polovini 19. stolje}a, u vrijeme dogradnje ju`nog dijela dvora prema parku, kojeg 8 Nikola Tordinac, Ðakova~ki spasovdan, Odabrane crtice i pripoviesti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1890., str K. Pavi}, Ðakovo u srednjem vijeku, str

119 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova je on dao urediti. Za vrijeme gradnje Strossmayerove katedrale srušen je preostali dio isto~nog zida i sjeverni dio, s dvije kule (okruglom i osmerokutom). Danas postoji zapadni dio zida u duìni od oko 40 metara. To je najzna~ajniji sa~uvani srednjevjekovni ostatak u Ðakovu. Isto~no od utvrde postojale su dàmija i dvor, prema nekim navodima, Hadì paše. 10 Odmah po odlasku Turaka ona je preure ena u provizornu crkvu. Kasnije je na tome mjestu sagra ena zgrada franjeva~kog samostana, koja je kasnije adaptirana u biskupsko sjemenište.u drugoj polovini 18. stolje}a sjeveroisto~no od utvrde sagra ene su ~etiri kanoni~ke kurije, koje su zajedno sa samostanom, biskupskim dvorom i ostacima zidina okruìvali prostor koji je kasnije prerastao u glavni akova~ki trg. Tijekom 18. stolje}a opkopi su se zatrpavali jer više nisu sluìli svrsi. Poznato nam je da su još postojali za vrijeme biskupa Petra Baki}a u prvoj polovini 18. stolje}a. Naime, postoji zapis iz godine, odnosno pritu`ba mještana, da je biskup u bijesu poubijao 9 komada svinja, koje su zalutale u šanac oko dvora. 11 Prostor ispred biskupovog dvora tijekom 18. stolje}a ome en je sljede}im zgradama: ~etiri kanoni~ke kurije, franjeva~i samostan (kasnije biskupijsko sjemenište), biskupski dvor i dio zidina sa kulom (koje su u 19. stolje}u srušene). Kada je sredinom 19. stolje}a vršeno numeriranje ku}a u Ðakovu, zgrade na trgu dobile su sljede}e ku}ne brojeve: -kanoni~ke kurije - kbr biskupijsko sjemenište - kbr biskupski dvor - kbr Na trgu je bila tr`nica do pedesetih godina 20. stolje}a, kada je preseljena na mjesto gdje se i sada nalazi. 10 Mirko Markovi}, Ðakovo i Ðakovština, Zbornik Ðakovštine br. 1, JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci, knj. III, Zagreb, 1976., str. 239; Nikola Tordinac navodi da je to bila Kaston pašina dàmija. Usp. N. Tordinac, Ðakova~ki spasovdan, str Hedviga Dekker je smatrala da je ùpna crkva bila Hadì pašina dàmija. Usp. H. Dekker, Ðakovo i njegova okolica kroz kulturno historijske spomenike, str. 72. Izgleda da bi trebalo pomno prou~iti Šadeckijev popis iz godine i preispitati poloàje na kojima su se nalazile dàmije. 11 Josip Bösendorfer, Kako je došlo do slavonskog urbara godine?, Rad JAZU, knj. 240, Zagreb, 1931., str Lekši}, Numeracija ku}a u Ðakovu iz sredine 19. stolje}a, Ðakova~ki vezovi, Jubilarna revija , Ðakovo, 1991., str

120 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Trg i zgrade oko trga na planu na~injenom vjerojatno godine... i na planu iz godine. 119

121 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova Trg je još krajem 19. stolje}a nosio naziv po biskupu Strossmayeru 13, a taj je naziv zadrào do danas. Do godine na trgu je bila bista J. J. Strossmayera, koju je izradio kipar Ivan Meštrovi}. Godine u povodu dana grada i 760. obljetnice grada podignut je spomenik Strossmayeru visok 2,3 m izra en u bronci, kojeg je izradio akademski kipar Marijan Sušac iz Osijeka prema maketi kipara Rudolfa Valdeca 14, koju je ovaj na~inio prije 85 godina. 15 Sve zgrade koje okruùju trg su vlasništvo biskupije, ali one nisu sluìle samo biskupiji, kao što }emo saznati iz historijata svake od tih zgrada. Biskupski dvor Prvi redoviti biskup iza oslobo enja Slavonije od Turaka bio je Ðuro Pata~i}, koji je godine uveden u posjed tvr e i mjesta Ðakovo sa ostalim selima i dobrima. 16 Došavši u Ðakovo morao si je sagraditi i svoju rezidenciju. Prva biskupska rezidencija bila je drvena zgrada tik isto~nog tvr avskog zida, a bila je sagra ena godine. U toj drvenjari bili su stanovali biskupi Pata~i}, Baki} i Tauzi. 17 Kada je biskup ôlni} došao u Ðakovo, biskupska rezidencija bila je u prili~no jadnom stanju. U svojoj autobiografiji ovako ju je opisao: Prigodom moga dolaska ~inilo mi se da prije ulazim u pustinju negoli u biskupsku rezidenciju. Sa zapadne odnosno sa sjeverne strane našao sam nekoliko sobica od drveta, skromno namještenih, nagnutih i ruševnih. 18 Stoga je biskup ôlni} odlu~io sagraditi novu rezidenciju. U autobiografiji je naveo: (Godine) Vidljivo na planu grada iz godine, kojeg je na~inio ing. Gašhy. Mjerilo 1:1950. Na planu stoji: Prerisao iz katastra: indikatio: mapah te pove~ano sa mjerila 1 : 1280 na 1 : 1950 mt: U Ðakovu 25. oùjka Ing. Gašhy. Plan je, izgleda, neko} stajao uramljen na zidu u zgradi op}inskog poglavarstva, a sada se nalazi u Muzeju Ðakovštine. 14 Rudolf Valdec (Krapina, Zagreb, ), kipar. Školovao se u Zagrebu, Be~u i Münchenu, a studijski je boravio u Italiji, Rusiji, Njema~koj i Francuskoj. Bio je profesor na Umjetni~koj akademiji u Zagrebu. Radio je ornamentalne ukrase, malu plastiku, portrete, spomenike. 15 V. esna Kaselj, Otkriven spomenik Strossmayeru, Ðakova~ki glasnik (dalje: ÐG) (Ðakovo), god. VI, br. 107, 13. svibnja 1999., str Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti s osobitim obzirom na prošlost ùpanija: krièva~ke, viroviti~ke, poèške, cisdravske baranjske, vukovarske i srijemske te kr. i slob. grada Osijeka u srednjem i novom vijeku, Osijek, 1910., str. 356 (dalje: Crtice iz slavonske povijesti). 17 Isto, str Marin Sraki}, Autobiografija Josipa Antuna ôlni}a, biskupa bosanskog ili akova~kog, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje 1, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek, 1991., str

122 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str latio sam se da uz Bo`ju pomo} iz temelja podignem biskupsku rezidenciju, kako iz povišene cijene ìrovine, tako, njegovim svetim blagoslovom, u vinogradima i desetini, desetini u ìtu. 19 Nadalje, naveo je da su do godine, kada je pisao autobiografiju, podignuti gotovo potpuno glavni zidovi s temeljem od 16 stopa, tri sobe iznutra na donjem katu i ~etvrta za pandure pokraj, a isto tako kuhinja s jednom sobom za poslugu, te smo~nica. Izgradio je jedan podrum ispod srednjeg dijela zgrade i drugi manji pod kuhinjom, na gornjem katu tri sobe sa stropom u engleskom stilu, kojem je dodana štokatura, ~etvrtu pokraj, petu sobicu za sluge uz spava}u sobu, šestu dvoranu dosta prostranu, sedmu i osmu uz dvoranu. 20 Novi dvor, naslonjen na stare zidine, gra en je u razdoblju od do godine. 21 ôlni} je bio svjestan da je dvor za ono vrijeme bio vrlo prostran te je naveo: Mo`da }e se tko od gospode nasljednika ~uditi što sam zamislio previše prostranu zgradu, ali budu}i da }e prvi gospodin nasljednik ovu zgradurinu lakše dovršiti nego što sam je ja podigao, ako je mo`da zatekne nedovršenu, nadam se da }e moje radove zahvalno primiti, jer i vrlo veliku vrijednost imaju vrlo neznatni po~eci (...). 22 ôlni} je isto~nu stranu biskupskog starog dvorca, koji je vjerojatno cijeli bio od drveta i naslonjen na stari zid, iskoristio za pro~elni zid rezidencije. 23 Zgradu je produìo, kako sam kaè, do tornja. 24 Mo`da se to odnosilo na toranj na ulazu u utvrdu, te je taj ulaz iskorišten kao ulaz u dvor. Zgrada, naime nije bila sagra ena do okrugle kule na sjeveroisto~nom uglu utvrde. I biskup Antun Mandi} je, kako saznajemo u jednom izvješ}u, obnovio biskupsku rezidenciju. 25 Obujam te obnove nije nam poznat. Dio dvora prema parku sagradio je biskup Raffay u razdoblju godine. 26 Sadašnji biskupski dvor gra en je, dakle, postupno u nekoliko razdoblja: 1. biskup ôlni} sagradio je isto~ni dio dvora, naslonjen na stare zidine u razdoblju 19 Isto, str Isto, str Marin Sraki}, Va`niji datumi iz povijesti Ðakova, Tre}i nastavak, ÐG, god. I, br. 8, 23. prosinca 1994., str M. Sraki}, Autobiografija Josipa ôlni}a, biskupa bosanskog ili akova~kog, str Isto. 24 Isto, str Antun Devi}, Istra`ni postupak o Emeriku Karlu Raffayu i Ðakova~koj i srijemskoj biskupiji godine, Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja br. 14/1996., Ogranak Matice hrvatske, Vinkovci, 1997., str R. Šverer, Bogate zbirke u dijecezanskom muzeju, str

123 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova od do godine, prije toga srušivši stari drveni dvor, i 2. dio dvora prema parku sagradio je biskup Raffay u razdoblju godine. 27 Nekoliko godina nakon svog dolaska u Ðakovo, biskup Josip Juraj Strossmayer je dao urediti sobe u dvoru. Tako je godine za parketiranje, tapetiranje i dekoraciju utrošio oko forinti. Sobe je dekorirao prof. Sturm iz Be~a. 28 U sna`nom potresu u oùjku godine, od svih zgrada biskupijski dvor je bio najviše ošte}en, sa štetom procijenjenom na forinti. 29 Zidovi na katu bili su znatno ispucali, ali mnoge pukotine bile su i od ranijeg potresa iz godine, a i starije. Najviše je stradao jugoisto~ni ugao zgrade. Taj je dio bio ispresijecan mreòm ove}ih pukotina. Tek je manji dio dimnjaka ostao netaknut. 30 Dvor je renoviran više puta. Godine dovršena je adaptacija s troškom od kruna. 31 Neispravan dimnjak uzrokovao je poàr 18. velja~e godine. Brzom intervencijom akova~kih vatrogasaca poàr je ugašen. U spomenici vatrogasnog društva stoji da je tada spašena vrlo vrijedna knji`nica. 32 U rujnu godine dvor je bio znatno ošte}en krhotinama granata koje su padale uokolo, a i izravnim pogocima po krovu. Stoga je odmah poslije tih doga aja dvor renoviran, te u jesen godine pokriven novim crijepom. Te je godine Ðakov~anin Ljubomir Buljan ( ) poklonio Biskupiji za obnovu dvora, kako je rekao autoru, iznos od DEM (njema~kih maraka). Tijekom godine bilo je renoviranje salona. U to vrijeme je u no}i izme u 12. i 13. listopada izvršena provala, te je došlo do poàra koji je uništio tek renovirane dekoracije. 33 Pred dolazak svetog oca pape godine popravljeno je i oli~eno pro~elje na kojem su do tada bili vidljivi tragovi rata. 27 R. Šverer navodi tri faze gradnje, sa vremenskim razdobljima gradnje, sa kojim navodima se ne moèmo u potpunosti sloìti. Prije svega, od Pata~i}evog dvora nije ostalo ništa, jer je bio od drveta, a dao ga je srušiti biskup ôlni}. Usp. R. Šverer, Bogate zbirke u dijecezanskom muzeju, str (Milko Cepeli}-Matija Pavi}), Josip Juraj Strossmayer biskup bosansko- akova~ki i sriemski god , Zagreb, , str Gjuro Pilar, Djakova~ki potres dne 24. oùjka 1884., Pretiskano iz LXXVIII. knjige Rada JAZU, Zagreb, 1886., str Isto, str XXIV. Izvješ}e upravnog odbora ùpanije viroviti~ke, za vrieme od 1. sie~nja do 31. prosinca Osijek, 1910., str Branko Špehar st.-branko Špehar ml.-ivan Grizak, Spomen knjiga u povodu proslave 125-e obljetnice DVD Ðakovo, Ðakovo, 1997., str V. esna Kaselj, Provalnici zapalili rezidenciju akova~kih biskupa, ÐG, god. V., br. 93, 15. listopada 1998., str. 3; Mirko ]uri}, Nepoznati provalnik zapalio salon akova~kog biskupskog dvora, Slavonski narodni kalendar 1999", str

124 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Katedrala Unutar zidina je neko} krajem srednjeg vijeka stajala stara akova~ka katedrala sv. Petra. Kada je papa Gregorije IX. potvrdio Kolomanovu darovnicu godine, kojom bosanski biskupi dobivaju razne posjede, izme u ostalog i posjed Dyaco, naloìo je Dominikancima da predaju bosanskom biskupu sav novac što ga je ban Ninoslav poklonio za gradnju nove stolne crkve sv. Petra. Taj je novac bio namjenjen gradnji nove stolne crkve sa kaptolom, posve}en sv. Petru u ùpi Vrhbosni u mjestu Brdu (Bla`je). 34 Zasigurno je utrošen u gradnju nove crkve sv. Petra u Ðakovu. Ukoliko se odmah prišlo gradnji po dolasku bosanskih biskupa, crkva sv. Petra je zasigurno starija negoli nam kazuju stare isprave. Naime, u ispravama se spominje tek godine. 35 Oslobo enje od turske vlasti katedrala je do~ekala bez krova, što je uo~ljivo na Sparrovom planu iz godine. Biskup Nikola Ogrami}, prvi biskup u Ðakovu po izgonu Turaka, za katedralu je imao ùpnu crkvu uz franjeva~ki samostan, a stanovao je u jednoj maloj ku}i pokraj crkve. 36 Biskup Pata~i} tako er nije imao svoje katedrale te je tako er obavljao slu`bu u ùpnoj crkvi koja je sluìla i kao katedrala, kraj koje je i stanovao. Na ruševinama srednjovjekovne katedrale ubrzo je, prema navodima Bösendorfera, sagradio 1708./09. godine novu stolnu crkvu, posve}enu na dan sv. Petra i Pavla. 37 Me utim, vjerojatno je tada samo obnovljena stara katedrala. U razdoblju izme u i godine biskup Baki} je produìo stolnu crkvu, nad sakristijom sagradio oratorij, te crkvu opskrbio posu em. 38 Budu}i da je bio zauzet gradnjom biskupske rezidencije, biskup ôlni}, nije mogao, ukrasiti katedralu kao što je èlio, kako navodi u autobiografiji. Ipak je godine podigao toranj uz bok, odnosno na uglu biskupskog dvora, kako navodi, za ovu još uvijek pustoš dosta elegantan. Iste godine postavio je zvono od 500 kilograma, budu}i da je zatekao samo tri zvona i to obješena na zid bez ikakvog tornji}a, a sva tri zajedno jedva su prelazila 300 kilograma. Nabavio je razne stvari potrebne katedrali. Naru~io je veliki oltar od gipsa za 1300 forinti, koji je dovršen godine. Pobrinuo se da se podigne oratorij, da bude pristupa~an ulaz iz sobe za popodnevni odmor, s dva 34 Vjekoslav Klai}, Poviest Bosne, do propasti kraljevstva, Zagreb, , Svjetlost, Sarajevo, , str K. Pavi}, Ðakovo u srednjem vijeku, str Stjepan Bäuerlein, Biskup Nikola Ogrami} Olov~i}, Posebni otisak iz revije Croatia Sacra, br. 22, god.xiii.-xiv., str J. Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti, str M. Sraki}, Va`niji datumi iz povijesti Ðakova, str

125 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova prozora. 39 Ta je stara katedrala srušena u studenom godine 40, nakon gradnje nove katedrale. Prije gradnje nove katedrale uklonjeni su sjeverozapadni ostaci zidina sa dvije kule, te je nova katedrala sagra ena uz biskupski dvor. Dao ju je sagraditi biskup Josip Juraj Strossmayer. Gra ena je od do godine. Osnovu za njezinu gradnju izradio je be~ki arhitekta Karlo Roesner, a izvedbom je rukovodio arhitekt Friedrich Schmidt. Unutrašnjost su oslikali freskama otac i sin Aleksandar i Ljudevit Seitz, sljedbenici njema~ke slikarske škole tzv. Nazarenaca. Stolna crkva je bila sve~ano posve}ena 1. listopada godine. 41 Katedrala je doìvjela više raznih ošte}enja. Ubrzo nakon izgradnje u Ðakovu se 24. oùjka godine osjetio jak potres. Katedrala sre}om tada nije pretrpila znatnija ošte}enja. Jedan od manjih tornji}a izgubio je rozetu, koja je pala na tlo. 42 Nastalo je nekoliko malih pukotina. Tada je ustanovljeno da su lukovi oko kupole tako er pukli, ali to je bilo vjerojatno posljedica sjedanja kupole. Sli~no se usljed sjedanja jednog tornja raspucao zid ju`ne la e. 43 Godine bio je poàr, u kojem su izgorjele orgulje, te uništene neke freske i rozeta. Na po~etku Drugog svjetskog rata, u travnju godine, katedrala je bila ošte}ena granatama, od strane Jugoslavenske kraljevske vojske koja se povla~ila kroz Ðakovo, a koju su izvjesne skupine nastojale razoruàti pucaju}i sa katedrale. Prilikom potresa godine katedrala je pretrpjela lakša ošte}enja. Obnovljena je u razdoblju od do godine. I u rujnu godine katedrala je bila ošte}ena krhotinama granata od strane Jugoslavenske narodne armije, koje su bile ispaljene iz vojarne u Dra~icama. 39 M. Sraki}, Autobiografija Josipa ôlni}a, biskupa bosanskog ili akova~kog, str Milko Cepeli}, Djakova~ka groblja, Tiskom biskupijske tiskare u Djakovu, Ðakovo, 1916., str M. Markovi}, Ðakovo i Ðakovština, str Zna~ajnija djela o akova~koj katedrali su: J. J. Strossmayer, Stolna crkva u Djakovu, Zagreb, 1874.; F. Ra~ki, Stolna crkva u Djakovu, Vienac, te~. VI, Zagreb, 1874.; G. Tondini, La cattedrale di Diakovar, Firenze, 1884.; N. Maši}, Stolna crkva u Djakovu, JAZU, Prag, 1900.; M. Cepeli}, Stolna crkva djakova~ka, Djakovo, 1915.; I. Rogi}, Kroz djakova~ku katedralu, Djakovo, 1915.; I. Rogi}, Katedrala u Djakovu, Osijek, 1932.; R. Šverer, Vodi~ kroz katedralu-baziliku u Ðakovu, Ðakovo, Gj. Pilar, Djakova~ki potres, str Isto, str

126 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str Zgrada biskupijskog sjemeništa Na ovom mjestu neko} su u vrijeme turske vladavine stajali mošeja i dvor Hadì paše. Nakon povla~enja Turaka, po~etkom 18. stolje}a dao je biskup Nikola Ogrami} preurediti dàmiju u provizornu crkvu, a uz crkvu je sagradio svoj dvor. 44 Crkvu je kasnije opremio Ivan Grli~i}, prvi akova~ki ùpnik, uz pomo} biskupa Pata~i}a. Bila je to privremena katedrala bosanskog biskupa. 45 Biskup Ðuro Pata~i} (biskup ) je godine u Ogrami}evoj crkvi posvetio dva oltara. 46 Nakon dolaska u Ðakovo godine, i biskup Ðuro Pata~i} je vršio slu`bu u ovoj crkvi, a kraj nje je i stanovao, prije nego li si je sagradio novi dvor i katedralu. Biskup Pata~i} je franjevcima Bosne Srebrene povjerio ùpu u Ðakovu. U tu svrhu izdao je dvije darovnice Provinciji Bosni Srebrenoj godine. 47 Pata~i} je dao srušiti ove objekte, a uz njegovu pomo} je od do godine ovdje sagra en franjeva~ki samostan, dovoljno prostran da u njemu stanuje ~etrnaest franjevaca. 48 Novi samostan bio je ve}a drvena prizemnica, gra ena u ~etverokutnoj osnovici s karakteristi~nim samostanskim dvorištem i bunarom u sredini. U Ðakovo su tada preselili franjevci iz Kopanice, koji su pobjegli iz Modri~a godine. 49 Bio je dovršen do prolje}a godine. 50 U novi samostan su se uselili godine. 51 Uz taj samostan podigao je biskup Pata~i} i samostansku crkvu Blaène Djevice Marije. 52 Godine podignut je u toj crkvi veliki oltar. 53 Tim je oltarom zamijenjen onaj iz 1706., a stajao je sve do godine. 54 Crkva je obnovljena godine. Tada je dobila novo pro~elje i zidani kor umjesto negdašnjeg drvenoga, novo krovište i krov, te natkriven prolaz od samostanskih 44 Matija Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu , Tisak bisk. tiskare u Djakovu, Ðakovo, 1911., str. 31; S. Bäuerlein, Biskup Nikola Ogrami} Olov~i}, str M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str Glavni oltar posve}en je Marijinom Bezgrešnom Za~e}u, a bo~ni oltar sv. Barbari. M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str. 31; Emanuel Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu ( ), Diacovensia, teološki prilozi, god. III., br. 1, Ðakovo, 1995., str E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str Isto, str J. Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti, str. 358; M. Markovi}, Ðakovo i Ðakovština, str ; E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str M. Markovi}, Ðakovo i Ðakovština, str. 180 i Isto, str M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str. 33; M. Sraki}, Va`niji datumi iz povijesti Ðakova, str. 19; E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str

127 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova vratiju do nove sakristije. 55 Biskup ôlni} je darovao godine novi oltar. 56 Bo~ni oltar sv. Krià podignut je godine, a izradio ga je rezbar Josip Lang. 57 Godine izgra ena je zgrada novog samostana. 58 Godine i mijenjan je krov na samostanu iako je ve} tada bilo govora o premještanju franjevaca iz Ðakova u Brod. 59 Ðakova~ki biskup Matej Franjo Krtica (biskup ) zapo~eo je godine pripreme za gradnju Bogoslovnog sjemeništa u Ðakovu, no umro je ve} idu}e godine. Još za njegova ìvota usprotivio se gradnji akova~ki Stolni kaptol smatraju}i da su i lokacija i veli~ina zgrade nepogodni i da bi toj svrsi bolje odgovarao, uz neke preinake i dogradnje, franjeva~ki samostan u Ðakovu. 60 Kraljevskim nalogom odre eno je da se franjeva~ki samostan u Ðakovu sa svim njegovim pripadnim imanjima prenamjeni u sjemenište za budu}e sve}enike, te ujedno prilagodi za iznemogle sve}enike i ku}no osoblje. Ujedno je odre eno da }e franjevcima biti nadokna ena protuvrijednost svih dobara što su ih imali u Ðakovu, dijelom u novcu, a dijelom u gotovu novcu iz crkvene zaklade. 61 Od nov~ane naknade odre eno je forinti. 62 Zadnji obrok je akova~ki biskup predao godine. 63 U rujnu godine franjevci su premješteni u Brod, a odmah nakon njihovog odlaska zgrada je preure ena u biskupsko sjemenište. Sjemenište je otvoreno u studenom godine, sa 53 aka. 64 Bilo je to u vrijeme kada je biskup bio Antun Mandi} (biskup ). Zgrada sjemeništa sluìla je i u druge svrhe. U ratnoj godini vojno zapovjedništvo podnijelo je zamolbu da se kleri~ki odjel zgrade ustupi za vojni~ku bolnicu, jer se u hrvatskoj vojsci pojavila kolera i druge bolesti. Tako je 55 E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str Isto, str Isto. 58 Isto, str. 387; Zapis na lijevoj plo~i povrh ulaznog stepeništa. Prijevod plo~e s latinskog vidi u: I. Germovšek, Natpisi na spomenicima u Ðakovu, str E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str Marin Sraki}, Antun Mandi}, biskup, realizator školskih reforma u Hrvatskoj, u: Zbornik radova o Marijanu Lanosovi}u, JAZU, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1985., str Josip Barbari}, Kronika franjeva~kog samostana u Brodu na Savi II ( ), Slavonski Brod, 1977., str Isto, str Isto, str E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str

128 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str te godine pored bolnice u vojarni postojala bolnica i u zgradi sjemeništa. 65 O bolnici doznajemo i iz pisma biskupa Strossmayera od 15. kolovoza godine upu}enog Andriji T. Brli}u 66, kojemu je pisao: Sjemenište akova~ko za (neko) vrijeme preobrazito je u bolnicu. Dobro bi bilo, da se tako er i neke ispra`njene kanoni~ke i spahinske ku}e u tu ~ovje~nu svrhu obrate. To smo bra}i našoj, koja krv svoju na bojištu liju, du`ni. 67 U jesen 1849., još dok je ovdje bila vojni~ka bolnica, došlo je do po`ara gospodarskih zgrada, koji je zaprijetio i samoj zgradi sjemeništa. 68 Nakon što je dovršena gradnja katedrale, godine prenijeti su iz stare kripte u ovoj zgradi posmrtni ostaci biskupa ^olni}a, Krtice, Mandi}a, Rafaja, Su~i}a i Kukovi}a, u novu kriptu u katedrali. 69 U sna`nom potresu godine, zgrada sa crkvom je bila znatno ošte}ena. Zbog pukotina su lukovi u zgradi bili poduprti, 70 a valjalo je poduprijeti i ju`ni zid zgrade. 71 Poslije potresa zgrada je obnavljana više puta, a naro~ito i godine, brigom biskupa Josipa Jurja Strossmayera. 72 Godine na sjemenišnoj zgradi je podignut drugi kat, profesorski dio preure en je za bogoslove, a za profesore preure eno je bivše franjeva~ko sjemenište. 73 Te je godine, 11. listopada, sjemenište sa crkvom posjetio tadašnji ban Dragutin Khuen-Hedervari. 74 Godina obnovljeno je cijelo zdanje iz vana i iz nutra. 75 Krajem godine postavljen je novi oltar. 76 Stara zgrada sjemeništa je srušena u prolje}e godine. 77 Nova, koja i sada stoji, podignuta je godine za biskupovanja Ivana Krapca (biskup 65 M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str Andrija Torkvat Brli} ( ), bio je odvjetnik i bilje`nik u Osijeku, te neko vrijeme vlastelinski direktor u Ðakovu. 67 Ferdo Šiši}, Josip Juraj Strossmayer, dokumenti i korespondencija, knjiga I, JAZU, Zagreb,1933., str M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str Isto, str Gj. Pilar, Djakova~ki potres, str Isto, str Zapis na lijevoj plo~i povrh ulaznog stepeništa. 73 Marin Sraki}, Stolni kaptol bosanski ili akova~ki i srijemski u Ðakovu, Diacovensia, Teološki prilozi, Teologija u Ðakovu, god. III., br. 1, Ðakovo, 1995., str M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str Isto, str Isto, str Tom je prigodom bilo i nesre}a. Usp. Nesre}a kod rušenja sjemeništa, Djakovština (Ðakovo), list za politiku, trgovinu, obrt i gospodarstvo, god. I., br. 50, 21. travnja Prekju~er bili su radnici, koji ruše staru sjemenišnu zgradu, zaposleni skidanjem rogova i greda. Tom prilikom izmaknula se jedna greda, te zahvatila ruku radnika Franje Ratkovi}a. Kako ~ujemo, razmrskala mu je cijelo desno zapješ}e. 127

129 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova Nacrt zgrade biskupijskog sjemeništa kojeg je na~inio zagreba~ki arhitekt Dioniz Sunko ), koji je znatno pomogao gradnju. Zgrada je krajem godine bila pod krovom. 78 Nacrte je na~inio zagreba~ki arhitekta Dioniz Sunko. 79 On je zgradu zamislio kao dvokatnicu u modernom baroknom slogu, u kojem je sagradjen i biskupski dvor djakova~ki, te }e obje zgrade biti arhitektonska cjelina. 80 Sunko navodi da su glavni principi kod projektiranja bili sljede}i: U zgradi imalo se je smjestiti pp. 70 klerika i to pp. 40 bogoslovaca i 30 gimnazijalaca VII. i VIII. razreda, nadalje je valjalo smjestiti 7 stanova za profesore, stan za rektora, te prostorije za osoblje ku}anstva, koje se sastoji od 10 koludrica s jednom 78 Gradnja sjemeništa, Djakovština, god. II., br. 92, 22. prosinca 1912., str Dionis Sunko (Sisak, Zagreb, 1935.), arhitekt. Studirao je u Karlsruheu u Njema~koj. Stvaralaštvo mu je u rasponu od sjevernonjema~kog Jugendstila do ekspresivne art-deco figuracije. Projektirao je izme u ostalog hotele Esplanade i Dubrovnik u Zagrebu, kino u Osijeku, sjemenište u Ðakovu, Sokolski dom u Bjelovaru. Osim u Hrvatskoj, projektirao je reprezentativne zgrade banaka i hotela u Sarajevu, Banja Luci i Beogradu. 80 Djakovština, god. I, br. 37, 7. prosinca 1912., str Sunkov opis zgrade objavljen je godine u ~asopisu Inènjer. Usp. Dioniz Sunko, Biskupsko sjemenište u Ðakovu, Inènjer, Vijesti Hrvatskog društva inènjera i arhitekta u Zagrebu, Društva inènjerjev v Ljubljani i Društva inènjera i arhitekta u Kraljevini Dalmaciji, god. XXXV, br. 4, Zagreb, 1. travnja 1914., str

130 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str glavaricom i od šest sluga. Zgrada imala se je providiti centralnim ogrjevom, vodovodom tople i mrzle vode, te elektri~nom rasvjetom. 81 Sunko navodi da je `eljezni kri` na tornju kapele jedini ostatak starog sjemeništa. To je bogato kovani kri` u baroknom obliku iz 17. stolje}a, novo pozla}en kojemu je na~injena nova jabuka od bakrenog lima. Nadalje navodi da je zgrada osnovana u modernom gra evnom obliku, ali glavnim obilje`jem naginju oblici na barokni slog, jer je time omogu}eno dovesti zgradu u sklad s biskupskim dvorom. Cjelokupni troškovi iznosili su kruna. Kod gradnje su bile zaposlene uglavnom zagreba~ke tvrtke. Kalda i Štefan, arhitekti i graditelji u Zagrebu dostali su na javnoj jeftimbi zidarske i betonske radnje. Kiparske radnje izveo je kipar J. Sunko u Zagrebu. 82 Gledaju}i nacrte zgrade uo~ava se da nije na~injeno sve što je predvi eno. Naime, nema kipova na stupovima kod ulaznih vrata, kako je to u nacrtu. Iz akova~kog tiska Djakovština saznajemo da su izvo a~i radova bili arhitekti Stefan i Kalda, pod upravom ing. Radi~evi}a. 83 Nakon Drugog svjetskog rata u zgradi sjemeništa bila je smještena vojna bolnica, a kancelarija bolnice bila je u susjednoj kanoni~koj kuriji. 84 Godine dio zgrade je pretrpio po`ar. Na pro~elju zgrade se nalazi plo~a koja ozna~ava arhitekta, na kojoj stoji natpis: ARHITEKT D. SUNKO Godina i izvršeno je renoviranje dijela zgrade. Kanoni~ke kurije Strossmajerov trg sa isto~ne strane zatvaraju ~etiri kanoni~ke kurije. Prema 81 D. Sunko, Biskupsko sjemenište u Ðakovu, str Isto, str Gradnja sjemeništa, Djakovština, n. dj, str M. Sraki}, Stolni kaptol bosanski ili akova~ki i srijemski u Ðakovu, str

131 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova staroj numeraciji ku}a iz sredine 19. stolje}a imale su brojeve od 67 do Najstarija od njih je ona uz sjemenišnu zgradu, koja je gra ena godine. Idu}a do nje sagraðena je godine, a zadnje dvije krajem 18. stolje}a. Poticaj za njihovu izgradnju bila je povelja Marije Terezije od godine izdana povodom sjedinjenja Bosanske i srijemske biskupije. U povelji se navodi da se u Ðakovu osniva stolni kaptol sa ~etiri kanonika i da se za njihovo uzdràvanje poklanja gospoštija Kaptol kod Poège. 86 Još godine je biskup Baki} traìo od cara Karla VI. kaptol sa ~etiri kanoni~ka mjesta. 87 Godine u Ðakovo dolaze prvi kanonici, a to su bili Pleše iz Piškorevaca, Korpar iz Sota, Andres iz Semeljaca i Roka iz Vaca. 88 Biskup Matej Krtica predao je kanonicima prve tri kurije 30. lipnja, a ~etvrtu 1. listopada godine. 89 Osim ove ~etiri, postojale su još tri kanoni~ke kurije, dvije u ðakova~koj glavnoj ulici i jedna u ulici Matije Gupca br. 1., a osmom kanoniku nije bila potrebna kurija jer je kao rektor sjemeništa imao svoj stan. 90 Poslije Drugog svjetskog rata, krajem pedesetih godina 20. stolje}a isto~ni dijelovi dvorišta kanoni~kih kurija su oduzeti, te iskorišteni za izgradnju tri stambene zgrade u ulici Augusta Cesarca. Od do godine sve ~etiri kurije su obnovljene. Voditelj radova na obnovi bio je mons. Antun Jarm. 91 Poslije obnove dvije zapadne kurije ugovorom su predane na upotrebu ùpi Svih Svetih u Ðakovu za ùpni ured i stanove ùpnika i ùpnog vikara. 92 Pro~elja su im bile znatno ošte}ene u rujnu godine od krhotina granata koje su padale po trgu ispaljenih iz vojarne JNA Dra~ice. Biskup J. J. Strossmayer, a poslije njega biskup Ivan Krapac (biskup ), planirali su postoje}e kurije na trgu srušiti, proširiti trg sve do niza ku}a na isto~noj strani Ulice A. Cesarca, te ovdje sagraditi nove kurije. Naime, u tom nizu ku}a nalazile su se tri biskupijske ku}e i tri privatnih vlasnika, koje je biskup namjeravao otkupiti i odmah ih srušiti zajedno s biskupijskim ku}ama i na tom mjestu izgraditi tri reprezentativne jednokatne kurije za sve kanonike. Smatralo se da bi tako Ðakovo dobilo lijep i prostran trg pred katedralom, te da bi 85 Op}inski sud u Ðakovu, Zemljišno knji`ni odjel (dalje: ZKO), zemljišno knji`ni uloàk (dalje: z. k. ul.) 61. Kao vlasnik upisan je Kaptol u Djakovu. 86 M. Markovi}, Ðakovo i Ðakovština, str M. Sraki}, Va`niji datumi iz povijesti Ðakova, str Isto. 89 M. Sraki}, Stolni kaptol bosanski ili akova~ki i srijemski u Ðakovu, str Isto. 91 Isto, str Isto. 130

132 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str se kaptol riješio starih, dotrajalih, vla`nih kurija.ve} su bili gotovi i nacrti, koji se ~uvaju u Arhivu stolnoga kaptola. 93 Ove kanoni~ke kurije su zašti}ene kao spomenik kulture. 94 Strossmayerov trg br. 1 Ova je kurija bila predana na upotrebu prvom prepozitu Ðuri Andresu. Nakon smrti kanonika Petra Pejaki}a (1943.) ostala je kurija neko vrijeme prazna, te ju je tijekom Drugog svjetskog rata zauzela vojska. Kada je na zahtjev Vlade Narodne Republike Hrvatske biskupijska zgrada u Preradovi}evoj ulici ustupljena za smještaj Poljoprivredne škole, preseljena je iz nje Biskupijska tiskara i smještena u lijevo krilo ove kurije. 95 Nakon nacionalizacije Biskupijske tiskare, osnovana je gradska tiskara Tipografija, koja je zauzela i drugi dio kurije i ostale dvorišne zgrade, ali je sklopila ugovor s biskupijom o mjese~noj najamnini. Ugovor s Tipografijom raskinut je godine, te je ona sljede}e godine napustila ovu zgradu. Na zgradi je bila i spomen-plo~a. Sa preseljenjem Tipografije u ulicu A. Star~evi}a, premještena je i ta plo~a. Strossmayerov trg br. 2 Ova je kurija bila predana najprije Ðuri Pleše. U 20. stolje}u, poslije smrti kanonika dr. Jakše Pliveri}a, u njoj je ìvio mons. dr. Zvonimir Markovi}, kanonik i profesor. Budu}i da je zgrada bila u vrlo trošnom stanju, kanonik Markovi} ju je uredio uloìvši i mnogo vlastitih sredstava. On je unutrašnjost ukrasio stilskim drvenim rezbarijama i lamperijom. Prigodom ure enja kurija sav taj ukras i rezbarija je odba~ena. I ta je kurija predana na upotrebu ùpi Svih 93 Isto, str ZKO, z. k. ul. 61. Upisano je: Na temelju prav. rješenja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku od 17. XII i od 1. VIII br. Up-I-03-90/3-76 AU/DJ zabiljeùje se, da stambene zgrade (kurije), sagra ene na k~.br. 697, 698, 701 i 703 imaju svojstvo spomenika kulture, te da su upisane u reg. spomenika pod br. 557, a granice podru~ja zašti}enih objekata obuhva}a prostor unaokolo spomenika t. j. kat. ~estice na kojima se nalaze zašti. objekti. ; Zbirka isprava br. Z-1553/ M. Sraki}, Stolni kaptol bosanski ili akova~ki i srijemski u Ðakovu, str

133 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova Svetih i u njoj stanuju `upnik i `upni vikar. 96 Strossmayerov trg br. 3 Ova kurija je bila predana najprije Josipu Andresu. U novije vrijeme u njoj su od kanonika stanovali Matija Pavi} ( ), zatim dr. Andrija Spiletak ( ), potom Ivan Se~kar ( ). Nakon toga je kurija predana na upotrebu Sjemeništu, jer su neki kanonici ostali stanovati u sjemenišnoj zgradi. Tu su stanovali ]iril Kos i dr. Ivan Kopi}, a kasnije mons. Gejza Varga. U njoj danas stanuju dr. Nikola Dogan, dr. Slavko Platz i mons. Antun Jarm. 97 Strossmayerov trg br. 4 U kuriji uz Bogoslovno sjemenište, prvi kanonik koji je u njoj stanovao bio je dr. Ivan Roka, a posljednji Mijat Senc, koji je umro godine. Iako je nakon njegove smrti ona bila dodjeljena nekim kanonicima, oni nisu u njoj stanovali zbog vrlo lošeg stanja. Da kurija ne ostane prazna i zbog velike nestašice stanova, bila je iznajmljena privatnim strankama, a kratko vrijeme nakon toga za uredske prostorije poreznog ureda. Nakon Drugog svjetskog rata porezni je ured ukinut, a kuriju je okupirala vojska za kancelarijsko uredovanje vojne bolnice koja je bila smještena u zgradi Bogoslovnog sjemeništa. Nakon prestanka rada vojne bolnice kuriju je bez privole Kaptola Mjesna stambena zajednica dodijelila Zavodu za socijalno osiguranje. Godine zgrada je bila ispra`njena i predana Biskupskom ordinarijatu koji je, sve do ure enja, u nju smjestio umirovljene sve}enike. Danas u njoj stanuju mons. dr. Andrija Šuljak i mons. Petar Ara~i} Isto, str Isto. 98 Isto, str

134 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str STROSSMAYER SQUARE THE OLD CITY NUCLEUS SUMMARY This article describes the emergance of the old center of the town of Ðakovo consisting of the present Strossmayer square. For all the buildings which existed inth epast and which sstand on the square today there is a detailed historical development given in the article- from the time of their construction over reconstruction works they have experienced and their historical development up to the present days. The article is based on scientific research, newspaper articles, land register files and other sources.. 133

135 GRA\A 134

136 135

137 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) UDK 352:282 (497.5 \akovo) (093.2) "1889/1885" 324 (497.5 \akovo) (093.2) "1889/1885" Dokumentarni prilozi o pravnopoliti~kim odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) Stjepan Matkovi} Hrvatski institut za povijest, Zagreb U ovome je ~lanku autor, na temelju arhivskih dokumenata iz Hrvatskog dràvnog arhiva u Zagrebu, opisao i raš~lanio dvije pojave iz javnog ìvota u Ðakovu. Rije~ je o sporu izme u tijela podùpanijske uprave i Ðakova~ke biskupije u pogledu pravnokaznene nadle`nosti nad polaznicima akova~kog sjemeništa. Manjim dijelom autor se tako er bavi dokumentima lokalne uprave koji izvješ}uju hrvatskog bana o predizbornim kretanjima u akova~kom izbornom kotaru i nastoje utjecati na izborne rezultate. Dolaskom Dragutina Khuena-Hédervárya na mjesto bana Kraljevine Hrvatske i Slavonije, krajem godine, otvorena je nova stranica u hrvatskoj povijesti. Khuenova gotovo dvodesetljetna epoha banovanja ostavila je duboke tragove. S jedne strane, zapo~eo je val gospodarskog oporavka, koji je, okon~avši posljedice teške financijsko-agrarne krize iz prve polovice 1870-ih godina, pripomogao mnogim preobrazbama odnosa u hrvatskome društvu. S druge strane, zaoštrena su kretanja u politi~kim odnosima, što je pogodovalo sve izraènijem sukobljavanju vlasti i oporbenih skupina, kako onih saborskih tako i onih izvansaborskih. To zaoštravanje bilo je jednim dijelom i odraz sukobljavanja katoli~ke vjere s liberalnim svjetonazorima. Radilo se o pitanju odvajanja Crkve 137

138 S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str saborskih izbora u Ðakovu ( ) od dràve, koje je utjecalo na lomove tradicionalnog poretka i sna`niji prodor osvjetovljavanja društva. U ovome tekstu ukazuje se, ve}im dijelom na temelju prvih deset dokumenata, na sukob izme u zemaljskih vlasti i predstavnika Katoli~ke crkve na akova~kom podru~ju. To nije bio samo sporedan, marginalni sukob. Zemaljsku vlast, koju je u ovom slu~aju legitimno zastupao akova~ki podùpan Slavko Cuvaj 1, obiljeàva u to vrijeme prijanjanje uz liberalnu ideologiju bez demokratskih primjesa. Khuenova Narodna stranka u Banskoj Hrvatskoj bila je usko povezana s vladaju}om Liberalnom strankom u Ugarskoj, na ~ijem ~elu je bio utjecajni Kálmán Tisza (ugarski ministar predsjednik od do 1890.). U toj eri zavladala je oštra borba oko tuma~enja crkvenopravnih odnosa, koja }e kulminirati tijekom 1890-ih godina, kada su vladaju}i ugarski liberali uspjeli donijeti zakone o uvo enju gra anskog braka, gra anskih matica i op}oj slobodi vjeroispovijesti. 2 Na suprotnoj strani nalazila se institucija Ðakova~ke biskupije, u kojoj je glavnu rije~ imao biskup Josip Juraj Strossmayer. Biskup nije bio samo crkveni visokodostojanstvenik, poznat širom svijeta zbog svojih znamenitih teoloških rasprava, nego je bio i jedna od vode}ih figura oporbene Neodvisne narodne stranke (NNS). Njegov rad u stranci nije bio više o~igledan jer se nakon revizije Hrvatsko-Ugarske nagodbe (1873.) gotovo posve povukao iz javnog politi~ko-strana~kog ìvota. No, i dalje je financijski podupirao NNS i davao odre ene savjete koji su usmjeravali pravac djelovanja te stranke. Premda se u hrvatskoj historiografiji ~esto pisalo o liberalnom katolicizmu Strossmayerovog kruga, novija istraìvanja teè redifiniranju te ideološke oznake. Slu~aj spora izme u lokalnih, gra anskih vlasti u Ðakovu i Ðakova~ke biskupije potvr uje ~injenicu da je Strossmayer ~vrsto stajao uz tradicionalna crkvena gledišta, koji su u mnogim pitanjima bila suprotna liberalnim svjetonazorima o nu`noj sekularizaciji dràve i društva. U središtu spora izme u podùpana i Ðakova~ke biskupije našlo se pitanje tuma~enja jurisdikcije nad sporovima u kojima su bili uklju~eni katoli~ki sjemeništarci ili sve}enici. Strossmayer se pozivao na odredbe Konkordata iz 1855., nastalog u vremenu neoapsolutizma, koji je regulirao odnose izme u Katoli~ke crkve i Habsburške Monarhije. 3 U tom ugovoru izme u rimskog pape i 1 Više pojedinosti o njemu u: Mirjana GROSS, Slavko Cuvaj, Hrvatski biografski leksikon, sv. 2., Zagreb 1989., O odnosu Katoli~ke crkve prema novom na~inu ustrojavanju društva tijekom 19. stolje}a vidi ~lanak Jurja Mirka MATAUŠI]A, "Susret Crkve s civilnim društvom u XIX. stolje}u", Hrvatski katoli~ki pokret, ur. Zlatko Matijevi}, Zagreb 2002., Austrijski konkordat je sklopljen u Be~u 18. kolovoza po be~kom nadbiskupu, kardinalu Rauscheru i papinskom pronunciju, kardinalu Viale Prela. Prema Rauscheru vladar Franjo Josip I. nije 138

139 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) austrijske dràve omogu}eno je samostalnije djelovanje Crkve, što je navelo dobar dio javnosti da zaklju~i da je tadašnja Austrija katoli~ka dràva, a to je izazvalo nezadovoljstvo liberala. Nakon obnove ustavnog ìvota po~etkom 1860-ih godina Ugarski parlament je stavio Konkordat izvan snage zakona, dok je u Banskoj Hrvatskoj prevladalo umjerenije rješenje tako da je Konkordat bio postupno derogiran pojedinim zakonima koji su se odnosila na vjerska pitanja. 4 S obzirom na ve} spomenutu tijesnu povezanost Khuena s politi~kim vlastima u Ugarskoj nije nimalo ~udno što je hrvatski ban postupno nastojao primjeniti obrazac ugarskog upravnog prava i na podru~ju Banske Hrvatske. Pri tome je naišao na otpor znatnog dijela višeg hrvatskog sve}enstva, koje se sve aktivnije stavljalo u politi~kom ìvotu na oporbenu stranu tijekom 1880-ih i 1890-ih na stranu NNS-a, a kasnije sve više i na pravašku stranu. U ovome tekstu donosimo deset dokumenata vezanih uz spomenuti spor izme u podùpanije i biskupije, od ~ega se sedam odnosi na izvješ}a podùpanijske uprave i slu`benika. Tri su dokumenta upu}ena iz biskupije, od ~ega je dva pisma potpisao biskup Strossmayer, a jedno rektor sjemeništa Stjepan Babi}. Dnevnik Pozor objavio je osvrt na akova~ki slu~aj. 5 Taj se list NNS-a prvo pozvao na brzojav, objavljenom 14. sije~nja, br. 11, u istim novinama, u kojemu se kaè da «povodom nedostojnih nasrtaja više magjarskih i semitskih novina na biskupa Strossmayera predstavilo se danas cielokupno sve}enstvo djakova~ko.» Drugim rije~ima, «neodvišnjaci» su dràli da je akova~ki slu~aj bio povezan s hajkom koja se povela protiv Strossmayera iz viših središta politi~ke mo}i. Pozor je pisao da prema Konkordatu «biskupi imadu vlast po svetih kanonih podpunim i slobodnim pravom vladati i upravljati sjemeništem.» 6 Isti je list ukazao na osvrt dopisnika osje~kih novina Die Drau, u kojima je napisano da se u Ðakovu radilo o harangi protiv podùpana. S obzirom da je Die Drau podràvao ma aronski reìm bana Khuena, vrlo se jasno ocrtava podjela na oporbeni tisak (Pozor) koji je stao na stranu biskupije, za razliku od liberalnog tiska koji je podrào civilnu upravu. Kona~no, nije naodmet citirati i Strossmayerova gledišta koja su ostala zapisana u njegovoj korespondenciji, a htio rastaviti crkvu od dràve, nije htio iznevjeriti stare tradicije, a i ostalim konfesijama je priznao njihova prava. Carskim patentom od 5. studenoga konkordat je proglašen dràvnim zakonom. Usp. Carsko-kr. slu`bene Narodne novine, br. 263, 16. studenoga Ova je ocjena preuzeta iz rukopisa skripte Dalibora ÊPULE, Prava gra ana i moderne institucije u europskoj i hrvatskoj pravnoj tradiciji, Zagreb bez oznake stranice. Vidi i interpretaciju Jure KRIŠTE, Prešu}ena povijest. Katoli~ka crkva u hrvatskoj politici , Zagreb 1994., Pozor, br. 13, Zagreb, 16. sije~nja 1885., "O prieporu medju biskupskim ordinariatom i podùpanijom u Djakovu." 6 Isto, 139

140 S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str saborskih izbora u Ðakovu ( ) odnosila su se na istodobni slu~aj sukoba izme u Khuenove vlade i zagreba~kog Ordinarijata. Za akova~kog biskupa su slu`bene novine, a napose Pester Lloyd koji su u vlasništvu dràli na «najopakiji i najzlobniji» na~in nastupali protiv Katoli~ke crkve, protiv konkordata, protiv Tridentskog koncila, protiv biskupskog i sve}eni~kog dostojanstva. 7 Opisuju}i to doba Strossmayer je zapisao da se radilo o vrlo pogibeljnim vremenima jer se u javnim medijima pripremila akcija za uklanjanje crkvenog autoriteta u društvu. O~igledno da se o~ekivao nastavak propagandnog rata u kojemu su novine postale jednim od glavnih nositelja suprotstavljanja svjetonazora. Ovaj tekst donosi i dva dokumenta (br. 11 i 12) koji se odnose na odvijanje (pred)izbornih kretanja. 8 Rije~ je o dva izvješ}a, jednog podùpanijskog upravitelja Cuvaja (br. 11) i drugog kotarskog (br. 12). Oba izvješ}a, napisana u duhu «sluènja samoj stvari» uvjerljivo dokazuju na koji su na~in nositelji lokalne uprave nadzirali tijek politi~kih kretanja, napose u vremenu izbora. Naravni je cilj svake stranke da osvoji vlast i tako zadobije mo} koja }e omogu}iti prova anje strana~kog programa. Me utim, reìm bana Khuena vješto je razvio sustav nadzora izbora u kojemu su vlasti izravno poticale nadziranje protivni~kih kandidata i onemogu}ivanje njihovog izbora. Izvješ}a pokazuju da su lokalna tijela uprave analizirala sva politi~ka gibanja i sugerirala banu koje je mjere potrebno provesti da bi se ostvario èljeni izborni rezultat. Upravitelj Cuvaj ukazuje središnjoj vlasti u Zagrebu da je nu`no utjecati na vremensko rastezanje izbora, tako da se izbori rastegnu na više dana. Naime, ban je svojom naredbom o tijeku izbora odlu~ivao kad }e se raspisivati izbori, koliko }e dugo trajati i treba li poja~ati mjere sigurnosti u toj prigodi. piše kako je «energi~nim mjerama» krenuo u pokušaj pripremanja terena za pobjedu vladaju}e Narodne stranke. Njegovo izvješ}e je va`no jer nam dopušta usporedbu s Cuvajem izvješ}ima i potvr uje ~injenicu da je cjelokupno sve}enstvo akova~kog kotara bilo uz oporbu. U pozadni takvog drànja sigurno je bila i prije toga uo~ena ~injenica da je katoli~ki kler osje}ao sna`ni pritisak civilne uprave koja je relativizirala poloàj Crkve i nastojala je nadzirati u javnome ìvotu. Takvo ozra~je ponukalo je sve}enstvo da se sve aktivnije uklju~uje u politi~ke borbe kako bi uspjelo stvoriti protuteù dominantnoj vladavini bana Khuena. 7 Korespondencija Josip Juraj Strossmayer-Serafin Vannutelli, pr. J. Balabani} i J. Kolanovi}, Zagreb 1999., Ukazujem na vrlo sadràjan rukopis Branka OSTAJMERA, apsolventa povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pod nazivom Izbor narodnog zastupnika u Ðakovu godine, u kojemu se podrobno analiziraju saborski izbori. 140

141 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) PRILOZI Dokument 1. 9 Preuzvišeni gospodine bane! Naknadno k mojemu izvješ}u od 21. o. mj. predsj.broj 65, ~ast mi je Vašoj Preuzvišenosti izviestiti, da klerik Martin Fišer usprkos pozivnici ove Kr. podùpanije danas na ure~enu kaznenu razpravu došao nije, s razloga, što ga ovdašnji Duhovni stol na temelju zaklju~aka njegova ad hoc sazvane sjednice i dopisa od 22. o. mj. broj 1422 ne}e da izru~i. Predlaù} ovaj dopis ovomjestnoga duhovnoga stola Vašoj Preuzvišenosti na uvid, podpisani tvrdi, da Duhovni stol, ne izru~uju} klerika Fišera, uvriedjenoj dràvnoj i zemaljskoj vladi, stoji na krivom putu, ako se u tom pogledu poziva na ~l. XVII. konkordata. Akoprem se iz toga dopisa vidi, da je moj odlu~an postupak u doti~nom predmetu bio posve opravdan, akoprem sam mojim postupkom dakle ovdašnji Duhovni stol doveo do onoga stanovišta, gdje sam ga htio imati, da najme isti bar za sada uvidi sistemati~nu provokaciju i ostentativno izkazivanje mr`nje ter iznašanje dràvo neprijateljskih tendencijah i da isti pripoznaje supremaciju dràvne i zemaljske vlasti, to ja ipak representiraju} ovu vlast ne mogu u mojem postupku postojati, nego moram uvriedjenoj toj vlasti pribaviti na temelju krieposti stoje}ih zakonah podpunu zadovoljštinu. Ovu mi zadovoljštinu nudja doduše ovdašnji Duhovni stol, jer se sada nalazi u neprilici i jer se je, poti~u} klerike na provokacije, ter naišav na moju odlu~nu obranu, uhvatio u vlastitih zamkah. Nu pošto se tuj ne radi o uvriedi nanešenoj mojoj osobi na ulici, nego o uvriedi nanešenoj po meni zastupanoj vlasti i u uredskih prostorijah, to dràvna i zemaljska vlast ne}e traìti i ne}e na}i zadovoljštinu kod ovdašnjega Duh. stola. Istina je, da se rie~i ~l. XVII o konkordatu mogu shva}ati da biskup imade pravo vladati nad sjemeništem, nu samo u toliko, u koliko se to ti~e internih disciplinarnih posalah. Nu vladanje doti~ne mladeì na inih i javnih mjestih imade nadzirati svjetovna oblast, a po~ini li se kakav izgred po toj mladeì na takvomu mjestu, onda ga kazniti imade potonja vlast. 9 Hrvatski dràvni arhiv (dalje: HDA), Predsjedništvo zemaljske vlade (dalje: PRZV), kut. 205, sv. 2, br. 13, 8434, Ðakovo, Predsj. broj

142 S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str saborskih izbora u Ðakovu ( ) Da tvrdnja Duhovnoga stola stoji, onda bi dràvna i zemaljska vlast bila u stanovitih slu~ajevih podlo`na crkvenoj vlasti, u predleè}emu slu~aju bi dràvna i zemaljska vlast pred forumom crkvenih vlastih bila ništa, no stranka, mole}a za zadovoljštinu, a na tre}oj strani dopisa Duh. stola veli se: da je biskupova slobodna volja vladati itd, iz ~ega sliedi, da bi ona vlast imala moliti biskupa, da se milostivo odvaì biti sudcem. Na 9. od 20. travnja veli, ces. politi~ke i redarstvene vlasti imadu pravo, pozivati u njihovom uredovnomu okolišu nahode}e se osobe 10 itd. To je tako taksativno, da je svaka dvojba isklju~ena. Nadalje je izgred po~injen u podùpanijskoj sgradi; da mi je nadvorski poslu`nik demonstrativno vladanje klerika Fišera odmah prijavio, ja sam ga imao pravo i du`nost na temelju 12. odmah u zatvor staviti, nu prijava mi bje tek kasnije, kad se klerici ve} ukloniše, podnešena. S razloga dakle, što dràvna i zemaljska vlast duhovnom stolu nikakve podneske podnašati ne ima, kako to duhovni stol u prileè}em dopisu zahtieva, što duh. stol nije i ne moè biti zvan, da dràvnoj vlasti za na javnih mjestah nanešene joj povrede davati zadovoljštinu, što upravo opet onaj dopis Duh. stola ono potvrdjuje, što nam je uvjek spo~itavati mora, da se smatra dràvom u dràvi, ter što mu se danom sgodom, kao što je ova, pokazati mora, supremacija dràvne vlasti, što nadalje dràvna vlast ne moè zadobiti zadovoljštinu od Duhovnog stola, kojeg su ~lanovi biskupa u jednomu Priposlanom u Nar. Nov. mjeseca listopada u pogledu odkazivanja prigodom saborskih izborah neistine pozdravili dokazi o tomu postoje uslied ~ega se mora tvrditi, da isti stoji na nizkom moralnomu stepenu, ter kona~no što klerici po~iniše izgred na javnomu mjestu kao privatnici jer su ondje bili sami i nitko od sve}enikah u ime nadzora nije bio prisutan, kao što oni uvjek bez duhovnoga nadzora še}u stoga podpisani drì du`noš}u svojom, potrajati u svojem postupku ter postepeno uporabom 9 i u njenim ozna~enih sredstvah a ako bude potrebno i sa oru`nici dati ovoj podùpaniji predvesti klerika Fišera na kaznenu razpravu, koju }u ure}i na 29. o. mj. u 3 satah poslie podne, a mogao bi od toga u interesu uvriedjene dràvne i zemaljske vlasti odustati samo onda, ako Vaša Preuzvišenost ne odobri moj postupak, radi ~ega najpokornije molim, da me Vaša Preuzvišenost blagoizvoli šifriranom brzojavkom milostivo uputiti, da li se taj postupak odobrava ili ne. U Djakovu, dne 22. prosinca Cijeli tekst ~l. 9. Carske naredbe od 20. travnja vidi: Milan SMREKAR, Priru~nik za politi~ku upravnu slu`bu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, knj 2., Zagreb 1900., str

143 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) Dokument Slavnomu upraviteljstvu ovomjestne Kr. podùpanije Slavno upraviteljstvo Kr. ovomjestne podùpanije poslalo je duhovnomu ovdašnjemu stolu àobeni spis pod 18. prosinca t. g. r. 65 Pr., u kome se slavno isto tuì na razne nepodobštine, koje ovdašnji klerici pri šetnji da ~ine. Duhovni ovaj stol je odmah taj spis priob}io pre~. g. kanoniku i rektoru sjemeništa naloìv mu, da sa ostalim starešinstvom sjemeništa najsvjestniju i najstroìju iztragu povede, koja }še se u svoje vrieme slavnomu tomu upraviteljstvu priob}iti. Medjutim je ova duhovna oblast ve} tom prilikom unapried najstroìju zapovied izdala i naloìla duhovnoj mladeì, da se na šetnji vazda ~edno, umiljato i pravna svakomu na svietu uljudno vlada da ne samo nikada nikoga nikakvim na~inom ne uvriedi, nego pa~e da se u tomu obziru svake inajmanje sumnje i sjene, koja bi se na nju baciti mogla strogo ~uvaju. U tom spisu na pre~. g. kanonika i rektora sve su to~ke pojedince navedene, koje spis slavnoga toga upraviteljstva izti~e, i naloèno podjedno mladeì duhovnoj, da sve ono, što slavno tu upraviteljstvo kr. podùpanije primi pravom zahtjeva, najstroìje vrši. Na posljedku, da se lahkomišljenosti moèbit mladeì duhovne u suprot podje, naloèno je, da u budu}e vazda mlade` duhovnu na šetnji uviek prati jedan sve}enik od sjemeništnoga starešinstva. Tako }e dakle u budu}e imati mlade` duhovna uviek pratioca sve}enika, koji }e za njeno ~edno, umiljato, pristojno i uljudno ponašanje odgovornost na sebe primiti. Što se pako ti~e uvrjede, koja je moèbit samoj osobi pogl. gosp. upravitelju onomad nanešena, duhovni ovaj stol molio bi, da se ta uvrjeda potanko ozna~i i ili neposredno pre~. gosp. kanoniku i rektoru ili pako duhovnomu ovomu stolu podnese, pak smo pripravni po našoj savjesti i zadovoljštinu poglav. gosp. upravitelju kr. poùpanije dati. Jedno je medjutim, što ovaj duhovni stil ili budu} je pod juridi~kim i moralnim vidom Ordinarijat sa duhovnim stolom jedno ter isto jedno je što ovaj Ordinarijat ne moè dopustiti, da klerik Mato Fischer sutra (22. prosinca) sam u svojoj osobi pred slavno upraviteljstvo kr. ovomjestne podùpanije dodje. Konkordat je, kojega je Njegovo Kr. Veli~anstvo, premilostivo vladar naš sa sv. Otcem pokojnim Piom IXtim 18. augusta sklopio, kod nas je u hrvatskoj kraljevini još i dan danas u zakonitoj valjanosti, i svaki njegov ~lanak spada još i dan danas na javni zakon i na javno pravo ovih naših zemalja. Taj konkordat u ~lanku svom XVIItom ovo ima: Seminaria episcopalia conservabuntur et ubi 11 Isto, Br

144 S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str saborskih izbora u Ðakovu ( ) dotatio errum haud plene sufficiat fini, cui ad mentem Concilii Tridentine inservire debent, ipsi augendae congruo moro providebitur. Praesules diocesani eadem juxta ss. canonum normam pleno et libero jure gubernabunt et administrabunt (pocrtano u originalu, u prijevodu: Biskupi imadu vlast po svetih kanonih potpunim i slobodnim pravom vladati i upravljati sjemeništem., op. a.). 12 Ovaj ~lanak doìvio je još više normalnih naredaba, koje medjutim ne treba navesti, budu} da su gore navedene i podvu~ene rie~i posve jasne i nedvojbene. Biskup dakle ima sveto i nedvojbeno pravo po i u smislu svetih crkvenih zakona podpunom i slobodnom svojom voljom i vladati i upravljati sa sjemeništem. Sjemeništna mlade` pod strogom je stegom, ima svoje svagdanje zakone i propise, ima svoje posebne u stanovite ure razdieljene poslove, ima svoje škole, študija, molitve itd. ima svoje neposredno starešinstvo, imanaposljetku u biskupu sovga jedinoga i izklju~ivoga vladaoca i upravitelja, a po tom svoga prostoga i izklju~ivoga prorektora i sudca. Kada tako stvar stoji, i kada je Ordinarijat ovaj pripravan, ko svakomu drugomu, koji se je uvredjenim našao, tako i g. upravitelji zadovoljštinu dati, onda nikako dopustiti nemoè, da se taj mladi ~ovjek (M. Fischer), koji po javnomu zakonu i pravu svoga izklju~ivoga ravnatelja i sudca ima, pred. sl. upraviteljstvo kr. podùpanije stavlja. Uslied ~ega svega još jedanput se slavno to upraviteljstvo u~tivosti moli, da svoju àobu ili biskupskomu ovomu Ordinarijatu ili pako pre~astnomu rektoratu pošalju. U Djakovu dne. 21. prosinca iz sjednice ad hoc sazvane. Josip Juraj Strossmayer biskup 12 Tekst Konkordata moè se vidjeti i na njema~kom jeziku u pastirskom pismu zagreba~kog nadbiskupa Haulika: «Artikel XVII. heisst es: Die bischöflichen Seminare werden aufrecht erhalten, und wo ihr Einkommen für den Zweck, welchem sie im Sinne desheiligen Konziliums von Trient dienen sollen, nicht vollkommen genügt, wird für dessen Vermehrung in angemessener Weise gesorgt werden. Di Bischöfe werden dieselben nach Richtsch nur der heil. Kirchengesetze mit vollem und freiem Rechte leiten und verwalten. /.../» Usp.: Hirtenschreiben Seiner Excellenz des hochwürdigsten Herrn Erzbischofs von Agram Georg Haulik an den Klerus der Agramer Erzdiözese, Wien 1856., str

145 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) Dokument Preuzvišeni gospodine bane! Pozivom na brzojavku od 26. o. mj. predsj. broj 5939 ~ast mi je Vašoj Preuzvišenosti dojaviti, da sam klerika Matiju Fišera opetovano i to ovaj put pod prietnjom globe od jednoga do dvadeset for. i pod prietnjom dovedbene zapovjedi na sutra 29. o. mj. u 10 satih prije podne pozvao, ter nadstojni~tvo ovdašnjeg biskupskog sjemeništa umolio, da mu taj poziv uru}i. Klerik Fišer primio je po priloènoj dostavnici taj poziv, nu on i sutra do}i ne }e, o ~em sam ubaviešten upravo sada dobivenim dopisom pomenutoga nadstojni~tva od 28. o. mj. broj 26, koga u prigibu Vašoj Preuzvišenosti uz priepis mojega koncepta na dalnju odredbu prilaèm. Kona~no molim za uputu, da li imam dozvoliti, da eventualnom preslušanju klerika Fišera nadtajni}tvo sjemeništa prisustvovati moè ili ne. U Djakovu 28. prosinca Cuvaj podùp. upravitelj Dokument Preuzvišeni gospodine Bane! Ovovlastni ~inovnici ve} mi se više puta potuìše, da po djacih ovdašnjega sjemeništa, kad se potonji nalaze na šetnjah, ili kada se pred pojedinimi sgradami skupljaju u skupove ter ondje stoje, insultirani budu glasnimi podsmjehi, uzklici, hotimi}nim zakr}ivanjem puta itd. a više djakova~kih ìteljah, koji prigodom zadnjih izborah glasovaše za kandidata narodne stranke potuìše se, da im klerici u otvorene prozore svakojaka uvriedljiva imena nabacuju, ter stoje} ondje i puše} na otvorene prozore, zlobno i navlaš zadime sobe njihove. Podpisani upravitelj umirio je i jedne i druge u nadi, da }e djaci sjeminištni s vremenom uvidjeti, da oni stoje}i još pod školskim zaptom, ne imadu pravo 13 Isto, Predsj. broj Isto, br

146 S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str saborskih izbora u Ðakovu ( ) uticati u javna pitanja ponajmanje pako da ne smiju proti nikomu na javnih mjestih iznašati svoju nenaklonost. Nu današnji izgred, koga isti u sgradi ove kr. podùpanije po~iniše proti podpisanomu podùp. upravitelju i proti uredskomu poslu`niku ovršuju}emu naloge uredovne dokazuje, da se tuj radi o sistemati~noj i demonstrativnoj provokaciji, o ostentativnom iznašanju nenaklonosti napram javnim organom. Isti najme sakupišese u jednoj hrpi od njih 13 djakah u zatvorenom hodniku ove kr. podùpanije, koji je odredje za sakupljivanje stranakah pozvanih pred ovu oblast. Podpisani došao u ured ter stupiv sa sokaka u hodnik prodje jedva kraj ovih na okupu stoje}ih i u uredskoj sgradi puše}ih djakah ter opazi, kako su se njeki stavili u doticaj prizvanimi strankami u pozivnice zagledavali, u stranke zadirkivali ter valjda izpitivali zašto su pozvane, jednom rie}i tako se vladaše kao da su oni ovdje gospodari. Ovu drzovitost, ter ~injenicu, što oni svakom sgodom osobito pred ladanjskim ìteljstvom nastoje dokazati da su sve}enici ovlašteni sve okupirati i svuda svoje prste imati, morao sam u interesu autoriteta dràvne i zemaljske vlasti odlu~no odbiti. Htiju}i zaprie~iti kontakt istih sa prizvanimi strankami ter u svrhu, da se isti odstrane iz uredskoga hodnika, u kojemu posla ne imadu ter u kojemu ne smiju pušiti, podpisani naloì uredskomu poslu`niku, da ih ponajprije zapita, imadu li kakovu pozivnicu po kojoj bi bili pozvani pred ovu oblasti, a ako ju ne imadu, neka ih pozove, da se smjesta uklone iz uredovskoga hodnika. Doti~nici se tomu usprkos višekratnih opomena ne htjedoše pokoriti, nego vriedjaše poslu`nika rie}imi da on ne ima ništa zapoviedati, da onomu koji ih je poslao poru~uje, da se ga ne boje i da se baš ukloniti ne}e. Na to sam poslao još i pomo}noga podvornika sa nalogom, da ih još jednom neka pozove da se uklone, a ako opet to u~initi neki htjeli, da ih neka silom ukloni. îm su oba poslu`nika izišla pred iste, ukloniše se odanle njih 9 a trojica, ~etvorica ostaše još u hodniku prkose} poslu`nikom, to osobito njeki Fišer re~e, da ne ide, da upravitelj ne ima prava njih odande uklanjati, isti re}e još porugljivo pred svimi strankami koji bijahu radi neposlušnosti u pogleud odredjene hajke prizvani, da je to upravitelj samo zato naloìo, jer ga nisu pri dolazku pozdravili, pak nastavi glasno i porugljivo: baš je taj ~ovjek zasluìo da ga djakova~ki klerici pozdravljaju. Da mi je to poslu`nik odmah kazao, ja bi doti~nika odmah poradi disciplinarnoga prekršaja /: 12. ces. patenta od 20. travnja 1854:/ kaznio, nu poslu`nik mi samo re~e, da doti~nici ne }e da izlaze iz hodnika. Na to je podpisani sam izišao, nu ~uvši me, uklonili su se isti iz hodnika. Tek kasnije mi izviesti poslu`nik o porugljivom na~inu, o demonstrativnom vladanju klerikah a 146

147 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) poimence klerika Fišera, uslied ~ega sam istoga pozvao na 22. o. mj. poradi kaznene razprave. Razlog zašto sam ih dao ukloniti ne leì u tom što meni su pozdravili, akoprem je to velika drzovitost u uredu kojem sam ja predstojnikom ne pozdravljati me, nu zadirkivanje njihovo u stranke špionaga njihova u uredu primoraše me, da tako postupam do~im moram uz~uvati autoritet oblasti i integritet njezinih odredabah; napokon klerici u uredskoj sgradi ne imadu posla oni su poslani jedino zato, da izpituju stranke, da uredovanje ove oblasti podvrgnu kritici, kako se ona sada obi~ava povadjati, u ~emi mi sluì dokazom dopis preuzviš. biskupa od 4. o. mj. upravljen na ovu kr. podùpaniju na koga sam odgovorio dopisom od 20. o. mj. predsj. br. 66. A da se i sada nisam prevario u tomu da su klerici sbilja kao pioniri ljudih dràvo neprijateljskih tendencijah, dokazom mi sluì brzojavka vis. zemaljske vlade od danas broj po kojoj samse na temelju pritu`be ovdašnjeg duhovnog stola, morao opravdati o postupku povedenog proti neposlušnim i odpornim ìteljom semelja~ke ob}ine. Ja sam doduše, odmah brzo, javno izviestio, da ih bijaše samo 22 odredjena na zatvor od jedne nedjelje, da su odsudom zadovoljni bili i da nijedan nije priziv uloìo, nu ja vis: zem: vladu umoljavam da me na temelju pritu`bah ovdašnjega duh. stola milostivo više brzojavno na odgovornost ne priteè; ove obtu`be osnovane su na stran~arskoj mr`nji, zlobi i na kontroli, koju si duh. stol prisvaja nad ovdašnjim oblastmi. Podpisani sviestan si je svojega doista veoma te`koga poloàja, on znade, da nad svakim korakom bdije ovdje sto i sto o~ijuh, pa prema tomu udešava uredovanje kod ove kr. podùpanije, ter bdije nad tim, da se ondje, samo vrše postoje}i zakoni i propisi. Ja to molim za to, što su ovdašnja brzojaviteljica stoji u njekom kontaktu sa sve}enstvom, koje po njoj usprkos ~uvati se imaju}oj uredovnoj tajni sve znade, a tako nemjerodavno drìm, da bi sve}enstvo kaptolsko, ~uvši za to, da me vis. vlada na temelju njegovih neosnovanih stran~arskih pritu`bah na odgovornost poziva, svoj nepristojni nadzor nastavljalo. Kona~no u pokornosti prilaèm prepisnu pritu`bu uredovskoga poslu`nika Ruškovskia i prepis dopisa mojega od 18. o. mj. predsj. broj 65. u pogledu redarstvenih mjerah koje sam morao u interesu uzdràvanja javnoga mira i reda poprimiti, do~im provokacija i demonstrativno vladanje doti~nih bez ikakvoga nadzora po sokacih šetaju}ih se klerikah proti svakom, koji nije njihova politi~koga mnienja, nadilazilo je ve} sve granice. U Djakovu, 21. prosinca Slavko Cuvaj, podùpanijski upravitelj 147

148 S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str saborskih izbora u Ðakovu ( ) Dokument Slavna kr. podùpanijo! Uslied moje ustmene prijave da klerici ovdašnjeg siemeništa danas iz jutra rana po hodniku kr. ove podùpanije še}u sa strankami razgovaraju i njihove pozivnice ~itaju, škandaliziraju, jesam ja po ustmenom nalogu iste klerike jedan put opomenuo i pozvao da se iz hodnika iz pred prostorijah kr. podùpanije odstrane i stranke nesmetaju i kad se oni ipak odstraniti nehtiedoše i ja uslied moje prijave ponovni nalog dobio nje iz hodnika odputiti, jesu mi oni na sasvim porugljiv na~in odgovorili da se oni odstraniti iz hodnika ne}eju jer je to jedino zato upravitelj odredio što mu se nismo poklonili i prednjime kapu dole skinuli a to baš uzprkos njemu u~inili nismo jer nije zasluìo druga~ije nego da ga preziremo ove porugljive rie~i izustio je klerik Fišter i kad sam ga ja uslied ustmenoga naloga pred poglavitoga gospodina upravitelja pozvao da svoju porugljivost opravda odgovorio mi je on da se nikakvoj odredbi nepokorava jer njega izpred podùpanije i podùp. hodnika nitko na odstranjenje prisiliti nemoè. Ovaj kaznjivi slu~aj slavnoj Kr. podùpaniji javljaju} molim da se proti kleriku Fischeru i inim koje }e potonji imena nazna~iti radi nepristojnog ponašanja na javnom mjestu i radi preziranja javnih oblasti i javnih organah kazneno postupati izvoli. U Djakovu, 18 prosinca Franjo Ruskowski Kr. podùp. posluìtelj Dokument Pre~astnom duhovnom stolu Ovooblastni ~inovnici ve} mi se višeputa potuìše, da po djacih ovdašnjega sjemeništa, kad se potonji nalaze na šetnjah, ili kada se pred pojedinimi sgradami skupljaju u skupove ter ondje stoje, insultirani budu glasnimi podsmjehi, usklici, hotimi~nim zakr~ivanjem puta itd., a više djakova~kih ìtelja, koji prigodom zadnjih izbora glasovaše za kandidata narodne stranke, potuìše se, da im klerici u 15 Ovaj dokument nema oznaku, nego je umetnut u Cuvajeva izvješ}a. 16 Isto, Br

149 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) otvorene prozore svakojaka uvredljiva imena nabacuju, ter stoje} ondje i puše} na otvorene prozore zlobno i navlaš zadime sobe njihove. Podpisani upravitelj umirio je i jedne i druge u nadi, da }e djaci sjemeništni s vremenom uvidjeti, da oni stoje}i još pod školskim zaptom, neimadu pravo uticati u javna pitanja a ponajmanje pako, da ne smiju proti nikomu na javnih mjestih iznašati svoju nenaklonost. Nu današnji izgred, koga isti u zgrdi ove kr. podùpanije po~iniše proti podpisnaom podùp. upravitelju i proti uredskomu poslu`niku ovršuje}em naloge uredovne, dokazuje, da se tuj radi o sistemati~noj i demonstrativnoj provokaciji, o ostentativnom iznašanju nenaklonosti naprama javnimi organi. Do~im si dakle oblast ova pridràva proti doti~nim izgrednikom provesti zakoniti postupak, obnalazi ona u ugroàvanju javnoga mira i reda i u interesu uz~uvanja autoriteta javnih oblastih i njihovih organah sliede}e: 1. Djakom ovdašnjega sjemeništa bezuvjetno zabranjeno je sakupljivanje u hrpe i stajanje u hrpah ma kojimgod povodom pred javnimi ili privatnim zgradama u obsegu trgovišta Djakova, izklju~uju} crkve i zgrade stoje} na Strossmayerovom trgu, zatim slu~aje crkvenoga ili svjetovnoga obreda. 2. Djakom toga sjemeništa zabranjuje se šetnja lih na plo~nicih pred zgradami u Djakovu smještenih javnih ureda i privatnimi stanovi kod ovih ureda smještenih ~inovnika tako, da se pod tim razumjeva šetnja tih plo~nicih gore i doli. 3. Djaci ovdašnjega sjemeništa, kada se še}u u skupovih imadu kada zato uporabljivaju postoje}e uzke plo~nike, u interesu javnoga prometa ugibati se ostalim osobama na pol plo~nika. 4. Djakom ovim bezvujetno se zabranjuje demonstrativno vladanje na sokacih. Do~im se dakle pre~astni taj duhovni stol umoljava, da potrebita odredi da se ova odredba koja kao redarstvena odredba odmah stupa u kriepost, doti~nim djakom priob}i, dodaje se, da je ovdašnje ob}insko poglavarstvo ujedno shodno upu}eno, da nad strogim vršenjem ove odredbe bdije i eventualne prekršitelje ovoj oblasti daljnjega kaznenoga postupka radi prijavi. Kr. podùpanija U Djakovu 18. prosinca Kr. podùpan. upravitelj Cuvaj 149

150 S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str saborskih izbora u Ðakovu ( ) Dokument Preuzvišeni gospodine banu! U posluhu visoke odredbe od 2. o. mj. broj 14 praes. ~ast mi je u slu`benoj pokornosti izviestiti, da sam proti kleriku Mati Fišeru na temelju 9. ces. naredbe od 20/ izdao dovedbenu zapovjed, koju je danas u 10 satih prije podne izvršio ovouredski poslu`nik Franjo Ruszkovky tim na~inom, da je dovedbenu zapovjed predo~io nadstojniku sjemeništa ter ga zamolio, da mu izru~i pomenutoga klerika koga poslu`nik mora dopratiti pred kr. ovu podùpaniju. Došavši do klerika Fišera, zahtjevaše nadstojnik, da poslu`nik u simboli~koj formi istoga pozove, da ga sliedi, što poslu`nik u~ini tim na~inom, da se je dotaknuo rukom ramena Fišerova, našto nadstojnik potonjemu naloì, da se pozivu odazove, a on, da }e ga sliediti. Tako je poslu`nik dopratio i nadstojnika kanonika dra. Babi}a i klerika Matu Fišera pred ovu oblast. Došao ovamo, nadstojnik mi predstavi klerika, te re}e, da se je on na temelju dobivenog naloga duh. stola i preuzvišenog biskupa sili, izvedenoj u simboli~koj formi pokorio zato, jer poštuje dràvnu i zemaljsku vlast, nu da on proti toj sili sve~ani prosvjed ulaè na temelju konkordata. Iza toga bje razprava povedena, ter klerik Fišer, koji je sve niekao i tajio, na temelju izjave zapriseènog uredskog poslu`nika u smislu 11.i 12naglobu od 10 for., a radi nedolaka uslied poziva od 27/12 pr. god. broj 68 preds. na daljnju globu od 2 for odsudjen, koje se globe za slu~aj neutjerivosti imadu pretvoriti u kazan zatvora od 2 dana i 6 satih. Primje}uju}, da je klerik Fišer odmah proti tomu uloìo priziv, kog }e pismeno izvesti. Dodajem, da }u odnosni utok po vremenu visokoj Kr. zemaljskog vladi na riešenje predloìti. U Djakovu, 5. sie~nja Cuvaj, pod`. upravitelj 17 Isto, br

151 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) Dokument Preuzviešni gospodine bane! Naknadno k mojem izvješ}u od 6. o. mj. predsj. broj 3 usudjujem se u slu`benoj pokornosti Vašoj Preuzvišenosti izviestiti, da je danas dakle po izmaku prizivnoga roka priloènim dopisom nadstojni~tva ovdašnjega biskupskoga sjemeništa kod ove oblasti poloèna globa od 12 for., na koju je suoblasnom odsudom od 5. o. mj. kr. upr. broj 1 klerik Mate Fišer poradi disciplinarnog prekršaja i poradi neposluha u pogledu dolazka pred ovu oblast odsudjen, radi ~ega se je dakle isti odrekao prava priziva proti toj odsudi. Do~im primje}ujem, da na prileè}i dopis re~enoga nadtajni~tva ne nalazim za potrebno išta odvratiti, pošto isti sadràva neistinite i izkrivljene navode, iza kojih je jedino uzmak ovdašnjega duhovnog stola u poznatoj strani, dodajem, da se globa podjendo šalje ovomjestnoj ubo`koj blagajni. U Djakovu dne 9. sie~nja Cuvaj pod`. upravitelj Dokument Poglaviti gospodine upravitelju! Odsuda, koju je Poglavitost Vaša dne 5. sie~nja o. g. protiva kleriku Mateju Fišeru izre}i izvoljela, izvršena je po mnienju ovoga starešinstva mnogim i to temeljitim prigovorom: Prvo: obtuènik je svagda pripravan zakletvom potvrditi, da on onih rie~i, koje mu podvornik kr. podùpanije podmi}e i radi kojih je upravo odsudjen, ni u ovome nit u ikakvom smislu nije izrekao. Uz obtuènika pripravna su i druga dvojica klerika, koji su se ondje desili, prisegom potvrdti, da Fišer toga izrekao nije. Drugo: podvornik kr. podùpanije po ovostranom osvjedo~enju nije imap prava goniti klerike iz hodnika osobito u vrieme takve nepogode, kakva je to tada fakti~no nenadano nahrupila, iz hodnika naime u kojem su se klerici i dosada 18 Isto, predsj. broj 6, Isto, br

152 S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str saborskih izbora u Ðakovu ( ) uviek, kad bi kiša nahrupila, sastajali. To je mjesto i praksom same sl. kr. podùpanije postalo posve otvoreno i svemu svietu pristupno tiem, što tamo svoje oglase affichira. Ta praksa pretvorila je taj hodnik u otvoreno pro~elje, pred kojim je pravo imao svatko sustaviti se i oglase ~itati. Da se nije mlade` odtale tjerala, cielomu tomu neugodnom dogodjaju nebi bilo ni povoda. Istina je, da mlade` moèbit nije dosta vanjske uljudnosti zvani~nim osobam izkazivala, ali to se u koliko je starešinstvu ovomu poznato, nigdje zakonom nepropisuje. Sbog toga se dakle nitko na sud prizivati i odsudjivati nemoè. Vanjski znaci štovanja svuda u izobraènom svietu ostavljaju se sviesti i slobodnoj volji pojedinoga. Prem je pako tako, to je klericima ipak naloèno od strane ovoga starešinstva, da se prema svakomu u~tivi i umiljati ukazuju. Budi medjutim dopušteno ovdje starešinstvu ovomu donjekle u obranu sjemeništne svoje mladeì opaziti i to: da je ta sjemeništna mlade` posve naravno obazirala na nesretni slu~aj kada se je za minulih praznika vrhovnomu našemu pastiru pak i pre~astnoj gospodi kanonikom i med njima starcu od 90 godina sa stanovite njeke strane vrlo malo poštovanja izkazalo, pa~e moè se re}i uvrieda naniela. To naravno zanielo je i mladena~ko srdce sjemeništne mladeì, pak je zaostala moèbit u vanjskih znacih poštovanja, što ina~e nebi bilo, i što starešinstvo ovo nikako nemoè odobriti, šcega ju na uljudnost i upu}uje. Iz svih ovih dakle razloga bilo bi ovo starešinstvo svjetovalo doti~nomu kleriku, da proti odsudi sl. kr. podùpanije u apelaciji na viši sud lieka traì, ali budu}i da se u nazo~nom slu~aju neradi samo o privatnopravnoj, nego i javnopravnoj stvari, to po višjem nalogu odustaje doti~ni klerik od daljne apelacije, a to iz razloga: što bi time makar i indirektnim na~inom priznao, da je sud na koji je klerik pozvan kompetentan i da odsuda legitimna. Zato se ~asti oviem podpisano starešinstvo slu`benom uljudnosti sl. kr. podùpaniji priposlati 12 for. i to: 10 for. kao kaznu a 2 for. kao globarinu iza odsude klerika Mate Fišera; do~im ostavlja višoj svojoj oblasti brigu i skrb da proti uvredi javnoga zakona i javnoga prava i proti cielomu tomu postupku liek svoj ondje traì, gdje se nada da }e ga i dobiti. U Djakovu dne 8 sie~nja Ravnateljstvo sjemeništa: Dr. Stjepan Babi} kanonik rektor 152

153 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) Dokument Preuzvišeni Gospodine Bane! Biskupski se je ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol nadao da }e Preuzvišenost Vaša pri~ekati spise odavle odaslane, prije nego kona~nu svoju odluku izrekne, da li je konkordat temeljni zakon naše zemlje, kojim se kod nas javno-pravni odnošaji izmedju dràve i crkve stalno uredjuju i da li su rie~i ~lanka XVII. toga: Presules diocesani seminaria episcopalia pleno et libero jure gubernabunt et administrabunt, dovoljna zaštita, da se klerik pred policajni sud nepoziva i neodsudjuje. Biskupski se je ovaj ordinarijat i duhovni ovaj stol nadao, da }e Preuzvišenost Vaša uvidiv doti~ne spise uvjeriti se, da je duhovna ova oblast posve spremna bila poprimiti sve mjere, pa~e da je jurve poprimila, da se u budu}e svakoj lahkoumnosti od strane duhovne mladeì predusretne i da se uvriedjeniku primjerena zadovoljština dade. Biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol mislio je, da ne samo obziri positivnoga javnoga prava, nego takodjer i obziri konveniencije zahtjevaju, da se nedira u ugled, ~ast i slobodu crkve, koja je ìvot tielo Isusovo, u komu sam Isus ìvi i djeluje, po komu i same temelje dràvne sgrade podupire i svaki ugled na ovom svietu posve}uje. Preuzvišenost je Vaša druga~ije odredila i postupak je ovomjestne politi~ke oblasti proti sjemeništu i doti~nomu kleriku posve odobrila, pozivaju} ujedno ovaj Ordinarijat, da se pod osobitom svojom odgovornosti tomu neprotivi. Ovomu je biskupskomu Ordinarijatu i duhovnom stolu izkreno re}i, da ove opomene nerazumije. Evo kako je stvar stajala. Ovomjestna kr. politi~ka oblast pozvala je klerkika pred svoj policajni sud; duhovna oblast mislila je i misli i sada, da po Bogu i svetomu zvanju svomu, da po duši i po sviesti svojoj toga dobrohotno dopustiti nemoè, jer se u toj stvari drì konkordata i njegovoga ~lanka XVII. toga. Kada je duhovna oblast ovo u~inila, htjela je samo svoje pravo i svoju svetu du`nost spasiti; nipošto pako nije htjela ma u i~em javnoj dràvnoj oblasti na put stati. Biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol dobro znade, da je inhaerentniattribut dràvne oblasti sila, kojoj se svatko na svietu pokoriti ima, ko što joj se je u Jerusolimu pokorio po~etnik svete vjer, Isus Bog naš i spas naš, kô što joj se i danas pokori u Rimu namjestnik Isusov sveti otac i vrhovni pastir naš. Što je u ovih tu`nih i te`kih okolnostih biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol za umirenje svoje sviesti zahtjevao i zahtjevati morao, jest: da se ma kojim, makar i najmanjim vanjskim i simboli~kim znakom sila ozna~i. Ovo se je doista i 20 Isto, br

154 S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str saborskih izbora u Ðakovu ( ) dogodilo, kada je danas ovomjestna kr. politi~ka oblast kano vanjski znak sile u sjemenište poslala poslušnika svoga, da ako ne milom a ono silom klerika pred policajni sud dovede. Ovo je te~aj stvari, pak i pet nevidi biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol, koja bi osobita odgovornost pasti mogla na duhovnu ovu oblast stoga, što je pravo svoje i du}nost svoju po sviesti i duši svojoj vršila; pa~e biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol Bogom samim i zvanjem svojim obveznimi se osje}a proti odluki gore navedenoj Preuzvišenosti Vaše od dana 2. sie~nja t. g. br. 13 pr. prosvjedovati. Ta odluka veli, da konkordat nije zakon i da on nespada u našoj kraljevini na javno pravo, kojim se odnošaj crkve prama dràvi i dràve prema crkvi opredjeljuje. Ovaj je pako Ordinarijat i duhovni ovaj stol skroz na skroz uvjeren, da konkordat još i dan danas na temeljni zakon i na javno pravo ove zemlje spada, i da je taj zakon i to pravo odlukom Preuzvišenosti Vaše i postupkom ovomjestne kr. politi~ke oblasti povriedjeno. Biskupski }e ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol ovaj slu~aj podastrieti vrhovnoj oblasti u crkvi katoli~koj, kojoj pravo i du`nost pripada kô svud na ostalom svietu, tako i kod nas crkvu bo`ju, njezino pravo, slobodu i ~ast braniti. Vaša }e pako Preuzvišenost svoj korak jama~no odobriti, jerbo se tim sveta du`nost vrši; a Vaša je Preuzvišenost uvjerena, da crkva bo`ja samo onda neumrlomu zvanju svomu podpuno odgovara gdje se ~vrto i nepomi~no one sve du`nosti drì, koju joj Bog sam po zvanju i sviesti njezinoj nalaè. Dopustiti }e medjutim Preuzvišenost Vaša, da biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol svemu ovome još jednu opasku nadometne. Podigle su se u novije doba tu`be proti crkvi i sve}enstvu katoli~komu, da radi proti dràvi i dràvnoj vlasti. Biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol takovu osvadu odlu~no odbiti mora. Crkva i sve}enstvo znaju dobro, da je dràva od Boga i da joj se svatko u ime Boga pokoriti mora. To u~i i u~iti }e do vieka crkva i katoli~ko sve}enstvo i kod nas; pa~e crkva i katoli~ko sve}enstvo stoji daleko uzvišeno viš svake politi~ke struje, koja danas je ovakva a sutra onakva. Crkva katoli~ka i sve}enstvo katoli~ko samo na to ide, da apostolskim radom i neumrlim zvanjem svojim svaki politi~ki sustav posveti i od zabluda koje se medeju svietom uviek dogoditi mogu, sa~uva. Ovo je drànje crkve katoli~ke i katoli~koga sve}enstva kô svuda po svietu, tako i ovdje kod nas. Poleg ovoga svega medjutim nemoè biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol zatajati, da kao što se svuda po ostalom svietu, tako se ponješto i ovdje kod nas opaàju danas takve manifestacije i takovi plodovi duha, koji javnim ìvotom vlada, da crkvi i katoli~komu sve}enstvu svetu du`nost nalaù, da bdije i na oprezu bude. U ove manifestacije spada i ovaj slu~aj, o komu je govor, ter nam je izkreno izpoviediti, 154

155 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) da on nimalo podoban nije svetu crkvu umiriti i u sve}enstvu osobito povjerenje pobuditi. U ostalom sa veleštovanjem Preuzvišenosti Vašoj prepokorni U Djakovu dne 5. sie~nja Josip Juraj Strossmayer biskup Dokument Preuzvišeni gospodine Bane! Proputovao sada sve ob}ine, ter izpitav vladaju}e okolnosti na brzu ruku, ne }u propustiti Vašoj Preuzvišenosti, ako to Visoka ista zatraì, povremeno podnieti izvješ}e o obstojnostih, koje u pogledu politi~kom u ovoj podùpaniji vladaju, samo drìm da ipak trebam još koje pa makar i kratko vrieme, da se o tih okolnostih posve dobro uputim, ter da dodjem u poloàj, da Vašoj Preuzvišenosti podnesem što temeljitije i na pribaljenom si osviedo}enju osnivaju}e podpuno izvješ}e u tom pravcu. Za sada pako ne mogu na ino, da Vašu Preuzvišenost prije, nego li visoku kr. zemaljsku vladu na temelju. 38. zakona od 15. sprnja ob izbornom redu za sabor kraljevini Hrvatske Slavonije i Dalmacije odredi dane za izbor narodnih zastupnikah u ovdašnja 4 izborna kotara ne upozorim u najve}oj pokornosti na to, da bi za slu~aj, ako postoji namjera visoke zemaljske vlade, da se za sve vanjske izborne kotare broj 60, 61 i 62 odredi jedan dan ova uredba s jedne strane po mojem na dosadašnjem izkustvu osnivaju}em se nu svakako nemjerodavnom mnienju na uspieh izborah veoma štetno uplivala, jer sam si preduzeo da }u predsjedati svim izbornim odborom glavom, ~im bi svim strankam ve} unapried osigurao podpuni zakoniti izbor, koji se onda za stalno od nikoje stranke nebi oboriti mogao, s druge strane primljen sam posvuda pri mojemu prvomu sastanku sa ob}inskimi odbori i selskim knezovi velikim povjerenjem, ter stoga drìm, da bi uz moj trud koga }u za dobar uspieh za vrieme razpisanih izborah uloìti, ve} moje predsjedanje pri izborih zamašnom polugom za izborni uspieh biti moglo. 21 HDA, PRZV, kut. 243, br

156 S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str saborskih izbora u Ðakovu ( ) To pako ne }e po mojem mnienju biti, ako se izbori za vanjske kotare, do~im ni dovoljna ~inovni~tva za to ne imadem. Toga radi u svoj smjernosti nemjerodavno predlaèm, da bi Visoka zemaljska vlada izbore u ovdašnja 4 kotara za ~etiri dana odrediti blagoizvolila i to za prvi dan za 63. kotar: Djakovo zatim uzastopce za 62 vanjsko Djakova~ki kotar, 61. Vuka i 60. kotar Našice. Kona~no najpokornije dodajem, da s jedne strane znadem, da }e biti velikih pote`ko}ah u ovoj podùpaniji u pogledu izborah, a da me s druge strane do toga najsmjernijega predloga ne vode obziri napram sebi, nego ho}u da samoj stvari sluìm. U Djakovu 31. kolovoza kralj. podùp. upravitelj Cuvaj Dokument Njegovoj Preuzvišenosti gospodinu Dragutinu grofu Khuen Hedervary=u, Banu Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Zagrebu Kao što sam Preuzvišenosti Vašoj sa podneskom od 21. rujna broj 32. izviestio je sveštenstvo u ovomu kotaru bez razlike opozicionalno i ravna se po upu}enju iz Djakova. Ve} ima tomu dva mjeseca kako sveštenstvo pod izlikom korone ili imendana sad kod jednog, sad kod drugog ùpnika na dogovor se sakuplja te neprekidnos s tom radi, da pri budu}em izboru narodnog zastupnika u Bošnjaci, opozicionalac, odvjetnik Mato Ivi} pobjedi. Mato Ivi} je sam li~no u ovom kotaru poznat; on ima osobito u Gradištu rodjakah, i kumovah, a pošto mu je otac za postojavše brodske pukovnije više godinah u Vinkovci kao pukovnijski pobo~nik slu`bovao, poznade ga ve}ina ovdašnjega naroda još iz mladih godina, te je sveštenstvu lahko za njega pristašah na}i. Za uztuk ozna~ene sveštenske opozicionalne agitacije, poprimio sam i ja obse`ne, no i energi~ne mjere, pak prem uz mene izim ~inovnikah i ob}inskih organa, samo nekoji trgovci ~vrsto stoje, nije nada za pobjedjenje izgubljena, ali 22 HDA, PRZV, kut. 245, , VI , broj

157 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim (2003.) str odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju saborskih izbora u Ðakovu ( ) svakako bi èljeti bilo, da ve} sada saznadem kandidata narodno, odnosne vladine stranke. Doti~ni kandidat trebao bi da prije izbora ovamo dodje, i sa menom izborni kotar prodje, te se tom prilikom sa izbornicih unapried upoznade, ne manje biti }e potrebno, da on i na dan izbora dodje i na biralište sakupljenim izbornikom stanje stvari razloì jer se je kod zadnjeg izbora ~ulo glasovah sa opozicionalne strane: a gdje Vam je kandidat Vaš, za koga glasujete, a to ote`~ava jako pobjedu. Da bi conte Vojnovi} za poslanika narodu ovdašnjem od stranke skroz opozicionalnog sveštenstva preporu~ivan bio, niesam dosada saznati mogao. Conte Vojnovi} je u ovom izbornom kotaru skroz nepoznat, pak je mogu}e da je u zadnjem vriemenu u Djakovu kod biskupa Strossmayera dogovoreno, da odvjetnik Ivi} svoje pristaše Vojnovi}u ustupi, no ako bi oba kandidata, to bi mogla sigurnija pobjeda za zastupnika narodn stranke biti. Podnašaju} ovaj smierni izvieštaj uslijed brzojava od 18 ovog mjeseca broj 1151 usudjujem se Vašu Preuzvišenost ponizno moliti, da bi Vašu Preuzvišenost shodnu odredbu izdati blagoizvoljela da mi se kandidat narodne stranke što prije saob}i. 20. oùjka Kr. kotarski DOCUMENTS AND FILES ON LEGAL AND POLITICAL RELATION BETWEEN PUBLIC ADMINISTRATION AND THE ROMAN-CATHOLIC CHURCH, REVEALING THE SEAMY SIDE OF THE PARLIAMENTARY ELECTIONS IN ÐAKOVO OF SUMMARY This article is based on files from the State Archives in Zagreb. It describes and articulates two phenomena from the public life of Ðakovo.The first is a conflict between institutions of public administration and the Ðakovo diocese concerning penal and legal jurisdiction over the Roman-Catholic seminarists in Ðakovo. Smaller part of the article deals with some documents of the local administration which inform the civil governor of Croatia about pre-electory situation in their constituency revealing the tendency of influencing the election results. 157

158 158

159 D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci (2003.) str UDK (497.5 \akovo) "17" Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci Danijel Petkovi} Gradski muzej Vinkovci Ovim ~lankom predstavljamo ~etiri akova~ke (3 akova~ke i 1 gorjansku) cehovske diplome iz 1838., 1841., i godine. Kataloški i izlo`beno one su, uz ostalih 30 cehovskih diploma koje posjeduje Gradski muzej Vinkovci, prezentirane u istom muzeju u Vinkovcima tijekom mjeseca oùjka i travnja ove godine. Najop}enitije o cehovima Ceh u hrvatskom jeziku dolazi od srednjovisokonjema~ke rije~i Zeh(e) u zna~enju druìna, a ozna~avala je srednjovjekovne obrtni~ke udruge koje su imale zadatak da unapre uju i štite interese obrtnika odre enih obrta. S procesom razvoja srednjovjekovnih gradova i gra anskog staleà uop}e, gradsko obrtništvo zauzimalo je u gospodarstvu i u cijelome društvu poseban poloàj, a ~esto ga je ugroàvalo gradsko plemstvo i neobrtni~ki slojevi, pa i trgovci. Po~etak cehova pada u XII. I XIII. st., u doba razvoja i procvata gradova. Gradovi su nastojali da za potrebe gra anstva upotpune svoj obrt pa su povlasticama privla~ili strance obrtnike, kao i slobodne i poluslobodne ljude s posjeda svjetovnih i duhovnih velikaša. Oni su u gradu stjecali pogodnosti kakve nisu imali na izvangradskim posjedima, u prvom redu izjedna~enje s ostalim gra anima. Iste zadatke i sli~nu 159

160 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma (2003.) str Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci organizaciju imale su u ~esto crkvene bratovštine (osobito razvijene u mjestima jadranskog primorskog i oto~nog dijela Hrvatske). Nad cehovima su postojale nadzorne vlasti, redovito gradska vije}nica (u autonomnim komunama), a gdje njih nije bilo, nadzor su obavljali svjetovni ili crkveni gospodari grada ili kako je slu~aj kod ve}ine diploma iz zbirke (12 vinkova~kih i 4 iz ostalih središta slavonske Vojne krajine) vojne vlasti. Katkad su cehovi ~inili saveze i zajedni~ki istupali u najva`nijim pitanjima. Obrtnici su udruìvanjem u cehove stjecali sigurnije ìvotne uvjete ìvota i opstanka. Ostarjelim, bolesnim i siromašnim ~lanovima pruàla se pomo}, a umrlima se prire ivao dostojan ukop. Cehovi su odlu~ivali o primanju novih ~lanova. Svaki ceh imao je svoje povlastice, statute, koje im je dodjeljivala gradska uprava ili vladar. Cehom je upravljao starješina odabran na godinu dana. Izbor se obavljao na cehovskoj skupštini, kojoj su morali prisustvovati svi ~lanovi ceha. Osim starješine, birao se otac meštar, koji je nadzirao kalfe, bijarmeštar, koji je pozivao na sastanke, i mladi cehmeštar, koji je nadzirao ~lanove ceha. Uz statute, najva`niji cehovski predmet bila je škrinja u kojoj su se ~uvale isprave, cehovske knjige, novac, pe~atnjak i cehovska tablica. ^lanovi ceha imali su obveze i prema Crkvi. Svaki je ceh imao sveca zaštitnika, ~iji je oltar u crkvi morao odràvati, a na sve~ev blagdan ceh se imao okupiti na sve~anoj misi. Na tijelovskim, ili kojom drugom zgodom, cehovi su nastupali u sve~anoj povorci pod svojom zastavom. Unutar ceha odvijala se stru~na izobrazba budu}eg majstora. Šegrt se primao na nauk na tri do pet godina. Nakon dovršenog naukovanja postao bi ~lanom kalfi i odlazio bi na trogodišnje putovanje radi stru~nog usavršavanja: Po povratku je mogao biti primljen u ceh, ali se morao dokazati izradbom majstorskog rada. Kalfe; (djeti}i, mladenci) imali su unutar cehovske organizacije svoja društva. Izme u sebe birali su na godinu dana dekana, koji je bio posrednik izme u djeti}a i cehovskih starješina. Nadzirao ih je otacmeštar, a u njegovoj su kuæi odsjedali djeti}i na putovanju. Kod njega se ~uvala djeti~ka škrinja s pravilima, popisima djeti}a i novcima od raznih djeti~kih priloga. Pravilima je bila propisana tjedna pla}a, a radili su 17 do 18 sati dnevno. Proizvedenu robu prodavali su na sajmovima, podu~avali su šegrte i brinuli se za bolesne ~lanove. Raspadanje cehova po~inje s razvojem tvorni~ke proizvodnje, napose u 19. stolje}u, ali ve} i prije, jer su cehovi po~eli ko~iti napredniju i jeftiniju proizvodnju i postali smetnjom gospodarskom razvoju, pa su ih pojedine dràve po~ele ukidati. Tijekom XVII. i XVIII. stolje}a hrvatsko-ugarski Sabor donio je niz propisa protiv zloporabe cehova: Naime, cehovi su po~eli podizati cijenu svojoj robi, velikim su globama ka`njavali obrtnike koji su prodavali robu po niìm cijenama, 160

161 D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci (2003.) str ograni~avali su broj obrtnika u cehu i pove}avali iznos prijamne takse. Za kraljice Marije Terezije nastojalo se cehove staviti pod dràvni nadzor: To se godine postiglo Op}im cehovskim redom, koji je administrativno povezao cehove, ali nije pomogao njihovu napretku. Cehovski proizvodi jeftinijoj robi manufakturne ili tvorni~ke proizvodnje nisu mogli uspješno konkurirati. Zato cehovi ponovno pribjegavaju starim metodama i zatvaraju svoja vrata novim majstorima i pomo}nicima. Tako se stvorilo mnoštvo putuju}ih obrtnika koji su ìvjeli u oskudici, traè}i posao i pomo}. Dràvna vlast uo~ila je opasnost od mogu}ih buntovnika pa ih je uvo enjem putnih knjiìca stavila pod kontrolu. Cehovi u hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini formalno su ukinuti navodno još godine, ali to nije bio njihov kona~ni kraj. 1 Godine obrti su regulirani Privremenim naputkom o ure enju trgova~kih i obrtni~kih poslovah u krunovini Hrvatskoj i Slavoniji. Cehovi nisu bili ukinuti, ali su bila propisana sva cehovska nov~ana davanja. U civilnim dijelovima Hrvatske i Slavonije cehovi su navodno bili ukinuti ve} godine. 2 Novi Cehovski red, koji je stupio na snagu carskom odlukom (patentom), proglasio je slobodu obrta i ukinuo cehovsku organizaciju. Me utim, ona nije provedena u svim zemljama austrijskog carstva, pa ni u Hrvatskoj. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe poslove obrta preuzelo je ugarsko ministarstvo za poljoprivredu, obrt i trgovinu: Ono je pripremilo i podnijelo kralju na odobrenje Obrtni zakon, koji je stupio na snagu 16. oùjka Njime su definitivno ukinuti cehovi i osnovane obrtne zadruge. 3 Ðakova~ki i gorjanski cehovi, njihove diplome te pe~ati Ovdje nam nije namjera rekonstruirati gospodarsku i društvenu povijest Ðakova i Gorjana sredinom i krajem prve polovice 19. stolje}a (od kada i datiraju diplome). Za to nemamo niti snaga niti potrebnog predznanja, a nisu nam dostupni drugi izvori te referentna literatura koji bi pomogli u ostvarenju takvog cilja. Stoga }emo se ovdje baviti podacima koje donose sljede}e ~etiri akova~ke 1 Prema: "Cehovi", Enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 1, Zagreb 1966., str Isto. 3 Preuzezo iz: 1. "Cehovi", Hrvatska enciklopedija, sv. 2, Zagreb 2000., str

162 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma (2003.) str Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci i gorjanske diplome, iako i njihov broj ne dopušta donošenje nekakvih kona~nih zaklju~aka. Tako er, iste diplome donijeti }emo samo u prijepisu bez potpunih prijevoda jer je naše znanje njema~kog ili latinskog jezika tako er nedostatno. Prvo što treba primijetiti kod akova~kih i gorjanskih diploma da one stilom, izgledom i sadràjem ne odstupaju od ostalih diploma iz Zbirke. 4 Op}im izgledom one su najsli~nije diplomama s prostora slavonske Vojne krajine (12 vinkova~kih 5 i 4 diplome iz drugih središta slavonske Vojne krajine Brod, Šid, Mitrovica, Petrovaradin) jer nemaju vedute mjesta poput osje~kih i "ju`nougarskih" diploma. îni se kako je razlog izostanka vedute kod "vojnokrajiških" diploma prije svega vojne prirode iako ne treba odbaciti niti ekonomske razloge (osim mo`da za Petrovaradin). Ekonomski razlozi izostanka vedute na gorjanskoj diplomi tako er su vjerovatniji nego kod onih akova~kih. Kona~no i "PEÂT GORIANSKOG CEHA" na gorjanskoj diplomi pod brojem 4. datira iz godine što nas dovodi do pretpostavke kako isti ceh nije znatno stariji od iste godine, a sama zajednica obrtnika u "Privilegiranom trgovištu Gorjani" u godini izdavanja diplome (1828.) vjerojatno nije bila brojna. Sam izgled, sadràj, struktura, te rje~nik gorjanske diplome iz godine vrlo je sli~an prije svega akova~koj diplomi pod brojem 1., ali i onoj u hrvatskom jeziku pod brojem 3. Isti slu~aj je i sa pe~atima. Moèmo stoga tako er pretpostaviti kako je tiskani obrazac gorjanske diplome i "gorjanski pe~at" nastao prema uzoru akova~kih diploma iako su ove posljednje po datumu izdavanja mla e od gorjanske. Zajedni~ka nepoznanica tiskanih obrazaca akova~kih (broj 1. i 3.) i gorjanske diplome (broj 4.) je to što nam ostaje skriveno vrijeme kada ti obrasci nastaju, te tko ih tiska. Izuzetak od ove skupine akova~ko-gorjanskih diploma u zbirci ~ini diploma pod rednim brojem 2. iz godine. Ona je pisana rukom i u latinskom jeziku (pe~at je identi~an ostalim pe~atima na akova~kim diplomama), ali ona ne sadrì podatak kojem je konkretnom zanatu pripadao imenovani Stjepan ûškovi} iz Bra~evaca. Zapravo, ona tek potvr uje kako je re~eni javno bio priznat pred..brojnim našim (Numerum nostrum ) i ispred otvorene cehovske škrinje (aperta Ladula ) za ravnopravnog obrtnika privilegiranog skupa ilirskih zanatlija u Biskupskom gradu Ðakovu (privilegati Coetus unitorum Ilyricorum in Episcopali Oppido Diakovar ). 4 Vidi: Katelog izlo`be, D. Petkovi}, Cehovske diplome iz Zbirke diploma Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci, Vinkovci, Od svih 24 "hrvatskih" diploma ~ini se kako je 7 najranijih vinkova~kih diploma iz Zbirke postankom najstarije jer su ove izdane na standardnim blanketama crta~a bakroreza Leonarda Hussa iz naglašene kasnobarokne forme. 162

163 D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci (2003.) str Diploma dakle donosi podatke kako je postojala cehovska škrinja (kao što se o~ekuje za svaki ceh), ali i da je u Ðakovu1841. godine postojala zajednica ilirskih zanatlija (u smislu jezika) što pretpostavlja kako je postojala i skupina neilirskih zanatlija (najvjerojatnije njema~kih). Ipak, ovaj podatak nu`no ne potvr uje formalno postojanje dva odijeljena ceha u Ðakovu iako su i pe~ati na sve tri diplome u tekstualnom dijelu razli~iti. Grb sa štitom (koji je tako er "ne~itljiv"), sa dva uspravljena lava na stranama, peterokrakom krunom u vrhu i sa dva sveca ispod krune zajedni~ka su zna~ajka svih pe~ata na akova~kim diplomama. Pe~ati su jako ošte}eni tako da je na pe~atu diplome pod brojem bilo mogu}e pro~itati samo: "DIAKOVARER. VEREINIGTE(S).."; na pe~atu diplome pod brojem 2. ništa; a na pe~atu diplome samo kraj teksta " CEHOVSKI". Prema podatku s pe~ata diplome pod redim bojem 1. u Ðakovu bi godine postojao svega jedan ceh jer na pe~atu stoji: "DIAKOVARER. VEREINIGTE(S).." što bi zna~ilo "Ðakova~ki sjedinjeni (dodajte još ceh)". Kao zaklju~ak name}e nam se tvrdnja kako su u tadašnjim Ðakovu postojali jedan ili dva ceha a u Gorjanima vjerojatno svega jedan jer je tamošnja obrtni~ka zajednica bila vjerovatno malena. U nastavku donosimo opise i prijepise diploma prenešene iz Kataloga 6 uz odre ene ispravke: 1. Majstorska diploma iz izdana u Ðakovu da je Martin Csuâkowics von Podvin stekao zvanje opan~ara. Gore je slo`eni grb Ugarske na kojem su uklopljeni grbovi povijesnih ugarskih zemalja s krunom sv. Stjepana iznad. Papir; 490 : 385 mm., tiskani obrazac bez vedute grada. U sredini dolje je pe~at s njema~kim tekstom po rubu. Tekst diplome u njema~kom jeziku: Wir N. N Ober=und Unter=Vorsteher und gesamtes handwerk deren bürgl. Opankamacher Meistern, in dem bischoflichen Markte Djakovar im Königreich Slavonien, urkunden und bekenen hiemit, wie dass der ehrengeachte Gesell?Martin?Csuâkowics von Podvin aus GränzRg gebürtig, vor uns erschienen und vorgebrach, daâ er seine Lehrjahre nunmehro vollenbet habe, bitend, um ihm dieserwegen seinen Lehrbrief nach 6 N. dj. 163

164 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma (2003.) str Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci handverksgebrauch mittheilen zu wollen; wie nun ein gerechtsmes Begeheren keinen zu versagen anbei uns ohnedem solches zu thun von handwerks wegwn obleget, so haben wir ihm sein Begehren um desto willfähriger einstimmen wollen und sollen: Gagen demnach, daâ obgedachter Gesell Martin Csuâkowics im Jahr den 29. Juny mit seinen Bürgen. hrn. Jakob Csaikovatz und hrn. Gasho Ribich bei unsern bürgrl. Opankamacher meister hrn. Nikola Terkovich das ehrsame handwerk auf 3 Jahre zu erlernen vor offener Lade aufgedungen, und da er seine ersagten 3 Lehrjahren erstreckte, wie es einem erlibenden Lehrjungen wohl anstehet, so ist selbiger im Jahr den 21. =ten Juny seiner Lehrjahren halber, vor offener Lad frey und ledig gesprochen worden. Gelanget demnach an alle und jede wessen Stand oder Würden sie sind, besonders aber an unsere ehrsamen handwerksgenossenen unser dienstfreundliches Ersuchen, selbe wollen oftgedachten?martin?csuâkowics?opankamacher, seines Wohlverhaltens wegen, allen guten Willen erweisen; welches wir in dergleichen Fällen zu erwiedern beflissen seyn werden. Urkund dessen haben ihm gegenwärtigen Lehrbrief mit unserm beigedruckten handwerks=insiegel ausgefertiget und ertheilt. So geschehen in dem bischoflichen Markte Djakovar im Königreich Slavonien, den 15. July Stephan Verhon?? Ne~itljivo, Ivo Stankovich Cehmajstor. Ne~itljiva još 3 potpisa me u kojima je i Vidi?ne~itljivo ime Maurovits???????????????Caha Comisarius. Na pole ini su brojevi: V8279/ i V no / i stari inventarni broj GMV Majstorska diploma (ili prijepis diplome) iz izdana u Ðakovu da je Stephanus Csushkovich iz Bra~evaca stekao zvanje????. Diploma je pisana u potpunosti rukom i u latinskom jeziku. U dnu je pe~at koji je jako ošte}en i ne~itljiv. Tekst diplome: Nos superior et inferior Caha caterique privilegiati Coetus unitorum Opificium Illyricorum in Episcopali Oppido Diakovar constituti Magistri, presentium per vigorem fidem facimus et attestamur, quod hoc nestus Stephanus Csushkovich Udomarius in Ep(isco)pali Possesione Braczevcze degens, postquam idem fidedignis coram nobis reproductis Testimoniis legitimaset, quod idem Altissimis, tum in respectu elibertationis quum et in respecti Normalis 164

165 D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci (2003.) str peregrinationis sua subsistentibus ordinationibus regiis, debite satisfecerit, postquam ve in Consequentiam horum paradigma per nos eidem assignatum confecsset, hocque per nos qualificatum et acceptabile adinventum fuifset, - nos eidem pranominatum Stephanus Csushkovich Ano Domini 1840 die vero 28 Junii coram aperta Ladula nostra in Numerum nostri, qua tamen ruralem Magistrum cooptaverimus, adlegerimus que idemque nunc inde, a die premiso Cooptantis et respective incorporationis suo, pleno ruralis Magistri jure gaudeat, fruaturgue. Super quibus eidem supranominats Commagistro nostro Stephano Csushovich erga interpositum decens ejusdem petitum, prasentes propriis subscriplionibus Nostris et Sigillo Cahali munitas extradendas esse duximus Literas Testimoniales, prout et extradedimus. Sigl: Diakovarini die 26. Mensis februarii Vidi Paulus Benjich Rad. Exactor dualis qua Coetus Commissarius. Ivo Lenjich Privilegiratog Ciha Cih Mestar. Martin Bartolovich Vice Csimester. Na pole ini je broj no.2. V2866/ i stari inventarni broj GMV Majstorska diploma iz izdana u Ðakovu da je Mato Smiljanich iz Mikanovaca stekao zvanje opan~ara. Papir; 500 : 390 mm, tiskani obrazac, nema vedute grada Gore je slo`eni grb Ugarske na kojem su uklopljeni grbovi povijesnih ugarskih zemalja s krunom sv. Stjepana iznad. U dnu je cehovski pe~at s hrvatskim tekstom po rubu. Tekst diplome u hrvatskom jeziku: MI N. N. NACSELNIK, I DONACSELNIK, KAO I CILI SKUP PURGARSKIH i sviu MAISTRORAH, U BISKUPSKOM VAROSHU DJAKOVARU KRALJEVSTVA SLAVONIE, Svidocsimo, i Potvrdjujemo, da poshteni Kalfa Mato Smiljanich od zanata opancsarskog iz Mikanovaca Brodske Regemte rodom, k-nami priveden, i prikazan jest, da je on svojeg ucsenja vrime vech doversio, prosechi, da bi mu njegovu ucsnu knjigu po obicsaju nasheg Skupa izdati hotili. Kako se jedna pravedna molba nikom ukratiti ne more, tako po isti nacsin mi njemu u njegovu molbu sluxbeno privolit imali smo; i u tom velimo, da gor recseni Kalfa Stipa Csajkovatz u God: dan i Miseca Listopada sa svojima Porucih Gospodarom Augustin Novakovich i Gospodarom Cimestra i sviu kod nasheg purgarskog Cia oslobodit Majstora gospodara Petar Miksich i poshteni Opancsarski Zanat na 3 ½ God: ne prid Skupom nashim za izucsiti pogodjen, i u buduch recsene svojeg ucsenja godine, kako se jednom poshtenom novaku pristoji, podpunnio 165

166 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma (2003.) str Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci jest, tako isti u God: 1844 dana 10 Miseca Listopada svojih ucsenih godinah radi, prid Skupom izgovoren, i oslobodjen biashe. Molimo dakle sve, kakvamu drago oni Stanja, i dostojanstva bili, da bi vishe put spomenutog Vrimena koje zarad njegovog dobrog vladanja, i derxanja primiti izvolili, shto isto i mi u spodobnima dogadjajih ucsiniti nastojat hochemo. Za potverdu ovog mi njemu ovu ucsnu knjigu s-nashim utishtenim Zanata pecsatom izdali-jesmo. Potverdjujemo. Dato u Biskupskom Varoshu Djakovaru Kraljevstva Slavonie, dana 31. Miseca Augusta God: hiljada osamsto 49. Matho Pavich Cimestar Mato Ashperger Achamestar. Vidio ne~itljivo Maurovi} veliki sudac Viroviti~ke ne~itljivo Cihovski Komisar Na pole ini je stari inventarni broj GMV Majstorska diploma iz izdana u Gorjanima da je Jakop Xivkovics rechius Merics von Cernaez 7 iz Ver(ovi)ticer Comitatt stekao zvanje kova~a. Gore je slo`eni grb Ugarske na kojem su uklopljeni grbovi povijesnih ugarskih zemalja s krunom sv. Stjepana iznad. Pe~at:Kraj grba koji je ošte}en stoje dva lava. Okolo je dijelom ~itljiv natpis: PEC dalje ne~itljivo do GORIANSKOG i na kraju godina Tekst diplome u njema~kom jeziku: Wir N. N. Ober = und Unter = Vorsteher, und gesammtes handwerk deren priv. vereinigten Meistern, in dem priv. Marktslechten GORJAN in KönigreicheSlavonien urkunden und bekennen hiemit, wie daâ der ehregeachte Gesel Jakop Xivkovics rechius Merics von Cernaez aus Ver(ovi)ticer Comitatt gebürtig, vor uns erschienen und vorgebracht, daâ er seine Lehrjahre nunmehro vollendet habe, bittend, um ihm dieserwegen seinen Lehrbrief nach handwerksgebrauch mittheilen zu wollen; Wie nun ein gerechtsames Begehren keine zu versagen anbei uns ohne dem solches zu thun von handwerks wegen oblieget, so haben wir ihm sein Begehren um desto willfähriger einstimmen wollen und sollen: Sagen demnach, dass obgedachter Gesell Jakop Xivkovics ne~itljivo im Jahre den 4ten Majjii mit seinen zweien Bürgen hrn. Ivo Sameszitcs und hrn. Andria Pokopatcz bei unsern Schmied Meister hrn. Ivo Kollarovits das ehrsame ne~itljivo handwerk auf 3 7 Selo Crnac u orahovi~kom dijelu Podravine. 166

167 D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci (2003.) str Jahre zu erlernen vor offener Lade aufgebungen, und da er seine ersagten Lehrjahren erstrickte, wie es einem ehrlibenden Lehrjungen wohl anstehet, so ist selbiger im Jahre den 30 ten Apriill seiner Lehrjahren halber, vor offener Lade frey und ledig gesprochen worden. Gelanget demnach an alle und jede wessen Stand und Würden sie sind, besonders aber an unsere ehrsamen handwerksgenossen unser dienstfreundliches Ersuchen, selbe wollen oftgedachten ne~itljive tri rije~i seines Wohlverhaltens wegen, allen guten Willen erweisen; welches wir in dergleichen Fällen zu erwidern beflissen seyn werden. Urkund dessen haben wir ihm gegenwärtigen Lehrbrief mit unserem beigedruckten handwerks = Insigel ausgefertig und ertheilt. So geschehen in dem priv. Marktfleckten Gorjan in Königreiche Slavonien, den 5 Majjii Ober Cseh Meister Andrija Russisch, ne~itljivo. Vidi Paulus Benjics Ep(isco)palis Domini Diakovar Rationis Exactor, & Caharum Comissarius. Achamestar Ivo Tomesich Opanchr. Na pole ini je stari inventarni broj GMV

168 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma (2003.) str Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci Diploma pod rednim brojem Diploma pod rednim brojem 2.

169 D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci (2003.) str Diploma pod rednim brojem 3. Diploma pod rednim brojem

170 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma (2003.) str Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci Pe~ati na diplomama Pe~ati na diplomama pod rednim brojem 1. i 2. Pe~ati na diplomama pod rednim brojem 3. i

171 D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci (2003.) str GUILD CERTIFICATES OF ÐAKOVO FROM THE COLLECTION OF CERTIFICATES- HISTORICAL DEPARTMENT OF THE CITY MUSEUM IN VINKOVCI SUMMARY The article presents 4 certificates (3 from Ðakovo, 1 from Gorjani) dating 1838, 1841, 1849 and 1828 which could be seen together with 30 other certificates in catalogues and exhibitions of the city museum in Vinkovci in March and April this year. 171

172 172

173 V. Boì}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE na podru~ju grada \akova (2003.) str UDK 371 (497.5 \akovo) "1949/1951" Kulturno - prosvjetni rad na podru~ju grada \akova Vesna Boì}-Drlja~a Dràvni arhiv u Osijeku U radu je prikazano stanje škola i kulturno-prosvjetnih ustanova na podru~ju grada Ðakova u razdoblju godine. Razdoblje je to djelovanja Povjereništva za prosvjetu i kulturu Gradskog narodnog odbora Ðakovo. Podatci u radu prikupljeni su iz godišnjih izvješ}a, brojnih analiza rada Povjereništva te Statisti~kih listova gradiva fonda Oblasnog narodnog odbora Osijek, odjel Povjereništva za prosvjetu i kulturu, smještenog u Dràvnom arhivu u Osijeku. Povjereništvo za prosvjetu i kulturu Oblasnog narodnog odbora Osijek djelovao je preko svojih Povjereništava za prosvjetu i kulturu gradskih i kotarskih narodnih odbora. 1 Povjereništvo za prosvjetu i kulturu Gradskog narodnog odbora Ðakovo bilo je zaduèno za rad i organizaciju kulturno - prosvjetnog ìvota u gradu Ðakovu. Strukturu Povjereništva za prosvjetu i kulturu Gradskog narodnog odbora Ðakovo po~etkom godine ~inila su dva slu`benika i jedan povjerenik. Jedan slu`benik je bio na du`nosti instruktora, a drugi je bio referent za narodno prosvjeæivanje, koji je bio zaduèn za organizaciju rada te~ajeva opismenjavanja, rad knji`nica i dr. 1 Dràvni arhiv u Osijeku, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br

174 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE V. Bo`i}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad (2003.) str na podru~ju grada \akova Izvje{taj o "Tjednu prosvjete i kulture"

175 V. Boì}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE na podru~ju grada \akova (2003.) str Iz Analiza rada Povjereništva saznajemo da su bili organizirani te~ajevi za opismenjavanje velikog broja nepismenih na ovom podru~ju grada Ðakova. Bili su to analfabetski te~aji i op}e obrazovni te~aji. U prvom tromjesje~ju godine bilo je organizirano 5 analfabetskih te~aja s 62 nepismena polaznika. Od toga s radom su završila 2 te~aja s 28 polaznika. Završni ispit te~aja uspješno je završio 21 polaznik. Nakon odrànog ispita izdana je i svjedod`ba o završnom te~aju. Povjereništvo za prosvjetu i kulturu grada Ðakova izvršilo je i popis nepismenih te je ustanovilo da na podru~ju grada Ðakova ima oko 75 nepismenih osoba. 2 Osnovni op}e obrazovni te~aj 3 po~eo je s radom na podru~ju grada Ðakova u godini. Taj te~aj polazilo je 24 polaznika, a nastava se odràvala 4 puta tjedno. Nadzor i materijalno snabdijevanje te~aja pisa}im materijalom vršilo se preko ovog Povjereništva. Završnom ispitu pristupilo je 15 polaznika. Nekoliko polaznika završilo je analfabetski te~aj, dok su ostali zavrišili III. razred osnovne škole. Osim naprijed navedenih te~aja bio je organiziran i te~aj za polukvalificirane radnike (gra evinske struke), te~aju za traktoriste (42 polaznika), te~aj za gra evinske normirce (22 polaznika), ugostiteljski te~aj (18 polaznika) i brigadirski te~aj (55 polaznika). Pored ovih te~aja bio je organiziran i op}e obrazovni te~aj za niù gimnaziju. Osobito se u tijeku "Tjedna prosvjete i kulture" radilo na promid`bi op}e obrazovnih te~aja. Na podru~ju Gradskog narodnog odbora Ðakovo djelovale su sljede}e kulturno-prosvjetne ustanove: Narodno sveu~ilište Ðakovo (osnovano godine), Dom kulture Ðakovo (osnovan godine), Gradska knji`nica i ~itaonica Ðakovo (otvorena godine). 4 U tom razdoblju bio je zapaèn i rad "Narodnog sveu~ilišta" u Ðakovu, koji je svakog mjeseca odràvao 2 predavanja, a posje}enost na tim predavanjima bila je velika. Bila su to predavanja s tematikom prirodnih znanosti: " Grom i munja " i "Darwin i darwinizam". 5 Gradska knji`nica u Ðakovu osnovana je krajem godine. Tehni~ki knji`nica je bila ure ena, ali nije imalala vlastitih i stalnih prostorija. Uz nju je bila i ~itaonica koja je bila pretpla}ena na 4 dnevna lista i 5 ~asopisa. Prigodom 2 Dràvni arhiv u Osijeku (dalje DAOS), fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br. 152, spis br. 53 / 51 3 Uredba o op}eobrazovnim te~ajevima, Narodne novine, 105/47, 102/48 4 DAOS, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br. 154, spis br / 49 5 DAOS, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br. 153, spis br /

176 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE V. Boì}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad (2003.) str na podru~ju grada \akova otvorenja knji`nice bila je prire ena i izlo`ba knjiga. Izloèno je bilo oko 700 komada knjiga iz podru~ja znanosti i knjièvnosti. Izlo`ba je imala i svoj prodajni odjel u kojem je prodano 280 knjiga, a izlo`bu je posjetilo oko 500 posjetitelja. Knji`nica je u godini brojila oko 1450 knjiga, ali naàlost bila je izloèna stalnom seljenju zbog nedostatka vlastitih prostorija. Povjereništvo grada Ðakova osobito se zalagalo za osnivanje "Muzeja grada Ðakova". Bio je osnovan i inicijativni odbor za osnivanje Muzeja, a ~lanovi tog odbora imali su sljede}i zadatak: sastaviti povijest grada Ðakova, evidentirati mjesta povijesnih nalazišta i predmeta, prikupiti rukopise i djela pojedinih zna~ajnijih ljudi s ovog podru~ja, prikupljanje podataka o etnografskom materijalu, putem razglasa odràna su dva predavanja kao poticaj za prikupljanje predmeta za Muzej, a uz pomo} tiska pisano je o otvaranju Muzeja. Masovnom kulturno-prosvjetnom radu na podru~ju grada Ðakova pridonijela je gradsko-kotarska smotra: odràna je prigodna akademija "Vedro ve~e" s mješovitim programom, a omladinska gluma~ka grupa izvela je predstavu "Kula~ki kraj". Dramska grupa RKUD "Ivo Lola Ribar" nastupala je s komedijom "Pop îra i pop Spira", a po~ela i uvje`bavanjem s predstavom "Kir Janja" za smotru. Jedna je grupa uvje`bavala predstavu "Vodu s planine". Moramo napomenuti da se cijeli kulturno - umjetni~ki rad uglavnom se odvijao preko RKUD-a "Ivo Lola Ribar". Društvo je imalo pored kazališne dramske skupine i glazbenu, pjeva~ku, folklornu, nau~nu i propagandnu. Osim naprijed navedene dramske grupe kulturno-umjetni~ki rad bio je vrlo slab. Rad je bio "kampanjski" pa je tako pjeva~ki zbor nastupao ve} nakon 3-4 probe. Uzroci su leàli u nedostatku vlastitih prostorija i nestru~nom voditeljstvu, a u ljetnim mjesecima kulturno-umjetni~ki rad nije ni postojao. Pri Povjereništvu prosvjete i kulture Gradskog narodnog odbora Ðakovo 13. studenog godine bio je osnovan Savjet gra ana. ^lanovi Savjeta gra ana imali su zada}u organizirati upise za te~aje, tako da su uglavnom oni provodili popise nepismenih. Na sjednici Savjeta gra ana dana 5. prosinca godine povjerenik Povjereništva za prosvjetu i kulturu dao je prijedlog za program odràvanja "Tjedna prosvjete i kulture": Dana 11. prosinca 1950.godine u dvorani kina odràna je knjièvna ve~er povodom proslave 500 godišnjice ro enja velikog pisca Marka Maruli}a, a bila su to razna predavanja i referati u spomen na Marka Maruli}a: "U pohvalu M. Maruli}a Spli}anina", "O Marku Maruli}u...", "Maruli}eva Judita". Zatim su bila i predavanja o zna~enju "Tjedna prosvjete i kulture", te plakati i grafikoni o 176

177 V. Boì}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE na podru~ju grada \akova (2003.) str poticanju rada na podru~ju prosvjete i kulture grada Ðakova, a bio je ure en i jedan izlog u duhu popularizacije "Tjedna prosvjete i kulture". 6 U "Tjednu prosvjete i kulture" Gradska knji`nica uselila je u nove prostorije, a uslijedilo je i osnivanje Muzeja grada Ðakova. 7 Velikim zalaganjem ovog Povjereništva dovršena je izgradnja i prostorija Dje~jeg vrti}a. Povjereništvo je bilo organiziralo i proslavu "Dana dje~je radosti" i tom prigodom bilo je nagra eno djece. Svako je dijete pored bombona i slatkiša dobilo i dar prema svojoj dobi, a dijelili su se i odjevni predmeti najsiromašnijoj djeci u dobi od 3 do 6 godina i6do14godina. Iz Analiza rada i Godišnjeg izvješ}a Povjereništva za prosvjetu i kulturu Gradskog narodnog odbora Ðakovo, te Statisti~kih listova iz godine 8, saznajemo na po~etku školske godine 1950./51. godine koje su sve škole djelovale na podru~ju grada Ðakova. Na podru~ju grada Ðakova radile su 2 sedmogodišnje škole s 1590 u~enika, i to u niìm razredima 906 u~enika, a u višim 686 u~enika. Osnovna škola Ðakova~ki Pisak s 2 odjeljenja i 83 u~enika, te Škola u~enika u privredi s 168 u~enika. 9 Najve}i problem ovih škola bio je u nedostatku školskih prostorija, (u~ionica), pa je rad u njima bio vrlo oteàn. U Ðakovu se samo u jednoj zgradi odvijala nastava za dvije sedmoljetke (Muška sedmogodišnja sedmogodišnja škola). U svakoj u~ionici nastava se odvijala u 3 smjene, ujutro, poslije podne i u ve~ernjim satima. Uspjeh u~enika u svim navedenim školama bio je vrlo slab, a uzroka je bilo više: premali broj nastavnika, veliki broj u~enika (prenatrpane u~ionice) koji su prema Zakonu o obveznom sedmogodišnjem školovanju 10 morali i}i u školu, veliki broj izostanaka, kašnjenja na nastavu, bjeànje iz škole i dr. Nastojanja Uprave škola, Povjereništva za prosvjetu i kulturu i Zajednice doma i škole doveli su do redovita polaska u~enika u školu, te je polazak u škola u Ðakovu u godini iznosio 100 %. Na kraju svake školske godine odràvala se školska priredba, i tom prigodom je Gradski narodni odbor Ðakovo nagradio odli~ne u~enike. 11 Muška sedmogodišnja škola u Ðakovu (ulica Kralja Tomislava 12, Ðakovo) imala je u po~etku 18 odjeljenja, no naknadnim Rješenjem Ministarstva prosvjete otvoren je bio IV. razred Gimnazije (34 u~enika) i I. razred U~iteljske škole (43 u~enika). Prema tome škola je zapravo imala 20 odjeljenja. Škola je 6 DAOS, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br. 152, br. spisa 98 / 51 7 DAOS, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br.153, br. spisa / 50 8 DAOS, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br.162, Statisti~ki listovi iz 1950.godine 9 DAOS, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br. 154, br. spisa / Zakon o obaveznom sedmogodišnjem školovanju, Narodne novine, 116/46, 111/47 11 DAOS, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br. 154, br. spisa /

178 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE V. Boì}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad (2003.) str na podru~ju grada \akova imala 7 u~ionica za rad, ali s iseljenjem Poljoprivrednog tehnikuma i Škole u~enika u privredi dobila je još 3 u~ionice. U svim razredima škola se odvijala u dvije smjene, i to od 8 sati ujutro do 17 sati i 45 minuta. Nakon redovitih školskih obveza u ovim prostorijama odvijali su se Srednje op}e obrazovni te~aji i analfabetski te~aji. U~ionice su bile pretrpane s velikim brojem u~enika pa higijenski uvjeti nisu bili zadovoljavaju}i kao i uspjesi u~enika u školi. Škola je raspolagala s 18 u~itelja i nastavnika. Taj je broj bio premalen za sve ove u~enike, pa je škola uvela i honorarne sate. Nastavnici ove škole priredili su priredbu u ~ast proslave "Dana Republike" kao i Knjièvno ve~e u okviru Narodnog sveu~ilišta u ~ast proslave ro endana velikog pisca Marka Maruli}a. Na ovoj školi radile su i sljede}e grupe: pjeva~ka, dramska, recitatorska, ~itala~ka, grupa mladih tehni~ara i fizi~ka. Na sjednicama Nastavni~kog zbora i sjednicama razrednog Vije}a rješavali su se svi problemi vezani za nastavu i disciplinu sedmogodišnja (sedmoljetka) u Ðakovu (ulica Kralja Tomislava 12, Ðakovo) radila je u dobrim uvjetnim prostorijama ali je tako er imala problem s nedostatkom prostora za rad. Škola je bila smještena u prizemlju jednokatne zgrade, a u istoj zgradi na I. katu bila je Muška sedmogodišnja škola. Kako je škola imala problema s prostorom za rad, prvi razred bio je smješten u prostorije "Ðakova~kog mlina na valjke". Škola je imala 17 odjeljenja, 9 viših i 8 niìh. U niìm razredima nastava je trajala s punim brojem školskih sati, osim u I. i III. razredu. U višim razredima nastava je trajala sa skra}enim brojem školskih sati, a u VII. razredima u~io se ruski jezik. Na školi je radilo 8 nastavnika, 6 u~itelja i upravitelj. êste su bile promjene nastavnika, pa se vrlo ~esto mijenjao i raspored predavanja. Nastava se odvijala u dvije smjene. Školski kabineti i knj`nica bili su smješeteni u jednu prostoriju. Uz pomo} ~lanova Nastavni~kog zbora vrlo je uspješno radila grupa "Mladih tehni~ara", "Pjeva~a", "Prirodnjaka", i grupa "Vezilja". U~enice ove škole bile su ~lanice podmlatka "Crvenog krià". Uspjeh u~enica u školi bio je zadovoljavaju}i, pa je tako srednja ocjena uspjeha škole bila 3,08. Srednja ocjena vladanja škole bila j 4,08. Na niì te~jni ispit bilo je pristupilo 80 u~enica, a ve}i broj tih u~enica namjeravalo je upisati U~iteljsku školu, Poljoprivredni tehnikum i Gimnaziju. U školi je postojala i u~eni~ka knji`nica u kojoj su u~enice širile svoje op}e obrazovanje, a bila je pretpla}ena na 16 raznih ~asopisa i novina.. Za dodatno obrazovanje su se koristili i filmovi. Opskrba ud`benicima i potrebnim školskim materijalom bila je zadovoljavaju}a. Rad škole pomagala je sindikalna grupa ove škole, a osobito prigodom proslava u gradu: "Dana dje~je radosti", "Dana proslave prolje}a", "Prvog maja". 178

179 V. Bo`i}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad na podru~ju grada \akova ZBORNIK MUZEJA \AKOV[TINE (2003.) str Izvje{taj direktora za {kolsku godinu 1950./

180 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE V. Bo`i}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad (2003.) str na podru~ju grada \akova O 180 Statisti~ki list: Mu{ka sedmogodi{nja {kola \akovo, Kralja Tomislava 12

181 V. Boì}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE na podru~ju grada \akova (2003.) str d ukupnog broja nastavnika koji su radili na ovoj školi, tri su nastavnika bili ~lanovi Savjeta za prosvjetu i kulturu, ~etiri ~lana bili su u odboru društva "Naša djeca". ^lanovi Nastavni~kog zbora predavali su i Narodnom sveu~ilištu, a tijekom školske godine kada u Ða~kom domu nije bilo osobe zaduène za odgoj, nastavnici su preuzimali tu obvezu. Na po~etku školske godine bila je osnovana i Školska kuhinja u kojoj se prehranjivalo 130 u~enica tijekom cijele godine. Pred konac školske godine 25. lipnja godine bila je odràna završna školska priredba. Nadzor nad radom ove škole obavljao je kotarski inspektor, koji je ujedno bio i ~lan Savjeta za prosvjetu i kulturu pri Gradskom narodnom odboru Ðakovo. Veliki nerješivi problem ove škole bio je u nedostatku pitke vode iako je škola imala vodovod, ali nije imala potrebitu pumpu za vodu. 12 Osnovna škola Pisak - Ðakovo imala je 2 odjeljenja osnovnih razreda s 83 u~enika i I. produèni te~aj. U~enici produènog te~aja nisu redovito dolazili u školu, od 9 polaznika samo su 2 u~enika redovito poha ala te~aj, pa je rad ovog te~aja bio vrlo loš. Škola u Pisku bila je smještena u jednu staru selja~ku ku}u koja je bila djelomice osposobljena za školu i imala samo jednu u~ionicu. Škola je bila materijalno loše opremljenja, nije bilo pisa}eg pribora kao ni potrebnog školskog inventara. Na po~etku školske godine 1950./51. odràna je školska priredba, a pripremala se i priredba za "Dan dje~je radosti". 13 Škola u~enika u privredi nije imala svoju zgradu, te se selila iz zgrade u zgradu. Do po~etka rujna godine ta je škola bila smještena u zgradi Muške sedmogodišnje škole i to u podrumskim prostorijama zgrade. Proširenjem Muške sedmogodišnje škole koja je dobila I. razred U~iteljske škole (43 polaznika) i IV. razred Gimnazije (34 polaznika), Škola u~enika u privredi više nije mogla koristiti svoje prostorije, pa je bila preseljena u zgradu Poljoprivrednog tehnikuma. U toj zgradi dobila je dvije u~ionice, u kojima se u prijepodnevnim satima odvijala škola za u~enike Poljoprivrednog tehnikuma, a u poslije podnevmim satima školu su poha ali u~enici ove škole. Škola u~enika u privredi imala je 6 odjeljenja i samo 2 u~ionice. U takvim uvjetima nastava se odvijala do sredine listopada kada je upravitelj škole uz pomo} Gradskog narodnog odbora Ðakovo i svojih u~enika osposobio još jednu prostoriju za rad. Loši uspjesi u~enika ove škole rezultati su njihova izostanka, a kao primjer navodi se da su u~enici samo u tijeku dva mjeseca izostali preko 1900 sati. Veliki problem u ovoj školi bio je i veliki broj honorarnih nastavnika, a samo dva stalna redovna nastavnika koji su bolje, savjesnije i uspješnije provodili nastavu. Škola je bila opskrbljena školskim inventarom za tri u~ionice. 12 DAOS, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br. 152, br. spisa 483/51 13 DAOS, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br. 154, br. spisa 15693/50 181

182 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE V. Bo`i}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad (2003.) str na podru~ju grada \akova Zapisnik klasifikacijske sjednice od 15. lipnja

183 V. Boì}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE na podru~ju grada \akova (2003.) str U~enici ove škole su bili preteìto selja~ka djeca, odjeveni vrlo loše jer su im roditelji bili siromašni, a jedan je dio u~enika stanovao i hranio se u Domu u~enika u privredi. Kriterij ocjenjivanja u školi bio je "prestrog", kako je iznio zapisni~ki gradski prosvjetni inspektor. (6. travnja 1951.) 14 Knji`nica škole je bila smještena u zbornici Poljoprivrednog tehnikuma, a knjige su bile podijeljena na tri dijela: beletristika, priru~na i tehnologija. U školi su radila 3 redovna i 5 honorarnih nastavnika, a postojala je potreba za još 2 redovna nastavnika. Zapisnik klasifikacione sjednice od 15. kilpnja godine ukazuje nam ocjenu uspjeha i vladanja ove škole po razredima. Na podru~ju grada djelovao je i Dom u~enika u privredi "Regal Vajs" Ðakovo. Kapacitet doma iznosio je 40 u~enika, a u godini broj je iznosio 30. Odgojitelj nije postojao, ve} je tu du`nost obavljao upravitelj. Dom i Škola u~enika u privredi bili su tijesno povezani. Masovne organizacije kao što je bio "Crveni kri`" pomagale su boljoj opskrbljenosti Doma (brašno, sir, kakao...). Srednja ocjena u~enja i vladanja za u~enike iz Doma bila je 2,57, a posebice za u~enje 2,46 i za vladanje 3,60, a ovakav loš uspjeh posljedica je nepostojanja odgojitelja u Domu. 15 Moèmo zaklju~iti da se u navedenom razdoblju i pod nadzorom djelovanja Povjereništva za prosvjetu i kulturu Gradskog narodnog odbora Ðakovo zna~ajnije poradilo na narodnoj prosvje}enosti i kulturno-prosvjetnom razvoju u gradu Ðakovu. Kulturno-prosvjetni rad u gradu Ðakovu kao što vidimo zapo~eo je organiziranjem osnovnih analfabetskih i op}e obrazovnih te~aja, koji su zna~ajnije doprinjeli opismenjavanju pu~anstva, a nastavio se osnivanjem kulturno-prosvjetnih ustanova u gradu (Knji`nica, Muzej, Narodno sveu~ilište i dr.) te priredbom u povodu veli~anja "Tjedna prosvjete i kulture" u gradu Ðakovu. 14 DAOS, fond Obalsni narodni odbor, kut. br. 152, Izvješ}e o uspjehu u tre}em kvartalu Narodnom odboru grada - Povjereništvu za prosvjetu i kulturu Ðakovo 15 DAOS, fond Oblasni narodni odbor Osijek, kut. br.152, br.spisa 1953/51 183

184 ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE V. Bo`i}-Drlja~a: Kulturno - prosvjetni rad (2003.) str na podru~ju grada \akova CULTURE AND EDUCATION IN ÐAKOVO AREA SUMMARY This article shows activities of schools and educational and cultural institutions in Ðakovo and the surrounding area in the period It was the time of «Povjereništvo za prosvjetu i kulturu Gradskoga narodnog odbora Ðakovo» (Comitee for Education and Culture of the National City Council in Ðakovo). Materials were collected from annual reports, numerous analyses of the activities and duties of the Comitee, and from the Statistics of the National District Council in Osijek-Department for Education and Culture. All the mataerials belong to the State Archives in Osijek. 184

185 KRITIKE, OCJENE, PRIKAZI I REAGIRANJA 185

186 186

187 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Dr Marin Sraki}: Zabrana školskog vjeronauka u doba komunizma Kratki prikaz na temelju povijesnih izvora s posebnim osvrtom na Republiku Hrvatsku i na podru~je Ðakova~ke i Srijemske biskupije* Katehetski salezijanski centar, Zagreb Nedavno se u izdanju Katehetskog salezijanskog centra pojavila knjiga dra Marina Sraki}a, biskupa akova~kog i srijemskog, pod gore navedenim naslovom. Svaki pa`ljiviji promatra~ zbivanja u bivšoj komunisti~koj Jugoslaviji i Hrvatskoj, morao je uo~iti da je komunisti~ka vlast mnoge svoje snage koncentrirala na frontu kojega je sama stvorila, na borbu protiv vjere i religioznih zajednica, napose protiv Katoli~ke crkve. Vo ena ateisti~kom komunisti~kom doktrinom, ta vlast je pretendirala ideološki se obra~unati s vjerom kao ~injenicom i nametnuti ateizam kao novi svjetonazor. U ostvarenju toga cilja hrvatski komunisti i njihovi nalogodavci iz Jugoslavije inspirirali su se na metodama prve komunisti~ke zemlje svijeta Sovjetskog Saveza. Sluìli su se pri tome pritiscima, zabranama, prijetnjama, zatvorima i ubojstvima. Mirne savjesti moèmo re}i, a da se pri tome ne ogriješimo o istinu, kojoj treba sluìti svaka znanost, pa i povijesna, da je Katoli~ka crkva u jugoslavenskoj ideologiji komunisti~kih vlasti bila ozna~ena kao najve}i neprijatelj. To nije zapravo nikakva novost. Desetlje}ima prije ona je u svijesti i djelima ideologa * Ovaj ~lanak preuzet je iz Scriniae Slavonice br

188 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja jugoslavenstva ozna~ena kao takva. Drugi svjetski rat je bio samo dobro došla isprika da je se napadne svim raspoloìvim sredstvima. Nju se ozna~ilo kao duhovnog mentora ustaške vlasti, protiv nje su se pisale bezbrojne laì, sve}enike se proganjalo, zatvaralo, ubijalo. Sam vrhovni poglavar Crkve u Hrvata, dr Alojzije Stepinac, pao je kao `rtva represalija toga reìma. Izmišljali su se, postostru~avali zlo~ini osobito protiv Srba. Tako je stvoren mit o Jasenovcu, što je zapravo obnovljeni i nanovo prepjevani kosovski mit. Na prakti~nom podru~ju obra~un s vjerom i Crkvom po~eo je postupnim uklanjanjem vjeronauka iz škola. Autor nam je vrlo detaljno analizirao odnose vjerskih i svjetovnih vlasti, koje su polako iz mjeseca u mjesec, stezale sva prava i dokidale plebiscitarnu èlju roditelja za odràvanjem vjeronauka u školi. Stvaraju}i niz poteško}a, vlasti su u~inile odràvanje vjeronauka nemogu}im. U ovom trenutku autor ovih redaka ne moè odgonetnuti zagonetku zbog ~ega komunisti nisu odmah zabranili vjeronauk, nego su ga tolerirali nekoliko godina, iako su postupci vlasti jasno govorili da je vjeronauk teškom mukom trpljen u školi. Dovitljivosti koju daje sirova snaga vlasti, njezinim nositeljima nije manjkalo. Neposredno nakon dolaska na vlast komunisti su u~inili vjeronauk fakultativnim predmetom, ali su ga odmah i ukinuli u višim razredima srednjih škola. Katehetama je bila uskra}ena pla}a, a za predavanje svaki je vjerou~itelj morao imati posebno pismeno dopuštenje Ministarstva prosvjete. Ono je bilo najpogodnije podru~je za kršenje prava na predavanje. Naj~eš}i razlog uskratama bila je prokušana la` da su ovi ili oni sve}enici odgajali djecu "u ustaškom duhu" i "protiv Srba", da su vodili "protusovjetske kampanje", da je sve}enik "prezirao djecu drugih narodnosti". Tako obiljeènom sve}eniku istina nije mogla biti na pomo}i. Demantiranje takvih optu`bi i od samih Srba, npr. u Sotinu, ništa nije koristilo. Vjeronauk nije mogao predavati sve}enik koji je ~itao u crkvi "Pastirsko pismo" nadbiskupa Stepinca, jer je ono proglašeno za "protudràvni akt" (str. 26). U mjestima u kojima vjerou~itelji nisu imenovani od svjetovnih vlasti, sve}enici nisu smjeli skupljati djecu na pouku pod ne bilo kakvom izlikom ve} da "postoji opasnost protudràvnog rada s omladinom" (str. 26). Dok se sve}enicima na razne na~ine onemogu}avala vjerska pouka djece, nastavnici su mogli neograni~eno vršiti antivjersku promid`bu. Mnogi su se poùrili ubrati politi~ke poene velikom aktivnoš}u ispovijedanjem svojega "suvremenog" stava u antivjerskom odgoju. Uz razne zapreke kojima je dràvna vlast onemogu}avala sve}eniku dolazak u školu, bio je jedan koji je nadasve o~ito govorio kako }e vlasti prije ili poslije ukinuti vjeronauk. Naime, taj predmet je bio u svim razredima uvijek posljednji sat. Ocjena iz vjeronauka nije niti upisivana u svjedod`be. Onemogu}ivši sve}enicima pristup u škole, vlasti su im, najprije nov~anim globama, a potom i 188

189 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str zatvorima zabranjivale odràvanje vjeronauka i u crkvama. Bio je to vrhunac samovolje. Kako je teško stanje bilo, najbolje svjedo~i konferencija u Ðakovu i njene rezolucije iz kojih se jasno vide stavovi dràvne vlasti; koja, kao što smo upravo spomenuli, nije dopuštala vjeronauk ~ak ni u crkvi; i crkvenih struktura, koje su s puno napora traìle izlaz iz tih teških prilika u kojima je sve}eniku zabranjeno i ono što je osnovno u njegovu poslanju, pripravljati djecu za pri~est i krizmu (str ). Novi korak u razra~unavanju s vjerskom poukom u školi dogodio se kada su svi vjerski blagdani izba~eni iz školskih praznika. Tako je ostalo za mnoga budu}a desetlje}a kada se u školi nije smio spomenuti Boì}, a prosvjetni je radnik u strahu daleko dràn od crkve. Vjersko podru~je nije bilo nipošto jedino ~ije su slobode u Ustavu zapisane i zagarantirane, ali je praksa gotovo sve demantirala. Zato s pravom moèmo tvrditi da komunisti~ka Jugoslavija nije bila pravna dràva. Poslovni odbor biskupskih konferencija, koji se sastao u Zagrebu 26. travnja na pristojan na~in je s puno takta prosvjedovao protiv kršenja Ustava, a Savezna vjerska komisija je odgovorila "da su predstavke sastavljene u takvom duhu da se ne mogu uzeti kao baza za razgovor" (str. 63). Unato~ potpuno neravnopravnom odnosu, upiru}i se na garancije ustavnih sloboda, crkvene vlasti nisu èljele prepustiti odgoj komunisti~ko-ateisti~kom nazoru. Autor osobito isti~e va`nost imenovanja Stjepana Bäuerleina biskupom (29. lipnja 1951.). Njegov izbor smatra "providencijalnim", a novoga biskupa "pionirom katehetske obnove u nas nakon Drugoga svjetskog rata" (str. 67), uvaàvaju}i i njegove ranije doprinose kad je kao profesor katehetike bio "duša i animator" Pastoralnog instituta Ðakova~ke biskupije, kojega je osnova biskup Akšamovi} (33-34). Školske godine 1951./52. u cijeloj dràvi sve}enici nisu više mogli u škole, molbe su bile odbijene ili su ostale bez odgovora. Nije dugo trebalo ~ekati da se dobije kona~na potvrda onoga što se godinama osje}alo: 31. sije~nja Ministarstvo za prosvjetu, nauku i kulturu izdalo je naputak kojim se zabranjuje predavanje vjeronauka u školama. Ali, ne samo u školama nego i u ùpnim uredima, stanovima i privatnim prostorijama. Sve}enicima je bilo zabranjeno okupljanje djece na bilo kakvu društvenu, sportsku ili kulturnu manifestaciju. Prerevni i dobro instruirani aktivisti po školama ili op}inskim uredima su i ministriranje shva}ali kao "okupljanje", pa su svoju odanost partijskim naredbama dokazivali lupaju}i glave i nosove dje~aka koji su ministrirali. Strah je bio osnovni osje}aj kojim je komunisti~ka partija ispunila domove svojih podanika. Kona~no je "Zakon o pravnom poloàju vjerskih zajednica" iz riješio sve dileme oko vjeronau~ne nastave. Njime je dopušten vjeronauk u crkvama "i 189

190 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja drugim prostorijama, koje su za to odre ene". Crkva je po~ela stjecati sasvim novo iskustvo, koje je nije oslabilo, nego u~inilo duhovnim vo om i zaštitnikom cijeloga hrvatskog naroda. Djelo dra Marina Sraki}a, Zabrana školskoga vjeronauka u doba komunizma, predstavlja crticu za našu povijest tako va`nih odnosa Crkve i dràve poslije rata. To je podru~je sasvim neistraèno. Na redu su i svjetovni i crkveni povjesni~ari da se tom problematikom ozbiljno pozabave. Hrvatski narod je prozivanjem Crkve za tobo`nja zlo~instva desetlje}ima bio stjeran u ispovjedaonicu, da se kaje za grijehe koje nije po~inio. Dr Marin Sraki} je napisao jednu vrlo potrebnu knjigu, koju je opskrbio mnoštvom dokumenata iz Dijecezanskog arhiva u Ðakovu i Arhiva Hrvatske biskupske konferencije, dràvne i crkvene provenijencije kojima revno prati ideološki sustav i metode djelovanja nove vlasti kako bi jasno predstavio ~injenicu da su od samoga preuzimanja vlasti komunisti tek trpjeli vjeronauk i da je bilo pitanje vremena kada }e ga ukinuti. Taj potez im je bio nuàn jer se uklapao u njihov ideološki sustav u kojem je posvemašnja ateizacija bila ideal, a vjera prikazivana kao fosilni relikt bez nade na budu}nost. Dr Sraki} je prikazao upornu borbu Katoli~ke crkve ponajprije u Ðakova~koj i srijemskoj biskupiji da ne prepusti bez otpora odgoj mladeì ateisti~koj indoktrinaciji. Naàlost, ne vidimo tu ni jednu drugu vjersku zajednicu, osobito ne prili~no veliku pravoslavnu u istom nastojanju. Od svih mjesta u Vinkova~kom kotaru, prema potpuno vjerodostojnom dokumentu iz 1948., Pravoslavna crkva je odràvala vjeronauk samo u Mirkovcima (str. 85). "Sva muka kroz koju su prolazile generacije vjernika sa svojim sve}enicima i biskupima pomalo pada u zaborav" (str. 101), konstatira stanje naše historiografije dr Sraki} o problemima odnosa Katoli~ke crkve i dràve u poslijeratnom periodu. Pesimisti~ki ton ove re~enice opravdan je s obzirom na sadašnju situaciju. Ali bismo po~inili grijeh samoubojstva da ta istina prevlada i u skoroj budu}nosti. Knjiga dra Sraki}a sama je poticajna toliko da }e na}i nove istraìva~e. U našoj historiografiji ona stoji kao opomena i putokaz i predstavlja jedno dobro, vrijedno i korisno djelo. Mato Artukovi} 190

191 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str "Ðakova~ki susreti hrvatskih knjièvnih kriti~ara 3. i 4." Matica hrvatska \akovo, 2001./02. Projekt Ðakova~ki susreti hrvatskih knjièvnih kriti~ara 1 polako se usustavljuje i postaje respektabilna smotra hrvatske knjièvne kritike. Premda su se nakon 1. i 2. ohrabruju}ih Susreta (s vrlo dobrim odazivom), 3. Susreti ~inili više kao Susreti slavonskih kriti~ara s primjesama ostalih, 4. su dokazali suprotno, tj. da se ÐSHKK ne}e pretvoriti u regionalnu smotru kriti~ara. Po obi~aju, prigodom Susreta, izašla su i dva zbornika, knjige 3. i 4., standardno podijeljene na tri velike cjeline, dakle, koncepcijski nije mijenjano ništa. Prvi dio ve} tradicionalno donosi okrugli stol, ili bolje re~eno (takav se dojam stje~e ~itanjem) izvatke iz okruglog stola, u kojem se neki sudionici trude biti prisutni samo formalno, da bi bili navedeni, dok zapravo i ne sudjeluju u raspravi, a zasigurno imaju što re}i. Za pozdraviti je uvrštavanje izlaganja Igora Mandi}a, Funkcionalnost knjièvne kritike danas (knjiga 4.), kao uvod okruglom stolu, i takvu bi praksu trebalo zadràti ubudu}e (a ne kao prijašnjih godina kada nisu uvršteni panoramski prikazi Vlaha Bogiši}a, Hrvatska knjièvna kritika u i 1999., te Velimira Viskovi}a, Hrvatska knjièvna djela i pisci devedesetih), te odaslanu poruku podrške III. programu hrvatskog radija (knjiga 3.). Drugi dio, ve} poslovi~no, donosi radove kriti~ara. Neki su radovi sjajni, primjerice, prikaz Branimira Donata Kritika suvremenosti i suvremenost kao kritika (knjiga 3.), rad Dubravke Brun~i}, Problematika komunikacije u poeziji Drage Glamuzine (Drago Glamuzina, Mesari) (knjiga 3.), te Kristine Peternai, Zašto su novele Árpada Göncza zanimljive hrvatskom ~itateljstvu (knjiga 3.), dok ostali kao da još uvijek pišu sa svojevrsnom blokadom i manjkom ambicioznosti, pa se doga a da prepisuju (proširuju) svoje prošlogodišnje radove, drè se 1 U nastavku teksta ÐSHKK. 191

192 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja kriterija manus manum lavat, tj. ja }u pohvaliti tvoj rad, ako ti pohvališ moj; ili imaju zadovoljavaju}e-obe}avaju}i po~etak, a onda jednostavno odlutaju, uspore uju}i temu s koje~im, stanjem u dràvi i sl. Mišljenja sam da bi to moglo i bolje kad bi se kriti~ari dogovorili što i kako zapravo pisati ubudu}e, odnosno utvrdili kriterije "igre" koju igraju, tako da se ne doga a da jedni ispisuju visoku, tzv. akademsku kritiku, a drugi dnevno-novinsku. Tre}i dio je posve nepotreban. Izmjenjuju se novinski ~lanci o ÐSHKK objavljivani u dnevnim ili knjièvnim novinama s obrazlaganjem nagrada (Priznanje Julije Beneši} i Povelja uspješnosti), ili ~lancima za koje se ne moè utvrditi gdje i kada su izašli. Ne donose nikakve va`ne ~injenice, osim ako uredništvu nije stalo do toga da prebrojava koliko }e novina va`nih (ili ne) zabiljeìti da se u Ðakovu odràvaju Susreti, iznimka je po~ast preminulome potpredsjedniku Matice hrvatske Mirku Kladari}u, ali kakvu funkciju doista imaju razlaganja Jadranke Vukovi} o Paljetkovoj poeziji, kojima bi, prije po kriteriju, mjesto bilo u drugom dijelu s ostalim radovima knjièvne kritike, a ne u dijelu pod naslovom Prilozi i novinski ~lanci o Ðakova~kim susretima, no, to se dešavalo i u ranijim zbornicima jer o~ito da kod nekih stvari nije va`na kvaliteta (uvaàvaju}i J. Vukovi}), ve} kvantiteta (broj stranica), ili ne znam što! Treba spomenuti da uza svu silu pomagala i ra~unalske programe, lektor još uvijek ima previše nepotrebnih pravopisnih pogrešaka u radu (stvarno se ne sje}am kada sam ih toliko nabrojao u nekoj knjièvnoj publikaciji!), te je za nadati se da }e s vremenom i uredništvo zbornika tekstova ÐSHKK, kvalitetu (koju po imenima ima) ipak podi}i na malo višu razinu. Ivan Kunšti} 192

193 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Borislav Bijeli}: Naše teme ogledi o prošlosti i sadašnjosti Ðakova i Ðakovštine Muzej Ðakovštine, Ðakovo, U hrvatskoj historiografskoj produkciji zavi~ajne knjige nisu novina. U ovoj mr. sc. Borislav Bijeli} na vrlo zanimljiv na~in piše lokalnu povijest na na~in koji odudara od uobi~ajne shematizacije. Ve} na prvi pogled autor ~itatelju otkriva pristup tematici i problematici. Naime, Bijeli} u tekstu knjige ne analizira samo povijesna zbivanja u gradu Ðakovu od najstarijih vremena do danas nego i probleme razvoja, obra uje geografsku uvjeto- vanost Ðakovštine na gospodarski i društveni razvoj i utjecaj politike na sveop}a zbivanja. Autor se podjednako pozabavio i kulturnom, gospodarskom i vjerskom problematikom. Sve se to moè lako uo~iti pogledom u sadràj ovog izdanja. Sadràj je podijeljen na dva dijela, i to: STUDIJE i KRITIKE koje su rezultat, kako je autor napisao u Predgovoru, "višegodišnjeg bavljenja, kako povijesnom, tako i kulturnom problematikom vezanom za grad Ðakovo i Ðakovštinu". Time je mr. sc. Bijeli} odmah ~itatelju jasno predo~io raznolikost svog istraìvanja. Nakon Predgovora (6-7) autor po~inje STUDIJE radom "Kroz prošlost i sadašnjost Ðakova" (11-32) analiziraju}i geografski poloàj Ðakova unutar Ðakovštine i slavonske ravni vode}i ~itatelja kroz prapovijest, antiku, srednji i novi vijek sve do današnjih dana nastoje}i da povijesne procese prikaè kroz društvena, kulturna, vjerska i druga zbivanja koja su se doga ala u Ðakovu, ali i na ovim prostorima i koja su neminovno utjecala na razvoj tih procesa. U studiji pod naslovom "Od povijesnog do suvremenog grba Ðakova" (33-53) autor se nakon kra}eg op}enitog uvoda o grbovima stru~no pozabavio opisom grba Ðakova (i povijesnog i suvremenog) uvaàvaju}i i kompariraju}i ve} istraèno u 193

194 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja postoje}oj literaturi na tu temu. "Ðakovo u projektima èljezni~kih pruga s posebnim osvrtom na izgradnju pruge Osijek Ðakovo Vrpolje" (54-96) autorov je doprinos u istraìvanju gospodarske povijesti Slavonije. Istraùju}i razvoj èljezni~ke mreè u drugoj polovici 19. stolje}a i u prvim godinama 20. stolje}a èlio je, i uspio, prikazati slavonsko trgovište Ðakovo u projektima èljezni~kih pruga s posebnim osvrtom na izgradnju èljezni~ke pruge Osijek Ðakovo Vrpolje. U radu je Bijeli} odredio njeno zna~enje u razvoju suhozemnog prometa u cjelini, i to u razdoblju razvoja i širenja trìšta u Hrvatskoj kada je industrijalizacija iako u skromnog opsegu bila u tijeku, što se i odrazilo na razvoj trgovine i suhozemnog prometa, posebice èljeznice. Kako su arhivska vrela za gospodarsku povijest Slavonije i za razdoblje od druge polovice 19. stolje}a do Prvog svjetskog rata nedovoljno istraèna, hvale je vrijedan napor da se iz postoje}e literature i arhivske gra e obrade i prikaù nastojanja i postignu}a poduzetni~kih krugova i drugih ~initelja oko pothvata ostvarenja izgradnje te, za Slavoniju, vrlo va`ne vicinalne èljezni~ke mreè. Vrlo je zanimljiva i studija "Mihael Bari} Semelj~anin koji je zaduìo hrvatsku kulturu" (97-102) u kojoj autor zagonetno i informativno iz zaborava otkriva izravne veze Slavonca Mihaela Bari}a s egipatskom mumijom u Arheološkom muzeju u Zagrebu i s njenim povojima koji predstavljaju najduì etruš~anski tekst. Autor poglavlje STUDIJE završava radovima "Inicijativa za gradnju Srpske pravoslavne crkve u Ðakovu " ( ), "O nekim aspektima zna~enja govora Stjepana Radi}a u Vrpolju listopada godine" ( ) i "Diskontinuirani kontinuitet Muzeja Ðakovštine" ( ). U drugom dijelu knjige pod središnjim nazivom KRITIKE autor pod naslovom "Najnovije spoznaje o Nijemcima Ðakova i Ðakovštine" ( ) kratko i saèto kriti~ki prikazuje istraìva~ki i znanstveni rad Ðakov~anina, povjesni~ara dr. sc. Vladimira Geigera osvr~u}i se na njegove knjige i brojne radove na tu temu. U Bijeli}evim prikazima "Sto godina od ro enja Ljudevita (Branimira) Šesti}a" ( ) i "Slavko Tomerlin slikar Slavonije" ( ) progovara prijekor ili kritika u pogledu zapostavljanja onih koji su ostavili traga u hrvatskoj kulturnoj baštini, a malo su, ili gotovo nikako, istraèni pa tako i poznati, ne samo u sredini iz koje su iznikli, nego i šire. "Zna~ajniji povijesno - publicisti~ki radovi o Ðakovu i Ðakovštini ( )" traìli su od autora mnogo truda da bi široj ~itala~koj javnosti bibliografski objelodanio najzna~ajnije povijesno-publicisti~ke radove na zadanu temu i time u potpunosti opravdao vrijednost objavljenih STUDIJA i KRITIKA u knjizi NAŠE TEME, OGLEDI O PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI ÐAKOVA I ÐAKOVŠTINE. Dio STUDIJA i KRITIKA objavljenih u ovoj knjizi ranije je objavljen i poznat dijelu hrvatske (slavonske) javnosti što, me utim, ne umanjuje vrijednost 194

195 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str knjige. U cjelini knjiga otkriva autorov pristup na zadane teme ne samo sa stajališta povijesne znanosti, nego i s drugih stajališta o svojevrsnom interdisciplinarnom mikrohistorijskom istra`ivanju uobli~enom u zavi~ajnu knjigu koja je svakako vrijedan doprinos hrvatskoj historiografiji. - Ker`e 195

196 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja Škola u Strizivojni (Prilozi za prou~avanje povijesti Strizivojne) Osnovna škola "Ivana Brli}-Maùrani}", Strizivojna, Postoji puno mjesta u kojima prvi spomen o postojanju škole datira desetlje}ima prije prve polovice 19. stolje}a. Neka od njih, u namjeri da obiljeè godišnjice djelovanja škola i ukaù na njihove prosvjetne i kulturološke dosege, tiskala su prigodne publikacije koje su, naj~eš}e, ostajale na marginama interesa najšire kulturne javnosti. U pravilu, neovisno od vrijednosti objavljenog, teško su nalazile ~itatelje izvan sredina iz kojih su dolazile. Da ista sudbina ne bi zadesila i knjigu "Škola u Strizivojni ", knjigu koja je nastala kao plod timskog rada djelatnika škole i nekolicine prominentnih znanstvenika, ovim putem na nju èlimo skrenuti pozornost i to ne slu~ajno. Naime, za selo poput Strizivojne izdanje ove knjige trebalo bi biti prvorazredni kulturni doga aj ne samo stoga što se njome obiljeàva 170 godina od prvog pisanog spomena škole, nego i nedavno useljenje u nove, funkcionalne prostore primjerene obrazovnoj ustanovi 21. stolje}a. Ako se tome doda u osnovi dobro osmišljen koncept knjige (iako se njeni urednici nisu uspjeli u potpunosti othrvati boljki sli~nih izdanja gdje se mo`da i nepotrebno, doduše u zadanom kontekstu, insistira na sveobuhvatnosti tema i osoba) koji sadràjno nadilazi školu i problematiku uz nju usko vezanu (knjiga je zasigurno i vrijedan prilog prou~avanju povijesti sela), zadovoljstvo bi trebalo biti potpuno. Po mišljenju glavne urednice monografije, rije~ je o višenamjenskoj publikaciji napisanoj s ciljem "da prikaè 170-godišnji kontinuitet osnovnog školstva u Strizivojni, da podsjeti ~itatelje na u~itelje i 196

197 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str u~iteljice koji su utkali u rad škole dio sebe, da potakne generacije u~enika na sje}anja i vrijeme provedeno u školskim klupama te da postane trajni pisani spomen za potonje generacije" - ali i da bude nezaobilazni prilog prou~avanju povijesti sela. Tekstovi Stanka Andri}a ("Strizivojna kroz stolje}a") i Ker`e ("Škola u Strizivojni od do 2000.") znanstveni su radovi fundirani na arhivskoj gra i i reprezentativnoj literaturi te, nema sumnje, ~ine okosnicu monografije, a monografija u integralnom obliku, uz prije tri godine objavljen Zbornik radova o 300. obljetnici prvog poznatog zapisa imena mjesta, paradigmu kako bi u manjim sredinama trebalo raditi na propitivanju vlastite prošlosti. Sve one koji su svojim prilozima obradili najraznolikije segmente rada škole na ovom mjestu nije mogu}e niti spomenuti, iako su baš oni ti koji su svoje `ivote utkali u rad škole, a ovu vrijednu, bogato ilustriranu i grafi~ki dojmljivu monografiju u~inili dodatno interesantnom mještanima, bivšim, a vjerojatno i budu}im u~enicima. Borislav Bijeli} 197

198 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja Vladimir Geiger: Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini Hrvatski institut za povijest i Dom i svijet, Zagreb, 2001, Nakon višegodišnjeg bavljenja poviješ}u Nijemaca na podru~ju jugoisto~ne Europe, napose njihovim stradanjem nakon završetka Drugog svjetskog rata, ovih dana izašla je iz tiska i peta Geigerova knjiga (tri je potpisao sam, a dvije kao koautor s Ivanom Jurkovi}em) u kojoj problematizira mjesto i ulogu Nijemaca na lokalnom nivou. Rije~ je o studiji "Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini" objavljenoj u Biblioteci Hrvatska povjesnica Hrvatskog instituta za povijest, zapravo u nekim aspektima revidiranoj doktorskoj disertaciji naslovljenoj "Njema~ka etni~ka zajednica u Ðakovu i Ðakovštini od po~etka 19. do sredine 20. stolje}a". Disertacija je obranjena u Zagrebu prosinca mjeseca godine. înjenica što je od obrane radnje do njenog integralnog objavljivanja prošlo gotovo pet godina bitno je utjecala na izmjene i dopune prvobitne verzije rukopisa. Naime, kako su Nijemci ostali autorov primarni znanstveni interes i u proteklih pet godina, bilo je za o~ekivati da }e nove spoznaje dobivene recentnim istraìvanjima na}i mjesta u spomenutoj knjizi. To se uistinu i dogodilo. U~injene intervencije svode se uglavnom na optimalna skra}enja prvobitnog teksta i ispise još potpunijih biljeàka. Na taj na~in autor je znanstvenoj zajednici, posebice onima zainteresiranima za ovu problematiku, ponudio dodatne argumente za u knjizi iznesene teze, a široj ~itala~koj publici ~itko i pregledno štivo. Sadràjno, knjiga je pokušaj cjelovitog: demografskog, politi~kog, gospodarskog i kulturnog djelovanja Nijemaca na prostoru Ðakova i Ðakovštine 198

199 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str od po~etka naseljavanja u drugoj polovici 18. stolje}a do sredine 20. stolje}a kada su, na osnovu pripisane im kolektivne odgovornosti za izbijanje Drugog svjetskog rata i u njemu po~injene zlo~ine jednog dijela svojih sunarodnjaka, beskrupulozno oplja~kani i protjerani s ovih prostora. Razdoblje od oko dva stolje}a prisutnosti Nijemaca na podru~ju Ðakova i Ðakovštine autor je obradio u pet poglavlja: Nijemci na biskupijskom vlastelinstvu do godine, u Ðakovu i Ðakovštini od do izbijanja Prvog svjetskog rata 1918., u periodu izme u dva rata, u Drugom svjetskom ratu ( ) i nakon njega. Na kraju knjige, kako je to ina~e uobi~ajeno za knjige ovakvog profila, izostao je popis literature (doduše, implicitno sadràn u bilješkama uz osnovni tekst), ali je zato priloèno kazalo osobnih i zemljopisnih imena te saètak na njema~kom jeziku. Studija "Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini" zasigurno je najcjelovitiji prikaz prisutnosti njema~ke etni~ke zajednice u hrvatskim krajevima, a vjerujem i metodološki dobar model primjenjiv, kako na druge geografske cjeline, tako i na druge etni~ke zajednice koje danas obitavaju u Republici Hrvatskoj. Ali ne samo to. Svaki onaj koji se osmjeli pisati društvenu povijest Ðakova i Ðakovštine u ovoj knjizi na}i }e jasno ucrtane koordinate unutar kojih se treba kretati, kao i obilje upotrebljive faktografije. Upravo stoga treba ju iš~itavati slojevito, ne samo kao povijest Nijemaca, ve} i kao relevantan doprinos sagledavanju društvene povijesti Ðakova i Ðakovštine. Borislav Bijeli} 199

200 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja Zbornik Muzeja \akovštine, br. 5, \akovo Muzej \akov{tine Muzej Ðakovštine iz Ðakova izdao je novi broj "Zbornika muzeja Ðakovštine". Zbornik je podijeljen na tri cjeline (^lanci, Gra a te Kritike, ocjene i prikaze). Me u ~lanke glavni i odgovorni urednik (Borislav Bijeli}) uvrstio je devet radova lokalnih ali i uvaènih istraìva~a iz drugih centara (Osijek i Zagreb). Tako er u cjelini Gra a objavljeno je pet radova dokumenta o Ðakovu i podru~ju op}ine Ðakovo. U posljednjoj cjelini objavljene su kritike, ocjene i prikazi knjiga s temom o Ðakovu i akova~kom kraju. Na po~etku cjeline ^lanci uvršten je rad Branke Uzelac koji je posve}en pedesetogodišnjici postojanja muzeja Ðakovštine. Autorica obra uje ljude zaslu`ne za osnivanje ustanove te u~itelj Stjepan Dvoràk), njene ravnatelje (Hedviga Dekker, Franjo ôrdaši}, Krešimir Pavi}, Ivo Pavlovi} te Branka Uzelac), njene zaposlene (arheolozi Branka Raunig i Ivo Pavlovi}, povjesni~ar Krešimir Pavi}, etnolozi Ivica Šestan i Branka Uzelac) kao i suradnike i podupiraju}e institucije (Društvo prijatelja starina). Tako er, prikazala je djelatnosti ove institucije (muzejsku i izdava~ku). Naro~ito se naglašuje prostorni problem ustanove budu}i da su u ovih 50 godina promijenjene tri lokacije te se sada seli na ~etvrtu i kona~nu. Autorica upozorava na posljedice nepostojanja stalne lokacije ovog muzeja te neadekvatnog smještaja muzejskih eksponata u vrijeme ratnih godina ( godine) te zbog nepostojanja stalnog muzejskog prostora. 200

201 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str. Lekši} obradio je povijest akova~kih mlinova od kraja 17. stolje}a do po~etka Drugog svjetskog rata. Ve}u je pa`nju autor posvetio ve}em broju parnih mlinova (mlin Sloga, mlin obitelji Fuchs te biskupijski parni mlin (mlin "Štediša")) na ovom podru~ju. Tako er, obra uje i nekoliko manjih mlinova na benzinski motor. Vladimir Geiger prou~io je nov~anice/bonove grada Ðakova koji su izdavani šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina 20. stolje}a. Autor je obradio povijest tog numizmati~kog materijala, kvalitetu tiska, dizajn, upotrebu i vrijednost. Kataloški obra uje sve bonove koje je prikupio u vlastitoj zbirci. Pri tom se navodi izdava~a, njihovu vrijednost, vrijeme izdavanja, vrstu papira i dimenzije. Tihana Petrovi} istraùje ìvot i djelo Milka Cepeli}a, uvaènog hrvatskog etnografa i istraìva~a hrvatskog selja~kog tekstilnog rukotvorstva. Autorica upozorava da su još godine povjesni~ar Krešimir Pavi} i etnolog Ivica Šestan postavili u Muzeju Ðakovštine izlo`bu o njegovom ìvotu i radu. Naro~itu je pa`nju posvetila njegovoj biografiji i bibliografiji. Na temelju njegovih radova upozorava na njegov pristup istraìvanju te zaklju~uje da je Milko Cepeli} zna~ajan etnolog budu}i je zabiljeìo podatke o uzgoju i preradi tekstilnih biljaka i promjene u tekstilnom rukotvorstvu. Branka Migotti prou~ava povijest istraìvanja lokaliteta Štrbinci kod Ðakova te arheološki materijal (prapovijesni, anti~ki i rje e srednjovjekovni) s tog lokaliteta. Tako er istraùje problem lociranja rimske Certissae na lokalitet Štrbinci (oranica 3 km jugoisto~no od Ðakova). Na kraju rada donosi bibliografiju radova o lokalitetu Štrbinci i problemu lociranja rimske Certissae te arheološki materijal s tog lokaliteta. Mira Kolar Dimitrijevi} obra uje gospodarske i socijalne prilike u Ðakovu i Ðakovštini od do godine. Prou~ava utjecaj velike ekonomske krize na gospodarske i socijalne prilike te mjere vlade za njihovo poboljšanje. Nadalje, istraùje ulogu HSS-a i njegovih organizacija (Gospodarska sloga i Hrvatski radni~ki savez) na rješavanje gospodarskih problema te poboljšanju socijalnih prilika na ovom podru~ju. Tako er, prikazuje politi~ke borbe na ovom prostoru. Borislav Bijeli} obra uje povijest nastanka grba grada Ðakova te povijest razvoja heraldike u svijetu i kod nas. Tako er, prikazuje izradu i probleme oko donošenja sadašnjeg grba grada Ðakova te upozorava i na ne neke nesuglasice oko novog grba. Grgur Marko Ivankovi} prou~ava arhitektonske spomenike (naro~ito secesijsku arhitekturu) u gradu Ðakovu. U svom radu obra uje samostan ~asnih sestara sv. Krià s crkvom Presvetog Srca Isusa (djelo osje~kog arhitekta Viktora 201

202 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja Axmanna), zgradu biskupskog sjemeništa (djelo zagreba~kog arhitekta Dioniza Sunka) te neke gra anske ku}e (ku}e obitelji Hauger, Reichsmann i Terzi}). Jasmina Ratkovi} istraùje perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu o kojem dosada nije mnogo pisano. Prikazuje razvojne faze u nastanku perivoja, pokušaje rekonstrukcije 70-ih i 80-ih godina 20. stolje}a te arhitektonske objektu u sklopu njega. Rad je nastao na temelju postoje}e literature i novijeg arhivskog gradiva. U cjelini Gra e objavljena je bibliografija radova preminulog kustosa Muzeja Ðakovštine prof. Krešimira Pavi}a. Biobiografiju je sastavio sam Krešimir Pavi}, a nadopunjena je samo sa ~etiri novija njegova rada (radovi od rednog broja 148. do 151.). Vilim Mati} objavljuje stare karte Ðakovštine. Sve su karte nastale u drugoj polovici 19. stolje}a. Autor naglašava njihovu vrijednost te njihovu malobrojnost za ovo podru~je. Tako er isti autor objavljuje pregled op}ina u akova~kom kotaru godine. U pregledu navodi imena naselja, broj ku}a, duša, sesija i veli~ina dohotka polovicom 19. stolje}a. Melita Ron~evi} objavljuje iscrpni popis privrednih organizacija op}ine Ðakovo od do godine iz fonda Okru`nog privrednog suda u Osijeku. Popis privrednih organizacija daje uvid u zastupljenost organizacija u pojedinim gospodarskim granama na ovom podru~ju. Ovaj se popis nalazi u arhivskom fondu Okru`nog privrednog suda u Osijeku u Dràvnom arhivu u Osijeku. Vesna Boì} Drlja~a prikazuje nastanak i razvoj upravnih organa od do danas u gradu Ðakovo i Ðakovštini. Tako er je prikazala fondove nastale radom i djelovanjem ovih organa na ovom podru~ju. Fondove je prikazuje kronološko-hijerarhijskim slijedom nastanka ovih organa. U cjelini Kritike, ocjene i prikazi objavljeni su prikazi, kritike i ocjene knjiga s tematikom o Ðakovu i Ðakovštini (Helena Sabli}-Tomi}, Goran Rem: Puut nebeski - Ðakova~ka ~itanka; Accede ad Certissiam, Anti~ki i ranokrš}anski horizont arheološkog nalazišta Štrbinci kod Ðakova; Borislav Bijeli}: Ðakova~ke ulice kratke biografije osobe po kojima su dobile ime; Hrvoje Mileti}: Ðakovštinom utjelovljeni; Strizivojna, Zbornik radova o 300. obljetnici prvog poznatog zapisa imena; Ðakova~ki susreti hrvatskih knjièvnih kriti~ara 1.; 2. akova~ki susreti hrvatskih knjièvnih kriti~ara; Antun Mandi}: Uputjenjej k slavonskom pravopisanju za potrebu narodnieh ucsionicah u kraljevstvu Slavonie 1779.; Julije Njikoš: Ðakovo je srce Slavonije narodni i radni obi~aji, pjesme, kola i posko~ice seljana Ðakovštine; Miro Šola: Moji razgovori s njima, te Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru). Na kraju je Mato Butorovi} napisao sje}anja na rano preminulog (preminuo je 2. sije~nja godine) kustosa Muzeja Ðakovštine prof. Krešimira Pavi}a. 202

203 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Na kraju, rekao bih nešto o samom Zborniku muzeja Ðakovštine. Naime, glavni i odgovorni urednik i uredništvo trebalo bi više pa`nje posvetiti ure ivanju samog zbornika. Neki autori imaju bilješke u svojim radovima, a neki ne. Neki su bilješke u svojim radovima stavili ispod teksta, a neki u tekst. Ovaj problem trebali bi riješiti glavni i odgovorni urednik i uredništvo koje bi moralo odlu~iti kako bi trebale izgledati bilješke i gdje bi se trebale nalaziti. Tako er, svi bi radovi trebali imati znanstvenu kvalifikaciju. Na`alost, to je nemogu}e provesti bez recenzija za koju izdava~, vjerojatno, nema materijalnih sredstava. Ove sugestije upu}ene su radi poboljšanja kvalitete zbornika, a ne kao kritika rada glavnog i odgovornog urednika i cijelog uredništva. Uza sve ove sugestije zbornik je interesantan prilog lokalnoj povijesti jednoga grada i njegove okolice, te bi trebalo nastaviti s njegovim izdavanjem. Milan Vrbanus 203

204 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja Branka Migotti: Pozla}ena stakla sa Štrbinaca kod Ðakova Muzej Ðakovštine, Ðakovo, Publikacija Two gold-sandwich glasses from Štrbinci (Ðakovo, northern Croatia), autorice Branke Migotti, objavljena godine u Zagrebu, u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, hvalevrijednim nastojanjem Muzeja Ðakovštine u Ðakovu ove je godine povodom dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II. u Hrvatsku doìvjela svoje izdanje na hrvatskom jeziku. Autorica je stoga ovu priliku iskoristila da bi hrvatskoj verziji dodala opis i komentar grobne cjeline u kojoj je prilikom istraìvanja kasnoanti~kog groblja na Štrbincima kod Ðakova u prona eno drugo pozla}eno staklo, te poglavlje o religijsko-ritulanim i imovinsko-statusnim okolnostima ukopa groba 45, u kojem je ono prona eno. Knjiga formata 240x170 mm broji 77 strana, bogato je ilustrirana (30 crteà i 9 fotografija), uz jednu zemljopisnu kartu. Uz popis ilustracija i kratica korištenih u tekstu tu je i opseàn popis literature kojom se autorica koristila. Knjiga je podijeljena na tri glavna poglavlja, uz potpoglavlja: I. Stanje istraènosti dvoslojnih pozla}enih stakala, 1. Naziv, postupak izrade, razvrstavanje, 2. Ishodište datiranje, radionice, 3. Kontekst, svrha i uporaba, sadràji prizora, oblici posuda; II. Pozla}ena stakla sa Štrbinaca, 1. Staklo s prizorom bra~nog para, 1.a. Okolnosti nalaza, 1.b. Opis, 1.c. Ikonografija i datacija; 2. Staklo s obiteljskim prizorom, 2.a. Okolnosti nalaza, 2.b. Opis, 2.c. Ikonografija i datacija, 2.d. Ritualno-religijske i imovinsko-statusne okolnosti ukopa u grobu 45; i posljednje poglavlje III. Vrednovanje nalaza u njihovu arheološkome kontekstu. 204

205 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str U prvom poglavlju autorica je, kako i prili~i, prije svega pokušala razriješiti terminologiju samog naziva, te se odbacivši zastario i neprikladan, ali u hrvatskoj arheologiji uvrijeèn naziv fondo d oro, odlu~ila za izraz (dvoslojna) pozla}ena stakla, što je opse`no obrazloìla. Iz teksta doznajemo da je od 460 komada pozla}enih stakala njih ~etrdesetak, dakle 10%, ukrašeno obiteljskim portretima, a od 5 panonskih komada, njih ~ak 4 ukrašeno je obiteljskim portretom. Isto je tako prikazala stanje istraènosti dvoslojnih pozla}enih stakala, u okviru kojeg se kriti~ki osvrnula, izme u ostalog, i na danas jedini postoje}i katalog razmatrane materije Charlesa R. Moreya i sli~an rad L. Faedo. Autorica je ukazala na manjkavosti teorija i Ch. R. Moreya i L. Faedo o elementima koji bi trebali odrediti iz koje je radionice izašlo pojedino staklo. U raspravi o kontekstu, svrsi i upotrebi pozla}enih stakala autorica dolazi do zaklju~ka da se ona u pravilu, ali ne i beziznimno, pronalaze u grobnom okruènju, te da je rije~ vjerojatno o dubljim posudama (tu napušta svoje prijašnje mišljenje da je rije~ o plitkim tanjurima ili pliticama) u sve~anim prigodama, ako ne svakodnevno. Posude su se najvjerojatnije lomile ritualno, a dna s prizorom prilagala u grobove ili ih obiljeàvala izvana. Posude pozla}enog dna vjerojatno su ukrasni predmeti va`ne kultne i obiteljske simbolike, ne samo privatne, nego i javne. U drugom poglavlju autorica obra uje dva pozla}ena stakla prona ena na Štrbincima daju}i okolnosti nalaza, opise, ikonografiju i dataciju. Okolnosti nalaza Stakla I s prizorom bra~nog para prona enog godine naàlost nisu sasvim jasne. Iako je nalaz objavljen ubrzo nakon otkri}a, tek je sada sveobuhvatno obra en. Raš~lanjuju}i prikaz (frizura, odje}a, nakit, portret) na pozla}enom staklu autorica predlaè dataciju predmeta u drugu tre}inu 4. st. (otprilike ), s nedokazanom mogu}noš}u suàvanja datacije na šesto desetlje}e 4. st. ( ). Na temelju depersonaliziranog, ali jedinstvenog natpisa FLOPENTIS tj. florentes, sa zna~enjem oni koji cvjetaju, staklo I moè se, prema autorici, smatrati posebnom narud`bom za prigodu zaruka ili vjen~anja odre enog para. Staklo II s obiteljskim prizorom i natpisom VIVATIS FELICIS (tj. felices) IN DEO, u sretni u Bogu!, nasre}u ima gotovo sasvim jasne okolnosti nalaza. Natpis na pozla}enom dnu treba svakako shvatiti u krš}anskome smislu. Staklo je, iznena uju}e za uobi~ajen poloàj staklenih priloga na Štrbincima, prona eno u grobu 45 pored glave (kosti glave naàlost nisu sa~uvane) djevoj~ice od 8-12 godina starosti. Osim pozla}enog stakla, kao prilog su u grob poloèna još dva dna staklenih posuda na otprilike istom mjestu gdje i pozla}eno staklo, narukvice (na lijevoj ruci dvije, na desnoj jedna), s unutrašnje strane lijeve bedrene kosti kljova divlje svinje, kod lijevog stopala na hrpi prstenje, kop~e ogrlice, privjesak i perle, amorfno grumenje staklene paste i tanka pravokutna plo~ica od sedefa, a s lijeve strane glave zamotani komad 205

206 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja tkanine. Staklo II pokazuje iznimno velike sli~nosti sa sli~nim nalazom iz Dunaújvárosa. Analizom obiteljskih portreta na pozla}enim staklima, te ponovno raš~lambom prikaza (frizura, odje}a, nakit, portret), pri ~emu se komparativno vrednovanje ikonografsko-stilskih elemenata ne oslanja samo na poznati korpus pozla}enih stakala, nego i na druge likovne medije, prije svega skulpturu, autorica dolazi do zaklju~ka da je predmet izra en najranije za vrijeme cara Konstantina Velikog, ali je vjerojatnije da je nastao u razdoblju godine. U prilog dataciji u drugu polovicu 4. st. govori i vrijeme ukopa na dosad istraènome dijelu groblja u okviru kojeg je staklo i prona eno. înjenica je da je u Rimu i Italiji tek 10-11% svih obiteljskih prizora na pozla}enim staklima krš}ansko, dok su u Panoniji takva tri primjerka od ukupno ~etiri. Prema tome, izgleda da je posebnost panonskih provincija odre ena sklonost prema prizorima krš}anskih obitelji. I kod Stakla I i Stakla II autorica je pokazala nedostatke kronološki opredijeljenih radionica prema L. Faedo. Razli~it broj ~lanova obitelji na pozla}enim staklima, kao i nedostatak dokaza o serijskoj proizvodnji autorica je povezala s pretpostavkom da su se posude s dvoslojnim pozla}enim staklima izra ivale kao pojedina~ne narud`be za odre ene prilike. U pitanju je moglo biti obiteljsko slavlje u uèm smislu rije~i, ali i sve~anost povezana sa slu`benim poloàjem oca obitelji. Posebno potpoglavlje obra uje ritualno-religijske i imovinsko-statusne okolnosti ukopa u grobu 45. Staklo prona eno u grobu 45 nije nikako moglo, kao stakla koja su u katakombama umetnuta u grobne niše (lokule), ozna~avati grob pokojnice, budu}i je bilo u zemlji. Ono je, na temelju svog konteksta i u usporedbi s drugim nalazima te vrste, dragocjena i skupa obiteljska ostavština, koja odraàva religijsko-ritualno-apotropejsku i emocionalnu narav priloga. Djevoj~ica u rimskom svijetu sama po sebi nije mogla uìvati visoki društveni status, ve} ga je uìvala posredno, kao dio obiteljskog naslje a ste~enog po ocu. Djevoj~icama je, kao i ènama, bio dostupan jedino skuplji ukop, uklju~uju}i i raskošnije priloge (nakit i posu e). Me utim, pozadina takvog ukopa nije uvijek ista. Ona moè biti i društveno-statusna i/ili samo imovinska. Isto je tako va`no ne zaboraviti da se grobnim obredom nastojao stvoriti privid društvenog ili imovinskog poloàja koji pokojnik za ìvota nije uìvao, dok su s druge strane pojedinci koji su za ìvota uìvali visoki društveni i/ili imovinski status razmjerno skromno pokopani. Stoga se autorica s pravom odlu~ila pretpostaviti da je pozla}eno stakleno dno u grobu 45 prije svega emocionalno i religijsko-ritualno-apotropejski prilog, dok imovinska podloga u tom slu~aju ostaje nerazjašnjena. U tre}em poglavlju vrednuju se nalazi u njihovu arheološkom kontekstu. Nastojanja Ch. Moreya i L. Faedo oko ustanovljavanja radionica nisu se pokazala kona~nima. L. Faedo ograni~ila se isklju~ivo na radionice u Rimu, a eventualne 206

207 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str provincijalne radionice uop}e nije uzela u razmatranje. Autorica je u svojim prijašnjim radovima spomenula mogu}nost panonskog podrijetla Stakla I, no u svjetlu novog nalaza, promijenila je mišljenje, te na osnovu iznesenog pretpostavlja da je Staklo I proizvedeno u Rimu, odnosno u Italiji, dok je Staklo II, uzimaju}i u obzir iznimnu sli~nost sa pozla}enim staklom iz Dunaújvárosa, te njihovu razli~itost u odnosu na cjelokupan korpus te gra e, mogu}e proizvedeno u nekoj panonskoj radionici. Vrednuju}i dva iznimna komada na razmjerno skromnom provincijalnom nalazištu Štrbinci, autorica je izbjegla formulu da }e budu}a istra`ivanja riješiti zagonetku, budu}i da je naselje na Štrbincima najvjerojatnije potpuno uništeno. Me utim, pozla}ena stakla i pozla}ena lukovi~asta fibula s portretnim medaljonima iz groba 29 (nesumnjivo u vlasništvu osobe visokog društvenog statusa) govore u prilog da je naselje na Štrbincima imalo narav kasnoanti~ke civitas (grad) s potrebnim urbanim komponentama, uklju~uju}i i onu upravnu. Knjiga Pozla}ena stakla sa Štrbinaca kod Ðakova, autorice Branke Migotti, iznimno je djelo koje kona~no na zadovoljavaju}i na~in obra uje oba pozla}ena stakla prona ena na Štrbincima, te ih stavlja u kontekst cjelokupnog europskog korpusa te gra e. U knjizi je dan pregled stanja istra`ivanja materije, te je uz popis korištene literature i kriti~ki osvrt na istu, na taj na~in svakome tko se zainteresira za spomenutu temu uvelike ulakšan pristup problematici. Autorica je na temelju opse`ne bibliografije, a uz pomo} europskih stru~njaka koji se bave tom temom, dala relevantan op}i pregled bitnih elemenata (terminologije, tehnologije izrade, klasifikacije, radioni~kog podrijetla, datacije, te primarne i sekundarne namjene), kao i svoje komentare i zaklju~ke o spornim pitanjima. Na taj je na~in znatno doprinijela boljem razumijevanju jedne, u hrvatskoj arheologiji razmjerno slabo poznate kategorije gra e, ponudivši publikaciju koja }e biti nezaobilazna u svakom daljem bavljenju tom temom. Ljubica Perini} 207

208 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja Nikola Bi}ani}: Knjige imaju svoju sudbinu Matica hrvatska \akovo, Knjiga prof. Nikole Bi}ani}a "Knjige imaju svoju sudbinu", (prema poznatoj latinskoj izreci: Habent sua fata libelli), pojavila se godine u izdanju Matice Hrvatske u Ðakovu. U njoj su zapravo obuhva}eni razgovori s eminentnim sugovornicima suvremene kulturne stvarnosti u Hrvatskoj, zanimljivi širem krugu ~itatelja, pa je to i bio razlog da ih autor prethodno ih objavivši u "Ðakova~kom glasniku" - objavi i u ovoj, njegovoj prvoj knjizi. Pripremaju}i se studiozno za svaki razgovor koji je vodio, prof. Bi}ani} prelazi okvire uobi~ajene novinarske prakse i - poznavaju}i ìvotopis i djelatnost osobe s kojom razgovara - za~u uje svoje sugovornike poznavanjem njihova ìvota i djelatnosti. U ovoj knjizi, koja obuhva}a 120 stranica, autor prenosi svoje razgovore s Ivanom Jurinom Boškovi}em, dr. Vinkom Breši}em, Josipom Cveni}em, Mirkom ]uri}em, dr. Stjepanom Damjanovi}em, dr. Vladimirom Geigerom, Mirom Gavranom, akademikom Anicom Nazor i dr. Josipom Uàrevi}em. U tim razgovorima, zabiljeènim devedesetih godina prošloga stolje}a, zapisana su promišljanja autora i sugovornika o hrvatskoj knjièvnosti, knjièvnoj teoriji, knjièvnoj kritici, a isto tako i o jezi~noj povijesti i suvremenoj uporabi hrvatskog jezika, kako u knjièvnom stvaralaštvu tako i u pisanju i govorenju uop}e. Zanimljivo je da na pojedinim mjestima autor iznena uje svoje sugovornike detaljnim poznavanjem problematike o kojoj s njima razgovara i 'izvla~i' iz njih maksimum u izri~aju traène informacije. Posebnim marom za ~isto}u hrvatskog jezika, prof. Bi}ani} rabi pravovaljane rije~i i izraze i stavlja ih u kontekst izri~aja, poti~u}i i same sugovornike da se izraze na takav na~in. 208

209 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Iako su svi ovi razgovori ve} objavljeni u "Ðakova~kom glasniku", opravdanost izdavanja ove knjige proizlazi iz ~injenice da je knjiga dostupnija širem krugu ~itatelja od lokalnih novina, a stjecajem okolnosti i spomenuti list je prestao izlaziti, te baš sada i ova knjiga ulazi u okvire spomenute latinske izreke i ima svoju sudbinu. Kao profesor hrvatskog jezika u Osnovnoj školi "Ivan Goran Kova~i}" Ðakovo prof. Bi}ani} je ostvario dugogodišnju pedagošku praksu, ali i opseàn novinarski rad ure uju}i školske listove "Goran" i "Mali Goran", pišu}i novinarske tekstove i lektoriraju}i tekstove u "Ðakova~kom glasniku", "Reviji Ðakova~kih vezova", "Vijencu", raznim zbornicima i brojnim knjigama. Pomagao je mnogim mladim autorima, poticao druge na pisanje, organizirao knjièvne tribine, sudjelovao na promocijama novih knjiga, vodio i vrednovao literarno stvaralaštvo mladih u okviru popularnog školskog programa LIDRANO (od lokalnih razina do dràvnih smotri i natjecanja) i stekao status nezaobilazne osobe akova~kog kulturnog okruènja. Svoj obol afirmaciji knjièvnog stvaralaštva dao je i kao dopredsjednik akova~kog Ogranka Matice hrvatske, a kolekcionar je knjiga i publikacija, i šteta je što ve} ranije nije našao vremena izdati svoju prvu knjigu ili ~ak nekoliko njih, jer njegovo iskustvo i sposobnost mu to svakako omogu}uju. Prvijenac prof. Nikole Bi}ani}a je ukusno opremljen linorezom "Melankolija" (Zbirka Stroßmayerovog muzeja u Ðakovu, 1973.) Antuna Babi}a iz Vinkovaca, otisnutim crnom bojom na blijedoùtoj podlozi korica s prednje strane, te izvodom iz predgovora Mirka ]uri}a na zadnjoj strani. Nakladnik ove knjige je Matica hrvatska Ðakovo, nakladnika zastupa Marinko Zirdum, urednik Mandi}, lektor Petar Lokas, a recenzenti su mr. Miroslav Bauer i prof. Barica Ili}. Knjigu je ra~unalno obradio "Hardy" Ðakovo, a tiskana je u "Tiskari" Vurm 209

210 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja Mirko ]uri}: Strategije sje}anja i zaborava Matica hrvatska Ðakovo, Devedesete godine prošloga stolje}a, unato~ velikim problemima izazvanim srpskom agresijom na Hrvatsku, u kulturološkom smislu za Ðakovštinu su bile izuzetno plodne. Uspostavom neovisne Republike Hrvatske kulturnoj sceni u Ðakovštini širom su se otvorila vrata. I u ratnim godinama, punim nacionalnog zanosa i poleta, akova~ke kulturne ustanove (Centar za kulturu, Gradska knji`nica i ~itaonica, Muzej Ðakovštine, Radio Ðakovo, Matica hrvatska, Društvo ljubitelja starina, Turisti~ka zajednica Grada Ðakova) promicale su kulturne vrijednosti svoga kraja. U posljednjoj dekadi dvadesetoga stolje}a objavljeno je puno više knjiga nego li do devedesetih godina 20. stolje}a. Posebno va`nu ulogu u izdava~koj djelatnosti imala je akova~ka Matica hrvatska koja je od godine do danas objavila 24 naslova, što svakako ne bi bio veliki broj, ali znaju}i za financijske poteško}e, ova brojka je više nego respektabilna. Jedan od klju~nih projekata akova~ke Matice je pokrenut godine - Ðakova~ki susreti hrvatskih knjièvnih kriti~ara, kao jedinstvena manifestacija na podru~ju cijele Hrvatske Ðakova~ka knjièvnost je devedesetih godina doìvjela svoju renesansu. Uz ve} priznatog knjièvnika za djecu Adama Rajzla, godine svojim romanom prvijencem (Povratak u doba jazza) pojavljuje se i Mirko ]uri} (ro en godine u Ðakovu) koji svojom pojavom, i kao urednik Ðakova~kog glasnika, pokre}e akova~ku knjièvnu scenu. Drugi roman (Paveli}eva oporuka) ]uri} objavljuje godine i njime u potpunosti potvr uje svoj knjièvni talent. Uklju~uju}i se u rad Ðakova~kih susreta hrvatskih knjièvnih kriti~ara, ]uri} 210

211 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str razvija i svoj kriti~arski opus, objavljuju}i preteìto svoje kritike u Ðakova~kom glasniku. Kao rezultat kriti~arskog rada objavljuje i svoj kriti~arski prvijenac - Strategije sje}anja i zaborava, (2001.) u izdanju akova~ke Matice hrvatske. U Proslovu, sam autor kaè: " Ðakova~ki susreti hrvatskih knjièvnih kriti~ara, koji se od redovito odràvaju uo~i Ðakova~kih vezova, pokazali su mi da novinske knjièvne kritike i ogledi zahtijevaju, kada ih se sakupi kriti~na masa, sabiranje na jednom mjestu - u knjizi. Tako sam, eto, u knjizi Strategije sje}anja i zaborava sabrao sam dio tekstove koje sam o knjigama i knjièvnosti pisao u posljednjih desetak godina " Knjiga je podijeljena u tri dijela. Prvi dio nosi naslov "Strategije sje}anja i zaborava" u kojem je autor iz svoga kriti~arskoga diskursa ukazao na djela akova~kih pisaca što je, po prvi puta, sustavan kriti~arski pregled akova~ke knjièvne scene. Prvi ]uri}ev tekst govori o bardu hrvatske knjièvnosti Ranku Marinkovi}u i njegovu posljednjem romanu "Never more" (1993.), mladom Tomislavu Zajecu i njegovu prvom romanu "Soba za razbijanje" i Osje~aninu Josipu Cveni}u i romanu "Kraljica no}i". Osim ovih imena, autor procjenjuje i djela akova~kih pisaca (An elko Haner i Antun Kalman Šems: Naš grad a mi u njemu, Vukovarske uspomene, Ruška Stojanovi}-Nikolaševi}: Anina druga mama, Stanko Andri}: Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske). Drugi dio "Igre rije~ima" donosi kritike akova~ke poezije koja je posebice u drugoj polovici devedesetih godina izuzetno ìva. Autor nam donosi prikaze zbirki pjesama Zdravka Cicvari}a (@ivotom protiv ìvota), Ruè Elez Lazarov (Potraì me u mojim pjesmama), Ivana Balena (Te Deum), Franje Dàkule (Raglednice, Baštinik drveta) i Silvije Ambramovi} (Smotana vizija Spandale). U tre}em dijelu "Pogled na tamnu stranu mjeseca" autor donosi prikaze objavljenih publicisti~kih djela kao i zborni~kih knjiga. Ovo poglavlje ]uri} otvara Pretiskom pravopisa akova~koga biskupa Antuna Mandi}a, nastavlja knjigom akova~kog biskupa dr. Marina Sraki}a "Zabrana školskog vjeronauka u doba komunizma, kritikama o prvom i drugom Zborniku Ðakova~kih susreta hrvatskih knjièvnih kriti~ara, djelu akova~kog sve}enika Emerika Gaši}a "Kratki povijesni prikaz biskupija Bosansko-Ðakova~ke i Srijemske", Mire Šole "Moji razgovori s njima", "Ðakova~koj ~itanci" Helene Sabli}-Tomi} i Gorana Rema, Zvonka Beneši}a "OD ZPD-a do PIK-a Ðakovo" i završava Herodotovom Poviješ}u. Kao dodatak ovom kriti~arskom pregledu akova~ke, a i, doduše samo dijelom hrvatske knjièvnosti, ]uri} svoju knjigu završava knjièvnim pregledom "Hrvatska prozna knjièvnost na kraju XX. stolje}a, tekstom objavljenim u Vjesniku Ðakova~ke i Srijemske biskupije broj 1/

212 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja Knjiga "Strategije sje}anja i zaborava" nagra ena je Poveljom uspješnosti Julije Beneši} petih Ðakova~kih susreta hrvatskih knjièvnih kriti~ara. Vrijednost ove knjige prepoznaje se u ~injenici da ]uri}, osim hrvatskih imena i relevantnih naslova, veliki prostor u svome kriti~arskom opusu daje i lokalnim autorima i na taj na~in promovira lokalnu knjièvnost, koja se iz objektivnih, ali i subjektivnih razloga, ~esto jako slabo ~uje u hrvatskoj metropoli. Iako je ]uri} dislociran od Zagreba, to ne umanjuje njegovu sustavnost na reagiranje na pojave u knjièvnosti. Velika vrijednost kriti~arskoga rada Mirka ]uri}a je njegov pristup promatranju knjièvnih djela u kojima nema doze osvetoljubivosti i kao strastveni ~itatelj i pisac, ]uri} svoj knjièvni rad zaokruùje i bavljenjem knjièvnom kritikom na što s obzirom na svoju naobrazbu i potencijal ima apsolutno pravo. Za svoj knjièvni rad ]uri} je primio vrijedno priznanje. Krajem godine primljen je u Društvo hrvatskih knjièvnika što je za ovoga mladoga knjièvnika još jedan poticaj da i dalje ustrajno radi na promicanju akova~ke i slavonske knjièvnosti. Miro Šola 212

213 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Zvonko Benaši}: Ðakova~ki spomendani Matica Hrvatska Ðakovo, U knjizi "Ðakova~ki spomendani" u preko 70 naslova Zvonko Benaši} daje prikaze pojedinih va`nijih doga aja i uglednih osoba iz povijesti grada Ðakova u razdoblju od do godine. Doga aje i osobe je odabrao sam autor, a napisani su vrlo sa`eto. Kako autor navodi, pravilo opisa bilo je da se svakoj jedinici da podjednak prostor. Knjiga je napisana jednostavno i dopadljivo za prosje~nog ~ovjeka i nema neke znanstvene pretenzije, ve} se upu}uje svima onima koji `ele nešto više saznati o biskupskom gradu Ðakovu i njegovim zaslu`nim ljudima. Obuhva}ena je gra anska i crkvena povijest Ðakova. Na kraju knjige nalaze se popis literature, pojmovnik i kazalo imena i mjesta. U dodatku su ukratko opisani svi akova~ki biskupi prije biskupa Nikole Ogrami}a, koji je bio prvi biskup u od Osmanlija u oslobo enom Ðakovu, a u knjizi su opisani svi njegovi nasljednici. Jedan od recenzenata, doc. dr. sc. Andrija Šuljak, primijetio je da je šteta da autor nije koristio znanstvenu metodologiju i što nije pisao sa bilješkama, nego je na kraju samo naveo relevantnu literaturu. Kako autor navodi, tekst nije optere}en mnogobrojnim bilješkama što ~itatelju olakšava ~itanje. Bilješke bi ujedno olakšale provjeru brojnih iznesenih podataka i navoda, primjerice, koji ponekad mogu biti i, mišljenja smo, neto~ni. U poglavlju "1537. Turci su zauzeli Ðakovo" (str ) autor navodi kao godinu zauze}a Ðakova od strane Osmanlija. Na kraju knjige u bilješci br. 9 kao literaturu uz ovo poglavlje navodi nekoliko naslova. Me utim, Laszowski, Markovi} i drugi autori navode, naime, godinu. 213

214 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja Gore navedene primjedbe nikako ne umanjuju vrijednost knjige, koja je rezultat autorovog višegodišnjeg rada. Ujedno napomenimo i to da je knjiga tvrdo ukori~ena, sa slikom akova~kog slikara Slavka Tomerlina iz godine, koja prikazuje akova~ku glavnu ulicu, i da je to knjiga koja mo`e poslu`iti kao poklon u svakoj prigodi. Ovom knjigom autor je i ostvario svoj cilj, odnosno napisao je knjigu koja je, kako je naveo na omotu pozivnice za promociju: knjiga za svaku Lekši} 214

215 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str VinkoToki}: Monografija HOŠK NK HOŠK, Gašinci, Monografija HOŠK je knjiga koju autor izdaje prigodom 25-e obljetnice istoimenog nogometnog kluba iz Gašinaca. U uvodnim odlomcima govori se o povijesti igranja nogometa u Gašincima, o prvim utakmicama odigranim u selu, te o problemima na koje su nailazili entuzijasti i zaljubljenici u nogometnu igru suo~eni s kroni~nim nedostatkom novca, sportske opreme i vlastitog igrališta. Rezultati kluba obra eni su u nekoliko poglavlja, te tako autor spominje najve}e uspjehe kluba, najistaknutije igra~e i trenere koji su obilje`ili pojedino razdoblje. Posebno je zanimljiv na~in na koji autor analizira igra~e po pozicijama u mom~adi kroz svih 25 godina. Susre}emo se s mnoštvom imena koja }e prepoznati bolji poznavatelji nogometa u Ðakovštini, a posebno je zanimljivo nastojanje da se ne presko~i osobe koje su utkale svoj i najmanji dio u povijest kluba. U prikupljanju informacija autor se koristio podacima koji su mu bili dostupni iz zapisnika o utakmicama ili novinskih ~lanaka, a u nekim situacijama oslanja se i na iskaze pojedinaca do kojih je došao u neposrednom razgovoru. U posljednjem poglavlju knjige donosi neke zapisnike sa sjednica kluba, statut kluba te iscrpne podatke o rezultatima kroz sve ligaške utakmica HOŠK-a. Monografija je popra}ena obiljem fotografija i statisti~kih materijala što ukazuje da je autor u knjizi pokušao objaviti sve dostupne mu podatke o HOŠK-u. Kako je u predgovoru re~eno da ovakvu knjigu nije lako napisati "jer moraš skupljati krhotine stakla", smatram ovu monografiju vrlo uspješnim pokušajem autora da zaokru`i jedan vremenski ciklus u nogometnom klubu za koji je 215

216 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja neposredno i blisko vezan. Podaci koje je sakupio imaju zna~enje ne samo u okviru HOŠK-a, nego su upotrebljivi i za druge nogometne klubove iz našeg u`eg zavi~aja. Tomislav Šetka 216

217 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Ivan Pavi}: Dobrovoljno vatrogasno dru{tvo Gorjani Dobrovoljno vatrogasno dru{tvo Gorjani, Gorjani, Vatrogasna himna, skladana od Ivana pl. Zajca na stihove "oca hrvatskog vatrogastva" \ure Deèli}a, od mnogih je smatrana jednom od najljep{ih himni, a stih iz himne "vatru gasi, brata spasi" postao je geslom pod kojim se dobrovoljni vatrogasci diljem Hrvatske ve} dugi niz godina organiziraju i djeluju protiv jedne od najpogubnijih nepogoda - vatre, odnosno poàra. Pod istim humanim geslom djeluje, sada ve} i vi{e od 75 godina, Dobrovoljno vatrogasno dru{tvo Gorajni. Dru{tvo je godine sve~ano proslavilo 75. obljetnicu osnutka i djelovanja, i na taj je jubilej bio neposredni povod izdavanju spomenice "Dobrovoljno vatrogasno dru{tvo Gorjani ", autor koje je Ivan Pavi}. Prvu cjelinu knjige ~ini nekoliko manjih priloga: nakon uvodnog osvrta i razmi{ljanja mr. sc. Borislava Bijeli}a, recenzenta knjige, o vatrogastvu i samoj knjizi, slijedi predgovor, a potom i napis o Gorjanima te nekoliko osnovnih podataka o sv. Florijanu, za{titniku vatrogasaca. Nakon ovog, uvodnog dijela, slijedi i najopse`niji dio knjige, u kojem je autor, kronolo{ki niù}i i - {to mi se ~ini posebno zanimljivim i vrijednim - komentiraju}i raznoliku dru{tvenu arhivsku gra u, ~itateljima prestavio dugu i bogatu pro{lost gorjanskog Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva. Autor se susreo s problemom nepostojanja izvornog arhivskog materijala za razdoblje od osnutka Dru{tva do godine, pa je to razdoblje uspje{no pokrio prenose}i izvje{}e sa 217

218 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja 50. obljetnice Dru{tva godine, temeljeno na u me uvremenu nestaloj gra i. Ovaj dio knjige je i vizuelno oboga}en velikim brojem marljivo prikupljenih dokumenata i fotografija. Fotografije su potpisane informativnim tekstom, pri ~emu je potrebno istaknuti precizne biografske podatke o du`nosnicima dru{tva. Autor je uspio izbje}i pristranost i izljeve emocija, toliko ~este u zavi~ajnoj literaturi, i mo`da je najve}a vrijednost njegova rada namjera da nadi e ulogu pukog prire iva~a dokumentarne gra e. U svojim se komentarima nije zadrào na pozitivnim epizodama iz pro{losti Dru{tva, ve} je ukazao i na neke manje pozitivne (ne)aktivnosti koje je uo~io prou~avaju}i arhivsku dokumentaciju, poja{njavaju}i, problematiziraju}i i kritiziraju}i tako pojedine momente iz 75-godi{nje dru{tvene povijesti. Nakon pogovora slijede i prilozi, njih deset, a me u njima se moè posebno izdvojiti iscrpni popis ~lanova Dru{tva od do godine, precizno i pregledno u~injen na osnovi mati~nih knjiga ~lanova. Na samom se kraju knjige nalaze i slikovni prilozi s proaslave 75. obljetnice osnutka i djelovanja Dru{tva. Vrlo je uspjela i likovna oprema spomenice, uklju~uju i naslovnicu na kojoj su ~lanovi prikazani uz vatrogasni kamion, najnoviju akviziciju dru{tvenog voznog parka, s kojim Dru{tvo spremno do~ekuje nove, nadajmo se rijetke, ali uspje{ne intervencije. Ivan Pavi} je u potpunosti uspio u namjeri da sagleda dugu povijest DVD-a Gorjani i sa~uva trajan spomen na mnoge koji su Dru{tvo osnovali i svojim zalaganjem odràli do danas. Iako u svojem radu prakti~ki nije imao prethodnika, neki budu}i kroni~ar }e zasigurni imati malo {to nadopisati kada je u pitanju prvih 75 dru{tvenih godina "Dobrovoljno vatrogasno dru{tvo Gorjani " se moè uvrstiti me u uspjelije publikacije ove vrste i predstavlja vrlo zanimljiv i vrijedan prinos zavi~ajnoj povijesti. Branko Ostajmer 218

219 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Andro Mrši}: Nogometni priru~nik 1 Vlastita naklada, Ðakovo, Ðakovo se oduvijek moglo podi~iti vrsnim sportašima i sportskim klubovima. Me utim, u tako bogatoj sportskoj povijesti jedan detalj je ipak nedostajao - profesionalna literatura o sportu. Uvidjevši taj nedostatak sportskoga Ðakova i Ðakovštine profesor tjelesne kulture i ravnatelj Osnovne škole "Ivana Brli} Ma`urani}" u Strizivojni Andro Mrši} prihvatio se toga posla. Svoje dugogodišnje sportsko iskustvo, koje je stjecao kao trener mnogih klubova Ðakovštine, ovaj sportski pedagog preto~io je u uradak pod nazivom "Nogometni priru~nik 1". U Predgovoru sam autor objašnjava razloge objavljivanja ove knjige: "Ovaj je priru~nik nastao s namjerom da bude pomagalo pri radu nogometnim trenerima i nogometašima, ali i jedna vrsta pomo}nog ud`benika studentima, u~iteljima, nastavnicima i profesorima fizi~ke kulture (kineziologije)". "Nogometni priru~nik 1" daje cjelokupan pregled rada nogometaša kako na treninzima tako i na utakmicama. Prof. Andro Mrši} veliku pozornost posve}uje treningu gdje pokušava objasniti kako se igra~i trebaju ponašati na treningu, ali i izvan sportskoga borilišta. Autor se osvr}e i na psihologiju samog treninga i razvija pravilan odnos prema treningu i mom~adi. U prvom dijelu instruktivno, posebice za mlade nogometaše, djeluju upute kako se ponašati npr. u svla~ionici, autobusu ili na utakmici. Prof. Mrši} veliku pozornost posve}uje igri u obrani gdje autor detaljno opisuje sve segmente obrambene igre nogometaša kao pojedinca, ali zadire i u kolektivnu taktiku. U drugom dijelu knjige predstavljene su vje`be za sat nogometa koje sadr`e deset nastavnih jedinica. Ovaj dio popra}en je i grafi~kim prikazima što 219

220 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ~itateljima (nogometašima i trenerima) olakšava rad i razumijevanje postavljene materije. U nastavku se nalaze i upute za rad s vratarima (tehnika i vrste treninga), zatim slijede ogledni modeli treninga koji su podijeljeni prema karakteru priprema. Na kraju, autor donosi karakteristi~ne vje`be istezanja koje nogometašima pomaù u pripremi za trening i utakmice te Godišnji plan i program rada jednoga kluba u tijeku natjecateljske pribliìti "Nogometni priru~nik 1" i ~itateljima izvan Hrvatske autor se odlu~io na~initi saètke na njema~kom, engleskom i ma arskom jeziku. Ova knjiga ima veliku historiografsku vrijednost jer autor donosi i fotografije mom~adi koje je trenirao što potvr uje prvu tezu postavljenu u ovom tekstu - da je Ðakovo oduvijek bio grad velikih sportaša. Jedan od sudionika stvaranja ove knjige mr. Miroslav Bauer ovako je prokomentirao "Nogometni priru~nik 1": "Prije svega, to je, nadasve, prakti~an i vrlo prihvatljiv priru~nik. Ono što ga posebno krasi je to da je autor na vrlo jednostavan i uvjerljiv na~in, ušao u nogometnu problematiku, u metodiku treninga i vo enja nogometne igre. Pri tome on se koristio jednostavnim na~inom i jednostavnim izrazom izlaganja. U~inio je svojevrstan napor da bi nam, upravo, na taj pristupa~an na~in iznio svoja zapaànja. Recenzenti knjige su mr. Josip Zbiljski, prof. Mijo Buruš i Širi}. Miro Šola 220

221 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Miroslav Bauer: Nogomet u Strizivojni NK Šokadija i Matica hrvatska Ðakovo, Strizivojna, Postoji puno na~ina da jedno mjesto, ma bilo ono i malo, privu~e pozornost kulturne zajednice u okruènju u kojem se nalazi. Na~in na koji to zadnjih nekoliko godina upra`njava Strizivojna ~ini mi se više no primjerenim. Naime, tijekom zadnjih nekoliko godina objavljene su vrijedne publikacije kvalitetnije i brojnije od svega što je o Strizivojni napisano od njenog postanka u kojima se kompetentno sudi o razli~itim aspektima društvenog ìvota sela. Jedna od tih publikacija je i monografija Miroslava Bauera Nogomet u Strizivojni Knjiga je objavljena kao prilog proslavi 75 godina djelovanja NK Šokadije, i to, kako je u Proslovu istaknuo njezin autor, s ciljem "da se sagleda šira djelatnost NK Šokadije i njezin doprinos u ìvotu i razvitku Strizivojne. U predstavljanju cjelokupne klupske djelatnosti istaknuo je dalje Bauer nastojao sam izbje}i zamke obi~nog statisti~kog izvještavanja i na osnovi relevantnih podataka popularnim stilom dati ~itljivo štivo ~itatelju da pokuša oìvjeti vrijeme, ljude i zbivanja u tom vremenskom okviru." U svakom pogledu - a naro~ito ako se uzmu u obzir poteško}e oko prikupljanja povijesne gra e u uglavnom insuficijentnim pismohranima mati~nog kluba i nogometnim savezima kojima je klub pripadao tijekom svoga djelovanja - autor je u svojoj nakani u potpunosti uspio. Ova knjiga, zapravo, paradigma je kako treba pisati sli~ne publikacije. I to ponajprije stoga što je autor uspio prona}i optimalni balans izme u suhoparnih statisti~kih izvješ}a i godišnjih natjecateljskih rezultata, s jedne strane, i tema sa neskrivenim personalisti~kim nabojem, tema za koje se moglo pretpostaviti da }e interesirati 221

222 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja najširu javnost. Ta javnost, uvijek kriti~ki, pa i kritizerski raspoloèna kada netko o njoj sudi, zapravo je cijelo selo. Naime, gotovo da i nema ku}e u kojoj u prošlih 75 godina netko nije, na ovaj ili onaj na~in, bio angaìran oko kluba. Fotografije tih ljudi, popis svih igra~a, ~elnih ljudi kluba, tajnika i trenera moèmo iš~itati i kao neku vrstu zahvalnice svima onima koji su dio sebe ogradili u klub. Za razliku od toga, uvjetno re~eno drugog dijela knjige, u prvom, po mom sudu stru~no zahtjevnijem, Bauer manirom povjesni~ara oslikava lokalnu sredinu i doga aje koji su prethodili osnivanju kluba, sam ~in osnivanja i na~in takmi~enja do po~etka Drugog svjetskog rata. Nakon njegova završetka, u bitno druga~ijem politi~kom okruènju, klub djeluje prvo u okviru fiskulturnog društva, a nakon izdvajanja ~lanstva iz Vrpolja, od godine, ponovno kao samostalan. U prvenstvenim natjecanjima tijekom 50-ih i 60-ih godina posebna pozornost posve}ena je osvajanju prvog mjesta u posaveznoj ligi godine i kvalifikacijama za ulazak u viši rang takmi~enja. Bio je to, sve do danas, najve}i uspjeh kluba, te mu je stoga s pravom i posve}en najve}i prostor. Potom slijedi prikaz djelovanja kluba po dekadama, do godine, period od do 1991., da bi se na kraju dao osvrt na natjecateljske i druge uspjehe kluba od vremena uspostave samostalne Hrvatske sve do danas. Knjiga Nogomet u Strizivojni cjelovit je prikaz osnivanja, uspona i padova kluba koji je u prošlim vremenima bio identifikacijska kartica sela, izraz privrènosti sredini - ali i mjesto osobne promocije onih koji su branili njegove boje. Rije~ je o stilski ujedna~enoj, vizualno dojmljivoj i nadasve "pismenoj knjizi" koju preporu~am svima onima kojih se ova problematika ti~e, ali i ostalima, koji sli~ne knjige tek kane tiskati. Prvima kao dokaz smislenosti svoga postojanja, a drugima kao uzor kako o sli~nim temama treba pisati. Borislav Bijeli} 222

223 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Tomo [ajkunovi}: Pedeseta obljetnica Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva Drenje Dobrovoljno vatrogasno dru{tvo Drenje, Drenje, Tradicija dobrovoljnog vatrogastva seè do daleke godine, i vrlo je malen broj sela i op}ina u kojima danas ne djeluju dobrovoljni vatrogasci. Me u onima "srednje" generacije, osnovanim nakon Drugog svjetskog rata, je i Dobrovoljno vatrogasno dru{tvo Drenje. Dru{tvo je osnovano godine na poticaj DVD-a Donji grad Osijek i uz zalaganje samih seljana, i godina je obiljeìlo trajnog spomena vrijednu pedesetu obljetnicu osnutka i djelovanja. Programom proslave obljetnice bilo je predvi eno i izdavanje monografije o radu Dru{tva, i tu je svrhu odre en i odbor koji je imao zadatak pripremiti materijale za monografiju. Isti je odbor odlu~io materijale i njihovo ukori~enje prepustiti tajniku Dru{tva Tomi [ajkunovi}u, i godine, nakon vi{emjese~nih priprema, predstavljena je spomenica "Pedeseta obljetnica Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva Drenje ", koja ~itateljstvo upoznaje s polustoljetnom povije{}u dru{tva. Autor spomenice je, dakle, Tomo [ajkunovi}, ali neizostavna su imena i drugih ~lanova odbora, koji su sudjelovali u izdavanju spomenice, a i navedeni su kao suradnici: Ivica Labudi}, Franjo Hmura, Antun Vido i Stjepan Bra~evac. Nakon pozdravne rije~i na~elnika Op}ine Drenje i pokrovitelja proslave obljetnice, slijedi prilog u kojem je ùpnik Mirko Ercegovac prikazao ìvot i mu~eni{tvo sv. Florijana, za{titnika vatrogasaca ~ije {tovanje u \akov{tini ima iznimno dugu tradiciju. U jednom je prilogu u najkra}im crtama sagledana povijest Drenja, a u preostalom, ujedno i najve}em 223

224 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja dijelu monografije predstavljen je, gotovo isklju~ivo putem kronolo{ki sloènih dokumenata, osnutak i rad Dru{tva. Dokumente ~ine zapisnici sa skup{tina Dru{tva i sjednica Upravnog i Nadzornog odbora, izvje{taji dru{tvenih tajnika, blagajnika, nekada{njih komandira te drugi dokumenti relevantni za pro{lost Dru{tva. Ti su dokumenti popra}eni i velikim brojem sakupljenih slikovnih priloga, od fotografija, planova rada, popis ~lanova do niza drugih manje ili vi{e zna~ajnih dokumenata. Ovo, u cjelini, vrlo uspjelo izdanje, bi mo`da bilo dodatno zanimljivije da se autor nije suspregnuo od izno{enja vlastitih komentara uz korektno izloène dokumente, a fotografije, naàlost, nisu popra}ene informacijama o, primjerice, osobama koje su na njima ovjekovje~ene i prigodama u kojima su snimljene. "Pedeseta obljetnica Dobrovoljnog vatrogasnog dru{tva Drenje " je vrlo vrijedan rad, ne samo za Drenje i Drenjance, i ne samo u kontekstu skromnosti dana{njeg izadava{tva. Autor i suradnici su nesumnjivo uspjeli u namjeri da sa~uvaju "trajan dokument i svjedo~enje o ljudima koji su ovo vatrogasno dru{tvo osnovali, znojem i radom odràli do danas", i njihov trud zasluùje svaku pohvalu. Branko Ostajmer 224

225 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Wilhelm Andreas Zimmermann: Dorfchronik Wutschewzi Vlastita naklada, Grünstadt, O Nijemcima u Ðakovu i Ðakovštini napisani su i objavljeni brojni radovi na njema~kome jeziku. Pozornost napose zasluùju monografije, tzv. zavi~ajne knjige, autori kojih su akovštinski Nijemci. Nakon monografija za sela Satnicu (Stefan Stader, Heimatbuch Satnitz - Djakova~ka Satnica. Eine gemischtprachige Gemeinde in Slawonien / Jugoslawien, Kaiserslautern, 1972.), Tomašance, Gorjane i (Ivanovce) (Josef Werni, Konrad Reiber, Josef Eder, Heimatbuch Tomaschanzi - Gorjani. Zur Erinnerung an unsere einstige Heimat in Slawonien, Ruit bei Stuttgart, 1974.), Krndiju (Matthias Stolz, Krndija Heimatbuch. Slawoniendeutsches Dorf ausgelöscht, Graz, 1987.), Viškovce (Johann Possert, Viškovci Heimatbuch. Zur Erinnerung an ein kleines Bauerdorf, Lieboch 1989.), Semeljce i Kešince (Anton Utri, Johann Schnapper, Heimatbuch Semelzi und Keschinzi. Zur Erinnerung an unsere einstigen Heimatdörfer, Graz Linz, 1992.), te Drenje, Drenjski Slatinik, Mandi~evac i Pridvorje (Stefan Sehl, Unvergessene Heimat der Donauschwaben. Großgemeinde Drenje, Slatinik, Manditschevac, Pridvorje in Slawonien, Reutlingen, 1994.), objavljena je u Njema~koj i knjiga Wilhelma Andreasa Zimmermanna o selu Vu~evcima naslovljena Dorfchronik Wutschewzi Monografija Dorfchronik Wutschewzi ( Kronika sela Vu~evci ) uz kratki povijesni pregled naselja koje obra uje, donosi brojne podatke o tijeku naseljavanja Nijemaca u Vu~evce (i susjedna sela) i o ìvotu i suìvotu Nijemaca i hrvatskog i drugog stanovništva u Vu~evcima. Napose su zanimljivi prikazi svakodnevnog i društvenog ìvota sela, slikovni prilozi (stare 225

226 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja fotografije), kao i ve}i (drugi dio) knjige koji se odnosi na njema~ke rodove u Vu~evcima. Monografija Dorfchronik Wutschewzi nezaobilazna je u poznavanju povijesti sela Vu~evaca, a ujedno je i vrijedan prilog u razumijevanju prošlosti Ðakovštine. Vladimir Geiger 226

227 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Katalog izlo`be usporednih fotografija (1948. do 2002.) Foto kino klub Ðakovo, Ðakovo, Tijekom godine kulturni ìvot grada Ðakova kao u ostalom i ve}ine drugih gradova sli~ne veli~ine koncentriran je oko nekoliko datuma. Jedan od njih je i 8. svibnja, Dan grada. U nizu kulturnih manifestacija koje su za tu prigodu organizirane godine bila je i Izlo`ba usporednih fotografija Foto kino kluba Ðakovo. Izlo`ba je bila iznimno dobro primljena od strane tzv. kulturne javnosti Grada, a popra}ena dojmljivim katalogom koji je ujedno i predmet našeg interesa. Ve} na prvi pogled katalog plijeni pozornost, kako nestandardnim oblikom, tako i strukturom izloènih fotografija. Namjera je bila - kako to govori ve} sam naziv kataloga - dati usporedne fotografije upe~atljivih dijelova grada u rasponu od nekoliko desetlje}a. Na taj na~in, implicitno, sugerirana je dinamika razvoja grada, izmjena njegova vizualnog habitusa kojeg, ~ini se, nisu uvijek bili svjesni ni sami suvremenici tih promjena. Njima da se podsjete, a mla im generacijama da saznaju kako je izgledalo Ðakovo proteklih desetlje}a, tiskan je ovaj katalog probranih crno-bijelih fotografija. I ne samo to. Postavljanje ove izlo`be i tiskanje kataloga svakako je jedan od boljih na~ina da se iskaè zahvalnost svima onima koji su desetlje}ima bili okupljeni oko Foto i kino kluba Ðakovo. U prvom redu onima koji više nisu me u nama (Marko Ferger, Ivan Grmovšek, Jakob Miler, Stjepan Tosenberger, Milan Pavi}), ali i onima koji se još uvijek aktivno bave fotografijom (Franjo Baumholc, Mihajlo ]urkovi}, Milan Drmi}, Marko Peri}, Nada Varšava, Boris Zegnal) i ~ije su 227

228 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja fotografije, uz one gore spomenutih osniva~a Foto i kino kluba, našle mjesta u ovom katalogu. Izme u korica kataloga otisnuto je 120 fotografija. Prva od njih snimljena je daleke 1948., a zadnje neposredno prije otvaranja izlo`be. Na svakoj od stranica kataloga (str. 4 43) tiskane su po tri fotografije (na nekoliko stranica, iz ~isto tehni~kih razloga, odustalo se od ovakvog koncepta) pojedinih dijelova grada pedesetih i šezdesetih godina, a njima nasuprot na sljede}oj stranici isti ti dijelovi grada nekoliko desetlje}a kasnije. I samo površnim uvidom u fotografije vidljivo je da je interes onih koji su vršili odabir fotografija bio fokusiran na uì centar grada, odnosno na naselja "Vilu" i "Sjever". Takav odabir, dakako, ima svojih prednosti (priblièna je dinamika razvoja najprepoznatljivijih dijelova Ðakova), ali i nedostataka. Za rafiniranijeg zaljubljenika u grad, npr., svakako bi bilo intrigantnije vidjeti kakve su se promjene doga ale a doga ale su se i izvan uèg gradskog središta. Za to zadovoljstvo ovoga puta ostali smo prikra}eni, no za nadati se je da }e urednici kataloga u nekoj sljede}oj prigodi voditi ra~una i o ovom momentu. Osim odabira fotografija, što je stvar odre ene koncepcije - ali i prostora koji je sastavlja~ima kataloga stajao na raspolaganju - postoje još neki detalji koji, da su mo`da bili riješeni na drugi na~in, ovaj hvale vrijedan i vizualno dojmljiv katalog bio bi još bolji i kvalitetniji. Tako npr. uz pojedine fotografije, ako je to ikako bilo mogu}e, trebale su stajati godine kada su snimljene. Nadalje, za primijetiti je da tehni~ka kvaliteta fotografija nije ujedna~ena (bez obzira što je rije~ o dokumentarnoj fotografiji oscilacije, nastale vjerojatno u te`nji da se razli~iti formati veli~inom ujedna~e, ponekad su bile ispod granica dobrog ukusa), a izostao je i ambiciozniji popratni tekst koji je za ovu vrstu publikacija i više no potreban. Sve to, kao što sam ve} istaknuo, ne dovodi u pitanje opravdanost inicijative Foto i kino kluba Ðakovo, a ni kona~ni, pozitivni efekt koji je ostvaren. Borislav Bijeli} 228

229 Kritike, ocjene, prikazi i reagiranja ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Zvonko Benaši}: Iistina o oporuci biskupa Strossmayera U vrlo dobrom Lekši}a "Iz povijesti akova~kih mlinova" objavljenog u Zborniku Muzeja Ðakovštine broj 5 na stranici 36. pisac navodi sljede}e: "Barunica Magdalena Unuki} bila je biskupova ro akinja. Biskup (Strossmayer nap. ZB) ju je zasigurno vrlo poštovao dok je kasnije njoj svojom oporukom bio ostavio najve}i dio novca". Prije svega navedeni podatak o ro akinji i oporuci nema nikakve veze s temom o povijesti akova~kih mlinova. Drugo, taj podatak, iako je naveden pod podrubkom (fusnotom) što bi mu trebalo dati potvrdu istinitosti, nije istinit ve} je plod uli~nih prepri~avanja i tra~eva kojima se èli biskupa Strossmayera prikazati u lošem svjetlu. Za~u uje da pisac nije znao (ili nije htjeo znati) da postoji oporuka biskupa Strossmayera koja je objavljena u Glasniku biskupija Ðakova~ke i Srijemske u broju na strani 60. Pored toga nedavno je ponovno u cijelosti objavljena u Ðakova~kom glasniku broj 141. od 30. studenog godine). Biskup Josip Juraj Strossmajer je svoju posljednju volju i odluku oporuku napisao 18. travnja godine. Me u mnogobrojnim nasljednicima me u kojima su daleko najve}i Dje~a~ko sjemenište, stolna crkva i stolni kaptol napisano je i sljede}e: "Sestri Magdaleni udanoj Unuki} ostavljam svu svoju srebrninu. Prilaèm pako popis iste srebrnine". Dakle Magdaleni Unuki} ni forinte ni krajcara, a ne najve}i dio novca kako se navodi u Lekši}a.. Dodajemo tomu još i ovo: Odmah nakon smrti biskupove sudski predstavnici su pretraìli biskupovu priru~nu blagajnu i pronašli oko tristo tisu}a kruna ( bivših forinti). Budu}i nisu mogli odmah sve pregledati zape~atili su biskupove odaje da bi koji dan kasnije nastavili utvr ivanje imovinskog stanja biskupovog. Sve ovo dovoljno jasno ukazuje na neistinost i neodrìvost navedenog podatka o biskupovoj oporuci navedenoj u radu o akova~kim mlinovima. Zvonko Benaši} 229

230 230

231 IN MEMORIAM 231

232 232

233 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Mile Jurjevi} Pola sata iza pono}i 18. studenoga godine, preminuo je dugogodi{nji djelatnik Muzeja \akov{tine \akovo, Mile Jurjevi}, na{ Jura, ne do~ekav{i zasluènu mirovinu u koju je trebao nastupiti po~etkom godine. Mile Jurjevi} je ro en u mnogobrojnoj obitelji 6. travnja godine u selu Zaton u zadarskom zale u. Uslijed ratnih prilika i ~etni~kog progona, kao malo dijete s obitelji se seli u \akovo gdje poha a osnovnu {kolu. Nakon zavr{etka Ekonomske {kole u Osijeku godine nakratko se zapo{ljava u Komunalnoj banci i {tedionici \akovo, Narodnoj banci \akovo, SDK pri Narodnoj banci \akovo te slu`bi dru{tvenog knjigovodstva. U Muzeju \akov{tine \akovo zapo{ljava se 1. sije~nja godine gdje radi neprekidno do svoje nenadane i rane smrti na poslovima tajnika, {efa ra~unovodstva i referenta za op}e poslove. Osim administrativnih i ra~unovodstvenih poslova obavljao je i mnoge druge muzejske poslove pomaù}i stru~nim djelatnicima muzeja. Okruèn trajnim duhovnim i kulturnim vrednotama, te naslije em na{ih djedova i baka dugih niz godina, u svoje plemenito srce i du{u usadio je ono najvrjednije, osje}aj za pravdu i stvaranje zdravih me uljudskih odnosa, osje}aj toliko nepoznat u na{oj uòj i {iroj dru{tvenoj zajednici. Skroman i nenametljiv, 233

234 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str In memoriam mnogo puta omalova`van od strane la`nih i umi{ljenih veli~ina, uspijevao se u svojoj radnoj sredini, a vjerujemo i u svojoj obitelji, nametnuti kao osoba {iroka srca, prijateljska i otvorena prema svima. Upravo zbog toga postao je i ostao omiljen od sviju nas, postao je jednostavno "na{ Jura". Njegovim odlaskom bez pozdrava, oti{ao je i dio kolektiva muzeja, oti{la je, ~esto puta jedina, kohezivna snaga, oti{ao je na{ dobri duh ~iju nazo~nost i dalje osje}amo i kojeg se rado sje}amo. Jedino mu zamjeramo to {to nam nije dao priliku da mu to i osobno kaèmo uz veliko "oprosti" za sve uvrede i omalovaàvanja koja je povremeno, vjerujem nesvjesno, neopravdano doìvljavao, i to je ono {to nas, vjerujemo sve, u dubini du{e optere}uje. Prijatelju dragi, po~ivaj u miru. U ime kolektiva Muzeja \akov{tine: Ivo Pavlovi} 234

235 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str Msgr. ]iril Kos U nedjelju 6. srpnja u jutarnjim satima umro je u Klini~koj bolnici u Osijeku umirovljeni biskup akova~ki ili bosanski i srijemski msgr. ]iril Kos, dr. theol. h. c. Pokopan je 8. srpnja u kripti akova~ke katedrale. U pogrebnoj sve~anosti na ìvot i djelo pokojnog biskupa osvrnuli su se zagreba~ki nadbiskup i metropolit msgr. Josip Bozani} i akova~ki i srijemski biskup msgr. dr. Marin Sraki}. 2 O njemu su se ve~ za njegova ìvota oglasili najbliì mu suradnici i dobri poznavatelji prigodom 50. obljetnice njegova sve}eni~kog re enja kao i neki drugi. 3 To je bio, me u ostalim, i "biskup susreta i dijaloga". 4 I ovdje èlimo in piam memoriam osvrnuti se na njegov ìvot i djelo. Kad mu posljednji pozdrav u Glasu Slavonije (9. srpnja 2003.), kao po~asnom gra aninu grada Osijeka, upu}uje Gradsko vije}e, Gradsko poglavarstvo i gradona~elnik grada Osijeka, uz veliko i iskreno hvala, s napomenom da "njegov ìvotni put ostaje za primjer generacijama koje dolaze", onda biskupski grad Ðakovo ima još više 2 Usp. In memoriam: Mons. ]iril Kos, biskup akova~ki ili bosanski i srijemski u miru, u: Vjesnik Ðakova~ke i Srijemske biskupije 131 (2003), br. 7-8, str

236 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str In memoriam razloga, jer je pokojni biskup pedeset godina svoga ìvotnog vijeka bio naš sugra anin, od toga 23 godine kao rezidencijalni akova~ki i srijemski biskup. Za Ðakovo, starodavno sjedište bosanske ili akova~ke i srijemske biskupije, biskup Kos se u~inio zaslu`nim za sve ovdašnje crkvene ustanove: za našu katedralu, za bogoslovno sjemenište, za bogosloviju danas podru~ni studij Katoli~kog bogoslovnog fakulteta iz Zagreba, itd. Msgr. Kos se rodio kao blizanac s bratom Ivanom 19. studenog u Ribi}-Brijegu kod Ivanca od Josipa i Marije r. Fadiga. Zbog ekonomskih razloga biskupovi su roditelji ve} u njegovom najranijem djetinjstvu došli u Harkanovce kod Valpova (1923.). Tu se potpuno udoma}io i poha ao osnovu školu. Zbog odredbe da se u akova~ko sjemenište prima samo odre eni neprekora~ivi broj aka, akova~ki ga biskup Antun Akšamovi} nije primio u malo sjemenište, ve} je zauzimanjem svoga dobroga ùpnika Eugena Kubeše biskup ]iril na Širokom Brijegu redovito polazio Franjeva~ku klasi~nu gimnaziju. Tek nakon ispita zrelosti primljen je u Bogoslovno sjemenište u Ðakovu Filozofsko-teološki studij završio je u jeku Drugoga svjetskog rata na onodobnom bogoslovnom fakultetu Biskupijskog sjemeništa u Ðakovu (in facultate theologica Seminarii dioecesani maioris in Djakovo) 1944., da bi ve} iste godine 9. srpnja bio zare en za sve}enika. Mladu misu je slavio 16. srpnja u Harkanovcima. Mladomisnik ]iril Kos ve} od 1. kolovoza obavlja svoju prvu slu`bu kapelana u Srijemskoj Mitrovici i bio je izravni svjedok svega onoga što su katolici pretrpjeli na tim prostorima odmah poslije rata. Nakon uhi}enja tamošnjeg ùpnika dr. Franje Ra~kog postaje upraviteljem ùpe u Mitrovici, da bi dolaskom novog ùpnika Ivana Ron~evi}a idu}e godine bio ponovno imenovan kapelanom do To teško iskustvo nesumnjivo mu je puno pomoglo kako bi kasnije lakše prebrodio teške okolnosti koje su ga 3 Tom prigodom posvetili su mu ~asopis Diacovensia, Teološki prilozi 2 (1994). U njemu se govori o biskupu ]irilu Kosu kao zlatomisniku ( ), zatim o poznatom procesu protiv njega kao i protiv drugih profesora, sve}enika i bogoslova Bogoslovnog sjemeništa u Ðakovu ( ), te nadalje o biskupu Kosu u njegovom odnosu prema katehetskim ljetnim školama u pokoncilskoj Crkvi u Hrvata. U jubilarnoj reviji Ðakova~ki vezovi prigodom 25. obljetnice njegova biskupstva pisao je mr. Luka Marijanovi}, Biskup koji neumorno ve} pedeset i pet ljeta sije sjeme Bo`je rije~i, str I mnogi drugi drugdje. 4 Usp. feljton u novinama Glasu Slavonije od 10. do 16. srpnja 2003.: Draèn Kušen, Mons. ]iril Kos biskup susreta i dijaloga. U rubrici "Vrijeme i vje~nost" u Glasu Slavonije od 15. srpnja str. 6. dr. Peter Kuzmi~, Zahvala biskupu Kosu i bibli~aru Rup~i}u, prigovara: "Prvo, biskup Kos s obzirom na svoja neumorna zauzimanja na tragu Strossmayerove vizije i koncilskih opredjeljenja nije zasluìo da mu na ispra}aj ne do e ni jedan pravoslavni episkop! Isti je grijeh propusta i moje protestantske bra}e, koja se ina~e verbalno zaklinju u ekumenizam. Svi bi k Papi a na ispra}aj našem dobrom biskupu ]irilu ih nema " 236

237 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str snalazile. Od do ùpnik je veoma zahtjevne i prostorno raspršene ùpe Trnjani. Katolici su tu bili izmiješani s pravoslavnim pu~anstvom. U takvoj sredini s mjesnim parohom Kosi}em, ùpnik Kos je uspostavio i odràvao vrlo dobre ekumenske odnose. To je onda bila ekumena odràvana na terenu. Njegov vrsni i zauzeti pastoralni rad nije tu mogao ostati nezapaèn. Zato je prava sre}a bila za biskupiju što ga je biskup Stjepan Bäuerlein pozvao u Ðakovo da mu bude nasljednik u odgovornoj i tada veoma zahtjevnoj slu`bi duhovnika bogoslova u sjemeništu i liceju. Vremena su nasilne ateizacije tada bila izuzetno teška za katoli~ki vjerski odgoj op}enito, a u sjemeništu napose. No mladi je sve}enik Kos usprkos tomu svoje bogoslove solidno pripremao za ìvot i slu`bu. Mnogi su mu sve}enici još uvijek zahvalni i ponosni što im je bio dobar odgojitelj i u~itelj. To je bilo vrijeme kad je revni sve}enik Kos postao posebno poznat po svojim prijevodima knjiga s francuskog jezika. Time je stekao velike izravne zasluge u promicanju teološke znanosti i afirmacije religiozno-kulturnih vrednota. Taj njegov rad je me u ostalim bio razlogom što mu je Katoli~ki bogoslovni fakultet Sveu~ilišta u Zagrebu 14. svibnja dodijelio po~asni doktorat teologije. Biskup Kos je izravno stajao na strani kulture, napose religiozne, i promicao je kulturne vrijednosti, ne samo u školi ve} i kao biskup u brojnim kulturnim pothvatima koji su se doga ali na razini biskupije i pojedinih ùpa. Izvrsno je govorio latinskim jezikom, što se danas rijetko susre}e, pa ga je papa Ivan Pavao II. s pravom nazivao "episcopus latine loquens". Kao duhovnik predavao je duhovno bogoslovlje i liturgiku na Visokoj bogoslovnoj školi, a kasnije kao tajnik Biskupskog ordinarijata u Ðakovu ùpnu administraciju. Iako su vremena bila teška, duhovnik i profesor ]iril nije jadikovao kako je stanje teško a literatura jako oskudna, ve} je prevodio knjige. Tiskane su na ciklostilu. Time je obogatio našu duhovnu literaturu i pomogao mnogima, i profesorima i studentima, i odgojiteljima i odgajanicima u našim crkvenim ustanovama. Bogoslovno sjemenište u Ðakovu s vrsnim pastoralnim i iskusnim duhovnim vo ama smetalo je komunisti~kim vlastima, pa su 5. listopada iznenadno izvršili premeta~inu u sjemeništu pod optu`bom da se sve}eni~ki kandidati odgajaju u protunarodnom i protudràvnom duhu. Mada nisu pronašli ništa što bi ih moglo kompromitirati, unato~ svemu nekoliko je profesora i bogoslova ipak bilo zatvoreno i kasnije osu eno. Najaktivniji me u njima ]iril Kos je na insceniranom procesu osu en na zatvorsku kaznu u trajanju od sedam godina, što je kasnije smanjeno na pet godina, da bi na kraju u Osijeku i Staroj Gradiški odsjedio sveukupno trideset mjeseci zatvora. Sre}a je bila što taj politi~ki proces ipak nije uspio dokinuti sjemenište. Nakon amnestije duhovnik 237

238 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str In memoriam Kos je pušten iz zatvora Taj zatvor je bio za njega još jedno novo ìvotno iskustvo. Nakon izdràne kazne u Osijeku i Staroj Gradiški od 5. listopada do 5. travnja vra}a se u Ðakovo. Biskup ga je odmah imenovao tajnikom Biskupskog ordinarijata u Ðakovu. Bilo je to 1. svibnja Tu je bio biskupovim vrijednim suradnikom u vo enju mnogih biskupijskih poslova i niza sporednih slu`bi, u trajnome kontaktu sa svim sve}enicima. ^lanom Stolnog kaptola Sv. Petra u Ðakovu postao je i osam godina u njemu aktivno djelovao. Posebice se kao kustos katedrale istaknuo u njezinoj obnovi nakon rata i potresa. Kad je biskup Bäuerlein po~eo pobolijevati, Sveta Stolica ga je imenovala 2. kolovoza generalnim vikarom, da bi ga odmah nakon smrti biskupa Bäuerleina Stolni kaptol izabrao za kapitularnog vikara. Kao kapitularni vikar on šest mjeseci upravlja biskupijom. Za akova~kog i srijemskog biskupa imenovan je 6. velja~e, a izbor je objavljen 9. velja~e Biskupski je red primio u Ðakovu 17. oùjka Nakon 23 godine upravljanja biskupijom umirovljen je 6. velja~e Njegov pomo}ni biskup, kasnije biskup koadjutor, te kona~no njegov nasljednik postao je msgr. dr. Marin Sraki} 15. velja~e 1997., obojica su iz ùpe Harkanovci. Uspješno je upravljao s obje biskupije. Kao biskup od po~etka je bio rado prihva}en od svih. Posve je bio upu}en u pitanja biskupijske uprave, u biskupijske prilike i potrebe, pa i njezine probleme. Neki }e još danas re}i kako je njegovim imenovanjem Sveta Stolica ispunila "èlju sve}enika i puka". Opisuju ga kao ~ovjeka apostolskog àra, skromna i uvijek susretljiva prema svima. Nije bio konfliktna osoba, uvijek srda~an, spontan i vedar ~ovjek, poznat kao izvrstan propovjednik. Svoje propovijedi je gradio na sadràjima Evan elja i Koncila. Na to upu}uje i njegovo biskupsko geslo: "U ljubavi, poniznosti i jednostavnosti ìvota" (CD 15). I to geslo zapravo zna~i najto~niji saètak cijeloga njegova ìvota i rada. S ljubavlju se ophodio prema svojim suradnicima, prema vjernicima i svakom ~ovjeku. Uvijek je imao povjerenja u svoje suradnike, poštovao ih je u njihovim slu`bama, sa svom širinom svoga srca. Iskrena mu je èlja, molitva i zavjet bila provesti u ìvot poruku Koncila, pokazati svijetu "novo lice Crkve". U svakoj prigodi, napose na slavljima sv. potvrde, naglašavao je kako se u ìvotu Crkve imaju zauzimati svi vjernici, laici, i da bi u njoj mogli i morali biti aktivni ve} na temelju obveza koje su primili na krstu i potvrdi. Mladi biskup je uspješno i sustavno rješavao nagomilana pitanja. Sve}enici su mu bili prvi suradnici. Msgr. Kos je kroz brojne pastoralne susrete, ~este i naporne posjete ùpama, po aktivnom sudjelovanju na zasjedanjima biskupske konferencije, svojim pohodima našim radnicima u inozemstvu, trajnim uskla ivanjem rada svojih suradnika, dakle svojom u~iteljskom i pastirskom 238

239 In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str slu`bom ispunjavao svoje radno vrijeme. To je vrijeme koncilskih zajednice su bile probu ene, postale su malo ìvlje zajednice. Kateheza se našla u novom poloàju. Po~elo se sustavno formirati odrasle laike. Lice se naše mjesne Crkve znatno promijenilo. Na tim tragovima, dakako u puno ve}oj mjeri, nalazi se i Druga biskupijska sinoda akova~ka i srijemska. Još je biskup Kos doìvio ulazak sustavnog i intenzivnog vjeronauka u naše škole, javna televizija postala je otvorena religioznim sadràjima, i sl. Biskup Kos je nekadašnjoj BKJ naslijedio mjesto biskupa Bäuerleina kao predsjednik vije}a za katehizaciju imenovan je konzultorom Zbora za katoli~ki odgoj u Rimu. Kao biskup obavljao je slu`bu velikog rektora Visoke bogoslovne škole u Ðakovu, kasnije kancelara Teologije u Ðakovu, i za nju se svojski brinuo. Ta škola, poznato je, odigrala je va`nu zada}u u formiranju klera. Da ta škola danas uspješno djeluje u novim prostorima i razinom svoga teološkog rada i svojom va`noš}u, ne samo za formaciju klera ve} i laika, i to ne samo za naše dvije biskupije, nego i puno šire, zahvaliti valja svesrdnoj brizi biskupa ]irila. On je za potrebe škole i biskupije odabirao i školovao novi nastavni kadar. Iz te su škole krenule razne, prije svega pastoralne inicijative: Obiteljski institut, Studij za teološku kulturu u Osijeku, te~ajevi priprave na brak, itd. Biskup msgr. Kos uspješno je i plodno djelovao u Vije}u BKJ, a kasnije u HBK za katehizaciju. Premda biskup Kos nije po svojoj formaciji kateheti~ar, kao sve}enik i biskup pokazao je kroz sve godine svoje aktivne slu`be veoma mnogo sluha za potrebe na katehetskom polju i u tom je duhu predvodio i usmjeravao katehetsko Vije}e. On ne samo da ne ko~i ili paralizira rad toga Vije}a, ve} pozdravlja i podupire sve njegove inicijative. Brine se za katehetske ljetne i zimske škole i prepoznaje u njima vaàn element trajne formacije vjerou~itelja. Osobnim sudjelovanjem naglašava njihovu va`nost za našu Crkvu. Njemu je bila povjerena izradba katehetskog plana i programa. A kad je trebalo otvoriti prostore Visoke bogoslovne škole za formiranje novih crkvenih djelatnika, za vjerou~itelje i vjerou~iteljice, nije ni trenutka oklijevao. Biskup Kos je u svoje vrijeme kao kanonik kustos i biskupski tajnik, naro~ito kao biskup vodio brigu o biseru našega grada, o našoj katedrali. U njoj se za njegova episkopata odràla zna~ajna središnja proslava obljetnice smrti Sv. Metoda, u Ðakovu 5. srpnja Tako er njegovom brigom otvoren je spomen Muzej biskupa J. J. Strossmayera u našem gradu. Biskup ]iril sa svojom je bogoslovnom školom bio doma}in posljednjem Me ufakultetskom ekumenskom simpoziju što ga je Katoli~ki bogoslovni fakultet iz Zagreba odrào u Ðakovu Ekumensko djelovanje usporio je nametnuti rat. Biskup se osobito istaknuo i zaloìo da dostojno obiljeìmo 750. obljetnicu grada Ðakova i akova~ke biskupije. To je bila prigoda da se istakne ne samo uloga biskupa Strossmayera 239

240 ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2003.) str In memoriam ve} i uop}e povijest našega grada, što je zna~ajan dio vjerske, kulturne i politi~ke povijesti hrvatskog naroda. Svi pothvati u obnovi sakralnih objekata i arheoloških istraìvanja na podru~ju biskupije izvršeni su u suradnji s nacionalnim i regionalnim ustanovama za zaštitu spomeni~ke baštine i pod njihovim stru~nim vodstvom. Je li sve baš svugdje uspjelo na najbolji na~in, prosudit }e drugi kad se odmaknemo od ovog vremena. Biskup Kos je, u doista teškim ekonomskim prilikama, podignuo u Ðakovu va`nu ustanovu potrebnu biskupiji s preko 200 sve}enika: dom za umirovljene sve}enike. Novi doprinos Ðakovu je tako er izgradnja Središnje biskupijske knji`nice i arhiva, koji se ovih dana useljavaju, a gradnju je zapo~eo biskup Kos. Time }e uskoro veliko bogatstvo iz nekoliko naših crkvenih knji`nica i zna~ajnog biskupijskog arhiva biti dostupno znanstvenicima i studentima. Nadamo se da }e Središnja knji`nica s velikom dvoranom za razli~ite skupove biti povlašteno mjesto i jedno od rasadišta duhovne kulture. To sve, i mnogo što drugo, dovoljno ocrtava ìvot i rad pokojnog biskupa Kosa. Ne bi nipošto bilo pretjerano re}i da je upravo on obiljeìo jednu epohu u ìvotu ove mjesne Crkve. U njegovo doba zbio se i Domovinski rat Zlo, što se nedavno doga alo i kojemu su mnogi od nas svjedoci, zahvatilo je naro~ito biskupiju kojoj je on bio na ~elu. Najviše spominjani i najviše razarani bili su gradovi Osijek, Vinkovci, Beliš}e, Vukovar Podru~je od 36 ùpa bilo je okupirano i opustošeno, a vjernici raspršeni. Bila su to zla vremena za sve, napose za jednog biskupa kojemu Krist nalaè propovijedati ljubav ljudima stvorenima na sliku Bo`ju. Rat je pustošio i ostavio teške posljedice. Biskup se osje}ao oja enim vidjevši što se sve doga a, a svjestan je da ne moè pruìti prikladnu zaštitu i utjehu. Veliki i mali naši prijatelji, koji su nas iz inozemstva posje}ivali i pomagali u ratno doba, nisu se mogli dovoljno na~uditi da ih biskup Kos prima u audijenciju bez ikakvih formalnosti. Ratnome se zlu ipak stalo na kraj. Vjera je njemu i njegovim vjernicima davala i djelo biskupa Kosa su sad definitivno zaokruèni. Pamtit }emo ga ne samo kao ~ovjeka koji je doprinio širenju teološke znanosti na našem tlu ili koji se zalagao za religiozno-kulturne vrijednosti u našoj biskupiji i u cijeloj našoj Crkvi, ve} prije svega kao vrsnoga propovjednika, kao svjedoka vjere u teškim iskušenjima našeg novijeg vremena, kao pravog prijatelja, ponajprije kao odgovornog i uzornog biskupa. S tisu}ama niti bio je povezan svojom "ljubavlju, poniznoš}u i jednostavnoš}u ìvota" sa svojim biskupijama i svakim pojedina~nim u njima, i nipošto ne na posljednjem mjestu s našim gradom Ðakovom. Ostvario je, uvjereni smo, svoj ìvotni program zacrtan u geslu: "In caritate, humilitate et vitae simplicitate" (CD 15). Luka Marijanovi} 240

241 AUTORI PRILOGA ARTUKOVI], dr. Mato, Hrvatski institu za povijest, Slavonski Brod BENA[I], mr. Zvonko, \akovo BIJELI], mr. Borislav, Muzej \akov{tine \akovo, \akovo prof. Vesna, Dr`avni arhiv u Osijeku, Osijek GEIGER, dr. Vladimir, Hrvatski institut za povijest, Zagreb KUN[TI], Ivan, \akovo \akovo MARIJANOVI], mr. Luka, Teologija u \akovu, \akovo MATKOVI], dr. Stjepan, Hrvatski institut za povijest, Zagreb OSTAJMER, Branko, \akovo PAVLOVI], prof. Ivo, Muzej \akov{tine \akovo, \akovo PERINI], prof. Ljubica, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb PETKOVI], prof. Danijel, Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci RADELI], dr. Zdenko, Hrvatski institut za povijest, Zagreb [ETKA, Tomislav, \akovo [OLA, prof. Miro, Gimnazija "A. G. Mato{a", \akovo VRBANUS, mr. Milan, Hrvatski institut za povijest, Zagreb dr. Zlata, Hrvatski institut za povijest, Sl. Brod 241

242 242